Cilj istraživanja provedenog u radu bio je prikazati utjecaj oglašavanja na uspješnost političkih kampanja te prvenstveno utvrditi ima li oglašavanje utjecaj na uspješnost. U radu je naveden teoretski okvir koji je služio kao podloga za navedeno istraživanje, baziran na ranije objavljenim znanstvenim člancima koji su u različitim oblicima istraživali istu tematiku i prezentirali dobivene rezultate. Korištena je analiza prvo sekundarnih podataka prikupljenih sa službenih stranica Državnog izbornog povjerenstva Republike Hrvatske, a zatim primarnih podataka prikupljenih pomoću anketnog upitnika dostupnog internetski putem usluge Google Obrasci. Prikupljeni sekundarni podatci odnose se na podatke o potrošnji predsjedničkih kandidata koji su se kandidirali na predsjedničkim izborima Republike Hrvatske 2005., 2009. i 2014. godine. Podatci su pokazali kako viša potrošnja na troškove oglašavanja nije nužno dovela do pobjede na izborima 2005. i 2009., ali je pridonijela pobjedi kandidatkinje Grabar-Kitarović 2014. godine. Primarni podaci prikupljeni su anketnim upitnikom kroz niz pitanja kojima je cilj bio prikazati stav pojedinaca prema političkom oglašavanju, razinu povjerenja (ili nepovjerenja) prema tako dobivenim informacijama, i stav prema korištenim vrstama medija u oglašavanju. Istraživanje je pokazalo nisku razinu povjerenja u točnost informacija iz političkih oglasa, visoku razinu korištenja interneta kao primarnog izvora informacija, sklonost birača da se ne oslanjaju slijepo na prezentirane oglase, te izraženu percepciju glasanja kao građanske dužnosti. Kao bitan zaključak valja naglasiti kako je ustanovljena poveznica između razine efikasnosti političke informiranosti i razine političkog cinizma na utjecaj političkog oglašavanja na hrvatske birače. Njihove razine cinizma pokazale su se visokima, što znači da je manje vjerojatno kako će političko oglašavanje značajno doprinijeti da promijene svoje mišljenje o političkim kandidatima koji im se prezentiraju.