Sami financijski izvještaji ne govore puno o stanju poduzeća. Zbog toga svaki pojedini korisnik financijskih izvještaja koristi određene postupke analize financijskih izvještaja ovisno što želi saznati o poduzeću. Postoje neke od ustaljenih metoda analize kao što su vertikalna i horizontalna analiza i analiza pomoću pokazatelja. Vertikalna analiza financijskih izvještaja se temelji na strukturnim financijskim izvještajima koji su korisni kod uspoređivanja podataka jednog poduzeća kroz godine, kao i kod usporedbe dvaju poduzeća iz iste industrije. Ova analiza korisna je i kod usporedbe strukture financijskih izvještaja kada same brojke ne govore mnogo, primjerice u vrijeme inflacije. Također, vertikalna analiza može ukazati na podatke koji svojim iznosima odstupaju od uobičajenih. Vertikalnom analizom bilance utvrđuje se struktura imovine i struktura izvora imovine pomoću kojih se mogu izvesti zaključci o likvidnosti i zaduženosti poduzeća, dok se vertikalnom analizom računa dobiti i gubitka utvrđuje struktura prihoda i rashoda i izvode zaključci o ekonomičnosti poduzeća. Ukoliko se analiziraju financijski izvještaji u određenom vremenskom razdoblju, korisno je provesti horizontalnu analizu koja se temelji na komparativnim financijskim izvještajima. Time se uspoređuju podaci za dvije ili više godina i nastoji se uočiti tendencija i dinamika promjene pojedinih pozicija u odnosu na baznu godinu. Horizontalnom analizom se dolazi do zaključaka o tome koju vrstu imovine poduzeće preferira, kojim izvorima sredstava naginje, o promjeni sigurnosti i uspješnosti kroz vremensko razdoblje i uočavaju se mogući problemi koje bi poduzeće trebalo pokušati ukloniti.