Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

…Vre i svoj jezik zabit Horvati
Hote, ter drugi narod postati;
Vnogi vre narod sam svoj zameče,
Sram ga j’ ak stranjski “Horvat” mu reče,
Sam proti sebi je l’ ne šetuje,
I ovak slepec sam sebe truje…

(Kip domovine vu početku leta 1831)

Ispjevavši „Kip domovine vu početku leta 1831“, Štoos je ispisao zlatnu stranicu hrvatskog pjesništva. Ta pjesma ga je s pravom, ne samo uvela u književnost, nego i smjestila u red legendarnih naših pjesnika. U njoj je, kako reče Matoš „suznim očima gledao Hrvatsku kao kraljicu bez krune“… Ta je pjesma jedini istinski lirski događaj u hrvatskoj književnosti do preporoda. Kip domovine je njegov spomenik, trajniji od mjedi. Primjer, kako se s jednom jedinom pjesmom ulazi u književnost na velika vrata i ostaje u njoj zauvijek!

(Dubravko Jelčić)

Istaknuti hrvatski pjesnik, svećenik, domoljub i narodni preporoditelj Pavao Štoos rođen je 10. prosinca 1806. godine u Dubravici. Pavao Štoos bio je darovito dijete, govorio je mnoge jezike, a posebno je volio crtati. Do svoje petnaeste godine živio je s roditeljima koji ga, usprkos zapaženoj nadarenosti, nisu dali na daljnje školovanje. Zato je Pavao, uz poticaj župnika Jurja Ročića, 1821. godine potajno otišao u Zagreb. Smjestio se u sirotištu, zaslugom svojega dobrotvora Kuševića te upisao gimnaziju.
Za sedam godina završio je osam razreda i bio je jedan od najboljih učenika. Prema pronađenim imenicima, Pavao Štoos bio je odlikaš, marljiv, ustrajan i savjestan, a sve je predmete bio ocijenjen kao izvrstan.

U Zagrebu je završio bogosloviju, jedno je vrijeme bio biskupski tajnik, a od 1842. godine bio je župnik u Pokupskome. U razdoblju od 1838. do 1842. profesor je i propovjednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko i tu ostaje punih 20 godina, sve do prerane smrti 30. ožujka 1862. godine. Sahranjen je u Pokupskome, a zalaganjem rodoljuba 1936. godine njegovi posmrtni ostatci pohranjeni su na Mirogoju, u arkadi hrvatskih preporoditelja.

Kao stihotvorac Pavao Štoos javlja se još u gimnazijskoj dobi. Na početku je pjesme pisao na latinskome, a poslije je počeo pisati i na hrvatskome jeziku. Prvi se put javno istaknuo latinskom odom 1827. godine u povodu smrti biskupa Maksimilijana Vrhovca. Tijekom boravka u sjemeništu kod njega su se počele nazirati ideje narodnoga preporoda te se počinje dopisivati i sastajati s vođama narodnoga preporoda Ljudevitom Gajem, Dimitrijem Demetrom, Stankom Vrazom i Dragutinom Rakovcem.

Kada je Ljudevit Gaj pokrenuo svoje novine Danicza, poslije Danica, Štoos je od početka u njima objavljivao svoje pjesme i članke. Štoosove su pjesme najviše podigle narodnu svijest i probudile rodoljubne osjećaje naroda. Želio je i nastojao da domoljubne ideje prodru u narod i upravo je njegova zasluga bila što je biskup preporučio svećenstvu narodnu književnost i novine.

Pavao Štoos autor je poznate elegije Kip domovine vu početku leta 1831 koja je objavljena u trećem broju Danice 24. prosinca 1835. godine. Izvornik toga broja Danice čuva se i u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a digitalizirani primjerak toga broja dostupan je na portalu Stare hrvatske novine.

Osim književnosti, bavio se i glazbom te je 1858. godine objavio pjesmaricu Kitice cerkvenih pjesamah s napjevi koja je dostupna u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Njegov doprinos glazbenomu zanosu ilirskoga pokreta i njegov udio u širenju glazbe u najšire slojeve puka, djelatnost u širenju pučke prosvjete te pogledi na jedinstvo jezika i pravopisa svrstavaju ga među velikane hrvatske kulture 19. stoljeća.

Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnoga doba Kip domovine vu početku leta 1831 i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnoga vremena Poziv u kolo ilirsko.

U ilirsko kolo milo
Vratite se srodni puci,
Što su stari gvožđem bili,
Nek su duhom sad unuci!

Slavna braćo, oj Hrvati,
Ki za vašu krv i pleme
Krvlju vašom znaste stati,
Rodu vjerni svako vrijeme! (…)

(Poziv u kolo ilirsko)

The post „Kip domovine je njegov spomenik!“ – sjećanje na Pavla Štoosa appeared first on .

Od sada su na jednom mjestu dostupne sve informacije o stjecanju knjižničarskih zvanja u Republici Hrvatskoj – od ulaska u struku i polaganja stručnog ispita do napredovanja u viša stručna zvanja u skladu s kriterijima propisanim Pravilnikom o uvjetima i načinu stjecanja stručnih zvanja u knjižničarskoj struci (NN 107/2021).

Portal „Knjižničarska zvanja u Republici Hrvatskoj“ omogućuje uvid u trendove obrazovanja i stjecanja stručnih knjižničarskih zvanja te donosi podatke o knjižničarskim zvanjima na razini Republike Hrvatske.

Osim informacija o stručnim ispitima i napredovanju u viša zvanja, značajana je i mogućnost pretraživanja podataka o broju knjižničara u određenom zvanju na razini županije i mjesta poslodavca. Administrativna baza podataka kontinuirano se nadopunjuje i trenutačno sadrži podatke za više od 900 knjižničara u Republici Hrvatskoj.

Portal je dio projekta „Knjižničarska zvanja u Republici Hrvatskoj“ i sufinanciran je sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Nositelj projekta je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

The post Sve o polaganju stručnih ispita i napredovanju u viša stručna zvanja u knjižničarstvu od sada na novom portalu „Knjižničarska zvanja u Republici Hrvatskoj“ appeared first on .

Izložba Hrvatska pisana baština u nastavi hrvatskoga jezika i povijesti od srednjeg vijeka do 19. stoljeća  nastavlja 2023. godine gostovati u obrazovnim ustanovama i knjižnicama širom Hrvatske. Tako je od sredine ožujka do 10. travnja 2023. godine postavljena u I. osnovnoj školi Bjelovar kao podsjetnik na Dane hrvatskoga jezika koji se svake godine obilježavaju od 11. do 17. ožujka u spomen na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika objavljenu 1967. godine.

Izložba je prethodne godine od 2. do 12. studenoga, u sklopu Mjeseca hrvatske knjige, bila postavljena u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, koja je i ujedno njezin pokretač i organizator. Do kraja godine gostovala je i u Gimnaziji Sesvete te na Katedri za metodike na Učiteljskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Početkom 2023. godine preselila se u Ekonomsku školu Mije Mirkovića u Rijeci te nakon toga u Istru, tamošnju Srednju školu Mate Blažine Labin.

Izložba nakon Bjelovara gostuje u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna Zadar, zatim na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Rijeci te krajem godine u Gradskoj knjižnici Ivan Goran Kovačić Karlovac.

Izložba predstavlja djela iz fonda Zbirke rukopisa i starih knjiga NSK, a koja su dio nastavnih programa hrvatskoga jezika i povijesti. Izabrana su djela na 17 izložbenih panoa predstavljena kroz književnopovijesna razdoblja od srednjega vijeka do 19. stoljeća, a zaseban dio izložbe posvećen je povijesti hrvatskoga jezikoslovlja.

Autorica je izložbe Kristina Judaš, djelatnica Zbirke rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, a uz nju su i autorice tekstova na izložbenim panoima Iva Perinić i Karolina Tumbas, također djelatnice iz Zbirke.

Izložba Hrvatska pisana baština u nastavi hrvatskoga jezika i povijesti od srednjeg vijeka do 19. stoljeća organizirana je uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

The post Gostovanje izložbe „Hrvatska pisana baština u nastavi hrvatskoga jezika i povijesti od srednjeg vijeka do 19. stoljeća“ u I. osnovnoj školi Bjelovar appeared first on .

Od 1. travnja 2023. godine na snagu će stupiti izmjene i dopune Cjenika usluga i naknada NSK u dijelu koji se odnosi na reprografske usluge samostalnoga fotokopiranja i skeniranja građe (točke 8.1 i 8.2 Cjenika).

Nove cijene reprografskih usluga samostalnoga fotokopiranja i skeniranja građe od 1. travnja 2023. godine bit će sljedeće:

8.1. Samostalno fotokopiranje, ispis i skeniranje*

8.1.1. Fotokopiranje i ispis A4 c/b – 0,05 € (0,38 kn)
8.1.2. Fotokopiranje i ispis A3 c/b – 0,08 € (0,60 kn)
8.1.3. Fotokopiranje i ispis A4 u boji – 0,20 € (1,50 kn)
8.1.4. Fotokopiranje i ispis A3 u boji – 0,40 € (3,00 kn)
8.1.5. Skeniranje – 0,03€ (0,22 kn)

*Radi zaštite građe nije dopušteno samostalno fotokopiranje građe iz zbirki građe posebne vrste, odnosno oštećene građe, kao i one nastale do 1945. godine.

8.2 Samostalno skeniranje velikih formata*
8.2.1 Skeniranje Bookeye skenerom (snimak sadrži vodeni žig) – do 20 snimaka besplatno
– svaki sljedeći snimak – 0,07 € (0,50 kn)

*Radi zaštite građe nije dopušteno samostalno fotokopiranje građe iz zbirki građe posebne vrste, odnosno oštećene građe, kao i one nastale do 1945. godine.

Novi Cjenik bit će objavljen i dostupan na mrežnim stranicama NSK od 1. travnja 2023. godine.

Ostatak Cjenika usluga i naknada NSK u dijelu u kojem nije izmijenjen i dopunjen, i dalje je na snazi i primjenjuje se u cijelosti.

The post Obavijest o izmjenama i dopunama Cjenika usluga i naknada NSK appeared first on .

Tiha i prastara je ljubav, skrovito srce bilja
treptavo more i mekan srh na vlatu.
Ljubav je blagoslov zemlje, zamišljena ptica
večernji jablan, kudjelja na kolovratu.

Ona je njihala borce i vozila sanjare
uzbibala je ljude, njivu suncokreta.
Dala je zelen lišću i škrge ribama da dišu:
ljubav je čelo djetinje, bajka ljepšega svijeta.

A bol je dio njen, posječena lastavica,
suza što glinu mekša, vrutak tajni.
Bol cvate klasom gorkim, čudesni kvasac vida
osvrtaj za suncem i gutljaj oproštajni.

(Vesna Parun – Ljubav)

Na prvi dan proljeća i rođendan hrvatskoga pjesnika Ivana Gorana Kovačića obilježavamo i Svjetski dan pjesništva.

Pisanjem poezije mnogi su pjesnici izražavali svoje osjećaje i misli… Svi znamo kako pjesma u nama budi posebne osjećaje i teško je nekada ne zaljubiti se u neke stihove. Zato danas uzmimo olovku u ruke, iskažimo svoje osjećaje stihovima i pronađimo pjesnika koji se negdje duboko skriva u nama…

Svjetski dan poezije (engl. World Poetry Day) UNESCO je proglasio 21. ožujka 1999. godine radi promicanja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije širom svijeta. Istaknuto je kako treba dati priznanje i poticaj nacionalnim, regionalnim i internacionalnim pjesničkim nastojanjima.

Prema podatcima koje posjeduje Nacionalni odbor za proslavu Dana poezije koji je od 1990-ih smješten na Floridi (SAD), Svjetski dan poezije slavio se još od 1505. godine. Uglavnom se obilježavao u listopadu, najčešće 15. listopada, na rođendan velikoga rimskog pjesnika Vergilija. Sve do UNESCO-ova službenog proglašenja, praznik je naizmjenično slavljen u listopadu i studenome. Ta tradicija obilježavanja održala se do danas u mnogim zemljama.

Pjesnik nije čovjek samo duboka osjećanja i velike fantazije; nije svak pjesnik tko je poetičan. Pjesnik je samo onaj tko posjeduje superiornu moć riječi i izraza.

(Antun Gustav Matoš)

Izvor naslovne fotografije: https://pixabay.com.

The post „Ljubav je čelo djetinje, bajka ljepšega svijeta“ – uz Svjetski dan pjesništva appeared first on .

Kao vječno more sinje
U kretu si gipkom, lakom,
Podaje se dahu svakom,
I mreška se i propinje,
(Kakva moć je vjetra koga) –
Zuji, zveči, zvoni, zvuči,
Šumi, grmi, tutnji, huči –
To je jezik roda moga! …

(Jezik roda moga)

Hrvatski jezik, rodoljublje, vjera i uspjesi nadahnjivali su pjesnika Petra Preradovića. Daleko od rodnoga kraja, od onih kojima se uvijek vraćao, pjesnik je sve više sazrijevao i u njem je rasla ljubav prema jeziku kojem se sve više vraćao i koji ga je snažio. Pjesmom je slavio ljepotu jezika jer je upravo u jeziku vidio i budućnost naroda iz kojega je ponikao…

Petar Preradović, najplodniji i najomiljeniji pjesnik ilirskoga preporodnog doba, rodio se 19. ožujka 1818. godine u Grabrovnici, u đurđevačkoj krajiškoj pukovniji. Zbog rane očeve smrti Preradović je bio prisiljen opredijeliti se za vojničku službu. Školovao se u Vojničkome zavodu u Bjelovaru i Bečkome Novom Mjestu. Službovao je u više mjesta širom Italije i Hrvatske te je postupno napredovao.

Školujući se i službujući u vojsci izvan domovine, u jednome je životnom razdoblju Preradović gotovo zaboravio materinski jezik. Prve pjesme napisao je na njemačkome jeziku. Tematski Preradoviće pjesme mogu se podijeliti na ljubavne, rodoljubne i refleksivne. Susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim na Preradovića djeluje presudno – počinje pisati na hrvatskome, a rodoljubni ga je zanos toliko ponio da su mu jezik i domovina temeljno poetsko nadahnuće.

U domoljubnim pjesmama Zora puca napisanoj za prvi broj Zore dalmatinske, zatim Putnik, Rodu o jeziku i Jezik roda moga osjeća se oduševljenje što se hrvatski narod nacionalno budi.

Osim budnica, piše i ljubavnu te refleksivnu poeziju. Ipak, u ljubavnome i misaonome pjesništvu pomalo je mračan pjesnik, osamljenik kojega je slomila svakodnevica. Za te tematske preokupacije imao je nesretnih povoda u vlastitome životu – umrli su mu žena i djeca, a ni s drugim brakom nije imao sreće. Najpoznatije su pjesme iz toga razdoblja Mrtva ljubav i Miruj, miruj srce moje, koja je i uglazbljena. Na mrežnoj stranici Zvuci prošlosti dostupan je zvučni zapis popijevke Miruj, miruj srce moje.

Uza sve to, Preradović je autor brojnih soneta, oda, prigodnica, himni, balada, elegija, romanci i nadgrobnica.

Cjelokupnim opusom Petar Preradović zauzeo je jedno od vodećih mjesta u hrvatskoj književnosti, a svakako je pjesnik koji najbolje izražava hrvatski duhovni, pa i politički život, od 30-ih do 70-ih godina 19. stoljeća.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu čuva vrijedan dio književne ostavštine Petra Preradovića. Na portalu Starih hrvatskih novina dostupni su primjerci digitalizirane Zore dalmatinske, novina s kojima je Petar Preradović plodno surađivao, dok su mu neka djela dostupna i u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Petar Preradović umro je kao general 18. kolovoza 1872. u Austriji, bio je pokopan u Beču, ali su mu 14. srpnja 1879. godine posmrtni ostatci preneseni u mirogojske arkade u Zagrebu. Grob krase završni stihovi iz pjesme Putnik.

… U tvom polju daj mu groba,
S tvojim cvijećem grob mu kiti!

The post „Zuji, zveči, zvoni, zvuči…“ – uz 205. obljetnicu rođenja Petra Preradovića appeared first on .

Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,
Na baršunu crnom leži teška noć;
Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi
Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?

Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi
Poginut ću noćas i za dragom poć.

Ljubav nije sreća!; znaš li kad mi reče?
Ljubav, to je rana, i ta rana peče,
Ljubav boli, boli, kao život boli,

Teško, teško onom koji jako voli.
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muči samo kad sam sam ko kamen.

(Samotna ljubav)

Čitajući stihove jedne od najljepših pjesama hrvatske književnosti, prisjećamo se znamenitoga hrvatskog književnika, pjesnika, novelista, putopisca, kritičara, dopisnika hrvatskih listova, feljtonista, polemičara, ali i glazbenoga kritičara Antuna Gustava Matoša. Bez njegova stvaralaštva na prijelazu stoljeća, hrvatska književnost ne bi bila onakva kakvu je danas poznajemo. Smatra se da ju je Matoš pokrenuo iz razdoblja mirovanja i uveo u okružje svjetske pisane riječi.

Antun Gustav Matoš rođen je 13. lipnja 1873. godine u Tovarniku u zapadnome Srijemu. S dvije godine preselio je s roditeljima u Zagreb gdje je njegov otac radio kao učitelj, a poslije i kao orguljaš u crkvi sv. Marka. U Zagrebu je pohađao pučku školu i Gornjogradsku gimnaziju. Kao zanimljivost vrijedi spomenuti kako je u gimnaziji pao sedmi razred, s negativnim ocjenama iz propedeutike, fizike i hrvatskoga jezika. Uz redovitu školu, pohađao je i satove violončela.

Nakon završene gimnazije u Beču se upisuje na Vojni veterinarski fakultet. Zbog loših rezultata izgubio je novčanu potporu te je morao napustiti studij i vratiti se u Zagreb. U časopisu Vienac 1892. godine objavljuje svoju novelu Moć savjesti, koja se smatra početkom razdoblja moderne. Iste godine odlazi u vojsku, ali već sljedeće bježi iz vojske, prvo u Srbiju (Beograd), a zatim u Pariz, 1899. godine. U Beogradu živi boemski, svira u kazališnome orkestru kao čelist, piše za novine književne kritike i bavi se književnim radom. Ondje započinje svoju feljtonističku, esejističku i kritičarsku djelatnost.

Nakon Beograda i kraćega zadržavanja u Münchenu i Beču odlazi u Ženevu. Iz Ženeve putuje u Pariz, živeći na rubu bijede. Pariz ga je privukao jer je u to doba bio središte europskoga kulturnog života. Tu se susreće s književnim djelima i piscima koji će utjecati na njegov rad. Upoznat će se s djelima Poa, Baudelairea i Gautiera.

Godine 1908. vraća se u Zagreb, nakon što su ga austrougarske vlasti pomilovale. Po povratku polaže ispite za učitelja Više pučke škole, ali nigdje ne uspijeva dobiti stalan posao. Kao 40-godišnjak u Italiji bezuspješno pokušava liječiti rak grla i uha. Preminuo je 17. ožujka 1914. godine u Zagrebu. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoj.

Pripovjedački Matošev opus (Iverje, Novo iverje, Umorne priče) sadrži široku panoramu tema i motiva. Tematski se može podijeliti na novele s nacionalnom tematikom (Kip domovine leta 188*, Nekad bilo sad se spominjalo i dr.) i novele s kozmopolitskim temama i neobičnim likovima (Cvijet s raskršća, Camao, Miš, Balkon, Iglasto čeljade i dr.). Matoš je jedan od najboljih hrvatskih putopisaca. Pišući o svojim putovanjima, služi se uglavnom impresionističko-asocijativnom metodom (Oko Lobora).

Antun Gustav Matoš počeo je pisati i objavljivati pjesme dosta kasno – približno 1906. godine. Napisao ih je osamdesetak, a skupljene su i tiskane u zbirci Pjesme, tek 1923. godine, nakon pjesnikove smrti, a dostupna je u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Bile su prava novost u onodobnoj hrvatskoj književnosti, donoseći pjesničko iskustvo francuskoga simbolizma, posebno u području glazbenosti riječi i stihova. U njima je ostvarena ogledna strogost sonetnoga stiha, ali i začudnost pjesničke riječi oslobođene dotadašnje tradicije. Među sonetima nekoliko ih je antologijske vrijednosti (Utjeha kose, Nokturno, Djevojčici mjesto igračke, 1909). Njegovi pjesnički učenici – Ljubo Wiesner i Tin Ujević – nastavili su, svaki na svoj način, tragom učitelja.

Matoš je tvorac hrvatske impresionističke i stilističke kritike, ističući dojam, impresiju kao temeljno polazište u kritičarskome radu. Pisao je o najznamenitijim ličnostima suvremene hrvatske lirike, i to o Vidriću, Domjaniću, Begoviću i Kranjčeviću.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu stotu je obljetnicu smrti Antuna Gustava Matoša obilježila brojnim događanjima, uključujući predstavljanje Virtualne zbirke djela Antuna Gustava Matoša i kampanju Matoš i ja za promicanje vrijednosti Matoševih djela, njihovo čitanje te izgradnju virtualne zbirke.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se dio njegove rukopisne ostavštine, uključujući pjesme Bajaderin sonet, Maćuhica i Živa smrt, dio korespondencije, kritički osvrt Lirska šetnja te feljton Literatura i skandali.

U Knjižnici su pohranjeni i Matoševi Ogledi iz 1905., kao i zbirka Pjesme iz 1923. godine.

Nakon Matoševe smrti brojne novine i časopisi dostupni na Portalu starih novina i časopisa, uključujući Jutarnji list, pisali su o njem i njegovu stvaralaštvu.

Danas njegovo ime nose brojne ulice, škole, knjižnice, knjižare, nakladničke kuće te kulturna društva. Matoš na klupi Ivana Kožarića, nakon Zagreba i Siska, od veljače 2014. godine, poticajem Udruge AMCA (Društvo bivših studenata hrvatskih sveučilišta) u Parizu, promatra šetače i život gradića Issy les Moulineaux pokraj Pariza.

Biti Matoš znači ne biti nikada dosadan!

(Ivo Andrić)

Izvor naslovne fotografije: Darko Čižmek, 2014.

The post „Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?“ – uz obljetnicu smrti Antuna Gustava Matoša appeared first on .

Pogledajte izložbu posvećenu Seamusu Heaneyu, jednomu od najvećih irskih suvremenih književnika do 27. ožujka 2023. godine u malome predvorju NSK.

Na 15 izložbenih panoa, koji čine putujući dio velike izložbe Nacionalne knjižnice Irske Seamus Heaney: Listen Now Again, prikazan je život i rad ovoga dobitnika Nobelove nagrade za književnost za „djela lirske ljepote i etičke dubine koja uzvisuju svakodnevna čuda i oživljavaju prošlost”.

Svečano otvorenje izložbe održalo se 15. ožujka 2023. godine, a nazočne su pozdravili glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanka Stričević te veleposlanik Republike Irske u Republici Hrvatskoj NJ. E. Ruaidhri Dowling. O životu i radu irskoga nobelovca govorio je profesor s Odjela za anglistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci Aidan O’Malley.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u svojem fondu posjeduje antologije irske i engleske književnosti u kojima su prisutne i odabrane Heaneyeve pjesme.

The post U NSK gostuje izložba o posljednjem irskom nobelovcu Seamusu Heaneyu appeared first on .

Knjižnice su danas suočene s velikom količinom viška knjižnične građe. Kako bi otpisana i prekobrojna građa bila zbrinuta i imala mogućnost pronaći svoje čitatelje, napravljen je portal E-burza koji knjižnicama omogućuje razmjenu ili darivanje knjižnične građe (viškova), ali i uredske opreme (rabljeni stolovi, stolice, ormari itd.).

Usluzi se mogu pridružiti sve knjižnice u Republici Hrvatskoj registracijom i unosom podataka o građi i opremi, mogu popisati i ponuditi svoje viškove, a istodobno imaju i mogućnost odabira građe za sebe.

The post E-burza knjižnične građe i opreme appeared first on .

Pozivamo vas na dostavu sažetaka za 14. savjetovanje za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj – s međunarodnim sudjelovanjem koje će se održati uživo od 11. do 14. listopada 2023. godine u prostoru Studenskoga doma Sveučilišta u Dubrovniku.

Glavna je tema ovogodišnjega Savjetovanja Narodne knjižnice – izvori financiranja za održivi razvoj sa sljedećim podtemama:

– uloga i vrijednost narodnih knjižnica

– status i financiranje narodnih knjižnica i knjižnica s dvojnom funkcijom

– modeli financiranja – osnovni i alternativni izvori financiranja za održivi razvoj (fondovi EU za razvoj knjižnica, organiziranje suvremenih knjižničnih usluga, moderniziranje i izgradnja novih prostora knjižnica)

– knjižnice – partneri održivog razvoja kroz zelenu i digitalnu tranziciju

– razvoj knjižnica prema društveno uključivoj i digitalnoj knjižnici

– ERASMUS+ programi – prilika za knjižnice.

Svrha je 14. savjetovanja tematski obuhvatiti alternativne izvore financiranja, uključujući fondove Europske unije koji ispunjavaju ciljeve održivoga razvoja i usmjeravaju razvoj knjižnica prema društveno uključivoj i digitalnoj knjižnici (ESIF 2021. – 2027.) te cjeloživotnomu obrazovanju (program Erasmus+).

Uz primjenu alternativnih modela financiranja knjižnica te zelenu i digitalnu tranziciju, pozornost je usmjerena i na zaštitu okoliša te energetsku učinkovitost radi implementiranja održivoga razvoja u akcijske i strateške dokumente knjižnica.

Sažetak izlaganja možete poslati jedino preko mrežnoga obrasca do 14. travnja 2023. godine, a upute za prijavu sažetka možete pogledati u dokumentu Prva obavijest o 14. savjetovanju.

Sve dodatne informacije biti će uskoro dostupne na mrežnoj stranici Skupa: sznk.nsk.hr.

Organizator je Savjetovanja Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, a suorganizatori su Hrvatsko knjižničarsko društvo (Sekcija za narodne knjižnice), knjižnica domaćin Narodna knjižnica Grad (Dubrovačke knjižnice) i Knjižničarsko društvo Dubrovnik. Kao partneri ponovno su nam se pridružili Narodna in univerzitetna knjižnica Ljubljana i Zveza bibliotekarskih društev Slovenije, a od ove je godine partner Savjetovanja i Združenje splošnih knjižnic.

Skup se održava uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

The post 14. savjetovanje za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj – s međunarodnim sudjelovanjem appeared first on .

Događanje Dobra knjiga u dobrom društvu, na temu U globalnom dvorištu, održat će se u srijedu 29. ožujka 2023. u 14:30 sati u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, uz potporu Ministarstva kulture i medija i partnerstvo NSK.

U okviru programa bit će održani panel-rasprava, razgovor 1 na 1 i inspirativna pričaonica na temu važnosti čitanja i prijenosa znanja u globalnom dvorištu te povezivanja sa svijetom u kojem cijenimo svoju, ali i tuđu kulturu. Razgovarat će se i o ulozi medija u poticanju čitanja, brendiranju u globalnom dvorištu te o dojmu koji ostavljamo u svijetu. Podloga za razgovor o ovim temama su sljedeće knjige: Sovjetistan Erike Fatland, Snježni leopard Sylvain Tesson, Kako sam unuci objasnio kapitalizam Jeana Zieglera, Taj dugi mamurluk Shaun Walker i Identitet Francisa Fukuyame.

U panel-raspravi sudjeluju producentica Tamara Babun, suosnivač i član uprave za marketing Visokog učilišta Algebra Hrvoje Balen, dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Ivan Koprić, savjetnica za obrazovanje i znanost Svjetske banke dr. sc. Danica Ramljak, izvanredni profesor s Fakulteta političkih znanosti Višeslav Raos i redovita profesorica Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Dubravka Sinčić Ćorić. U razgovoru 1 na 1 o čitanju i brendiranju govore glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić i redoviti profesor Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Božo Skoko, dok je gost inspirativne pričaonice predavač Visokog učilišta Algebra i popularizator matematike Toni Milun. Moderatorica događanja je urednica na Hrvatskoj radioteleviziji Vlatka Kolarović. Za interakciju s publikom pobrinut će se prevoditeljica Ksenija Banović, a za vrhunsku glazbenu kulisu glazbenik, aranžer i producent Ante Gelo. Medijski pokrovitelji i donatori osigurat će dodatne informacije i zdravu okrepu.

Dobra knjiga u dobrom društvu inicijativa je izdavačke kuće TIM press za stvaranje nacionalne platforme svih koji potiču čitanje kao važan oblik vlastitog znanja i razvoja te promicanje važnosti kulture dijaloga. Moto inicijative je Čitaj, uči, uživaj!, a njezina je začetnica i voditeljica projekta dugogodišnja menadžerica u ICT industriji, sada mentorica Snježana Bahtijari.

The post “Dobra knjiga u dobrom društvu” u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu appeared first on .

Viteže naredni Bartučeviću moj,
Svim ljupki i medni ki znaju razum tvoj,
Koji nas svih brani u potribe naše
I brez cvarni hrani kako zlate čaše,
Koji nas svih kruni po mnoga zlamen’ja
Kojim smo pripuni svakoga počten’ja.
Najdoh čteć lipu stvar gdi mudri govore:
Brez izmine ništar dugo stat ne more
I mnoga trujan’ja koja su opora
Da budu skončan’ja ljudem do umora,
I da je stvar prudna tko će vred ne sahnut,
Uzmaknuvši trudna težan’ja, oddahnut,
Ka škodu donose kipu i živin’ju
I kriposti kose svisti i umin’ju.
I zato još pišu: za trudom daj pokoj
Tko neće na prišu skratiti život svoj. (…)

(Ribanje i ribarsko prigovaranje – Parvi dan)

Na današnji dan 13. ožujka 1572. godine preminuo je Petar Hektorović, hrvatski pjesnik i erudit, autor djela Ribanje i ribarsko prigovaranje.

Uz ime Petra Hektorovića i njegovo djelo Ribanje i ribarsko prigovaranje gotovo se uvijek spominje Tvrdalj. Što je Tvrdalj?

Ja, Petar Hektorović, sin Marina, gradio sam ovu kuću za uporabu svoju i svojih prijatelja…

S morske strane to je jaka utvrda koja je branila njegove stanovnike od Turaka i gusara. Ulazeći u Tvrdalj, vidio se prostrani ljetnikovac s ribnjakom i perivojem. Polača i dvor Tvrdalj, u Starome Gradu na Hvaru, bio je ponos Petra Hektorovića. Zdanje je, uz pomoć svojih nacrta, gradio sam pjesnik, a služilo mu je za zaštitu obitelji i pučana. Graditelj i pjesnik ponosio se svojim ljetnikovcem i zato mu je prijatelj iz Dubrovnika poslao čemprese i oleandre koji su ures Hektorovićeva doma. Sve do kraja života pjesnik se brinuo oko Tvrdlja i sa zadovoljstvom govorio i pisao o njem.

U kući gdje je pjesnik promišljao vječnost, i danas se može osluhnuti radost ovozemaljske prolaznosti…

Jedan od najvećih hrvatskih pjesnika Petar Hektorović rodio se u gradu Hvaru (neki tvrde u Starome Gradu) 1487. godine. O njegovu djetinjstvu i mladosti malo nam je poznato. U mladosti je Petar Hektorović pisao ljubavnu poeziju, no od njegove mladenačke lirike nije se ništa sačuvalo. Bio je splitski učenik, koji se pripremao za graditeljsko zvanje. Osim što je dobro znao i pisao pjesme i na latinskome, bio je glazbeno nadaren. Kao i mnogi hrvatski humanistički pjesnici Hektorović piše pjesničke poslanice, dopisujući se s prijateljima i književnicima u drugim dijelovima Hrvatske, iznoseći u njima mnoštvo podataka o svojem životu, radu i svjetonazoru. Njegovao je prijateljstva i često spominje prijatelje – Mikšu Pelegrinovića, Jeronima Brtučevića, Nikolu Nalješkovića i Mavra Vetranovića, sve književnike svojega vremena. Osim toga, družio se i s pučanima i bio im vrlo blizak.

Jedan nadnevak u njegovu životu treba posebno istaknuti, a to je 1568. godina, kada je u Mlecima objavljeno Ribanje i ribarsko prigovaranje. Međutim, djelo je nastalo mnogo prije, negdje 1556. ili 1557. godine.

Što je pjesnika nadahnulo, što mu je dalo povoda da napiše jedno od najpoznatijih djela hrvatske književnosti?

U želji da se oslobodi napetosti oko gradnje ljetnikovca i utvrde, a u isto vrijeme i da se odmori, pjesnik se sprema i odlazi na izlet i ribarenje. Ribanje je poslanica-putopis (neki je nazivaju i ribarskom eklogom) koja se sastoji od tri dijela. Sve što je doživio za vrijeme toga trodnevnog putovanja snažno je djelovalo na Hektorovića i nadahnulo ga napisati književno djelo kojemu je u hrvatskoj književnosti pripalo jedno od najbitnijih mjesta. Na put je krenuo u društvu ribara Nikole Zeta i Paskoja Debelje.

Hektorović daje stvaran prikaz putovanja, opisuje ljepotu prirode i zavičaja, pripovijeda o događajima koji su se njemu i njegovim suputnicima na putu događali. Pjesnik često citira razgovore svojih suputnika, priprostih ribara, navodeći po istini, kako sam tvrdi, njihove mudre izreke. Hektorović je brižljivo zabilježio i pjesme koje su ribari putem pjevali – to su dvije bugarštice (bugarštica – balada o Marku Kraljeviću i bratu mu Andrijašu te bugarštica o Radoslavu Siverincu) i tri kratke pjesmice, zdravice što ih ribari pjevaju izmjenično (Naš gospodin poljem jizdi i Majka mu je lipo ime dala).

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je više od 70 zapisa o njegovim djelima. U Knjižnici se čuva i vrijedno izdanje Ribanja i ribarskoga prigovaranja iz 1568. godine. Družba Braća Hrvatskoga zmaja darovala je 13. lipnja 2001. godine Knjižnici dio Hektorovićeve oporuke na talijanskome jeziku na listu pergamenta.

U sklopu Digitalne zbirke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koja sadrži digitaliziranu građu Akademijinih istraživačkih jedinica i Akademijine Knjižnice, digitaliziran je i u cijelosti dostupan spjev Ribanje i ribarsko prigovaranje.

Ribanje i ribarsko prigovaranje epski je spjev koji je Hektorović posvetio svojemu prijatelju, hrvatskomu vlastelinu Jeronimu Bartučeviću.

Kulturno, povijesno, jezikoslovno, ali i pjesničko značenje Hektorovićeva djela, a uz to i ljubav prema rodnome kraju i čovjeku, sve nas više upućuje na čitanje Ribanja i ribarskoga prigovaranja.

Zato ti dam znati da sam ja veliku pomnju stavil ispisati izvjesnom vitezu onomu i dati na znanje sve ribanje moje i vas put moj pravom istinom onako, kakav je bio, ne priloživ jednu rič najmanju.

The post U spomen na Petra Hektorovića appeared first on .

Izložba Velikanke – znane i neznane otvorena je na Međunarodni dan žena, 8. ožujka, u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Okupljenoj publici predstavila ju je njezina suatorica i kustosica mr. sc. Tamara Ilić Olujić, voditeljica Grafičke zbirke NSK.

„Izložba započinje najstarijom umjetnicom Fany Daubachy – Zagrepčankom, samozatajnom slikaricom pejzaža i cvijeća, najčešće u akvarelu. Ona predstavlja cijeli niz slikarica plemenita roda kojima je bila omogućena poduka iz slikarstva. Udajom u obitelj Brlić, zbog obiteljskih, osobito majčinskih obaveza, pomalo zamire njezino slikarstvo. Njezin rad sačuvala je od zaborava supruga njezina sina – još jedna snaha u obitelji Brlić koja je imala umjetničkog dara, ali ovaj put za pisanje. To je Ivana Brlić-Mažuranić, rekla je mr. sc. Ilić Olujić.

Izložba predstavlja poznate i manje poznate činjenice o životu i radu osam velikanki koje su obilježile hrvatsku kulturnu baštinu. Uz spomenute Fany Daubachy i Ivanu Brlić-Mažuranić, to su još i Marija Jurić Zagorka, Vesna Parun, Vjera Bojničić, Anka Krizmanić, Ivana Lang i Blanka Chudoba.

„Nazivom izložbe Velikanke znane i neznane željeli smo naglasiti da su žene dale veliki doprinos hrvatskoj kulturi, svaka u svojem području, te da su svojim radom, talentom i nadasve ustrajnošću u ispunjavanju svojih težnji uspjele stati uz bok velikanima, što često nije bilo nimalo lako“, istaknula je mr. sc. Ilić Olujić.

Na izložbi je predstavljena građa iz posebnih zbirki Knjižnice – Grafičke zbirke, Zbirke rukopisa i starih knjiga, Zbirke muzikalija i audiomaterijala te općeg fonda NSK koji ilustrira bogatstvo opusa hrvatskih umjetnica 19. i 20. stoljeća kao i radove mladih likovnih umjetnica – studentica Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, čiji su murali dio postava izložbe. Mural Grička vještica oslikale su Anamarija Kvas (autorica) i njezina suradnica Manuela Košević pod mentorstvom likovne umjetnice i vanjske suradnice Akademije likovnih umjetnosti dr. art. Melinde Šefčić početkom ožujka u povodu 150. rođendana Marije Jurić Zagorke, a mural inspiriran stihovima Vesne Parun Koralji vraćen moru Nika Vrbica (autorica), Anđela Majica, Ena Antunović i Marta Dijak pod mentorstvom dekana Akademije red. prof. art. Tomislava Buntaka i dr. art. Melinde Šefčić. Mural je oslikan 2022. godine u povodu 100. obljetnice rođenja ove velike hrvatske pjesnikinje.

U okviru postava u predvorju Knjižnice može se pogledati i virtualna izložba o Ivani Lang kao i video s prikazom trideset drvoreza plesa Gertrud Leistikow iz grafičke mape Anke Krizmanić.

„Ovu su izložbu napravile žene o ženama u povodu Međunarodnog dana žena, a namijenjena je ne samo ženama već i svim našim građanima” rekla je suatorica izložbe i moderatorica otvorenja Maja Priselac.

Autorski tim izložbe čine djelatnice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dr. sc. Irena Galić Bešker, mr. sc. Sonja Martinović, dr. sc. Tatjana Mihalić, Dobrila Zvonarek i već spomenute  mr. sc. Tamara Ilić Olujić i Maja Priselac. Dizajn i grafičku pripremu izložbe priredio je Goran Hasanec. U pripremi izložbe sudjelovao je velik broj djelatnika Knjižnice, a financijski ju je podržalo Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.

O naslijeđu žena u hrvatskoj povijesti od 16. do 19. stoljeća, o okolnostima u kojima su živjele i djelovale kao i položaju žena u Hrvatskoj i svijetu, na otvorenju je govorila viša znanstvena suradnica na Institutu za filozofiju dr. sc. Ivana Skuhala Karasman, dok je ravnateljica Uprave za arhive, knjižnice i muzeje Ministarstva kulture i medija Anuška Deranja Crnokić čestitala na izložbi i izboru teme, istaknuvši važnost odavanja počasti nadarenim, kreativnim i vrijednim ženama.

Program otvorenja zanimljivom su izvedbom obogatile Gornjogradske coprnice, utjelovivši Mariju Jurić Zagorku, Barbaru Celjsku, Jelenu Zrinski i Elzu Kučera.

Izložba Velikanke – znane i neznane početak je cjelogodišnjeg slavlja postignuća žena u kulturi i znanosti koje Knjižnica priprema pod nazivom Žene u NSK kako bi inspirirala i potaknula na istraživanja te upotpunila pogled na hrvatsku povijest i baštinu, u kojoj su žene i njihovi doprinosi još nedovoljno prepoznati.

„Hrvatska je povijest obilježena ženama koje su je stvarale i mijenjale, nekima danas dobro znanima, a drugima neznanima. Ovom manifestacijom, usmjerenom i stručnoj javnosti i našim građanima, želja nam je nadahnuti, potaknuti na istraživanje te upotpuniti pogled na hrvatsku povijest i baštinu, u kojoj su žene i njihovi doprinosi još nedovoljno prepoznati“, rekla je glavna ravnateljica NSK prof. dr. sc. Ivanka Stričević, dodavši da ovim programom Knjižnica odaje počast hrabrosti, inteligenciji, kreativnosti i predanosti žena koje su stvarale i razvijale našu kulturu i znanost te daje svoj doprinos osnaživanju žena i djevojaka za njihovo aktivno uključivanje u gradnju zdravijeg i otpornijeg društva za sve, čiji su značajan dio upravo kultura i znanost.

Povod ovoj temi u 2023. godini daju važne obljetnice: 150. obljetnica rođenja Marije Jurić Zagorke, 85. godišnjica smrti Ivane Brlić-Mažuranić, 140. obljetnica rođenja i 60. godišnjica smrti Vjere Bojničić, 140. obljetnica rođenja Fani Daubachy Brlić i mnoge druge.

The post Izložbom “Velikanke – znane i neznane” obilježen Međunarodni dan žena u NSK appeared first on .

… Vagoni i stroj obučeni u snijeg. Ledene svijeće vise po rubovima kao čipke. Opet fićuk stroja. Vlak najvećom snagom jurnu i zabi se u snježni nanos. Trzaj prođe vlakom. Đacima u vagonu zastane dah. Što je to? Čudan šum, kao hroptaj ranjene goleme nemani.
Vlak stane naglim trzajem.
Zagledaše se mali zadrugari. Svuda bijelo. Svakome se jezik ukočio kao da je zaleđen. Ne mogu ni riječi prozboriti. Silna tišina vlada vani i unutra. Čuju se srca kako kucaju. Dotrči kondukter. Ne zaustavlja se. Nekamo dalje trči. Samo što viknu nestrpljivo:
„Pa zar ne vidite da smo se zabušili u snijeg.” (…)

(Vlak u snijegu)

Čarolija putovanja vlakom teško se može u potpunosti dočarati, a kada još u sebi krije najdraže nam priče iz knjiga i filmova, doživljaj je neprocjenjiv. Čitajući ulomak iz romana Vlak u snijegu, prisjećamo se omiljenoga pisca našega djetinjstva Mate Lovraka.

Sjećate li se Vlaka u snijegu i Družbe Pere Kvržice? To su priče uz koje su mnogi odrasli i koje imaju nevjerojatnu sposobnost da nas u djeliću sekunde vrate u djetinjstvo.

Iako su Vlak u snijegu i Družba Pere Kvržice Lovrakova najbolja i najpriznatija djela, onomu tko želi bolje upoznati pisca, treba posegnuti i za drugim njegovim djelima. Dok se u nekim knjigama stalno druži s djecom, u drugima se vraća u svoje djetinjstvo i mladenaštvo.

Hrvatski književnik Mato Lovrak rodio se 8. ožujka 1899. godine u Velikome Grđevcu pokraj Bjelovara. Pohađao je nižu bjelovarsku gimnaziju, u kojoj je jednu godinu ponavljao zbog negativne ocjene iz hrvatskoga jezika. Potom je završio učiteljsku školu u Zagrebu i 35 godina radio kao učitelj u selima i gradićima sjeverozapadne Hrvatske. Ne čudi stoga što su glavni likovi njegovih romana djeca, a sredine seoske. U jednome razgovoru Lovrak je rekao: Uvijek govorim da ne proživi lijepo djetinjstvo onaj koji kao dijete, bosonog ne trčka slobodno po širokim travnjacima.

Počeo je pisati u razdoblju između dvaju svjetskih ratova, kada u hrvatskoj književnosti prevladavaju realističke stilske tendencije, i to novele za odrasle. Mato Lovrak pripadao je onoj skupini književnika koji su socijalna načela držali bitnijim mjerilima vrijednosti književnoga djela nego estetska.

Godine 1933. objavio je dva svoja najbolja romana. Riječ je o Djeci Velikoga Sela, romanu kojem je poslije dao naslov Vlak u snijegu i Družbi Peri Kvržice. U njima se djeca, pod prevladavajućom idejom kolektivizacije, udružuju da bi učinila neko dobro. Svladavajući teškoće, unutrašnje i vanjske otpore, družba se zajedničkim djelovanjem potvrđuje i moralno. Lovrak je svoju poetiku utemeljio na konvencionalnim sredstvima. Fabule su utemeljene na životnoj zbilji i ukorijenjene u realnost dječjega svijeta, s naglašenim socijalnim, humanističkim i optimističnim odrednicama. Rečenica mu je kratka, jezik jednostavan i usklađen s dječjom vizijom svijeta. Nije stoga čudno što su ta dva romana postala i vrlo dobra filmska ostvarenja, a u hrvatsku su književnost za djecu unijela nov model romana kakav najmlađi i danas rado čitaju.

Od njegovih djela treba još spomenuti Neprijatelj br. 1, Divlji dječak, Devetorica Hrabrih, Dječak konzul, Sretna Zemlja i dr. Možemo reći da je Mato Lovrak bio pisac hrvatske dječje realistične pripovijetke i dječjega realističnog romana.

Iako Matu Lovraka pamtimo kao omiljenoga autora svojega djetinjstva, on, međutim, nije bio samo pisac za djecu. Napisao je i veliki autobiografski ciklus koji se završava knjigom Uzvišeno zvanje. Prvi dio ovoga autobiografskog ciklusa bila je knjiga Slamnati krovovi u kojoj je opisao svoje djetinjstvo, zatim roman Gimnazijalac u kojem je opisao svoje školovanje, a u trećem dijelu nazvanom Preparandist opisao je školovanje u učiteljskoj školi.

Zalaganjem obitelji Mate Lovraka, ovaj četvrti, dosad neobjavljeni dio, u kojem saznajemo kako je bilo biti mladim učiteljem u Hrvatskoj prije Drugoga svjetskog rata, pronalazi put do čitatelja. Ovo je djelo intimna i dirljiva ispovijed čovjeka koji je svoj život posvetio drugima, stvarajući od njih dobre ljude.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je više od 300 zapisa o njegovim djelima.

U zagrebačkome Školskom muzeju postoji soba Mate Lovraka, ali isto tako i u Osnovnoj školi Mate Lovraka u Velikome Grđevcu u kojima se čuva uspomena na književnika koji je ostavio vidljive tragove u hrvatskoj književnosti za djecu. Na njegovoj literaturi učili su brojni naraštaji hrvatskih učenika jer je to literatura koja se ne smije zaobići.

I književna nagrada Mato Lovrak potvrđuje njegovu vrijednost.

Na pitanje što je za njega najdragocjenije u vlastitome književnom djelu Lovrak je odgovorio: „Ona poglavlja koja meni samom za vrijeme pisanja izmame suze na oči, životnu vedrinu, smijeh ili protest i poticaj na borbu, jer to me hrabri da izdržim do kraja svojih mogućnosti.“

Mato Lovrak preminuo je 13. ožujka 1974. godine u Zagrebu kao jedna od onih osoba koja je zaista zaslužila svoje mjesto u čuvenome društvu najvećih književnika s ovih prostora koji su svojim djelima zadužili sve nas koji smo poslije došli.

The post Uz obljetnicu rođenja Mate Lovraka appeared first on .

Noć knjige, nacionalna manifestacija koja promiče čaroliju i radost čitanja i pisanja knjiga, ove će se godine održati od 21. do 23. travnja. U središtu zanimanja Noći knjige 2023. bit će umjetna inteligencija, a pred sudionike je postavljen izazov kreativnog preispitivanja ove teme, uobličen u pitanje Sanjaju li roboti električne knjige?.

Svi koji planiraju sudjelovanje u Noći knjige 2023. svoj program mogu prijaviti od danas, 6. ožujka pa sve do 24. ožujka putem online prijavnice dostupne na mrežnoj stranici manifestacije.

Želja organizatora je da se od 21. do 23. travnja organiziraju događanja u knjižarama, antikvarijatima, knjižnicama, odgojno-obrazovnim i raznim drugim institucijama kao i u svim ostalim prostorima „prijateljima knjige“, ali i u javnom prijevozu, na ulicama i trgovima, svugdje gdje je knjiga rado viđeni gost.

Fascinira li i vas umjetna inteligencija? Može li biti korisna i za knjigu i čitanje? Kako? Zanemarujemo li, oslanjajući se olako na njezina rješenja, vlastite intelektualne resurse? Hoće li umjetna inteligencija u nekom trenutku moći potpuno zamijeniti čovjeka? Može li stroj postati uspješan autor? Što bi to moglo značiti za umjetnost, osobito za književnost?

Osim navedenom temom, sudionici manifestacije se u svojoj proslavi knjige i čitanja mogu baviti i svakom drugom problematikom ili veseljem vezanim uz knjigu. Knjiški obljetničari i obljetničarke također mogu poslužiti kao inspiracija prilikom osmišljavanja programa. Marija Jurić Zagorka, prva hrvatska profesionalna novinarka i jedna od najčitanijih hrvatskih književnica, rođena je prije 150 godina, baš kao i dvojica istaknutih književnika iz razdoblja hrvatske moderne: Dinko Šimunović i Antun Gustav Matoš. Također, u 2023. godini 100 je godina otkako je rođen naš književnik i novinar Miljenko Smoje te 130 godina od rođenja velikog Miroslava Krleže.

Svi zainteresirani pozvani su prije prijave programa pročitati upute kako bi se događanja ispravno prijavila i kako bi se izbjegle eventualne poteškoće.

Noć knjige organizira se već dvanaest godina u povodu Svjetskog dana knjige i autorskih prava (23. travnja) i Dana hrvatske knjige (22. travnja), a njezini su organizatori Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Knjižnice grada Zagreba, Udruga za zaštitu prava nakladnika – ZANA, portal za knjigu i kulturu Moderna vremena Info, Knjižni blok – Inicijativa za knjigu i Hrvatska udruga školskih knjižničara. Manifestaciju će i ovaj put podržati Udruga za zaštitu prava nakladnika – ZANA, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Hrvatska gospodarska komora i Grad Zagreb.

The post Započele prijave za Noć knjige 2023. appeared first on .

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u četvrtak 2. ožujka 2023. godine svečano je obilježena 30. obljetnica postojanja hrvatske nacionalne domene.

Okupljenim uzvanicima na prigodnoj su se svečanosti obratili glavna ravnateljice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanka Stričević, ravnatelj Hrvatske akademske i istraživačke mreže – CARNET Hrvoje Puljiz, državni tajnik Središnjega državnog ureda za razvoj digitalnoga društva Bernard Gršić i ministar znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske prof. dr. sc. Radovan Fuchs.

„Uspostavljanje .hr domene 1993. godine, u trenutku kada je u Hrvatskoj buktio rat, bio je znak njezine borbe za slobodu i samostalnost u virtualnome svijetu, ali i trenutak nacionalnoga ponosa, jer su rijetke države u tome trenutku imale nacionalnu domenu“, istaknula je glavna ravnateljica NSK prof. dr. sc. Ivanka Stričević, dodavši i da je početak registracije .hr domene imao golem značaj za cjelokupno hrvatsko društvo, osobito za hrvatsku akademsku i znanstvenu zajednicu jer joj je dana mogućnost da svijetu umjesto na komercijalnoj i svima dostupnoj .com domeni pokaže svoje znanje i sposobnosti na nacionalnoj .hr domeni i time još jednom pokaže i dokaže da je hrvatsko znanje spremno konkurirati svjetskom, od njega učiti, ali ga i poučiti.

Ideja o stvaranju zajedničke nacionalne računalno-komunikacijske infrastrukture i uvođenja interneta u Republici Hrvatskoj počela se ostvarivati 1991. godine u Sveučilišnome računskom centru Sveučilišta u Zagrebu, a mreža je dobila i svoje ime CARNET – Croatian Academic and Research Network (Hrvatska akademska i istraživačka mreža).

U prvim godinama, uz izgradnju računalno-komunikacijske mreže koja je povezala gotovo sve akademske ustanove u Republici Hrvatskoj, ostvarena su dva važna iskoraka: uz već navedenu uspostavu prve internetske veze Hrvatske prema svijetu 17. studenoga 1992. godine, nekoliko mjeseci poslije, 27. ožujka 1993. godine započela je registracija i rad nacionalne vršne internetske domene .hr.

Prve ustanove koje su bile uključene u nacionalnu akademsku i istraživačku mrežu i koristile međunarodnu internetsku vezu bile su: Ekonomski fakultet u Osijeku, Elektrotehnički fakultet u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, Institut Ruđer Bošković, Ministarstvo znanosti i tehnologije, Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu i Tehnički fakultet u Rijeci. Putem javnog računala u Srcu pristup internetu bio je omogućen i svim građanima Hrvatske.

Trenutačno je registrirano 124 601 domena, a Hrvatska je jedina europska zemlja koja svojim građanima i pravnim osobama omogućuje registraciju besplatnih .hr domena.

„U proteklih 30 godina došli smo do brojke od gotovo 125 000 .hr domena, izgradili smo infrastrukturu, brinemo se o sigurnosti nacionalnoga domenskog prostora i korisnika .hr domena, pratimo i usklađujemo se s međunarodnim smjerovima razvoja domena te potrebama digitalnoga svijeta. Danas s ponosom možemo reći kako je naša nacionalna domena jedna od najsigurnijih i najpouzdanijih u Europskoj uniji te snažno priprinosi identitetu naše zemlje u digitalnome svijetu“, istaknuo je ravnatelj Carneta Hrvoje Puljiz.

Do kraja 2025. godine Carnet planira provesti projekt e-Sveučilišta radi digitalne preobrazbe visokoga obrazovanja u Hrvatskoj poboljšanjem digitalne nastavne infrastrukture i uvođenjem digitalnih nastavnih alata. Riječ je o jednome od najvećih projekata u području visokoga obrazovanja u Hrvatskoj u vrijednosti od 84 milijuna eura, koji se  novčano potpomaže u sklopu Nacionalnoga plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026., a čiji je partner i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

The post Obilježena 30. obljetnica nacionalne .hr domene u NSK appeared first on .

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u srijedu 8. ožujka u 14 sati predstavljamo izložbu Velikanke – znane i neznane, kojom u povodu Međunarodnog dana žena odajemo počast hrabrosti, inteligenciji, kreativnosti i predanosti znamenitih žena koje su obilježile hrvatsku kulturnu baštinu.

Izložba prikazuje život i djelo čak osam značajnih književnica te likovnih i glazbenih umjetnica koje su zadužile hrvatsku kulturu i čiju ostavštinu Knjižnica baštini u svojem fondu: Mariju Jurić Zagorku, Ivanu Brlić-Mažuranić, Vesnu Parun, Vjeru Bojničić, Anku Krizmanić, Fani Daubachy Brlić, Ivanu Lang i Blanku Chudoba.

Na izložbi će biti predstavljena građa iz posebnih zbirki Knjižnice – Grafičke zbirke, Zbirke rukopisa i starih knjiga, Zbirke muzikalija i audiomaterijala te općeg fonda Knjižnice koja ilustrira bogatstvo opusa ovih znanih i neznanih hrvatskih velikanki. Prati je i virtualna izložba o Ivani Lang kao i mural Grička vještica posvećen Mariji Jurić Zagorki te mural Koralji vraćeni moru inspiriran stvaralaštvom Vesne Parun, koji su nastali u suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Mural Grička vještica oslikale su studentice Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu – autorica murala Anamarija Kvas i njezina suradnica Manuela Košević pod mentorstvom likovne umjetnice i vanjske suradnice Akademije likovnih umjetnosti dr. art. Melinde Štefčić, a u povodu 150. rođendana Marije Jurić Zagorke koji se obilježava 2. ožujka, dok je mural Koralji vraćen moru oslikan 2022. godine u povodu 100 godina od rođenja Vesne Parun.

Izložba Velikanke – znane i neznane početak je cjelogodišnjeg slavlja postignuća žena u kulturi i znanosti koje Knjižnica priprema pod nazivom Žene u NSK kako bi inspirirala i potaknula na istraživanja te upotpunila pogled na hrvatsku povijest i baštinu, u kojoj su žene i njihovi doprinosi još nedovoljno prepoznati.

Povod ovoj temi u 2023. godini daju nam važne obljetnice – 150. obljetnica rođenja Marije Jurić Zagorke, 85. godišnjica smrti Ivane Brlić-Mažuranić, 140. obljetnica rođenja i 60. godišnjica smrti Vjere Bojničić, 140. obljetnica rođenja Fani Daubachy Brlić i dr.

Izložba Velikanke – znane i neznane u predvorju Knjižnice će biti otvorena do 31. ožujka i moći će se razgledati tijekom radnog vremena Knjižnice.

Autorice izložbe i tekstova na izložbi su dr. sc. Irena Galić Bešker, mr. sc. Tamara Ilić-Olujić, mr. sc. Sonja Martinović, dr. sc. Tanja Mihalić, Dobrila Zvonarek i Maja Priselac. Kustosica izložbe je mr. sc. Tamara Ilić – Olujić. Dizajn i grafičku pripremu izložbe priredio je Goran Hasanec.

Izložba će se održati uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

The post Otvorenje izložbe „Velikanke – znane i neznane“ u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu appeared first on .

Spoznaj sve…

The post Citat za ožujak 2023. appeared first on .

Društvo prijatelja glagoljice 22. veljače obilježilo je 30. obljetnicu neprekinuta djelovanja u promidžbi glagoljice i upoznavanja najširega kruga osoba s prvim hrvatskim nacionalnim pismom, a prigodna proslava održana je u prostoru Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta na Kaptolu.

Nakon uvodnoga obraćanja predsjednika Društva, profesora Darka Žubrinića, nastupio je zbor Bašćina koji  već 28 godina djeluje u sklopu Društva i njeguje glagoljaško pjevanje. Nazočnima se potom obratila jedna od počasnih članica Društva, dr. sc. Marica Čunčić koja je nazočne upoznala s događanjima koja su prethodila nastanku Društva, njegovim osnutkom i kasnijim rastom i razvojem do sadašnjega trenutka. Višegodišnja tajnica Mirna Lipovac ukratko je predstavila brojne aktivnosti koje se neprekidno odvijaju u Društvu, dajući mu svestranost i prepoznatljivost u zemlji i izvan naših granica.

Spomenuti su i problemi s kojima se ova neprofitna udruga trajno bori, a to je nedostatak prostora za rad i glagoljaške susrete, nedostatnost financijskih sredstava za provođenje svih željenih programa i premali broj stvarno aktivnih članova koji bi sudjelovali u ostvarenju zacrtanih ciljeva.

Trideseta obljetnica bila je prigoda da Društvo zahvali ustanovama koje su ga prethodna tri desetljeća pratile i potpomagale te su posebne zahvalnice dodijeljene Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, Matici hrvatskoj, Nadbiskupijskomu pastoralnom institutu, Provinciji franjevaca trećoredaca glagoljaša na Ksaveru i Staroslavenskomu institutu. Vrhunac svečanosti bio je Vremeplov – prezentacija u programu Powerpoint obogaćena prikladnom glazbenom podlogom koja je publiku provela kroz povijest Društva prijatelja glagoljice i pokazala kako će ovo Društvo nastaviti s radom najbolje što može jer ideja im ne nedostaje, a bogatstvo hrvatske glagoljaške baštine praktički je neiscrpno.

The post Trideseta obljetnica Društva prijatelja glagoljice appeared first on .

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću bit zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.

(Volio bih da me voliš)

Čitajući jednu od najljepših pjesama hrvatskoga pjesništva, prisjećamo se hrvatskoga književnika Jure Kaštelana.

Hrvatski pjesnik i književnik Jure Kaštelan rodio se 18. prosinca 1919. godine u Zakučcu pokraj Omiša. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Splitu, a od 1938. godine studirao je jezike i književnost na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Godine 1940. objavljuje u vlastitoj nakladi, s ilustracijama Ede Murtića, svoju prvu zbirku pjesama Crveni konj. U Drugome svjetskom ratu sudjeluje u obrani domovine kao pristaša lijevih snaga. Poslije rata nastavlja silom prekinuti studij te obavlja niz uredničkih i književničkih dužnosti. Doktorirao je 1955. godine disertacijom o lirici Antuna Gustava Matoša. Od 1949. godine radi najprije kao asistent, zatim kao docent pa profesor teorije književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Nekoliko je godina boravio u Parizu, gdje na Sorbonni djeluje kao lektor hrvatskoga jezika. Na Odsjeku za kroatistiku dugi je niz godina bio predstojnik Katedre za teoriju književnosti. Nakon umirovljenja 1980. godine postao je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Smrt ga je zatekla na mjestu ravnatelja Instituta za književnost i teatrologiju HAZU.
Jure Kaštelan za sobom je ostavio šest izvornih zbiraka pjesama većega ili manjega opsega, i to Crveni konj (1940.), Pijetao na krovu (1950.), Biti ili ne (1955.), Malo kamena i puno snova (1957.), Otvorena pjesma (1976.) i Divlje oko (1978.) te niz razasutih pjesama u poetsko-grafičkim mapama što ih je, mahom kao bibliofilska izdanja, bio objavio zajedno s prijateljima slikarima: Skoplje u tvojim očima (1964.) i Zavjet za Epetion (1984.) s Edom Murtićem, Rbine sna tlapi jave (1979.) i Okrenut moru (1986.) s Franom Parom te Sve plavo nebeski plavo (1989.) s Matkom Trebotićem. Tijekom dvadeset godina objavljeno mu je i petnaestak knjiga izabranih pjesama, od kojih je najpotpunija 148. knjiga niza Pet stoljeća hrvatske književnosti. Sabrana djela u četiri knjige (u redakciji priređivača i ovoga izdanja) objavljena su mu između 1999. i 2004. godine u nakladi Globus.
Objavio je Jure Kaštelan i knjigu priča Čudo i smrt (1961.) te tri drame, prvo objavljene kao radijske prilagodbe, i to Pijesak i pjena (1958.), I da i ne (1962.) te Prozor (1972.). Kao znanstvenik napisao je monografske studije Lirika A. G. Matoša (1957.) te Približavanje, prolegomena za liriku A. B. Šimića (1970.). Napisao je i znatan broj studija, eseja i članaka, kao npr. o Dragutinu Tadijanoviću, Ivanu Goranu Kovačiću, Dobriši Cesariću, Edi Murtiću i Otonu Glihi te o likovnome pokretu Exat i dr. Prevodio je s francuskoga i ruskoga, potkraj života osobito sa starogrčkoga jezika. Uredivši niz izdanja, objavio je i prvu poslijeratnu knjigu Tina Ujevića, Rukovet (1950.). Neprolazne su i njegove zasluge za objavljivanje standardne hrvatske Biblije iz 1967. godine.
Dobitnik je nagrade Vladimir Nazor. Za života su mu još dodijeljene Nagrada grada Zagreba, Goranov vijenac i Avnojeva nagrada.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne književnosti u Zagrebu dostupno je više od 270 zapisa o njegovim djelima.

Jure Kaštelan bio je osoba koja je u sebi sjedinjavala umjetnika riječi, sveučilišnoga profesora i marljiva javnog djelatnika. Temeljna oznaka njegova pjesništva mogla bi glasiti: poeta doctus, učeni pjesnik.

Jedan od posljednjih stihova Jure Kaštelana glasi: „San sam usnio, jedini znak koji ostavljam.“ Pjesnik je stalno sanjao, maštao i vjerovao u bolje, ali kada toga nije vidio, upirao je svoj pogled prema zvijezdama i vječnosti…

Hrvatski književnik Jure Kaštelan preminuo je shrvan neizlječivom bolešću u Zagrebu 24. veljače 1990. godine, u osvit stvaranja hrvatske države koju je toliko priželjkivao.

Jure Kaštelan cijeloga je života govorio o sebi preko svojih stihova, a otkako ga više nema među živima, o njem govore samo njegove pjesme.

Posmrtni ostatci pjesnika Jure Kaštelana našli su svoj počinak u tihoj mirogojskoj nekropoli, ali njegova lirska duša vječno će ostati na kamenoj kosi Mosora, gdje će mu bure i kiše pjevati uspavanku…

Samo sunce, sunce, sunce
i galebovi svrate u letu
u tvoj san
na kamenoj kosi Mosora.

O vjetrovi, vjetrovi, vjetrovi,
samo vjetrovi znaju toplinu tvojih obraza,
dah
i disanje trava u vrtačama.

Bure i kiše
pjevaju ti uspavanku
bure i kiše.

Samo sunce, sunce, sunce
i galebovi svrate u letu
u tvoj san
na kamenoj kosi Mosora.

(San u kamenu)

The post „Ako si noć, ja ću bit zora i bljesak svjetlosti u rosi“ – uz obljetnicu smrti Jure Kaštelana appeared first on .