| Abstract | Terapija pokretom i plesom se definira kao primjena pokreta i plesa u kreativnom
procesu s ciljem poticanja emotivne, kognitivne, socijalne i tjelesne integracije pojedinca.
Njena primjena može biti korisna u problemskom području poremećaja slike tijela, ili u
uvjetima kada određena tjelesna, intelektualna ili osjetilna ograničenja inhibiraju realizaciju
emocionalnih ili socijalnih potreba. S obzirom da djeluje na poboljšanje funkcionalnih
sposobnosti, stjecanje novih uvida o vlastitom emocionalnom doživljaju, potrebama,
ciljevima i strategijama, te na poticanje socijalnih interakcija ova terapija može doprinijeti
subjektivnoj, emocionalnoj, duhovnoj i psihosocijalnoj dobrobiti, odnosno posredno
poboljšanju kvalitete života u osobe.
Postoje različite interpretacije, određenja i opisi pojma kvalitete življenja. Radi se o
složenom konceptu koji uključuje fizičko zdravlje, psihološko stanje osobe, stupanj
samostalnosti, socijalne odnose, osobna uvjerenja i odnos prema bitnim značajkama okoline.
Kvaliteta življenja osoba s intelektualnim teškoćama u osnovi je određena istim ili vrlo
sličnim indikatorima kao i u tipične populacije.
Terapija pokretom i plesom može utjecati na nekoliko ključnih indikatora kvalitete
življenja kod osoba s intelektualnim teškoćama, prije svega to se odnosi na indikator bivstva,
jer pridonosi fizičkoj dobrobiti, koja obuhvaća zdravlje, pokretljivost i sigurnost. Zatim
pridonosi emocionalnoj i duhovnoj dobrobiti koja objedinjuje čuvstveno i mentalno stanje,
ispunjenost, stres, samopoštovanje i samopouzdanje te socijalnu dobrobit koja uključuje
interpersonalne odnose.
U tom smislu definiran je cilj ovog rada koji se odnosio na pregled dosadašnjih
spoznaja o utjecaju terapije pokretom i plesom na kvalitetu života osoba s intelektualnim
teškoćama. Također je obuhvaćen prikaz nekih specifičnih pristupa u kreiranju terapijskih
programa, kao i opis mogućih načina evaluacije učinka terapije pokretom i plesom na
motoričke vještine, kvalitetu dinamike pokreta, emocionalni status, interpersonalnu
komunikaciju i grupnu koheziju.
Iako rezultati znanstvenih istraživanja i dosadašnje praktične primjene terapije
pokretom i plesom ukazuju na pozitivne učinke u području psihomotornog i socijalnog
funkcioniranja u osoba s intelektualnim teškoćama, također je naglašena potreba provođenja
daljnjih istraživanja usmjerenih na razradu terapijskih programa s obzirom na različite grupe
korisnika, te na razradu sustavne evaluacije s posebnim osvrtom na definiranje instrumentarija
i parametara procjene. Na taj bi se način pozitivno utjecalo na perspektivu buduće primjene
terapije pokretom i plesom kao standardne terapijske metode u osoba s intelektualnim, ali i
drugim osjetilnim ili razvojnim teškoćama. |
| Abstract (english) | Dance movement therapy (DMT) is defined as the using of movement and dance in
the creative process with the aim of encouraging the emotional, cognitive, social and physical
integration of an individual. Its using can be useful in the problem area of body image
disorders or in conditions where certain physical, intellectual or sensory limitations inhibit the
realization of emotional or social needs. Since DMT could improve functional abilities, gain
new insights about one's emotional experience, needs, objectives and strategies, as well as
encourage social interaction, this therapy can contribute to subjective, emotional, spiritual and
psychosocial well-being, and indirectly improve the quality of life of an individual.
There are different interpretations, definitions and descriptions of the concept of
quality of life. It is a complex concept that includes physical health, psychological state of a
person, degree of independence, social relationships, personal beliefs and a person’s
relationship with the essential features of the environment. The quality of life of persons with
intellectual disabilities is basically determined by identical or very similar indicators as in the
typical population.
Movement and dance therapy can affect several key indicators of the quality of life for
people with intellectual disabilities. First of all it refers to the indicator of being, because it
contributes to physical well-being, which includes health, mobility and security. Next, it
contributes to emotional and spiritual well-being, which combines the emotional and mental
state, fulfilment, stress, self-esteem and self-confidence. Finally, there is social well-being,
which includes interpersonal relations.
In this sense, defined aim of this paper was related to a review of recent studies on the
effect of on the quality of life of persons with intellectual disabilities. It also includes a
presentation of some specific approaches in creating therapeutic programs, as well as a
description of possible ways of evaluating the effect of DMT on motor skills, dynamic
movements’ quality, emotional status, interpersonal communication and group cohesion.
Although the results of scientific research and the practical application of DMT show
positive effects in the area of psychomotor and social functioning of people with intellectual
disabilities, there is a strong need to carry out further investigations focused on the
development of therapeutic programs due to the different group of clients, and on the
development of systematic evaluation that include specific set of instruments and assessments
parameters appropriate to this population. This would facilitate a positive impact on the future
prospects of using DMT as a standard therapeutic method for people with intellectual and
other sensory or developmental disabilities. |
