Trenutno živimo u ubrzanom svijet u kojem ljudi imaju sve manje vremena za sebe i svoje bližnje te je jako puno toga prepušteno konzumerizmu. Baš zbog takvog načina života, roditelji sve manje imaju vremena za kvalitetno provedeno vrijeme s djecom i obitelji te često to pokušavaju nadoknaditi kupovinom novih, često i skupih stvari. Ovo stajalište je najviše vidljivo kod socijalnih razlika među obiteljima jer uglavnom djeca iz imućnijih obitelji nisu toliko opterećena, dobiju uglavnom što žele, već u ranijoj životnoj dobi znaju koje su marke „in“, te je često „shopping“ nagrada za određeni postignuti rezultat, bilo da se radi o školi ili nekoj drugoj aktivnosti. Ne idu u kupovinu samo ciljano, tipa prije početka nove školske godine nego to rade puno češće. Isto tako, kupovinu prije škole ne smatraju nekom vrstom izleta, često u njoj sudjeluje i odlučuje samo majka, a otac se drži sa strane te se uključi u onoj situaciji kada dođe vrijeme plaćanja. Djeca puno vremena provode s prijateljima, pred televizijom ili na Internetu te su zbog toga sklonija utjecaju okoline ili vršnjaka. Iz tih su razloga često sklonija različitim tehnikama nagovaranja kako bi dobila određenu stvar ako se roditelji s tim ne slažu, a roditelji opet, s druge strane, žele djetetu priuštiti što više kako se dijete ne bi izdvajalo od ostatka društva. S odrastanjem djeteta slabi utjecaj roditelja te sve više raste utjecaj društva. Manja djeca, od 5-7 godina ne razlikuju marke, obuću biraju uglavnom po boji ili likovima iz najdražih crtanih filmova, dok oni stariji, od 8 godina pa do puberteta točno znaju što i koju marku žele te takve stvari najčešće objašnjavaju time da to imaju i ostali u razredu, najbolji prijatelj ili da im je to „cool“ ili „fora“.