Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

45. skupština Hrvatskoga knjižničarskog društva u organizaciji Hrvatskoga knjižničarskog društva te suorganizaciji Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Zagrebačkoga knjižničarskog društva održat će se od 7. do 10. listopada 2020. godine u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Otvorenje i pozvana izlaganja planiraju se održati u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u skladu s važećim epidemiološkim pretpostavkama, a program će se prenositi uživo preko mrežne aplikacije Konferencije. Tematski i radni dio Skupštine održat će se u virtualnome obliku te elektroničkim glasanjem.

Tema je Skupštine Knjižnice u doba krize.

Podteme Skupštine:

– Odgovor knjižnica i knjižničarske zajednice na krizu COVID-19
– Perspektive knjižničarstva u postCOVID kontekstu
– Razvoj i perspektive djelovanja knjižničarskih društava na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini
– Knjižnične usluge i programi u kontekstu upravljanja kriznim situacijama
– Knjižnične usluge na daljinu (virtualne, hibridne, digitalne)
– Knjižnice i digitalizacija – razvoj analognih i digitalnih zbirki
– Virtualni programi knjižnica u doba pandemije COVID-19
– Suradnja knjižnica i obrazovnih ustanova u provedbi nastave na daljinu
– Informacijska pismenost u kontekstu pandemije COVID-19
– Kompetencije knjižničara u odgovoru knjižnica na globalnu krizu
– Knjižnični standardi i pravilnici u kontekstu izvanrednih okolnosti
– Upravljanje knjižnicama u kriznim situacijama
– Društveni utjecaj knjižnica i krizno komuniciranje s javnošću
– Razvoj knjižničarske profesije u postCOVID perspektivi
– Knjižnične zgrade i prostori pod utjecajem elementarnih nepogoda.

Pojedinosti o Skupštini.

The post Prvi poziv za sudjelovanje na 45. skupštini Hrvatskoga knjižničarskog društva appeared first on .

Zbog građevinskih će radova od 20. srpnja 2020. godine biti onemogućen rad u čitaonici Zbirke rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Predviđeno je trajanje radova dva tjedna, a o ponovnome početku rada Čitaonice korisnici će biti pravodobno obaviješteni.

The post Radovi u čitaonici Zbirke rukopisa i starih knjiga NSK appeared first on .

… Trista ljeta već je dosta,
Što smo krv za druge lili,
Te nam jedva duša osta,
Prem smo nekoč divi bili;
Složimo se sin sa sinkom,
Rod sa rodom, brat sa bratom,
Složimo se pod lozinkom:
Hrvatska Hrvatom!

Sjetimo se, što je bila
Hrvatska nam draga mati,
Pa nastojmo iz svih sila,
Da se stara moć joj vrati;
Već s Balkana sviće zora
Svom ljepotom umiljatom,
Bit će opet, što bit mora;
Hrvatska Hrvatom! (…)

(Hrvatska Hrvatom)

Mnogo je lijepih domoljubnih stihova ispisano stoljećima. Stihovima pjesme Hrvatska Hrvatom prisjećamo se nekih od njih, kao i svojedobno najpopularnijega rodoljubnog pjesnika Augusta Harambašića.

Pola stoljeća Harambašićeva života ispunjavaju uglavnom tužni događaji, nesporazumi s okolinom, ljubavne patnje i razočaranja, političke trzavice, uhićenja i suđenja, borba za egzistenciju, bolesti i sl. Toliko se toga splelo oko ovoga darovitog pjesnika koji je romantičarski poimao život i literaturu, ne uspjevši se othrvati kolopletu vremena prema kojem nije znao načiniti odmak ni pronaći građansku ni ljudsku ravnotežu. Bio je na određen način tragičan junak hrvatske političke i književne zbilje u sutonu 19. stoljeća i njegovih ideala poistovjećenja umjetnika i javnoga djelatnika.

Hrvatski pisac, pjesnik, publicist, političar, odvjetnik i prevoditelj August Harambašić rođen je 14. srpnja 1861. godine u Donjem Miholjcu. S nepunih 20 godina postao je najpopularniji hrvatski pjesnik druge polovice 19. stoljeća. Bio je jedan od četiriju najpoznatijih hrvatskih pjesnika toga doba, uz Šenou, Kovačića i Kranjčevića.
Kao gimnazijalac u Požegi susreće prvu veliku ljubav svojega života, dvanaestogodišnju djevojčicu Tugomilu, sestru svojih prijatelja Vatroslava i Dobroslava Brlića.
Ta strastvena, ali platonska dječačka ljubav probudila je pjesnički talent i tako nastaju prve ljubavne pjesme.
Nažalost, ubrzo dolazi do tragičnoga kraja. Već u ljeto iste godine 1877. kada su se dvoje mladih ugledali u gimnazijskoj kapelici i zaljubili, Tugomila umire od upale mozga, a August svoje stihove počinje objavljivati u omladinskome listu Smilje. Bio je tada učenik 5. razreda gimnazije. Sedmi i osmi razred gimnazije završava u Osijeku, gdje je maturirao 1879. godine.
August Harambašić već je kao gimnazijalac oduševljeno prihvatio nacionalni i politički program Stranke prava. U osmome razredu gimnazije uređuje osječki učenički politički časopis Hrvat, surađuje u zagrebačkome Viencu i postaje stalnim dopisnikom sušačke Slobode, koja je tada objavljena pod pokroviteljstvom Ante Starčevića.
Pravni fakultet pohađa u Zagrebu, no zbog demonstracija dobiva izgon sa Sveučilišta te zbog toga odlazi u Sušak gdje radi na svojem stranačkom časopisu.
Godine 1883. vraća se u Zagreb te iste godine piše zbirke pjesama Ružmarinke i Slobodarke.
Od 1884. do 1885. godine služi kao jednogodišnji dobrovoljac u austrijskoj vojsci. Godine 1886. objavljuje zbirku Bugarske pjesme, koja je dostupna u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Pravne znanosti završava 1892. godine te je promoviran u doktora prava.

Njegove pjesme govore uglavnom o ljubavi prema domovini i ženi. Ekstremnim i buntovnim domoljubnim pjesmama poticao je nacionalne težnje svojih suvremenika. Nacionalnu energiju tražio je i nalazio u slavnoj hrvatskoj prošlosti, a motiv je samo jedan – nacionalna sloboda i spas domovine.
Stihove je bilježio kako su mu izvirali iz srca, ne mareći puno o formi i stilu, a često je njima neuvijeno izražavao pravaški program. U nekim pjesmama Harambašić poziva na oružje kojim se treba suprotstaviti općoj apatiji, priziva slavne uzore iz prošlosti, prije svih bana Petra Zrinskoga u pjesmi Mučenici. Napisao je i nekoliko zbiraka pjesama i priča za djecu, kao što su Mali raj, Smilje i kovilje, Zlatna knjiga za djecu, te libreta koja je uglazbio I. Zajc – Zlatka, Kraljev hir i Armida. Pisao je i satiru, feljtone, libreta te književne i kazališne kritike. Prevodio je s bugarskoga, češkoga, poljskoga, ruskoga, francuskoga, talijanskoga i njemačkoga jezika.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se njegovo djelo Slobodarke iz 1883. godine.

Hrvatski pjesnik i pravaški političar August Harambašić, čiji su vatreni domoljubni stihovi oduševljavali čitavu hrvatsku naciju, doživljava potpuni slom svojih mladenačkih ideala i pomračenje uma te umire sam i zaboravljen u duševnoj bolnici u Stenjevcu 16. srpnja 1911. godine.

Kad laž ima lijepo ruho,
A istina ružno,
Tad laž svuda dobro prođe,
A istina tužno.

(Pjesma Trnu)

The post „Bit će opet, što bit mora; Hrvatska Hrvatom!“ – u spomen na Augusta Harambašića appeared first on .

U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,

Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,

Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.

Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.

Nitko da ne dodje, do prijatelj drag, –
I kada se vrati, nek poravna trag.

(Moj grob)

Pjesnik, novelist, kritičar, esejist i prevoditelj Ivan Goran Kovačić preminuo je 12. srpnja 1943. godine u blizini Foče. Njegov grob do danas nije pronađen, a tako je i sam poželio u stihovima svoje pjesme Moj grob. Zauzimao je značajno mjesto u hrvatskoj književnosti u razdoblju od tridesetih godina prošloga stoljeća do svoje tragične smrti.

Ivan Goran Kovačić rođen je 21. ožujka 1913. godine u Lukovdolu u Gorskome kotoru, gdje je proveo djetinjstvo i završio osnovnu školu. U Zagrebu je završio gimnaziju i polazio studij slavistike na Filozofskome fakultetu do 1935. godine. Od tada se posvetio književnomu i novinarskomu radu. Bio je suradnik i urednik u Hrvatskome dnevniku (1936. – 1940.) i Novostima (1939. – 1941.). Jedno je vrijeme djelovao kao pristaša HSS-a, a nakon uspostave NDH bio je imenovan upraviteljem pošte u Foči. Potkraj 1942. godine s Nazorom odlazi u partizane.

Unatoč fizičkim naporima, intenzivno se bavi pisanjem. Nakon što se bolestan sklonio u istočno-bosansko selo Vrbnicu, ubili su ga četnici. U književnost je ušao 1929. godine kao srednjoškolac, proznim zapisom Ševina tužaljka, objavljenim u časopisu Omladina. Poslije svoje radove objavljuje u mnoštvu časopisa. Piše na štokavskome i kajkavskome narječju.

U pripovjednome opusu, ovaj je književnik prije svega zaokupljen motivima smrti. Svoju socijalnu osjetljivost izražava okrenutošću slabima i potlačenima, što je osobito vidljivo u zbirci pripovijedaka Dani gnjeva (1936.). U njoj, između ostaloga, obrađuje problematiku svojega užeg zavičaja uz koji je jako vezan (nadimak Goran uzeo je kao znak pripadnosti svomu rodnom kraju). Prikazuje život seljaka, seoske inteligencije i poluinteligencije te prodor kapitalizma u Gorski kotar, odnosno u njegovo rodno mjesto Lukovdol.

Goran je i autor nedovršenih romana Brod na potoku (Hrvatska revija, 1937.i 1939.) i Božji bubanj (Republika, 1946.). Svojevrsni je tematsko-motivski nastavak pripovjednoga ciklusa pjesnička zbirka Ognji i rože (priređena 1943., tiskana posmrtno 1945.), napisana na gorskokotarskoj kajkavštini.

U njegovu štokavskom pjesničkom opusu izdvajaju se programska pjesma Pjesniku i svojevrsni epitaf samomu sebi Moj grob.

No, vrhunac je pjesničkoga opusa Ivana Gorana Kovačića proturatna, vizionarska poema Jama (1943.). Ona je, prema riječima Miroslava Šicela, njegov najveći umjetnički, istodobno i ljudski, duboko humani domet. Jamu mnogi smatraju najznačajnijim književnim ostvarenjem nastalim u tijeku narodnooslobodilačke borbe. U njoj se suprotstavljaju i isprepliću svjetlo i tama, ljepota i zločin, halucinantnost i nadrealističke preciznosti, ljudsko i neljudsko i sl.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu 2013. godine obilježila je 100. obljetnicu rođenja Ivana Gorana Kovačića prigodnom izložbom nazvanom Sve Goranove Jame, a iste je godine NSK darovano vrijedno izdanje Goranove Jame na francuskome jeziku.

Godine 1993. izdana je poštanska marka njemu u čast, a svake godine se u Lukovdolu održava pjesnička manifestacija Goranovo proljeće kako bi se održalo sjećanje na čovjeka koji je dao mnogo svomu kraju.

Riječ po riječ na papir teče,
Neizrečena, napisana.
I motrim je: gle, već ne peče –
Ne peče, zvučna, zakovana.

I tko će vagnut sve te riječi,
Nanizane, preboljene.
Zar posao ja nemam preči,
No te riječi nevoljene? (…)

(Starinski stihovi)

The post „U planini mrkoj nek mi bude hum…“ – uz obljetnicu smrti Ivana Gorana Kovačića appeared first on .

Ovih je dana cijela naša zemlja proslavila ime velikog učenjaka Nikole Tesle. Cijelim svijetom antene radio stanica od Konga do Mandžurije i od Aljaške do Karpa spominjale su njegovo ime. Trideset milijuna konjskih sila služi danas čovječanstvu zahvaljujući Tesli, ovom našem čovjeku, koji je iz svog malog ličkog sela Smiljana uspio da prodre u red prvih učenjaka svijeta dokazujući svima da i iz naroda, koji nema nikakve tradicije u tehničkom napretku, može poteći najvrsniji inženjer-genij, kakav je uistinu on.

(Lička sloga: novine za gospodarstvo i prosvjetu, 14. lipnja 1936.)

Nikola Tesla, čovjek koji je prema mišljenju mnogih započeo Drugu industrijsku revoluciju i čije se otkriće okretnoga magnetskog polja i izradba generatora izmjenične struje smatra najvećim otkrićem u zadnjih 500 godina, rođen je u noći sa 9. na 10. srpnja 1856. godine u malome ličkom selu Smiljanu pokraj Gospića. Dijete pravoslavnoga svećenika Milutina i njegove supruge Georgine (Đuke) rođene Mandić, Tesla se školovao u rodnome mjestu, Gospiću, Rakovcu pokraj Karlovca i Grazu, nakon čega je uslijedilo razdoblje njegova uspješnog rada u Pragu, Budimpešti, Parizu, Strasbourgu i SAD-u.

Među najpoznatijim patentima, izumima i otkrićima Nikole Tesle su višefazni sustav naizmjenično pokretanoga dinama, transformator, elektromagnetski motor, visokofrekventni elektricitet, bežični prijenos električne energije, radijsko upravljanje letjelicama, radar, iskorištavanje solarne energije, radiokomunikacija s drugim planetima, stacionarni valovi i dr. Svoj je prvi patent prijavio u Američkome patentnom uredu 1885. godine, pri kojem ih je do 1921. godine prijavio ukupno 112. Svoje patente prijavljivao je još i u Australiji, Austriji, Belgiji, Brazilu, Danskoj, Francuskoj, Japanu, Indiji, Italiji te mnogim drugim zemljama.

Generalna konferencija za utege i mjere (Conférence Générale des Poids et Mesures, CGPM) 1960. godine nazvala je po Tesli mjernu jedinicu za magnetsku indukciju, što ga svrstava među tek 19 svjetskih znanstvenika kojima je iskazana takva čast. Američko ugledno sveučilište Yale 1894. godine Tesli je dodijelilo počasnu diplomu, a naknadno je stekao 15 počasnih doktorata. Među njegovim brojnim počastima svakako se ističe imenovanje po njem kratera na Mjesecu, što se u znanstvenoj zajednici smatra iznimnim priznanjem. Hrvatski sabor u travnju 2014. godine proglasio je 10. srpnja Nacionalnim danom Nikole Tesle – danom znanosti, tehnologije i inovacija.

O plemenitosti i poniznosti ovoga na svaki način iznimna znanstvenika, koji je sebe skromno nazivao tek otkrivačem stvari koje postoje u prirodi oko nas, u članku u Ličkoj slozi svjedoči Savica Kosanović: Vanredno je sve ono, što Tesla govori. Bilo o sebi i svom radu bilo o drugom. Kolosalan materijal za povijest moderne nauke. Uzvišena skromnost, plemenitost, dobrota izbija iz svake riječi. Duh vrca kao iskre.

Govorio je šest stranih jezika, podredio znanosti čak i svoj ljubavni život, a iako je prijateljevao s velikanima svjetske umjetnosti kao što su Ivan Meštrović i Mark Twain, svojim je jedinim pravim prijateljima smatrao golubove koje je često hranio u poznatome njujorškom parku Bryant.

Ostale brojne pojedinosti iz Teslina bogatog životopisa mogu se pronaći na stranicama ustanova i organizacija koje danas u Hrvatskoj promiču njegovo neprocjenjivo nasljeđe, kao što su Memorijalni centar Nikola Tesla, Tehnički muzej Nikola Tesla i Udruga Nikola Tesla – genij za budućnost, kao i u sklopu Tesline autobiografije Moji pronalasci, koja se u fondu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu nalazi u nekoliko izdanja (1977., 1981., 1984., 1987., 1990., 2003. i 2015.). Također, na portalu NSK Stare hrvatske novine mogu se pročitati brojni članci s živopisnim osvrtima na Teslin život i rad dostupni u prilozima Banovac, Dom i sviet, Hrvat, Hrvatska zastava, Ilustrovani list, Jutarnji list, Lička sloga, Narodne novine, Pravi prijatelj naroda, Pučki prijatelj, Svjetlo, Vinkovce und Umgebung i Virovitičan.

Nikola Tesla umro je u 87. godini, 7. siječnja 1943. godine, u New Yorku. Posljednju počast odalo mu je dvije tisuće ljudi, među njima i trojica nobelovaca koji su posljednji put došli pozdraviti čovjeka koji je popločao put čitavomu tehnološkom razvoju modernoga doba.

Taj neponovljivi znanstveni genij, osim svojim neumornim radom i iznimnim postignućima, trajni je izvor nadahnuća i kao utjelovljenje najviših moralnih vrijednosti i humanizma.

Čudan vas osjećaj obuzima, kada idete prvi puta da se susretnete s Teslom. To su mi pričali drugi, a osjetio sam i sam. Mislite o svemu, što ste pročitali o njemu i čuli o ovom čovjeku „većem od Arhimeda, Faradeja, Edisona, čiji je um „jedno od sedam čuda intelektualnog svijeta“.

(Lička sloga: novine za gospodarstvo i prosvjetu, 14. lipnja 1936.)

The post Sretan rođendan skromnomu geniju – u povodu 164. obljetnice rođenja Nikole Tesle appeared first on .

Zbog korištenja kolektivnoga godišnjeg odmora Caffe bar NSK radit će do petka 10. srpnja i bit će ponovno otvoren 31. kolovoza 2020. godine.

The post Radno vrijeme Caffe bara NSK tijekom ljetnoga razdoblja appeared first on .

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:

– pročelnik Područnoga ureda (zavoda) – Hrvatskoga zavoda za knjižničarstvo
– knjižničarski savjetnik za visokoškolske i specijalne knjižnice na razini sveučilišne matične knjižnice u Hrvatskome zavodu za knjižničarstvo
– viši knjižničar u Odjelu Nabava i izgradnja zbirki
– diplomirani knjižničar – urednik portala i društvenih medija u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Marketing i komunikacije
– diplomirani knjižničar u Odjelu Obrada
– knjižničar u Odjelu Nabava i izgradnja zbirki
– pomoćni knjižničar u Odjelu Nabava i izgradnja zbirki
– pomoćni knjižničar u Odjelu Nabava i izgradnja zbirki
– pomoćni knjižničar u Odjelu Korisničke službe
– viši stručni savjetnik – programer u Odjelu Informacijske tehnologije
– viši stručni savjetnik za pravne poslove u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Tajništvo
– namještenik – radno mjesto IV. vrste na poslovima čišćenja u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Održavanje
– namještenik IV. vrste – radno mjesto IV. vrste na općim fizičkim poslovima u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Održavanje.

Pojedinosti o Natječaju.

The post Raspisan natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta appeared first on .

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:

– pročelnik Područnoga ureda (zavoda) – Hrvatskoga zavoda za knjižničarstvo
– knjižničarski savjetnik za visokoškolske i specijalne knjižnice na razini sveučilišne matične knjižnice u Hrvatskome zavodu za knjižničarstvo
– viši knjižničar u Odjelu Nabava i izgradnja zbirki
– diplomirani knjižničar – urednik portala i društvenih medija u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Marketing i komunikacije
– diplomirani knjižničar u Odjelu Obrada
– knjižničar u Odjelu Nabava i izgradnja zbirki
– pomoćni knjižničar u Odjelu Nabava i izgradnja zbirki
– pomoćni knjižničar u Odjelu Nabava i izgradnja zbirki
– pomoćni knjižničar u Odjelu Korisničke službe
– viši stručni savjetnik – programer u Odjelu Informacijske tehnologije
– viši stručni savjetnik za pravne poslove u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Tajništvo
– namještenik – radno mjesto IV. vrste na poslovima čišćenja u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Održavanje
– namještenik IV. vrste – radno mjesto IV. vrste na općim fizičkim poslovima u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Održavanje.

Pojedinosti o Natječaju.

The post Natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta od 8. srpnja 2020. appeared first on .

Pisati? Što? Fraze? Glupe, bombastične fraze? Govoriti? Kome? Cijelo čovječanstvo već deset hiljada godina ne radi drugo nego govori. Od Sokrata do Vatikana same govornice i propovijedaonice…Štampati? Kome? Dokazivati?…Isto tako nema smisla. Što bi preostalo? Lagati? Gdje su mostovi preko kojih se može čovjek spasiti? U istini? A istina, što je istina? Istina je sve ono što čovjek osjeća da je neuputno izgovoriti, da je neoportuno izreći, jer se ta izgovorena riječ ni u kome slučaju ne podudara s našim sitnim, sebeljubivim trenutačnim interesom! To je istina! Istina je, kad čovjek osjeća potrebu da nešto kaže, što bi sa gledišta svoje lične probiti bolje i mudrije i uviđavnije bilo da je progutao, to je istina. Ima li uopće kakve koristi od izgovorenih istina? Nema, jer za istinom kao takvom već su vjekovima raspisane tjeralice.

(Banket u Blitvi)

Uz riječi Nielsa Nielsena iz poznatoga romana Banket u Blitvi koje govore o pisanju, prisjećamo se Miroslava Krleže, hrvatskoga književnika velikoga talenta, iznimna književnog umijeća i neupitne ljudske mudrosti.

Dana 7. srpnja 1893. godine rodio se Miroslav Krleža, stvaralački književni genije koji je svojim vrhunskim dometima obilježio 20. stoljeće koje jednostavno ne bi bilo isto bez Krleže…

Strastven polemičar i esejist, obuhvatio je mnoge fenomene 20. stoljeća i preko svojih je romana, drama i eseja naslikao čitavu golemu galeriju velikih ljudi, intelektualaca i učenjaka iz staroga i novijega doba, ali je istodobno preciznim kistom oslikao kompleksnu sliku hrvatskoga društva: hrvatsku provinciju, nervozne i nadarene pojedince fascinirane tajnovitošću ljepote, slobode i čežnjom za slobodnom egzistencijom, ali i gnjev i nemirenje sa svijetom lišenim vedrine.

Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u Zagrebu, kadetsku školu polazio je u Pečuhu, a započeti vojni studij u Pešti prekinuo je 1913. godine te se odlučio baviti književnošću. Već od 1914. godine piše i objavljuje u časopisima i dnevnim listovima. Nakon 1917. objavio je niz knjiga i utemeljio četiri časopisa: Plamen, Književna republika, Danas i Pečat.

Godine 1950. pokreće Jugoslavenski leksikografski zavod, današnji Leksikografski zavod Miroslav Krleža, te istupima i referatima djeluje kao poticatelj umjetničke slobode i oslobađanja od stega socijalističkoga realizma. Godine 1967. potpisuje Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, što je dovelo do njegove ostavke u Centralnome komitetu SKH.

Pišući poeziju, Krležino su najveće ostvarenje Balade Petrice Kerempuha. Spajajući već u naslovu baladu, književnu vrstu koja nosi tragično viđenje svijeta, s likom Petrice Kerempuha, pučkoga lakrdijaša i kažnjavatelja ljudske gluposti, najavio je jedinstven, složen, ironičan i nadasve eruditski pristup tematici. Balade su pjesnikovo viđenje cjelokupne hrvatske povijesti promatrane u nizu seljačkih buna i otpora.

U dramsko stvaralaštvo uložio je iznimnu energiju, što se vidi u djelima Kraljevo, koje je prva ekspresionistička drama u Europi, Kristofor Kolumbo, Galicija, Golgota, Vučjak, trilogija Glembajevi: U agoniji, Gospoda Glembajevi i Leda. Nakon Drugoga svjetskog rata Krležine su najpoznatije drame Aretej i Saloma. No u hrvatskoj je književnosti gotovo dominantan Krležin novelistički opus, a dijeli se u tri tematska ciklusa. Prvi čini jedna od ponajboljih proturatnih proza, zbirka pripovijesti Hrvatski Bog Mars, u drugi ciklus pripadaju tzv. novele malograđanskoga kruga (12 novela), među kojima se ističu In extremis, Veliki meštar sviju hulja i Smrt bludnice Marije, a treći obuhvaća 11 novela koje tematiziraju financijski uspon te moralni pad i slom pripadnika visoke buržoazije.

Od romana najpoznatiji su Povratak Filipa Latinovicza, Na rubu pameti, Banket u Blitvi i Zastave. Krležin esejistički opus doista je golem te iznimno raznovrstan i bogat. Ta su Krležina esejistička djela objavljena kao posebne knjige – Evropa danas, Deset krvavih godina, Knjiga studija i putopisa, Dijalektički antibarbarus, Moj obračun s njima i mnoga druga, a pripadaju vrhunskim djelima toga žanra u svjetskoj književnosti. Krležini memoarski zapisi i dnevnici idu u red najvrjednije svjetske literature toga žanra, a njegova intimna knjiga Davni dani jedan je od vrhova europske misaone i ispovjedne književnosti.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se cjelokupna Krležina književna ostavština, a brojni prijevodi njegovih književnih tekstova čuvaju se u Zbirci inozemne Croatice.

Hrvatski književnik Miroslav Krleža preminuo je 29. prosinca 1981. godine u Zagrebu.

U skladu s njegovim geslom da je cijeli život pjesma bez poante, Krležina fizička smrt 1981. godine nije značila kraj. Osobit kakav je bio, ostavio je naraštajima marginalije, rukopise koji su otvoreni tek dvadeset godina nakon njegove smrti.

Pred golemim, u punom značenju riječi monumentalnim djelom književnika Miroslava Krleže zastaje čovjek obuzet dojmom putnika koji je, došavši u dodir s nepreglednim dimenzijama, zadivljen, osjetio pravo značenje riječi: veličina.

(Ivo Frangeš)

Dijete je dakle rođeno 7. 7. 1893. u 7 sati ujutro (petak), a čitao sam u Miljukovljevim ruskim Pariškim novinama god. 1938. jula da će se ova astrološko-kabalistička kombinacija javiti opet za nekoliko stotina godina, jer zbroj broja 1893 iznosi 21 (1+8+9+3), a to je opet djeljivo s tri (21:3=7), daje tri sedmice 7,7,7, a sudbina djeteta zapletena u ovom kolopletu od sedam sedmica – nije od ovoga svijeta – završit će svoj život na štakama! Bravo!…

(ulomak iz Krležina pisma Mati Lončaru)

The post „Cijeli je život pjesma bez poante“– uz obljetnicu rođenja Miroslava Krleže appeared first on .

Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.

(Notturno)

Prisjećajući se velikoga Tina u povodu obljetnice njegova rođenja, a imajući u vidu iznimno bogat književni opus koji nam je ostavio, ne možemo se ne složiti s njegovom tvrdnjom: „Umjetnik živi u svome djelu, a nikako u svome životu.“

Augustin Josip Ujević u književnosti je imao usvojeno ime Tin Ujević ili samo Tin. Riječ je o pjesniku i boemu, kako je rekao akademik Ante Stamać nesumnjivo, najvećem pjesničkom imenu hrvatske književnosti dvadesetog stoljeća. Složili se ili ne s ovim vrjednovanjem, ostaje nam vječna potreba isticanja literarne vrijednosti koju nam je ostavio ovaj velik, neslomivi duh, krajnje samosvojan, te kao takav izabire samotan život u kojem usvaja i stvara svoja pravila.

Tin Ujević rođen je 5. srpnja 1891. godine u Vrgorcu. Svoje je školovanje započeo u Imotskome, nakon čega seli u Makarsku, gdje završava osnovnoškolsko obrazovanje. Godine 1902. odlazi u Split u klasičnu gimnaziju i počinje živjeti u nadbiskupijskome sjemeništu. Nakon mature upisuje studij hrvatskoga jezika i književnosti, klasične filologije, filozofije i estetike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.

Poznato je kako je u početcima svojega rada bio iznimno vjeran Matošu. Preko Matoša došao je do Baudelairea, kojega je prihvatio kao utemeljitelja modernoga pjesništva. Svoje prve dvije zbirke pjesama Lelek sebra i Kolajna, poznate kao dva neopetrarkistička ljubavna brevijara, napisao je tijekom rata u Parizu kao jedinstvenu zbirku. Iako su bile napisane na hrvatskome jeziku, samovoljom nakladnika razdvojene su i tiskane u Beogradu na ćirilici i ekavici.

Osim umjetničkoga djelovanja, Ujević se u svojim pjesmama bavio i politikom, a to se moglo vidjeti kada se pjesnički oglasio 1909. godine u pravaškoj Mladoj Hrvatskoj, u društvu onih koji su tvorili Matošev krug.

U svojim je pjesmama ostvario snažne trenutke osobne tragike, izrazio je duboke tajne spiritualne, netjelesne ljubavi te ispjevao himne radu i ljudskomu bratstvu. Ujević je kao nedostižni čarobnjak riječi ostao dosljedno izvan svih književnih škola i struja, blizak svima, a opet istodobno različit od drugih.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 440 zapisa o njegovim djelima. Tin Ujević objavljivao je i o njem se pisalo u svim poznatijim književnim novinama i časopisima, a dio te građe u digitaliziranome je obliku dostupan na Portalu digitaliziranih starih hrvatskih novina i časopisa.

Hrvatski pjesnik Tin Ujević preminuo je 12. studenoga 1955. godine.

The post „Noćas se moje čelo žari…“ – uz obljetnicu rođenja Tina Ujevića appeared first on .

Korisnici Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu od 6. srpnja 2020. godine ponovno mogu koristiti čitaonice na nultoj razini Knjižnice u prizemlju, a novost je i da su od ponedjeljka korisnici Knjižnice obvezni ispravno nositi zaštitne maske prilikom ulaska i kretanja u prostoru Knjižnice, uz iznimku koja se odnosi na boravak za mjestom za rad.

Upute o trenutačnoj dostupnosti usluga i oblicima njihova korištenja

Prema ograničenome sustavu rada koji trenutačno službeno vrijedi radi mjera suzbijanja bolesti COVID-19, rad na nultoj razini Knjižnice moguć je uz pridržavanje svih mjera koje se odnose i na rad u ostalim čitaonicama Knjižnice. Rad u korisničkim prostorima Knjižnice moguć je samo za stolovima s istaknutom oznakom Mjesto za rad, a korisnici za rad mogu koristiti samo ono mjesto koje im je dodijeljeno prilikom prijave za rad u čitaonici. Radi moguće potrebe za naknadnim utvrđivanjem bliskih kontakata u slučaju pojave bolesti COVID-19 Knjižnica vodi posebnu evidenciju o korisnicima čitaonica bilježenjem njihovih točnih kontaktnih podataka i vremena boravka u čitaonicama.

U korisničkim prostorima Knjižnice trenutačno istodobno može boraviti 305 korisnika, a popunjenost mjesta u čitaonicama može se pratiti preko posebne aplikacije dostupne i na naslovnici portala NSK. Popunjenost mjesta u čitaonicama tijekom dana može se provjeriti i upućivanjem upita Informacijskomu centru NSK ili telefonskoga poziva na broj 01/6164-002.

Prilikom korištenja usluga Knjižnice tijekom dana korisnici su obvezni upotrebljavati košarice. Pri svakome izlasku iz korisničkoga prostora u predvorje Knjižnice ili izvan Knjižnice korisnici su obvezni ponijeti sa sobom sve stvari, a košarice vratiti na za to predviđeno mjesto, osim odlaska na stanku, poput primjerice odlaska na 5. kat Knjižnice gdje se nalazi Caffe bar NSK – ostavljanje stvari tada je isključivo na vlastitu odgovornost. Caffe bar NSK na 5. katu otvoren je za korisnike od ponedjeljka do petka od 8 do 15.30.

Podsjećamo korisnike da će Knjižnica od 13. srpnja do 14. kolovoza 2020. godine biti otvorena od ponedjeljka do petka od 8 do 15 sati.

Usluga Večernjega rada i korištenje soba za studijski rad

Usluga Večernjega rada korisnicima je dostupna od 21 do 24 sata u korisničkome prostoru namijenjenomu pružanju te usluge na nultoj razini Knjižnice u kojem trenutačno može boraviti 65 osoba. Za korištenje ove usluge potrebno je predbilježiti se preko zasebne aplikacije ili izravno na pultu Informacijskoga centra NSK ili upućivanjem upita Informacijskomu centru NSK, odnosno telefonskoga poziva na broj 01/6164-002, gdje se mogu dobiti i obavijesti o popunjenosti mjesta za večernji rad. Tijekom korištenja usluge Večernjega rada korisnici su dužni sa sobom ponijeti svoje stvari pri svakome izlasku iz korisničkoga prostora u predvorje Knjižnice jer povratak u korisnički prostor za nastavak korištenja ove usluge nije moguć.

Za korištenje soba za studijski rad potrebno je unaprijed se prijaviti na broj telefona 01/6164-065.

Obveza nošenja zaštitnih maski i mjerenja temperature uz pridržavanje drugih mjera i uputa

Od 6. srpnja 2020. novost je i da su korisnici Knjižnice obvezni ispravno nositi zaštitne maske tijekom ulaska i kretanja u prostoru Knjižnice, uz iznimku koja se odnosi na boravak za mjestom za rad koje im je dodijeljeno prilikom prijave za rad u Knjižnici. Korisnicima se i dalje prije ulaska u Knjižnicu primjenom beskontaktnoga toplomjera mjeri tjelesna temperatura, a ulazak nije dopušten osobama čija je tjelesna temperatura 37,2 °C ili viša.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu poziva sve svoje korisnike da se nastave pridržavati uputa Zavoda povezanih s pojačanom higijenom ruku, u koju svrhu su na ulazu i u ostalim dijelovima svih korisničkih prostora postavljeni spremnici sa sredstvom za dezinfekciju. Prema istim uputama, dizalo mogu koristiti najviše dvije osobe istodobno.

Kako bi se broj ulazaka u prostor Knjižnice smanjilo na najmanju moguću mjeru, korisnike molimo da provjere dostupnost željene građe upućivanjem upita Informacijskomu centru NSK ili telefonskoga poziva na broj 01/6164-002.

Knjižnica moli korisnike da se pridržavaju svih spomenutih mjera i uputa te ih poziva da daljnje obavijesti prate na portalu NSK i profilima Knjižnice na društvenim mrežama.

The post Obavijest korisnicima o obvezi nošenja zaštitnih maski i ponovnoj dostupnosti svih čitaonica Knjižnice – 3. srpnja 2020. appeared first on .

U četvrtak 2. srpnja u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu održano je prvo programsko događanje Festivala Miroslav Krleža: tematski susret uz izložbu Iz Autorova pera: rukopisna građa Miroslava Krleže.

Okupljene uzvanike u ime Knjižnice pozdravila je prof. dr. sc. Ivanka Stričević, glavna ravnateljica, istaknuvši zadovoljstvo činjenicom da se tradicionalni susret uz djela iz Krležine ostavštine uspio održati unatoč epidemiološkim okolnostima i propisanoj distanci. Goran Matović, organizator i ravnatelj Festivala Miroslav Krleža, najavio je ovogodišnji program, koji će se, osim u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, održavati u atriju Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, Modernoj galeriji, Kazališnoj kavani Kavkaz i Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru.

U tematskom susretu Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici sudjelovali su dr. sc. Suzana Marjanić, koja je izlaganje posvetila Krležinu romanu Tri kavalira gospodjice Melanije. Dr. sc. Lada Čale Feldman govorila je, između ostalog, o Krležinim djelima Kraljevo i Maskerata. Voditeljica Zbirke rukopisa i starih knjiga NSK, dr. sc. Irena Galić Bešker, okupljene je upoznala s građom iz Krležine ostavštine koja je u ovoj prilici izložena u velikom predvorju Knjižnice.

A među izloženom građom bio je rukopis autobiografske proze Djetinjstvo u Agramu, pisan 1942. godine; romani Povratak Filipa Latinovicza (1932.) i Na rubu pameti (1938.); strojopis s rukopisnim bilješkama Izlet u Rusiju – Krležine putopisne impresije objavljivane tijekom 1924., 1925. i 1926. u Hrvatu, Književnoj republici i Obzoru te objedinjeni u izdanju 1926. godine; jednočinka Maskerata prvi put objavljena 1913. godine u riječkim Književnim novostima; bezvremenske Balade Petrice Kerempuha, zbirka kajkavskih pjesama prvi put objavljena u Ljubljani 1936. godine; skup rukopisa s bilješkama i razmišljanjima Bilješke Kraljevica-Duga Rijeka 1920-1921.; transkript intervjua Razgovor s Krležom koji je 25. svibnja 1980. s autorom vodio Predrag Matvejević i dr.

Među izloženim djelima bilo je i prvo izdanje romana Tri kavalira gospodjice Melanije (1920. – 1922.), koji su o njegovoj 100. obljetnici, uz dopuštenje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, ponovno otisnuli Teatar poezije, Jesenski i Turk i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u biblioteci Festivalski Krleža.

Ulomke iz romana Tri kavalira gospodjice Melanije interpretirali su dramski umjetnici Ana Kvrgić, Anica Kovačević i Nikola Baće.

Podsjetimo, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pohranjena je rukopisna ostavština Miroslava Krleže, koju je, po isteku dvadesetogodišnjeg moratorija koji je zahtijevao sam Krleža, Knjižnici darovao njegov univerzalni nasljednik Krešimir Vranešić. Rukopisi su otvoreni na 20. obljetnicu Krležine smrti, 29. prosinca 2001. godine, a njihov je sadržaj predstavljen u katalogu Rukopisna ostavština Miroslava Krleže, koji je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu objavila 2003. godine.

The post Jednodnevnom izložbom u NSK započeo 9. festival Miroslav Krleža appeared first on .

U razdoblju od 13. srpnja do 14. kolovoza 2020. godine Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu bit će otvorena od ponedjeljka do petka od 8 do 15 sati.

Subotom će Knjižnica biti zatvorena.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu bit će zatvorena u srijedu 5. kolovoza i u subotu 15. kolovoza 2020. godine.

Od 17. kolovoza 2020. godine Knjižnica će biti otvorena prema redovitome radnom vremenu.

The post Ljetno radno vrijeme Knjižnice appeared first on .

Čovjek je postao (…) time što se danas zove čovjek, tek kad je počeo pisati.

The post Citat 2. srpnja 2020. appeared first on .

U utorak 30. lipnja završilo je predsjedanje Hrvatske Vijećem Europske unije. Središnji prostor toga predsjedanja bila je upravo Nacionalna i sveučilišna knjižnicu u Zagrebu, a za tu je namjenu trećina njezina neizgrađenoga i neuređenoga prostora preuređena i ostavljena u nasljedstvo budućim naraštajima hrvatske kulturne i znanstvene javnosti.

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković sastao se 29. lipnja 2020. u velikom predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižice u Zagrebu sa šefovima stranih diplomatskih predstavništava akreditiranih u Hrvatskoj. Dočekala ga je glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanka Stričević.

Premijer Plenković istaknuo je da prvo hrvatsko predsjedanje Vijećem Europske unije zbog koronavirusa nije prošlo po planu, ali da je postignuto sve što se moglo u takvim okolnostima. Izrazio je žaljenje što je koronavirus spriječio da hrvatsko predsjedništvo građanima približi Europsku uniju kroz razne događaje, kao što to čine druge države tijekom predsjedanja.

Zbog hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu su od 2. siječnja do 30. lipnja na snazi bili posebni uvjeti korištenja njezinih usluga, koji su se prvenstveno odnosili na pojačane mjere osiguranja. Svim našim korisnicima zahvaljujemo na strpljenju koje su iskazali pri njihovu provođenju, koje je postalo još složenije zbog širenja bolesti COVID-19.

Predsjedanje Europskom unijom 1. srpnja preuzima Njemačka.

The post Završeno hrvatsko predsjedanje Vijećem Europske unije appeared first on .

… Ljubi me, Ljubice,
Ljubi, djevo mila!
Dok su nam jos vita
od mladosti krila.

Sreća bez pokoja
mijenja brzu nogu…
Što će donijet sutra
znano j´ samo Bogu. (…)

(Đulabije)

Najveći obožavatelj prelijepe Ljubice (Julijane) bio je ilirac Stanko Vraz koji je u njoj našao svoju pjesničku muzu. Prošlo je već 169 godina otkako nema više romantičara Vraza… A ni njegove Ljubice… Njihova velika i sveta ljubav živi i živjet će u nježnim i osjećajnim stihovima – Đulabijama. Stihovi o nesretnoj ljubavi hrvatskoga Petrarce posvećeni Ljubici smatraju se jednima od najljepših u povijesti hrvatske književnosti.

Osebujan romantičarski pjesnik, utjecajan promicatelj ideja hrvatskoga narodnog preporoda, sudionik ilirskoga pokreta te prvi hrvatski profesionalni književnik Stanko Vraz, pravim imenom Jakob Frass, rodio se u slovenskome mjestu Cerovcu 30. lipnja 1810. godine. Godine 1836. mijenja ime u Stanko Vraz. Gimnaziju je završio u Mariboru, a završne je razrede polazio u Grazu. Govorio je pet jezika. Prevodio je latinske klasike i slavenske pjesnike. Od 1839. godine živio je i radio u Zagrebu kao jedan od vodećih preporoditelja.

Po svojoj raznovrsnoj djelatnosti (pjesnik, književni kritičar, putopisac, prevoditelj te pisac članaka o jeziku i narodnim običajima) Vraz je jedan od najistaknutijih iliraca. Godine 1842. s Vukotinovićem i Rakovcem izdaje kritički časopis Kolo. U kritici se bori za europski kriterij i protiv diletantizma, a za književno je stvaranje tražio da se oslanja na tekovine narodne i slavenske književnosti. Najvrjedniji je dio njegova rada ljubavna lirika. Kao pjesnik Đulabija i mnoštva soneta Sanak i istina, unosi u hrvatsku liriku svjež, lak i nepatvoren izraz, nasuprot izražajnosti i retorici, što je prevladavalo u pjesmama većine iliraca.

Đulabije, romantičarski kanconijer pisan poljskim stihom krakovjakom, u kojem se vječna ljubav prema ženi stapa s ljubavlju prema domovini i završava u općeljudskoj ljubavi, posvećen je Vrazovoj velikoj ljubavi – Gajevoj nećakinji, Samoborčanki Ljubici (Julijani) Cantilly, a djelo je dostupno u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

U satirama i epigramima ismijava nedostatke društvenoga i književnoga života, posebno patetične tamburaše i budničare. U težnji da nađe što prikladniji izraz za svoja pjesnička viđenja, Vraz je pronalazio različite forme – od klasičnih soneta do romance i balade te gazele, pa je i tako obogatio našu književnost. Bilo je u tome traženju i lutanja, slabih stihova te mnogo borbe s jezikom, što i ne čudi s obzirom na to da je Vraz Slovenac. No, unatoč svim tim slabostima Vraz je u svoju poeziju unio mnogo iskrenih, osobnih trenutaka, od vedrih stihova do sumornih motiva.

Velik dio njegove bogate rukopisne ostavštine, iz koje izdvajamo najpoznatija djela Đulabije, Glase iz dubrave žeravinske i Gusle i tamburu, čuva se u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Đulabije su nadahnule i hrvatskoga skladatelja Božidara Širolu, koji ih je uglazbio.

Godine 2010., u povodu 200. obljetnice Vrazova rođenja, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu bila je postavljena velika izložba Stanko Vraz u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, uz koju je objavljen i prigodni katalog.

Među suvremenicima isticao se karizmom, a kulturnu scenu obogaćivao je mišljenjima koja nisu uvijek bila u skladu s vladajućim strujama. Književno mu je stvaralaštvo, premda nemalim dijelom oslonjeno na najrazličitije uzore, jedno od najkvalitetnijih u hrvatskoj književnosti 19. stoljeća.

Stanko Vraz preminuo je u Zagrebu 20. svibnja 1851. godine.

Zapamćen je kao jedan od rijetkih književnika koji je živio književnost i od književnosti.

The post Uz 210. obljetnicu rođenja Stanka Vraza appeared first on .

Na 23. sastanku Opće skupštine Međunarodnog ureda za ISSN izabran je novi Upravni odbor za razdoblje 2020. – 2022.. u čijem se sastavu ponovo našla i predstavnica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu Jasenka Zajec, knjižničarska savjetnica za međunarodnu suradnju. Uz stalne članove, predstavnike UNESCO-a i Francuske, Upravni odbor sastoji se od deset izabranih predstavnika zemalja članica. U novoizabranom Upravnom odboru su, osim Hrvatske, zastupljene i sljedeće zemlje: Brazil, Iran, Mauricijus, Njemačka, Sjedinjene Američke Države, Španjolska, Švedska, Tunis i Ujedinjeno  Kraljevstvo.

Zbog posebnih okolnosti uzrokovanih pandemijom korona virusa, ovogodišnja je skupština održana online od 29. travnja do 7. svibnja na više odvojenih sastanaka prema kontinentima i vremenskim zonama. Nakon toga su provedena dva kruga online  glasanja. Osim izbora novog Upravnog odbora, izglasane su članarine i novi Strateški plan za 2020. – 2024.

Međunarodni ured za ISSN je međudržavna ustanova koja koordinira rad međunarodne mreže za identifikaciju i dodjelu ISSN-a serijskim publikacijama i drugoj neomeđenoj građi, osigurava zajedničke alate za zemlje članice, održava Upisnik ISSN-a itd. Međunarodnu mrežu čine nacionalni uredi 90 zemalja.

ISSN Portal sadrži preko 2.500.000 zapisa za serijske publikacije i drugu neomeđenu građu na svim medijima, a godišnje se povećava za više od 70.000 zapisa. Dio podataka se može slobodno pretraživati. ISSN (International Standard Serial Number) je međunarodni standardni broj serijske publikacije kojim se ona identificira neovisno o zemlji izdavanja, jeziku ili abecedi, učestalosti izlaženja, mediju itd. te neovisno o tome izlazi li ili je prestala izlaziti ili će tek izaći.

Republika Hrvatska članica je ovog međunarodnog sustava od 1992. godine, a poslove nacionalnog ureda obavlja ISSN ured za Hrvatsku koji djeluje u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Više o radu Ureda i dodjeli ISSN-a hrvatskim serijskim publikacijama i drugoj neomeđenoj građi može se doznati na poveznici.

The post Predstavnica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu ponovo izabrana u Upravni odbor ISSN-a appeared first on .

U četvrtak 2. srpnja u 12 sati, u okviru Festivala Miroslav Krleža, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu bit će izloženi Krležini rukopisi i strojopisi te tiskana izdanja pojedinih autorovih djela, sadržajno vezani uz 9. izdanje Festivala. Zainteresirana javnost toga će dana imati priliku zaviriti u Krležinom rukom ispisane retke, koji su svoj trajni dom pronašli u Zbirci rukopisa i starih knjiga NSK.

U prigodi Festivala Miroslav Krleža na svjetlo dana bit će iznesen kraći rukopis autobiografske proze Djetinjstvo u Agramu, pisan 1942. godine; romani Povratak Filipa Latinovicza (1932.) i Na rubu pameti (1938.); strojopis s rukopisnim bilješkama Izlet u Rusiju – Krležine putopisne impresije objavljivane tijekom 1924., 1925. i 1926. u Hrvatu, Književnoj republici i Obzoru te objedinjeni u izdanju 1926. godine; jednočinka Maskerata prvi put objavljena 1913. godine u riječkim Književnim novostima; bezvremenske Balade Petrice Kerempuha, zbirka kajkavskih pjesama prvi put objavljena u Ljubljani 1936. godine; skup rukopisa s bilješkama i razmišljanjima Bilješke Kraljevica-Duga Rijeka 1920-1921.; transkript intervjua Razgovor s Krležom koji je 25. svibnja 1980. s autorom vodio Predrag Matvejević i dr.

Među izloženim djelima naći će se i prvo izdanje romana Tri kavalira gospodjice Melanije (1920. – 1922.), koji su o njegovoj 100. obljetnici, uz dopuštenje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, ponovno otisnuli Teatar poezije, Jesenski i Turk i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u biblioteci Festivalski Krleža. U njoj su do sada objavljeni pretisci djela Pan (2017.), Pjesme I., Pjesme II. i Hrvatska rapsodija (2018.), Pjesme III., Lirika i prvi broj časopisa Plamen (2019.).

Na tematskom susretu uz ovu jednodnevnu izložbu sudjelovat će Lada Čale Feldman, Suzana Marjanić, Goran Matović, Irena Galić Bešker te dramski umjetnici Ana Kvrgić, Anica Kovačević i Nikola Baće.

U fokusu ovogodišnjeg Festivala Miroslav Krleža bit će Krležin stvarni i imaginarni Zagreb. „Izmjestiti Krležu iz Zagreba nemoguće je kao što je nemoguće Pirandellu oduzeti Siciliju, Kafki Prag, Babelju Odesu, a Dostojevskom Petrograd. Ukusi se mijenjaju, idoli stare, mode su sve hirovitije, a ipak svi mi imamo svoju prijestolnicu bola. Naša je ranjeni Zagreb“ stoji u uvodnom tekstu programske knjižice, koji potpisuje Goran Matović, autor i ravnatelj Festivala Miroslav Krleža.

Podsjetimo, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pohranjena je rukopisna ostavština Miroslava Krleže, koju je, po isteku dvadesetogodišnjeg moratorija koji je zahtijevao sam Krleža, Knjižnici darovao njegov univerzalni nasljednik Krešimir Vranešić. Rukopisi su otvoreni na 20. obljetnicu Krležine smrti, 29. prosinca 2001. godine, a njihov je sadržaj predstavljen u katalogu Rukopisna ostavština Miroslava Krleže, koji je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu objavila 2003. godine.

Program 9. festivala Miroslav Krleža.

The post Tematski susret uz izložbu Iz Autorova pera – rukopisna građa Miroslava Krleže appeared first on .

The post Kontakti appeared first on .

The post Knjižnice na karti Hrvatske appeared first on .