U ovom diplomskom radu obrađuje se analiza tolerancija na primjeru energetskih transformatora, točnije na procesu namatanja. Prvenstveno se posvetila pažnja osnovnim postavkama (metodama i tehnikama) analize tolerancija kako bi se riješio problem mogućeg odstupanja ukupne visine namota od zahtijevane izmjere. Analiza se temelji na skupljenim podacima jednog namota. Problem se analizirao pomoću dvije metode, a to su metoda -najgoreg slučaja- i statistička metoda. Metoda koja se najčešće koristi pri analizi tolerancija je metoda -najgori slučaj-. Svrha te metode je pronaći minimalnu i maksimalnu vrijednost koja se može postići. Statistička analiza omogućava da se lakše razradi programsko rješenje za simulacijski model kako bi se što bolje mogao prikazati tj. oponašati slučaj koji se analizira koristeći uobičajene raspodjele. Namjera je ove metodologije omogućiti inženjerima provjeru efekata proizvodnih tolerancija i nesigurnosti funkcionalnih parametara na performanse ili dimenzije izrađenih proizvoda. Također, pomaže u utvrđivanju raspodjele izlaznih rezultata ili dimenzija tako da analitičar može donositi zaključke o kvaliteti proizvoda prije nego što je proizvod stvarno proizveden. Metodologija daje opći alat koji je moguće koristiti u analizi sustava, posve neovisno o području proizvodnje. Na kraju rezultat dobiven programskim rješenjem je uspoređeno sa rezultatom dobivenim pristupom analize tolerancija "najgori slučaj".