| Abstract | Opseg razmjene Hrvatske s inozemstvom razmjerno je malen u svjetskim okvirima pa je svrstana u kategoriju malih zemalja, što znači da ne može znatno utjecati na cijene i količine u svijetu. Specifičnost hrvatske razmjene su razmjerno malena pokrivenost uvoza izvozom i negativan saldo u gotovo svim robnim sektorima. Zbog sve većeg rasta uvoza, uz rast izvoza ali po manjoj stopi, postavlja se pitanje održivosti hrvatskoga gospodarstva jer Hrvatska ima povoljne predispozicije za veći izvoz, ali još se uvijek ne koristi svim povlasticama, primjerice onima Europske unije, kako bi poboljšala svoj položaj.
U robnom izvozu i dalje se nepromjenjivo unatrag nekoliko desetaka godina najviše izvozi u sektoru proizvodnje strojeva i prijevoznih sredstava, gdje vrlo važnu ulogu ima brodogradnja, ali kako je globalna ekonomska kriza pogodila sve sektore hrvatskoga gospodarstva, na toj listi našla se i brodograđevna industrija. Konkurencija u brodograđevnom sektoru, naročito iz dalekoistočnih zemalja, vrlo je jaka i Hrvatska nastoji različitim oblicima potpore potaknuti tu industriju i poboljšati svoju konkurentnost.
Brodograđevno tržište je u posljednjih dvadesetak godina postalo iznimno dinamično, nepredvidivo te atraktivno za industrijalizaciju. Mijenjaju se značajke industrije pa brodogradnja, povijesno radno intenzivna industrija, sve više dobiva obilježja tehnološki intenzivne industrije kojoj se i Hrvatska pokušava prilagoditi, no to zbog različitih poteškoća ne uspijeva u cijelosti. Iako su se ulaskom Hrvatske u Europsku uniju brodograđevnoj industriji otvorile nove mogućnosti, poput različitih fondova, širenja na nova tržišta i lakšeg pronalaska radne snage, ipak zbog neriješenih pravnih pitanja, tehnoloških i inovacijskih zaostajanja za konkurentima i neriješenih organizacijskih sustava, poboljšanje konkurentnosti hrvatske brodogradnje i njezina održivost i dalje su upitni, ali značenje sektora brodogradnje u hrvatskom gospodarstvu iznimno je i neupitno, ne samo radi udjela u izvozu, zaposlenosti i mnogostrukih učinaka na ostale industrije, nego i radi činjenice da je riječ o sektoru u kojem Hrvatska, s obzirom na stečeno iskustvo i tradiciju, ima u daljnjoj budućnosti nedvojbene šanse za uspjeh. |
