Zaštita prava na život pred Europskim sudom za ljudska prava

specijalistički diplomski stručni

• Naslov (engleski): Protection of the right to life by the European court of human rights
• Autor: Matea Vrsaljko
• Mentor: Marko Turudić (mentor)
• Član povjerenstva: Marko Turudić (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Frane Staničić (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Lana Ofak (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Pravni fakultet; (Upravno pravo); Zagreb
• Datum i država obrane: 2021-04-09, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: DRUŠTVENE ZNANOSTI; Pravo; Upravno pravo i uprava

Sažetak

Ljudska prava nisu neke posebne društvene privilegije koje pojedinac zasluži svojim rođenjem ili djelovanjem. Ona mu uvikej i u scakom času pripadaju. Ljudska prava su univerzalna, neotuđiva i nedjeljiva. Promicanje, poštivanje i zaštita ljudskih prava obveza je i odgovornost svake države. Prava kojim se bavimu u radu je pravo na život. Pravo na život i zaštita prava na život je elementarno pravo čovjeka. Postoje brojni akti, zakoni, ugovori, propisi kojima se štite ljudska prava u svim segmentima, pa tako i prava na život kao temeljna prava svih ljudi. Najznačajniji EU dokument koji se bavi zaštitom ljudskih parava je Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, usvojena 1950. godine, a stupa na snagu 1953. godine. Konvencija djeluje kao opći pravni okvir u kojem se definira temeljna ljudska prava i sloboda te način njihove zaštite. Konvencijom je predviđen i mehanizam zaštite ljudskih prava, to jest podnošenje individualnog zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava koji predstavlja supsidijaran mehanizam zaštite. Kao međunarodni sud ustrojen je 1959. godine sa sjedištem u Strasburgu. Republika Hrvatska je ratificirala konvenciju 5. studenog 1997. godine, stoga Konvencija predstavlja dio njenog pravnog poretka. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava uspostavile su se tri osnovne obveze države u pogledu zaštite koju pruža članak 2. Konvencije. To je obveza da se agenti države suzdrže od nezakonitog ubijanja (negativna obveza države), obveza o poduzimanju raznih preventivnih mjera usmjerenih na sprječavanje nezakonitih ubijanja (pozitivna obveza države), te obveza da se u slučaju smrti neke osobe pod sumnjivim okolnostima provede ozbiljna, detaljna i službena istraga (procesna obveza države). Osim Konvencije, treba spomenuti i Povelju o temeljnim pravima Europske unije, kao prvi formalni dokument koje na jednom mjestu objedinjuje sva osobna, građanska, politička, ekonomska i socijalna prava koja uživaju ljudi unutar Europske unije. Također, Opća deklaracija o ljudskim pravima proglašena je 10. prosinca 1948. godine na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda za sve ljude i narode, sa svrhom da svaki pojedinac i svaki član društva, nastoji kroz poučavanje i obrazovanje pomicati poštivanje prava i slobode zajamčenih Deklaracijom. U Hrvatskoj kao jedinstveni i opći pravni akt s najvišom pravnom snagom Ustav RH, jamči pravo na život svih ljudi.

• Ključne riječi: Ljudska prava; Pravo na život; Ustav RH; Povelja o temeljnim pravima EU; Opća deklaracija o ljudskim pravima; Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda; Čl. 2. Konvencije; Načela zaštite prava na život; Mjere za otklanjanje povrede Konvencijskih prava; Europski sud za ljudska prava; Ustavni sud RH; Praksa Europskog suda prema čl. 2. Konvencije
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:199:847511
• Studijski program: Naziv: Javna uprava; Vrsta studija: stručni; Stupanj studija: specijalistički diplomski; Akademski / stručni naziv: stručni/a specijalist/ specijalistica javne uprave (struč. spec. admin. publ.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Zatvoreni pristup
• Repozitorij: Repozitorij Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
• Datum i vrijeme pohrane: 2021-05-11 07:08:20