| Sažetak | U diplomskome se radu proučavaju lirski elementi u romanu „Život Arsenjeva” Ivana Bunina, s tezom da je struktura rečenica povezana sa stalnim putovanjima glavnog lika Alekseja. Prvo se ukratko govori o važnosti Buninova stvaralaštva i povijesnom značaju romana „Život Arsenjeva”, od čega se prelazi na objašnjenje njegovih osnovnih odrednica i tema kojima se bavi. Teme se kroz rad pomnije analiziraju, a posebna se pažnja dodjeljuje jeziku romana, skladnosti i specifičnosti rečenica, koje već na razini strukture sadrže dijelove osobnosti glavnog lika Alekseja posebno izražavajući njegovu čežnju za neprestanom potragom. Aleksej putuje na trima razinama: prostornoj, vremenskoj i jezičnoj, a sve one imaju isti cilj, što je karakterizacija lika. Pri osvrtu na sadržaj romana počinju se izdvajati lirski elementi, navode se citati kao primjeri i zaključuje se da je roman liričan po mnogim obilježjima, prvenstveno po subjektivnosti i osjećajnosti postignutima Aleksejevim unutarnjim monolozima koji često graniče sa strujom svijesti. Lirski elementi ne samo da upotpunjuju roman nego su njegovo osnovno obilježje. Aleksejev pogled na svijet, razmišljanja i promjene dok odrasta preneseni su pomno izabranim riječima. Upravo se na primjeru toga kako Aleksej doživljava navedene likove može zaključiti koliko se i sam promijenio, na koji način, kao i u čemu je, s druge strane, ostao isti. Analizira se način na koji opisuje svog oca i Liku, a pogotovo promjena koja nastaje u načinu na koji doživljava druge. Iz toga se može zaključiti da je spoznajom sebe bolje prihvatio i shvatio i druge, ali ono što ostaje isto ipak je stalna potraga za smislom i odgovorima na važna životna pitanja. Dakle, koristeći se izvornim citatima, analiziraju se njegovi odnosi s drugim ljudima, povezanost s domom, koji je u romanu doveden gotovo na razinu mita; a zaključno se proučava i kraj romana kako bi se usporedio i povezao s početkom. Obiteljski dom zasigurno je ono što ih povezuje, a lirski elementi ono su što omogućuje takvu sveobuhvatnost romana i iscrpnu analizu Aleksejeva doživljaja života. Njegova putovanja simbolično predstavljaju odrastanje i potragu za sobom. To je dokazano i na primjeru prstenaste kompozicije: iako se Aleksej vraća odakle je sve krenulo, u svoj početak, jasno je da nije isti i da je najveća promjena koja se dogodila u njemu samome. Zaključeno je da se struktura rečenica u kojima se opisuju vanjski svijet i objektivna zbivanja razlikuje od one kojom pripovjedač nastoji vjerno prenijeti svoje misli i osjećaje, svoju dušu. Potvrđena je teza da tema putovanja objedinjuje Alekseja i da se ostvaruje na prostornoj, vremenskoj i jezičnoj razini. U radu se zaključuje da je cilj njegovog putovanja – samo kretanje, koje je uspješno odraženo i na razini romanskog stila. Na taj način Aleksej izbjegava kraj, što na simboličnoj razini predstavlja stalnu potragu koja se nastavlja. |
