Iako su studije o preprekama regulaciji fertiliteta razbacane i nisu ujednačene, literatura je bogata, pruža detaljan iskaz o mnogim poteškoćama s kojima se parovi a posebno žene suočavaju pri određivanju veličine svoje obitelji. Bez obzira na podrijetlo mnogih zapreka regulaciji fertiliteta, teškoće s kojima se siromašne žene susreću pri traženju adekvatnih usluga pri planiranju obitelji, koje su navodno dizajnirane kako bi im pomogle, predstavljaju otegotne okolnosti. Doista, u svjetlu raspona i opsega prepreka, činjenica da značajan broj žena uspijeva planirati veličinu obitelji, svjedoči snazi njihove želje kontroliranju majčinstva. U drugu ruku, prepreke mogu biti nesavladive tako da ne dolazi do planiranja obitelji uopće. Kako Cottingham i Mehta (1993.) ističu, žene ne bi trebale biti izložene dugim, dosadnim, ponekad ponižavajućim i nepotrebnim medicinskim procedurama kako bi mogle sigurno koristiti kontracepciju. Ženama trebaju biti pružene prilike koje uključuju obrazovanje, fer tretman u smislu zanimanja, prihoda, vlasništva ali i razvoda, pravo glasa itd. Ovdje, samo je istaknuta potreba žene da izbjegne ugnjetavanje zbog neželjene trudnoće.