Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u četvrtak 8. travnja 2021. godine u organizaciji Saveza Roma u Republici Hrvatskoj „Kali Sara“ održano je svečano obilježavanje Svjetskog dana Roma.

U programu obilježavanja uzvanicima su se prigodno obratili predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, izaslanica predsjednika Republike Hrvatske i savjetnica predsjednika Republike Hrvatske za ljudska prava i civilno društvo Melita Mulić, zastupnik Hrvatskog sabora Veljko Kajtazi, obnašateljica dužnosti gradonačelnice Grada Zagreba Jelena Pavičić Vukičević te predsjednica Saveza Roma u Republici Hrvatskoj „Kali Sara“ Suzana Krčmar, a predsjedniku Vlade Republike Hrvatske Andreju Plenkoviću uručena je godišnja nagrada Saveza Roma „Kali Sara“ za 2020. godinu.

Svečano obilježavanje glazbenim nastupom obogatili su Ana Rucner i Dario Bogdan.

Svjetski dan Roma obilježava se u spomen na jedan od najvažnijih događaja u povijesti Roma, Prvi svjetski kongres Roma, koji je održan prije točno 50 godina, od 8. do 12. travnja 1971. godine, u Londonu. Tom su povijesnom prigodom usvojene odluke o romskoj zastavi, službenoj himni, službenom jeziku Roma, kao i o nazivu Rom, koji se otada koristi za pripadnike romskog naroda.

Zelena i plava boja romske zastave simbolizira zemlju i nebo, a crveni kotač putovanja i migracije Roma. Romska je himna pjesma Žarka Jovanovića Gyelem, Gyelem (Idem, idem), a romaní čhib službeni je romski jezik.

Obilježavanje Svjetskog dana Roma 8. travnja utemeljeno je 1990. godine, na Četvrtom svjetskom kongresu Roma, koji se održao u Poljskoj.

The post U NSK obilježen Svjetski dan Roma 2021. appeared first on .

Istina je da je knjiga radost za svako dijete.
Otvorena knjiga – to je pružena ruka. Ima li koga tko je ne bi prihvatio?
Zamislite kako je lijepo što knjiga može ponoviti sve one doživljaje koji su prošli.
Život to ne može.
A knjiga nosi dah proljeća u naše zime, prijateljstvo i ljubav u srca, zanimljiva zbivanja u katkad pustu svakidašnjicu.
Knjiga miriše, ona pjeva, govori, plače i smije se, svladava daljine…

Pjesme nježne i čiste, kao što je djetinjstvo, tople i lijepe, kao što je sunce, priče mudre, kao što su mudri ljudi koji su dugo živjeli. I malo igrokaza veselih, kao što je vesela svaka dječja igra. Sve je to napisala Nada Iveljić, koja je cijeli svoj vijek posvetila djeci.

Istaknuta hrvatska književnica i spisateljica Nada Iveljić, poznata kao autorica brojnih knjiga i slikovnica za djecu, rođena je 4. travnja 1931. godine u Zagrebu, gdje je završila Prvu klasičnu gimnaziju i Filozofski fakultet. Prije nego što se počela baviti spisateljskim radom, radila je kao profesorica hrvatskoga jezika u gimnaziji i osnovnoj školi. Bila je dugogodišnja urednica dječjega časopisa Radost i suradnica mnogih književnih časopisa, radija i televizije. Od 1945. godine počela se baviti književnim radom, i to najprije pisanjem pjesama za odrasle, no, uistinu, biva prepoznata u knjigama koje je napisala za djecu.

Svojim je radom pridonijela procvatu suvremene hrvatske dječje književnosti, uz velike spisateljice poput Sunčane Škrinjarić i Višnje Stahuljak, s kojima stvara ujedno i modernu bajku, odnosno novi model bajkovitosti, pa možemo zaključiti da je Nada Iveljić jedna od utemeljiteljica moderne bajke.

Pišući o igri, djetinjstvu i odrastanju, autorica otkriva bogatstvo i vrijednost baštine kroz bajkovit izričaj koji postiže korištenjem brojnih bajkovitih elemenata, spajajući prošlost i sadašnjost u jedinstven oblik, jedno vrijeme.

Svojim predanim i plodnim literarnim djelovanjem neprekidno je obogaćivala hrvatsku književnost više od pola stoljeća. Uspješna je bila u kraćem pripovjedačkom žanru za djecu pa su mnoge njezine pripovijesti postale dio školske lektire za mlađu dob. Autorica je pedesetak knjiga pjesama, drama, pripovijesti, romana, radioemisija i televizijskih emisija.

Neka su od njezinih najpoznatijih književnih djela za djecu Dođi da ti pričam, Šestinski kišobran, Konjić sa zlatnim sedlom, Dječak i ptica, Kiki, mala polarna lisica, Zagrebački vrapčići, Dobro lice, Kolibrić Lili, Zmajevi nad gradom, Sat očeva, Srce na pragu, Pozdravite novoga jahača, Školsko dvorište, Zvijezda na krovu, Vodenica Sokolica, Kiosk na uglu ulice, Vagon-slon, Zlatarovo malo zlato, U zemlji dječurliji, Riđokosa primadona, Dječji dom, Hvala ti, vjetre te Doviđenja, Lunjo.

Za knjigu Šestinski kišobran i Zemljina dječica dobila je nagradu Grigor Vitez 1972. godine, a 1985. nagradu Ivana Brlić Mažuranić za knjigu Dođi da ti pričam.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 410 zapisa o njezinim djelima.

Jedna od najpoznatijih hrvatskih književnica Nada Iveljić preminula je 6. rujna 2009. godine u Zagrebu.

Kao vrsna pripovjedačica i pjesnikinja istančana senzibiliteta ostavila nam je u nasljedstvo djela snažno obilježena pečatom individualnosti, a time i neizbrisiv trag u novijoj hrvatskoj književnosti. Sve što je Nada Iveljić napisala prožeto je dobrotom, ljubavlju i plemenitošću.

… Kišobran se nekoliko puta pokušavao vratiti u prijašnji položaj, činilo mu se nekako nedoličnim da hoda naopačke, ali Ivek ne da, nasjeo u njeg svom težinom, kormilari i pjeva. Izgubio je jednu čizmu, izgubio i drugu. Zatim je kiša naglo prestala padati, kao što i biva za ljetnih pljuskova. Zasjalo sunce, pojavila se duga.
– Vidi, vidi! – primijeti Ivek. – Sunce također ima šestinski kišobran s raznobojnim obrubom.
Samo je njegov veći od mojega.
Na prilazu u grad kišobran je zapeo; čim je potekla voda, i plovidba je prestala. Ivek uspravi kišobran da se osuši, a taj, sretan što više nije izvrnut naglavačke kao šišmiš ili cirkusant na trapezu, stane pjevušiti:

Kišan je bio dan.
Radovao se kišobran.

Sad se suši, gradom šeta
I nikomu baš ne smeta. (…)

(Šestinski kišobran)

The post Knjiga miriše, pjeva, govori, plače i smije se, svladava daljine … – uz 90. obljetnicu rođenja Nade Iveljić appeared first on .

Uz uskrsnu čestitku iz fonda Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu želi Vam radosne i sretne uskrsne blagdane.

The post Sretan Uskrs! appeared first on .

Prije 50 godina, dana 29. travnja 1971., odlukom Savjeta Sveučilišta u Zagrebu osnovan je Sveučilišni računski centar, danas znan kao Srce. Odluku su potpisali Milivoj Rukavina, tadašnji predsjednik Sveučilišnog savjeta, i akademik Ivan Supek, rektor Sveučilišta u Zagrebu.

Ubrzo nakon osnivanja Centra započeli su kolegiji i tečajevi na kojima su se učili prvi programski jezici koji su se uz pomoć bušenih kartica ubacivali u onovremena računala, toliko glomazna da su zauzimala cijele prostorije.

Kako je vrijeme odmicalo, a tehnologija postajala sve naprednija, pojavila su se prva osobna računala. Uskoro je bilo potrebno obučiti studente za rad na njima pa je 1988. godine održan prvi tečaj za rad na osobnim računalima pod nazivom „Uvod u PC DOS – operacioni sistem za IBM PC/XT/AT računala“.

Rastom uporabe osobnih računala Srce se više orijentiralo na edukacije vezane uz rad na osobnim računalima, a 2010. godine edukacije su otvorene i za polaznike izvan akademske zajednice odnosno za cjelokupnu zainteresiranu javnost.

Internet u Hrvatskoj

Brzi razvoj osobnih računala slijedio je razvoj danas neizbježnog interneta, koji je ranih devedesetih bio tek u povojima. Tako je uz pomoć stručnjaka iz Srca 17. studenog 1992. godine puštena u rad hrvatska akademska i istraživačka računalno-komunikacijska mreža koja je bila povezana na globalnu internetsku mrežu. Taj se dan i danas bilježi kao onaj kad je internet zaživio u Hrvatskoj.

Hrvatska je tako 1993. godine dobila vršnu domenu .hr s prvom internetskom domenom srce.hr, a nakon tog je nastavljen brzi rast internetskih domena u Hrvatskoj.

 Suradnja s NSK

Hrvatska internetska domena je s godinama imala sve više sadržaja. Svakodnevno su nicale nove internetske stranice, pojavili su se forumi i novinski portali. Kako bi se izmjerio taj hrvatski prostor na internetu, godine 2002. udružili su se Srce i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

Isti su partneri 2004. godine pokrenuli projekt nazvan Hrvatski arhiv weba (HAW) koji traje do danas, a njegova je svrha preuzimanje i trajno čuvanje publikacija s interneta kao dijela hrvatske kulturne baštine.

Osim Hrvatskog arhiva weba, Srce i NSK ostvarili su suradnju na Digitalnim i akademskim arhivima i repozitorijima (Dabar), nacionalnoj infrastrukturi koju gradi i održava Srce, a koja je temelj za sustavnu brigu o digitalnoj imovini u sustavu znanosti i obrazovanja i na kojoj NSK realizira Nacionalni repozitorij završnih i diplomskih radova ZIR i Nacionalni repozitorij doktorskih disertacija DR.

Iz tog je razloga ove godine prilikom proslave Dana Nacionalne i sveučilišne knjižnice Srcu dodijeljeno posebno priznanje za dugogodišnju uspješnu suradnju u potpori razvoju nacionalnih informacijskih i digitalnih knjižničnih sustava.

The post 50 godina od osnivanja Srca appeared first on .

U travi se žute cvjetovi

I zuje zlaćane pčele,

Za sjenatim onim stablima

Krupni se oblaci bijele.

The post Citat 1. travnja 2021. appeared first on .

Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu 30. ožujka 2021. godine posjetila je veleposlanica Republike Bugarske u Republici Hrvatskoj Nj. E. Genka Georgieva.

Tom se prigodom sastala s glavnom ravnateljicom Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivankom Stričević, savjetnicom za međunarodnu suradnju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu Jasenkom Zajec te rukovoditeljem Odsjeka Marketing i komunikacije Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu Sandijem Antoncem.

Ovo je treći posjet Nj. E. Genke Georgieve Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, čime se nastavlja dosadašnja uspješna suradnja Knjižnice i Veleposlanstva Republike Bugarske u Republici Hrvatskoj intenzivirana 2015. godine za vrijeme tadašnje veleposlanice Republike Bugarske u Republici Hrvatskoj Nj. E. Tanyje Dimitrove. Jedan je od rezultata te suradnje i virtualna izložba Jezik sveti mojih djedova : hrvatsko-bugarske usporednice.

Dogovoren je i mogući nastavak suradnje na organizaciji izložaba, razmjeni stručnjaka te zajedničkim projektima povezanima sa zaštitom građe, digitalizacijom i glagoljicom.

The post Posjet veleposlanice Republike Bugarske u Republici Hrvatskoj appeared first on .

…Vre i svoj jezik zabit Horvati
Hote, ter drugi narod postati;
Vnogi vre narod sam svoj zameče,
Sram ga j’ ak stranjski “Horvat” mu reče,
Sam proti sebi je l’ ne šetuje,
I ovak slepec sam sebe truje…

(Kip domovine vu početku leta 1831)

Ispjevavši „Kip domovine vu početku leta 1831“, Štoos je ispisao zlatnu stranicu hrvatskog pjesništva. Ta pjesma ga je s pravom, ne samo uvela u književnost, nego i smjestila u red legendarnih naših pjesnika. U njoj je, kako reče Matoš „suznim očima gledao Hrvatsku kao kraljicu bez krune“… Ta je pjesma jedini istinski lirski događaj u hrvatskoj književnosti do preporoda. Kip domovine je njegov spomenik, trajniji od mjedi. Primjer, kako se s jednom jedinom pjesmom ulazi u književnost na velika vrata i ostaje u njoj zauvijek!

(Dubravko Jelčić)

Istaknuti hrvatski pjesnik, svećenik, domoljub i narodni preporoditelj Pavao Štoos rođen je 10. prosinca 1806. godine u Dubravici. Pavao Štoos bio je darovito dijete, govorio je mnoge jezike, a posebno je volio crtati. Do svoje petnaeste godine živio je s roditeljima koji ga, usprkos zapaženoj nadarenosti, nisu dali na daljnje školovanje. Zato je Pavao, uz poticaj župnika Jurja Ročića, 1821. godine potajno otišao u Zagreb. Smjestio se u sirotištu, zaslugom svojega dobrotvora Kuševića te upisao gimnaziju.
Za sedam godina završio je osam razreda i bio je jedan od najboljih učenika. Prema pronađenim imenicima, Pavao Štoos bio je odlikaš, marljiv, ustrajan i savjestan, a sve je predmete bio ocijenjen kao izvrstan.

U Zagrebu je završio bogosloviju, jedno je vrijeme bio biskupski tajnik, a od 1842. godine bio je župnik u Pokupskome. U razdoblju od 1838. do 1842. profesor je i propovjednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko i tu ostaje punih 20 godina, sve do prerane smrti 30. ožujka 1862. godine. Sahranjen je u Pokupskome, a zalaganjem rodoljuba 1936. godine njegovi posmrtni ostatci pohranjeni su na Mirogoju, u arkadi hrvatskih preporoditelja.

Kao stihotvorac Pavao Štoos javlja se još u gimnazijskoj dobi. Na početku je pjesme pisao na latinskome, a poslije je počeo pisati i na hrvatskome jeziku. Prvi se put javno istaknuo latinskom odom 1827. godine u povodu smrti biskupa Maksimilijana Vrhovca. Tijekom boravka u sjemeništu kod njega su se počele nazirati ideje narodnoga preporoda te se počinje dopisivati i sastajati s vođama narodnoga preporoda Ljudevitom Gajem, Dimitrijem Demetrom, Stankom Vrazom i Dragutinom Rakovcem.

Kada je Ljudevit Gaj pokrenuo svoje novine Danicza, poslije Danica, Štoos je od početka u njima objavljivao svoje pjesme i članke. Štoosove su pjesme najviše podigle narodnu svijest i probudile rodoljubne osjećaje naroda. Želio je i nastojao da domoljubne ideje prodru u narod i upravo je njegova zasluga bila što je biskup preporučio svećenstvu narodnu književnost i novine.

Pavao Štoos autor je poznate elegije Kip domovine vu početku leta 1831 koja je objavljena u trećem broju Danice 24. prosinca 1835. godine. Izvornik toga broja Danice čuva se i u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a digitalizirani primjerak toga broja dostupan je na portalu Stare hrvatske novine.

Osim književnosti, bavio se i glazbom te je 1858. godine objavio pjesmaricu Kitice cerkvenih pjesamah s napjevi koja je dostupna u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Njegov doprinos glazbenomu zanosu ilirskoga pokreta i njegov udio u širenju glazbe u najšire slojeve puka, djelatnost u širenju pučke prosvjete te pogledi na jedinstvo jezika i pravopisa svrstavaju ga među velikane hrvatske kulture 19. stoljeća.

Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnoga doba Kip domovine vu početku leta 1831 i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnoga vremena Poziv u kolo ilirsko.

U ilirsko kolo milo
Vratite se srodni puci,
Što su stari gvožđem bili,
Nek su duhom sad unuci!

Slavna braćo, oj Hrvati,
Ki za vašu krv i pleme
Krvlju vašom znaste stati,
Rodu vjerni svako vrijeme! (…)

(Poziv u kolo ilirsko)

The post „Kip domovine je njegov spomenik, trajniji od mjedi!“ – uz obljetnicu smrti Pavla Štoosa appeared first on .

Otac hrvatskoga stripa Andrija Maurović rođen je 29. ožujka 1901. godine u Boki kotorskoj. Nakon godine dana provedene na Akademiji likovnih umjetnosti Andrija Maurović prekida školovanje i započinje suradnju s različitim naručiteljima i izdavačima. Radio je ilustracije, crtao karikature, izrađivao plakate, a od 1935. godine i stripove.

Osebujna stilizacija, sekvence iscrtane lakim, virtuoznim potezom, sugestivno prikazani protagonisti i ozračje pojedi­nih zbivanja, slika prožeta ekspresivnim nabojem, slijed kadrova u kojima se gotovo filmskom dinamikom smjenju­ju različiti prostorni planovi i rakursi – sve to čini Maurovićeve stripove prepoznatljivima na prvi pogled te ih se ni zabunom ne može pripisati nekomu drugom, bilo kojemu autoru u povijesti devete umjetnosti.

Grafička zbirka Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu posjeduje najveću i najcjelovitiju zbirku stripovnih crteža Andrije Maurovića, njih više od pet stotina: stripove Vjerenica mača, Podzemna carica, Knez Radoslav, Ahura Mazda na Nilu, Tomislav, Mrtvački brod, Opsada, Plantaža Beranda, Brodolomci na otoku Mega, Grička vještica, Rankov odred, Zlatni otok, Crni jahač i Ilustracije iz Zabavnika. U Knjižnici je pohranjeno i osam Maurovićevih crteža tušem, kao i neki od njegovih brojnih plakata.

U sklopu programa Dani otvorenih vrata NSK 2019. godine Odjel Zaštita i pohrana Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u suradnji s Grafičkom zbirkom Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu organizirao je radionicu pod nazivom U svijetu stripa, posvećenu velikanu hrvatskoga stripa Andriji Mauroviću. U sklopu radionica polaznici su se upoznali s bogatom zbirkom stripovnih crteža Andrije Maurovića koje čuva Grafička zbirka NSK kao i s postupcima njihove zaštite. Građani, učenici i studenti koji su sudjelovali na radionicama mogli su se okušati i u tehnici visokoga tiska na temu stripa.

Godine 2011., u povodu obilježavanja 30. godišnjice smrti Andrije Maurovića, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu predstavila je neke od brojnih stripovnih crteža koje čuva u svojem fondu. Bile su izložene table stripa otkupljene iz privatnih zbiraka koje su pomno restaurirane.

Andrija Maurović, jedan od najvećih autora stripa u svijetu koji je umijeće stripovnih crteža uzdigao do najviše razine tehničke vještine i estetske vrijednosti, preminuo je 2. rujna 1981. godine u Zagrebu.

„Nema više našega Starog Mačka”, rečenica je kojom je otac hrvatskoga stripa ispraćen na vječni počinak. On i njegov najdraži lik iz stripa – postali su jedno.

Andrija Maurović nije više među nama, ali njegovi radovi poslužit će kao uzor i poticaj sadašnjim i budućim naraštajima stripovnih crtača.

The post Uz 120. obljetnicu rođenja oca hrvatskoga stripa Andrije Maurovića appeared first on .

Arhitekt Rudolf Lubynski umro je 27. ožujka 1935. godine, a najveći je trag ostavio na arhitekturi grada Zagreba. U povijesnim analima ostao je zabilježen kao arhitekt koji je osmislio prvu zgradu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu koja je smještena na Trgu Marka Marulića.

Rudolf Lubinsky rodio se u Zagrebu 31. kolovoza 1873. godine u židovskoj obitelji Loewy. U Zagrebu je završio klasičnu gimnaziju nakon čega je otišao studirati na Visoku tehničku školu u njemački grad Karlsruhe. Zatim se zaposlio u arhitektonskom birou Josefa Durma gdje je sudjelovao u mnogim projektima uključujući i projektiranje Sveučilišne knjižnice u gradu Heidelbergu.

Njegovo najplodnije razdoblje započinje 1907. godine po povratku u rodni Zagreb kada osniva vlastiti arhitektonski biro. U tom je razdoblju projektirao brojne stambene kuće u Petrinjskoj, Nazorovoj i Masarykovoj ulici. Među važnijim građevinama koje je projektirao ističu se Evangelički centar u Gundulićevoj ulici, Svećenički dom u Palmotićevoj ulici, Zgrada osiguravajućeg zavoda u Mihanovićevoj ulici te njegov najveći i najpoznatiji projekt zgrada Kraljevske sveučilišne biblioteke u Zagrebu(danas zgrada Hrvatskog državnog arhiva). Na tom projektu Lubynski je projektirao sve elemente kako bi se ostvarilo jedinstvo i sinergija svih dijelova od arhitektonskih do unutarnjeg dizajna.

Rudolf Lubynski ostao je zabilježen kao najveći hrvatski secesijski graditelj koji je svoja najveća ostvarenja postigao u rodnom gradu u kojemu je ostavio neizbrisivi trag. U arhitektonskom birou Rudolfa Lubynskog prva iskustva su stjecali brojni arhitekti koji su svojim vizijama grada nastavili oplemenjivati Zagreb i Hrvatsku.

The post Sjećanje na Rudolfa Lubynskog appeared first on .

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u petak 2. travnja 2021. godine bit će otvorena od 8 do 16 sati.

Na Veliku subotu, Uskrs i Uskrsni ponedjeljak Knjižnica će biti zatvorena.

U utorak 6. travnja 2021. godine Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu bit će otvorena prema redovitome radnom vremenu.

The post Radno vrijeme Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu tijekom uskrsnih blagdana appeared first on .

U povodu nadolazećih uskrsnih blagdana Restoran i caffe bar NSK bit će zatvoren na Veliki petak 2. travnja, a u utorak 6. travnja 2021. godine bit će ponovno otvoren prema redovitome radnom vremenu.

The post Radno vrijeme Restorana i caffe bara NSK tijekom uskrsnih blagdana appeared first on .

U organizaciji Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu od 18. do 20. ožujka 2021. održana je virtualna međunarodna konferencija Solidarnost u kulturi: zaštita kulturne baštine u kriznim uvjetima.

U sadržajno opsežnom programu Konferencije sudjelovala su 124 izlagača i 500 slušača iz svih dijelova svijeta, a osim izlaganja održane su i četiri radionice, okrugli stol te posterska izlaganja.

Na Konferenciji je zaključeno da stupanj ugroženosti kulturne baštine proizlazi iz šireg socioekonomskog konteksta pojedinog sustava i definicije vrijednosti i važnosti očuvanja kulturne baštine te da je sistemske ranjivosti potrebno adresirati iz više smjerova, interdisciplinarno i međusektorski, kao i da je potrebno uspostavljanje i sustavno razvijanje unutarsektorskog i međusektorskog dijaloga i partnerstva među stručnjacima prije kriznih događaja.

Konferencija je pokazala i da zaštita kulturne baštine unutar određenog društvenog konteksta uvelike ovisi o stvarnoj i emotivnoj povezanosti zajednice s vlastitim nasljeđem te da je sa zajednicom potrebno ostvariti odnos dijaloga i ko-kreacije u planiranju i realizaciji zaštite i očuvanja kulturne baštine prije, za vrijeme i nakon kriznih događaja.

S obzirom na to da su raznovrsna kulturna nasljeđa važni elementi izgradnje i razvoja društava, potrebno je oživjeti koncept solidarnosti u kulturnom sektoru i predstavljati civilizacijski napredak i holistički pristup ostvaren u dijalogu s raznovrsnim dionicima. Pritom važnu ulogu ima volonterstvo, također kao civilizacijska tekovina, ali i podrška održivom razvoju.

Istaknuta je i uloga informacija i interoperabilnih podataka te autentične i pouzdane dokumentacije u digitalnom obliku koji su od iznimne važnosti kao podrška raznovrsnim aspektima zaštite i očuvanja kulturne baštine u kriznim situacijama.

Očekujući utjecaj koji će trenutna kriza Covid-19 dugoročno prouzročiti u sektoru kulture i kreativnih industrija, potrebno je i nastaviti dijalog te podijeliti odgovornost među dionicima u primjeni već postojećih kvalitetnih rješenja, ali i aktivno sudjelovati u oblikovanju legislativnih okvira koji bi omogućili holistički pristup zaštiti i očuvanju kulturne baštine u kriznim situacijama.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu pokazala je vizionarski stav u organizaciji ove značajne konferencije u vrijeme aktualne krize, pri čemu su ranjivosti kulturnog sektora još jače vidljive i prisutne u fizičkom, ali i virtualnom obliku.

Zbornik izabranih radova s konferencije bit će dostupan kao elektronička publikacija u otvorenom pristupu te kao takav predstavlja jedan od njezinih rezultata koji je ujedno i podrška edukaciji stručnjaka koji tek ulaze u područje zaštite kulturne baštine, ali i drugim stručnjacima iz različitih sektora koji, kao dionici u procesu zaštite, imaju potrebu razumijevanja perspektiva i principa drugih područja i polja iz kojih dolaze kolege s kojima uspostavljaju dijalog, naglašava predsjednica Programskog i Organizacijskog odbora Konferencije dr. sc. Dragica Krstić.

Međunarodna konferencija Solidarnost u kulturi: zaštita kulturne baštine u kriznim uvjetima organizirana je u suradnji s partnerima, Europskom komisijom, Hrvatskim državnim arhivom, Etnografskim muzejom, Hrvatskim nacionalnim komitetom Međunarodnog vijeća muzeja (ICOM), Hrvatskom grupom Međunarodnog instituta za restauriranje povijesnih i umjetničkih djela (IIC), Laboratorijem za radijacijsku kemiju i dozimetriju Instituta Ruđer Bošković, Odjelom za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku, Uredom za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba te uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i pokroviteljstvo Hrvatskog povjerenstva za UNESCO.

Svi detalji vezani uz Konferenciju dostupni su na njezinoj mrežnoj stranici http://hpcc.nsk.hr/.

The post Održana međunarodna konferencija Solidarnost u kulturi: zaštita kulturne baštine u kriznim uvjetima appeared first on .

Osuvremenjeni Cjenik usluga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu stupa na snagu od 1. travnja 2021. godine. U ožujku 2021. godina na snagu je stupio i osuvremenjeni Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja građe i usluga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja građe i usluga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu nalazi na sljedećoj poveznici.

Cjenik usluga NSK koji se može pogledati na sljedećoj poveznici.

Oba su dokumenta osuvremenjena kako bi se korisnicima Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu olakšalo korištenje usluga i prostora Knjižnice.

The post Novi Cjenik usluga i Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja građe i usluga NSK appeared first on .

Pjesnici su čuđenje u svijetu

Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari

Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu

(A. B. Šimić – Pjesnici)

Pisanjem poezije mnogi su pjesnici izražavali svoje osjećaje i misli… Svi znamo kako pjesma u nama budi posebne osjećaje i teško je nekada ne zaljubiti se u neke stihove. Zato danas uzmimo olovku u ruke, iskažimo svoje osjećaje stihovima i pronađimo pjesnika koji se negdje duboko skriva u nama…

Svjetski dan poezije (engl. World Poetry Day) UNESCO je proglasio 21. ožujka 1999. godine radi promicanja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije širom svijeta. Istaknuto je kako treba dati priznanje i poticaj nacionalnim, regionalnim i internacionalnim pjesničkim nastojanjima.

Prema podatcima koje posjeduje Nacionalni odbor za proslavu Dana poezije koji je od 1990-ih smješten na Floridi, Svjetski dan poezije slavio se još od 1505. godine. Uglavnom se obilježavao u listopadu, najčešće 15. listopada, na rođendan velikoga rimskog pjesnika Vergilija. Sve do UNESCO-ova službenog proglašenja, praznik je naizmjenično slavljen u listopadu i studenome. Ta tradicija obilježavanja održala se do danas u mnogim zemljama.

Osim što se na današnji dan slavi Svjetski dan poezije i prvi dan proljeća, on je bitan i zato što se 21. ožujka 1913. godine u Gorskome kotaru rodio hrvatski pjesnik, esejist, pripovjedač i kritičar Ivan Goran Kovačić.

Poezija je ono što se sanja, ono što se zamišlja, ono što se želi, i ono što se često dogodi. Poezija, to je stvarnije i korisnije ime života.

(Jacques Prévert)

Izvor naslovne fotografije: https://pixabay.com.

The post „Pjesnici su čuđenje u svijetu“ – uz Svjetski dan pjesništva appeared first on .

Cjenik NSK s popisom usluga i naknada, na snazi od 1. travnja 2021. godine.

Preuzmite cjenik u PDF formatu na sljedećoj poveznici: CJENIK

The post Cjenik appeared first on .

Kao vječno more sinje
U kretu si gipkom, lakom,
Podaje se dahu svakom,
I mreška se i propinje,
(Kakva moć je vjetra koga) –
Zuji, zveči, zvoni, zvuči,
Šumi, grmi, tutnji, huči –
To je jezik roda moga! (…)

(Jezik roda moga)

Hrvatski jezik, rodoljublje, vjera i uspjesi nadahnjivali su pjesnika Petra Preradovića. Daleko od rodnoga kraja, od onih kojima se uvijek vraćao, pjesnik je sve više sazrijevao i u njem je rasla ljubav prema jeziku kojem se sve više vraćao i koji ga je snažio. Pjesmom je slavio ljepotu jezika jer je upravo u jeziku vidio i budućnost naroda iz kojega je ponikao…

Petar Preradović, najplodniji i najomiljeniji pjesnik ilirskoga preporodnog doba, rodio se 19. ožujka 1818. godine u Grabrovnici, u đurđevačkoj krajiškoj pukovniji. Zbog rane očeve smrti Preradović je bio prisiljen opredijeliti se za vojničku službu. Školovao se u Vojničkome zavodu u Bjelovaru i Bečkome Novom Mjestu. Službovao je u više mjesta širom Italije i Hrvatske te je postupno napredovao.

Školujući se i službujući u vojsci izvan domovine, u jednome je životnom razdoblju Preradović gotovo zaboravio materinski jezik. Prve pjesme napisao je na njemačkome jeziku. Tematski Preradoviće pjesme mogu se podijeliti na ljubavne, rodoljubne i refleksivne. Susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim na Preradovića djeluje presudno – počinje pisati na hrvatskome, a rodoljubni ga je zanos toliko ponio da su mu jezik i domovina temeljno poetsko nadahnuće.

U domoljubnim pjesmama Zora puca napisanoj za prvi broj Zore dalmatinske, zatim Putnik, Rodu o jeziku i Jezik roda moga osjeća se oduševljenje što se hrvatski narod nacionalno budi.

Osim budnica, piše i ljubavnu te refleksivnu poeziju. Ipak, u ljubavnome i misaonome pjesništvu pomalo je mračan pjesnik, osamljenik kojega je slomila svakodnevica. Za te tematske preokupacije imao je nesretnih povoda u vlastitome životu – umrli su mu žena i djeca, a ni s drugim brakom nije imao sreće. Najpoznatije su pjesme iz toga razdoblja Mrtva ljubav i Miruj, miruj srce moje, koja je i uglazbljena. Na mrežnoj stranici Zvuci prošlosti dostupan je zvučni zapis popijevke Miruj, miruj srce moje.

Uza sve to, Preradović je autor brojnih soneta, oda, prigodnica, himni, balada, elegija, romanci i nadgrobnica.

Cjelokupnim opusom Petar Preradović zauzeo je jedno od vodećih mjesta u hrvatskoj književnosti, a svakako je pjesnik koji najbolje izražava hrvatski duhovni, pa i politički život, od 30-ih do 70-ih godina 19. stoljeća.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu čuva vrijedan dio književne ostavštine Petra Preradovića. Na portalu Starih hrvatskih novina dostupni su primjerci digitalizirane Zore dalmatinske, novina s kojima je Petar Preradović plodno surađivao, dok su mu neka djela dostupna i u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Petar Preradović umro je kao general 18. kolovoza 1872. u Austriji, bio je pokopan u Beču, ali su mu 14. srpnja 1879. godine posmrtni ostatci preneseni u mirogojske arkade u Zagrebu. Grob krase završni stihovi iz pjesme Putnik.

… U tvom polju daj mu groba,
S tvojim cvijećem grob mu kiti!

The post „To je jezik roda moga!“ – uz obljetnicu rođenja Petra Preradovića appeared first on .

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu danas je otvorena međunarodna virtualna konferencija Solidarnost u kulturi: zaštita kulturne baštine u kriznim uvjetima, koja se do 20. ožujka održava online na platformi Zoom u organizaciji Knjižnice. Konferenciju je prigodnim obraćanjem otvorila ministrica kulture i medija Republike Hrvatske dr. sc. Nina Obuljen Koržinek.

Prigodnim riječima sudionicima Konferencije obratile su se i glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanka Stričević, predsjednica Programskog i Organizacijskog odbora Konferencije i voditeljica Odjela Zaštita i pohrana NSK dr. sc. Dragica Krstić te članica Programskog odbora Konferencije i arhivistica u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu dr. sc. Tamara Štefanac.

Svečano otvorenje uveličao je Lidija Bajuk Quartet izvedbama pjesama Snočka sem senjala, Međimurski lepi dečki i Život mi je kakti noćka koje su dio bogatstva hrvatske glazbene baštine.

Na trodnevnoj Konferenciji sudjeluje gotovo 130 izlagača – stručnjaka iz područja zaštite materijalne kulturne baštine kao i stručnjaka iz područja sigurnosne politike i upravljanja civilnom zaštitom iz 21 zemlje te 500 sudionika iz cijelog svijeta. Među njima su predstavnici istaknutih ustanova i organizacija iz zemlje poput Etnografskog muzeja u Zagrebu, Instituta Andrija Štampar iz Zagreba, Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Hrvatskog povijesnog muzeja, Hrvatskog konzervatorskog zavoda, Dubrovačkih knjižnica, Sveučilišta u Dubrovniku, Sveučilišta u Splitu, Hrvatskog državnog arhiva, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske te Grada Zagreba, kao i predstavnici svjetskih ustanova i organizacija poput UNESCO-a, Europe Nostre, Sveučilišta u Kaliforniji Los Angeles (UCLA), Međunarodnog centra za proučavanje očuvanja i restauracije kulturne baštine (ICCROM), Međunarodnog vijeća za spomenike i spomeničke cjeline (ICOMOS), Sveučilišta u São Paulu, Kongresne knjižnice u SAD-u te svjetski priznati stručnjaci iz Francuske, Švicarske, Ujedinjenog Kraljevstva, Italije, Brazila, Novog Zelanda, Španjolske i drugih zemalja. U sklopu Konferencije održat će se i četiri radionice te okrugli stol o uključivanju volontera u očuvanje kulturne baštine.

Konferencija je odgovor organizatora na suvremene prijetnje očuvanju kulturne baštine – poput razornih potresa koji su pogodili Hrvatsku, pandemije koronavirusa i drugih globalnih prijetnji koje upozoravaju na nužnost uspostavljanja sveobuhvatno planiranog sustava zaštite kulturne baštine i potrebu umrežavanja i razvijanja solidarne mreže ustanova u kulturi.

Glavni partner Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pri organizaciji Konferencije je Europska komisija, dok su ostali partneri Hrvatski državni arhiv, Etnografski muzej, Hrvatski nacionalni komitet Međunarodnog vijeća muzeja (ICOM), Hrvatska grupa Međunarodnog instituta za restauriranje povijesnih i umjetničkih djela (IIC), Laboratorij za radijacijsku kemiju i dozimetriju Instituta Ruđer Bošković, Odjel za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku te Ured za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba. Potporu organizaciji Konferencije pružilo je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, a pokrovitelj je Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO.

Više informacija o Konferenciji dostupno je na njezinoj mrežnoj stranici http://hpcc.nsk.hr/.

The post U organizaciji NSK započela trodnevna međunarodna konferencija o zaštiti kulturne baštine u kriznim uvjetima appeared first on .

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:

– PROČELNIK PODRUČNOG UREDA – HRVATSKI ZAVOD ZA KNJIŽNIČARSTVO
– DIPLOMIRANI KNJIŽNIČAR ZA KNJIŽNIČNO-INFORMACIJSKI SUSTAV U HRVATSKOM ZAVODU ZA KNJIŽNIČARSTVO
– RUKOVODITELJ ODSJEKA FINANCIJSKI I RAČUNOVODSTVENI POSLOVI
– DIPLOMIRANI KNJIŽNIČAR U ODJELU KORISNIČKE SLUŽBE
– DIPLOMIRANI KNJIŽNIČAR U ODJELU KORISNIČKE SLUŽBE
– DIPLOMIRANI KNJIŽNIČAR U ODJELU OBRADA
– KNJIŽNIČAR U ODJELU OBRADA
– VIŠI STRUČNI SAVJETNIK – PROGRAMER U ODJELU IT
– SPECIJALIST – ZA ANALITIKU PODATAKA I INFORMATIČKU PODRŠKU U ODJELU IT
– STRUČNI SAVJETNIK ZA FINANCIJSKE I RAČUNOVODSTVENE POSLOVE U ODSJEKU FINANCIJE I RAČUNOVODSTVO
– POMOĆNI KNJIŽNIČAR U ODJELU KORISNIČKE SLUŽBE
– POMOĆNI KNJIŽNIČAR U ODJELU ZAŠTITA I POHRANA
– POMOĆNI KNJIŽNIČAR U ODJELU NABAVA I IZGRADNJA ZBIRKI
– KNJIGOVEŽA U ODJELU ZAŠTITA I POHRANA
– NAMJEŠTENIK – RM IV. VRSTE NA POSLOVIMA ČIŠĆENJA U ODJELU ZAJEDNIČKI POSLOVI – ODSJEK ODRŽAVANJE.

Pojedinosti o Natječaju.

The post Natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta od 17. ožujka 2021. appeared first on .

Ljerko, srce moje, ti si lutka mala,
Pa ne slutiš smisla žalosnih soneta;
Kesteni pred kućom duhu tvom su meta.
Još je deset karnevala do tvog bala.

Ti se čudiš dušo. Smijat si se stala
Ovoj ludoj priči. Tvoja duša sveta
Još ne sniva, kako zbore zrela ljeta.
Gledaš me ko grle. Misliš — to je šala.

Al će doći veče, kad ćeš, ko Elvira,
Don Huanâ sita i lažnih kavalira,
Sjetiti se sjetno nježne ove strofe.

Moje će ti ime šapnut moja muza,
A u modrom oku jecati će suza
Ko za mrtvim clownom iza katastrofe.

(Djevojčici mjesto igračke)

Čitajući stihove jedne od najljepših pjesama o čaroliji djetinjstva, prisjećamo se znamenitoga hrvatskog književnika Antuna Gustava Matoša. Bez njegova stvaralaštva na prijelazu stoljeća, hrvatska književnost ne bi bila onakva kakvu je danas poznajemo. Smatra se da ju je Matoš pokrenuo iz razdoblja mirovanja i uveo u okruženje svjetske pisane riječi.

Antun Gustav Matoš rođen je 13. lipnja 1873. godine u Tovarniku u zapadnome Srijemu. S dvije godine preselio je s roditeljima u Zagreb gdje je njegov otac radio kao učitelj, a poslije i kao orguljaš u crkvi sv. Marka. U Zagrebu je pohađao pučku školu i Gornjogradsku gimnaziju. Kao zanimljivost vrijedi spomenuti kako je u gimnaziji pao sedmi razred, s negativnim ocjenama iz propedeutike, fizike i hrvatskoga jezika. Uz redovitu školu, pohađao je i satove violončela.

Nakon završene gimnazije u Beču se upisuje na Vojni veterinarski fakultet. Zbog loših rezultata izgubio je novčanu potporu te je morao napustiti studij i vratiti se u Zagreb. U časopisu Vienac 1892. godine objavljuje svoju novelu Moć savjesti, koja se smatra početkom razdoblja moderne. Iste godine odlazi u vojsku, ali već sljedeće bježi iz vojske, prvo u Srbiju (Beograd), a zatim u Pariz, 1899. godine. U Beogradu živi boemski, svira u kazališnome orkestru kao čelist, piše za novine književne kritike i bavi se književnim radom. Ondje započinje svoju feljtonističku, esejističku i kritičarsku djelatnost.

Nakon Beograda i kraćega zadržavanja u Münchenu i Beču odlazi u Ženevu. Iz Ženeve putuje u Pariz, živeći na rubu bijede. Pariz ga je privukao jer je u to doba bio središte europskoga kulturnog života. Tu se susreće s književnim djelima i piscima koji će utjecati na njegov rad. Upoznat će se s djelima Poa, Baudelairea i Gautiera.

Godine 1908. vraća se u Zagreb, nakon što su ga austrougarske vlasti pomilovale. Po povratku polaže ispite za učitelja Više pučke škole, ali nigdje ne uspijeva dobiti stalan posao. Kao 40-godišnjak u Italiji bezuspješno pokušava liječiti rak grla i uha. Preminuo je 17. ožujka 1914. godine u Zagrebu. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoj.

Pripovjedački Matošev opus (Iverje, Novo iverje, Umorne priče) sadrži široku panoramu tema i motiva. Tematski se može podijeliti na novele s nacionalnom tematikom (Kip domovine leta 188*, Nekad bilo sad se spominjalo i dr.) i novele s kozmopolitskim temama i neobičnim likovima (Cvijet s raskršća, Camao, Miš, Balkon, Iglasto čeljade i dr.). Matoš je jedan od najboljih hrvatskih putopisaca. Pišući o svojim putovanjima, služi se uglavnom impresionističko-asocijativnom metodom (Oko Lobora).

Antun Gustav Matoš počeo je pisati i objavljivati pjesme dosta kasno – približno 1906. godine. Napisao ih je osamdesetak, a skupljene su i tiskane u zbirci Pjesme, tek 1923. godine, nakon pjesnikove smrti, a dostupna je u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Bile su prava novost u onodobnoj hrvatskoj književnosti, donoseći pjesničko iskustvo francuskoga simbolizma, posebno u području glazbenosti riječi i stihova. U njima je ostvarena ogledna strogost sonetnoga stiha, ali i začudnost pjesničke riječi oslobođene dotadašnje tradicije. Među sonetima nekoliko ih je antologijske vrijednosti (Utjeha kose, Nokturno, Djevojčici mjesto igračke, 1909). Njegovi pjesnički učenici – Ljubo Wiesner i Tin Ujević – nastavili su, svaki na svoj način, tragom učitelja.

Matoš je tvorac hrvatske impresionističke i stilističke kritike, ističući dojam, impresiju kao temeljno polazište u kritičarskome radu. Pisao je o najznamenitijim ličnostima suvremene hrvatske lirike, i to o Vidriću, Domjaniću, Begoviću i Kranjčeviću.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu stotu je obljetnicu smrti Antuna Gustava Matoša obilježila brojnim događanjima, uključujući predstavljanje Virtualne zbirke djela Antuna Gustava Matoša i kampanju Matoš i ja za promicanje vrijednosti Matoševih djela, njihovo čitanje te izgradnju virtualne zbirke.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se dio njegove rukopisne ostavštine, uključujući pjesme Bajaderin sonet, Maćuhica i Živa smrt, dio korespondencije, kritički osvrt Lirska šetnja te feljton Literatura i skandali.

U Knjižnici su pohranjeni i Matoševi Ogledi iz 1905., kao i zbirka Pjesme iz 1923. godine.

Nakon Matoševe smrti brojne novine i časopisi dostupni na Portalu starih novina i časopisa, uključujući Jutarnji list, pisali su o njem i njegovu stvaralaštvu.

Danas njegovo ime nose brojne ulice, škole, knjižnice, knjižare, nakladničke kuće te kulturna društva. Matoš na klupi Ivana Kožarića, nakon Zagreba i Siska, od veljače 2014. godine, poticajem Udruge AMCA (Društvo bivših studenata hrvatskih sveučilišta) u Parizu, promatra šetače i život gradića Issy les Moulineaux pokraj Pariza.

Nitko u hrvatskoj prozi nije pisao ljepše, zvučnije, ekspresivnije od njega.

(Ivo Frangeš)

Izvor naslovne fotografije: Darko Čižmek, 2014.

The post „Ljerko, srce moje, ti si lutka mala…“ – uz obljetnicu smrti Antuna Gustava Matoša appeared first on .

Lěpa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave dědovino,
Da bi vazda čestna bila!

Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina,
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina! (…)

Na današnji dan 14. ožujka 1835. godine, u desetome broju prvoga hrvatskog kulturnog i književnoga časopisa Danicza horvatzka, slavonzka y dalmatinzka, koji od 1836. godine izlazi pod imenom Danica ilirska, objavljena je pjesma Horvatska domovina Antuna Mihanovića.

Od 14 strofa, koliko ih je zagrebački pravnik i jedan od pjesnika hrvatskoga narodnog preporoda Antun Mihanović zapisao, prva, druga, pretposljednja i posljednja postaju temelj današnje himne Lijepa naša domovino.

Nije posve sigurno tko je skladao glazbu,  no uvriježilo se mišljenje da je to bio hrvatski časnik u austrougarskoj vojsci i glazbeni amater Josip Runjanin. Runjanin je kao kadet služio u graničarskoj pješačkoj pukovniji br. 10 u Glini, pod zapovjedništvom pukovnika Josipa Jelačića, te se zato smatra da je popijevka tamo skladana.

Do danas nije otkriven izvornik napjeva, poznat je samo zapis koji je 1861. godine navodno zabilježio pjevački pedagog Vatroslav Lichtenegger, prema pjevanju svojih učenika.

Savez hrvatskih pjevačkih društava 1907. godine Hrvatskomu je saboru podnio predstavku glede uzakonjenja, odnosno službenog proglašenja pjesme Lijepa naša domovino hrvatskom himnom. No, Lijepa naša domovino prvi je put službeno proglašena hrvatskom državnom himnom tek točkom četiri prvoga ustavnog amandmana od 29. veljače 1972. godine. Status hrvatske državne himne potvrđen joj je i u Ustavu Republike Hrvatske 1990. godine.

Više pojedinosti o tijeku događaja od prve objave u Danici do stvaranja himne te o prigodama i mjestima na kojima se izvodila Mihanovićeva pjesma Horvatska domovina dostupno je na Portalu starih novina i časopisa kao i na portalu Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

The post Lijepa naša domovino! appeared first on .