Bez ljudi ništa ovo oko nas nebi postojalo, ljudski rad je nezamijenjiv. Vrata ako se ne mogu napraviti od drveta, napravit će se od plastike ili nekog drugog materijala koji će tada biti dostupan jer se sirovina koja nije dostupna može zamijeniti i neki proizvod napraviti od te neke zamjenske tvari, ali ljudski rad ne može se zamijeniti. Kažu da roboti mogu, ali isto tako sami ti roboti su nastali ljudskim snagama, nisu nastali sami od sebe, a i ako se pokvare neće se sami popraviti. Ako stavimo pored pamuka iglu neće čarolijom nastati odjeća, drvo samo od sebe neće izraditi stol ili vrata, sve to nastaje ljudskom voljom i djelovanjem na postojeće sirovine. Uzimajući u obzir da doista ljudski rad ne može se zamijeniti, isto tako bitno je znati da se može mijenjati. Svako poduzeće mora znati da je ljudski rad najdragocijeniji resurs kojeg imaju i da moraju utjecati na njega kako bi ga poboljšali. Njegovim poboljšanjem sama efikasnost će se povećati, to jest povećat će se proizvodnost rada a samim time i proizvodnost cijelog poduzeća. Veća proizvodnost znači manji trošak za poduzeće, znači proizvodnju više outputa uz istu količinu inputa što sve dovodi do višeg profita, odnosno dobiti za neko poduzeće. Svim poduzećima upravo to i mora biti cilj, ako se orijentiraju na što veće zadovoljstvo svojih zaposlenika, oni će uzvratiti tako što će biti proizvodniji i time povećati zadovoljstvo nadređenih. To sve je zapravo zatvoren krug u kojem učinci jednih utječu na učinke drugih, tako da svaki od njih mora paziti na svoje postupke jer oni mogu promijeniti cijeli koncept poslovanja na bolje ili na gore.