| Sažetak | Kompozicija je napisana u stilu orkestralne suite za čembalo sa dva manuala, a zbog svog orkestralnog karaktera, posebno je pogodna za sviranje na klaviru. Zanimljiva je konzistentnost francuskog utjecaja i stila kroz cijelu kompoziciju, a lako ga pratimo zato što je to jedna od najbolje i najpreciznije označenih kompozicija u Bachovom opusu. U stavku uvertire je kompozitor gotovo cijeli način izvođenja prepunktiranih nota vrlo precizno zapisao. Utjecaj francuske škole očituje se u obliku kompozicije, kompozicijskim tehnikama, odabirom plesnih stavaka, jasnim dinamičkim oznakama i posebno zanimljivom oznakom lukova za legato u t. 47 i 48 prvog stavka, koje sugeriraju da se radi zapravo o „notama egales“, odnosno da se taj dio treba svirati ritmički ujednačeno, bez upotrebe rubata i na način prstnog pedala. Dosljednost u odabiru francuskog stila, više nego bilo gdje drugdje opravdava i činjenica da Francuska uvertira u svojoj ideji kontrastira Talijanskom koncertu unutar Clavierübunga II. Vrijeme baroka njegovalo ideju kozmopolitizma i univerzalnosti. Zanimljivo je da je Bachova glazba ona koja se i danas smatra univerzalnom, a svira se na svim instrumentima (od orgulja do električne gitare) te predstavlja spoj svih tadašnjih stilova. Bachova glazba, paradoksalno, na jedinstven način kroz jednu jedinstvenu osobu, poentira duh svoga vremena. Mogli bismo i ujedninjenje stilova unutar Clavierübunga II pripisati duhu vremena, a pogotovo duhu njemačkog podneblja koje je bilo podložno mnogim stranim utjecajima. U Njemačkoj čak nalazimo pojam vermischter Geschmack, miješani stil, koji podrazumijeva mješavinu talijanskih i francuskih utjecaja. Koliko je zbirka Clavierübung II bila po ukusu tadašnjih ljudi i kolika je bila njena popularnost svjedoči i činjenica da je već samo godinu dana nakon objavljivanja dobila svoje drugo izdanje. Popularnost ove zbirke 282 godine nakon njenoga objavljivanja nimalo ne jenjava, a izvodi se vjerojatno više nego ikada. J. S. Bach, a i Francuska uvertira predstavljaju neiscrpan izvor inspiracije glazbenicima već gotovo tri stoljeća i predstavljaju jedan od stupova kulture i glazbe cijelog čovječanstva. |
| Studijski program | Naziv: Studij za instrumentaliste; smjerovi: Flauta, Oboa, Klarinet, Saksofon, Fagot, Rog, Truba, Trombon, Tuba, Udaraljke, Harfa, Violina, Viola, Violončelo Kontrabas, Gitara, Klavir, Orgulje, Čembalo
Smjer: Klavir
Vrsta studija: sveučilišni
Stupanj studija: integrirani preddiplomski i diplomski
Akademski / stručni naziv: magistar/magistra muzike (mag.mus.) |
