Na Trećoj konferenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora donesena je 1982. Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora kojom se u međunarodno pravo uvodi novi institut - isključivi gospodarski pojas. Prema toj Konvenciji svaka obalna država ima pravo proglasiti svoj isključivi gospodarski pojas, što su mnoge i učinile već za trajanja Konferencije. Tek proglašenjem isključivog gospodarskog pojasa obalna država stječe određena suverena prava glede živih i neživih prirodnih bogatstava, te glede drugih djelatnosti radi gospodarskog istraživanja i iskorištavanja pojasa, kao što je proizvodnja energije korištenjem vode, struja i vjetrova, a stječe i jurisdikciju glede podizanja i upotrebe umjetnih otoka, uređaja i naprava, znanstvenog istraživanja mora, zaštite i očuvanja morskog okoliša, a može steći i druga prava i dužnosti. Iako je zbog složenih vanjskopolitičkih odnosa dugo odgađala s proglašenjem isključivog gospodarskog pojasa, sve veća ugroženost živih bogatstava i opasnosti za morski okoliš ponukale su i Hrvatsku da 3. listopada 2003. godine proglasi svojevrsnu inačicu isključivog gospodarskog pojasa, zaštićeni ekološko- ribolovni pojas u kojem ima gotovo identična suverena prava i jurisdikciju kakvi su za obalnu državu u njenom isključivom gospodarskom pojasu predviđeni Konvencijom o pravu mora.