Institut komasacije poljoprivrednog zemljišta predstavlja multidiscipliniranu mjeru usmjerenu k okrupnjavanju zemljišta radi njegova efikasnijeg i rentabilnijeg iskorištavanja. Institut komasacije se u Hrvatskoj već dugo primjenjuje, ali nakon ostvarenja samostalnosti Republike Hrvatske, preuzeo se je republički Zakon o komasaciji koji je bio neprilagođen novonastalom državnom uređenju, što je rezultiralo neprovođenjem instituta komasacije više od 20 godina. 2015. godine stupa na snagu hrvatski Zakon o komasaciji poljoprivrednoga zemljišta koji bi ubuduće trebao regulirati to pitanje i postići, bar na ovome aspektu, unaprijeđenje poljoprivredne proizvodnje. Sam zakon ima određene nedostatke koji dovode u pitanje uspjeh provođenja ovoga zakona, te se u radu usmjeravam na analizu važećega zakona i mogućnost njegove provedbe u praksi. Osim komasacije poljoprivrednoga zemljišta, postoji i urbana komasacija kao mjera kojom se želi postići bolje upravljanje i uređenje građevinskog zemljišta u naseljima. Institut urbane komasacije unesen je u hrvatsku pravnu regulativu Zakonom o prostornom uređenju i gradnji 2007. godine, ali nakon zakonodavnih promjena 2013. godine, institut urbane komasacije postao dio prošlosti, jer danas niti jedan zakon ne regulira taj institut. Unatoč tome, u radu analiziram odredbe Zakona o prostornom uređenju i gradnji zbog važnosti toga instituta, ali i kako bih utvrdio nedostatke zakonske regulative što je rezultiralo praktički nikakvim provođenjem ovoga instituta u praksi.