| Sažetak | Introduction: All adaptive processes within and on the body triggered by training occur during recovery. The available literature and the number of studies on recovery following sports training significantly lag behind the knowledge concerning the active part of the training process. The central and autonomic nervous systems, under the influence of physical activity, are susceptible to fatigue, which significantly alters their functional characteristics. For this reason, it is necessary to study, develop, and apply recovery methods after physical activity to shorten the adaptation period, thereby making the training process more efficient and safer. The use of sound and sound vibrations for healing and achieving general well-being dates back to ancient times and is still intensively used in unchanged forms among some indigenous peoples today. Scientific research conducted, prompted by the effectiveness of this phenomenon, increasingly confirms its efficacy. Therefore, it is not only necessary but also imperative to explore the potential application of such practices in kinesiology.
Research Objective and Hypotheses: The presented research aims to investigate the effects of sound-vibration therapy on the activity of the autonomic nervous system during recovery following a high-intensity physical activity protocol. From this aim, three hypotheses were derived:
Hypothesis 1: Sound-vibration therapy significantly reduces sympathetic activity of the autonomic nervous system after a high-intensity physical activity protocol.
Hypothesis 2: Sound-vibration therapy significantly increases parasympathetic activity of the autonomic nervous system after a high-intensity physical activity protocol.
Hypothesis 3: Sound-vibration therapy significantly contributes to improving the speed and quality of recovery following intense sports training.
In addition to the primary aim of determining the effects on the autonomic nervous system, this study investigates the effects of sound-vibration therapy on the activity of the central nervous system and subjective recovery impressions.
Methodology: The methodology includes a qualitative-quantitative repeated measures experiment on the same group of trained amateur athletes subjected to intense sports training. Initial values of measured variables were recorded at the beginning of the protocol, followed by intense sports training. After completing the training, the subjects lay on a massage table for 45 minutes. In the control protocol, the subjects lay in silence during recovery, while the experimental protocol included an intervention with sound-vibration therapy under identical
lying conditions. During recovery in both protocols, parameters of the central and autonomic nervous systems were measured. The subjective impression of the subjects was measured using the standardized Subjective Exercise Experiences Scale (SEES) and an additional subjective impression questionnaire, with personal descriptions evaluated descriptively and included as an appendix to the quantitative results. The Kolmogorov-Smirnov test was used to check the normality of the distribution of all variables. If a particular distribution was normal, data for that variable were presented as arithmetic means and standard deviations. If the data did not follow the normality of the Gaussian curve, data presentation was defined through medians and interquartile ranges (25th and 75th percentile). Data were analyzed using ANOVA for repeated measures to compare all points, and pairs of variables in case of confirmed significance. Also, pairs of variables before and after the intervention were tested using the Student's t-test for dependent samples or the Wilcoxon rank sum test for non-parametric statistics with a set significance level of p<0.05. The impact of the intervention was checked by calculating the effect size (Cohen's effect) and defined as small, moderate, or large. All analyses in this doctoral dissertation were conducted using SPSS version 23.
Results: Although some trends were observed, the results did not show significant changes in the function of the central nervous system under the experimental protocol. On the other hand, the autonomic nervous system showed significant differences in the direction of increased parasympathetic activity, enhanced vagal tone, and reduced sympathetic influence during sound-vibration therapy compared to the protocol without its application. The assessment of subjective impressions using the SEES scale and the subjective impression questionnaire clearly indicated positive experiences towards recovery, qualitatively confirming the obtained quantitative findings.
Conclusion: The analysis concluded that sound-vibration therapy with Tibetan singing bowls significantly contributes to a faster return of the autonomic nervous system to a stable state after intense physical activity by reducing sympathetic and increasing vagal influence, thus creating conditions for a higher quality and faster recovery of activated body systems. The impact of sound-vibration therapy (SVT) did not show a significant effect on the central nervous system. This is due to the rapid natural normalization of measured EEG activity, as it is not possible to conduct an intervention and measurements within the short period that offers stabilization of brain activity parameters (up to 6 minutes). Since central nervous system activity is not a relevant marker of recovery after intense sports activity, the lack of significant intervention impact did not affect the validation of the researched recovery using SVT.
Furthermore, reviewing the results obtained from the SEES scale measurements and the descriptions of individual subjective experiences, the application of SVT significantly increased experience of personal well-being and reduced experience of fatigue and psychological distress after intense sports training.
Theoretical and Practical Implications: This research is one of the first of its kind, making a step forward in exploring recovery techniques. Evidence of the effectiveness and practical applicability of this type of therapy suggests its use in practice for the purpose of better recovery, improved sports performance, injury prevention, and overall enhancement of athletes' quality of life. |
| Sažetak (hrvatski) | Uvod: Svi adaptacijski procesi u i na tijelu potaknuti treningom, događaju se tijekom oporavka. Dostupna literatura i broj istraživanja o oporavku nakon sportskog treninga značajno zaostaju za spoznajama o aktivnom dijelu trenažnog procesa. Središnji i autonomni živčani sustav, pod utjecajem fizičke aktivnosti, podložni su umoru koji značajno mijenja njihove funkcionalne karakteristike. Iz tog razloga potrebno je proučavati, razvijati i primjenjivati metode oporavka nakon fizičke aktivnosti, time skratiti vrijeme adaptacije te na taj način trenažni proces učiniti efikasnijim i sigurnijim. Korištenje zvuka i zvučnih vibracija u cilju iscjeljenja i postizanja opće dobrobiti seže daleko u prošlost, a kod nekih nativnih naroda u neizmijenjenom obliku intenzivno se koriste i danas. Provedena znanstvena istraživanja potaknuta učinkovitošću ovog fenomena sve ozbiljnije potvrđuju njegovu učinkovitost. Stoga ne samo potrebito nego je i nužno istražiti mogućnosti uporabe ovakve prakse u kineziologiji.
Cilj i hipoteze istraživanja: Prezentirano istraživanje ima za cilj istražiti učinke zvučno-vibracijske terapije na aktivnost autonomnog živčanog sustava tijekom oporavka nakon protokola umaranja visoko intenzivnom tjelesnom aktivnosti. Iz postavljenog cilja proizašle su tri postavljene hipoteze: Hipoteza 1: Zvučno-vibracijska terapija značajno smanjuje simpatičku aktivnost autonomnog živčanog sustava nakon protokola umaranja visoko intenzivnom tjelesnom aktivnosti. Hipoteza 2: Zvučno-vibracijska terapija značajno povećava parasimpatičku aktivnost autonomnog živčanog sustava nakon protokola umaranja visoko intenzivnom tjelesnom aktivnosti. Hipoteza 3: Zvučno-vibracijska terapija značajno doprinosi poboljšanju brzine i kvalitete oporavka nakon intenzivnog sportskog treninga. Uz zadani cilj utvrđivanja učinaka na autonomni živčani sustav, prezentirani rad istražuje učinke zvučno-vibracijske terapije na aktivnost središnjeg živčanog sustava i subjektivne dojmove oporavka.
Metodologija: Metodologija obuhvaća kvalitativno-kvantitativni eksperiment ponovljenih mjerenja na istoj skupini treniranih amaterskih sportaša podvrgnutih intenzivnom sportskom treningu. Mjerenje inicijalnih vrijednosti mjerenih varijabli obavljano je na početku protokola nakon čega je slijedio intenzivan sportski trening. Po obavljenom treningu ispitanici bi legli na stol za masažu gdje su ostali ležati 45 minuta. U kontrolnom protokolu ispitanici su za vrijeme oporavka samo ležali u tišini dok je eksperimentalni protokol, uz identične uvjete ležanja, uključivao i intervenciju zvučno-vibracijskom terapijom. Tijekom oporavka u oba protokola mjereni su parametri središnjeg i autonomnog živčanog sustava. Subjektivni dojam ispitanika mjeren je standardiziranom Skalom subjektivnog doživljaja vježbanja (Subjective
Exercise Experiences Scale - SEES) uz koju je još dodatnim Upitnikom subjektivnog dojma i opisom vlastitim riječima procjenjivan njihov subjektivni doživljaj. Subjektivni opis vlastitog doživljaja kvalificiran je opisno i priložen kao dodatak kvantitativnim rezultatima. Kolmogorov-Smirnovljevim testom je testirana normalnost distribucije svih varijabli. Ukoliko se pojedina distribucija pokazala normalnom, podaci za tu varijablu prikazani su kao aritmetičke sredine i standardne devijacije, a ako podaci ne prate normalnost Gaussove krivulje, prikaz podataka je definiran kroz medijane i interkvartilne raspone (25.-ti i 75.-ti percentil). Podaci su obrađeni s pomoću ANOVE za ponavljajuća mjerenja radi usporedbe svih točaka, a parovi varijabli u slučaju potvrde značajnosti. Također parovi varijabli prije i poslije intervencije testirani su Studentovim t-testom za zavisne uzorke ili Wilcoxonovim testom parova u slučaju neparametrijske statistike uz postavljenu razinu značajnosti p<0,05. Utjecaj intervencije je provjeren izračunom čimbenika učinka (Cohenov učinak) i definiran je kao malen, umjeren ili veliki.
Rezultati: Iako su vidljivi neki trendovi, rezultati nisu zabilježili značajne promjene na razini funkcije središnjeg živčanog sustavu pod utjecajem eksperimentalnog protokola. S druge strane, autonomni živčani sustav pokazao je značajne razlike u smjeru povećanja parasimpatičke aktivnosti, jačanju vagusnog tonusa i smanjenju simpatičkog utjecaja tijekom zvučno-vibracijske terapije u odnosu na protokol bez njene primjene. Procjena subjektivnog dojma SEES skalom i Upitnikom subjektivnog dojma vlastitim riječima nedvojbeno su pokazali pozitivna iskustva u smjeru oporavka i kvalitativno potvrdili dobivene kvantitativne nalaze.
Zaključak: Analiza je zaključno pokazala kako zvučno-vibracijska terapija tibetanskim zvučnim zdjelama značajno doprinosi bržem povratku autonomnog živčanog sustava u stabilno stanje nakon intenzivne fizičke aktivnosti smanjenjem simpatičkog i povećanjem vagalnog utjecaja, stvarajući tako uvjete kvalitetnijeg i bržeg oporavka aktiviranih tjelesnih sustava. Utjecaj zvučno-vibracijske terapije (ZVT) nije pokazao značajan utjecaj na središnji živčani sustav. Razlog tome je prebrza prirodna normalizacija mjerene EEG aktivnosti. Naime, nije moguće napraviti intervenciju i mjerenja u tako kratkom periodu koji nudi vrijeme stabilizacije parametara moždane valne aktivnosti (do 6 min). Budući da EEG aktivnost središnjeg živčanog sustava nije relevantan marker oporavka nakon intenzivne sportske aktivnosti, iako nije zabilježen značajan utjecaj intervencije, to nije utjecalo na dokazivanje istraživanog oporavaka primjenom ZVT-a. Nadalje, uvidom u rezultate dobivene mjerenjem SEES skalom kao i u opise pojedinačnih subjektivnih iskustava ispitanika, uz
primjenu ZVT-a utvrđeno je značajno povećanje osjećaja osobne dobrobiti kao i smanjenje osjećaja umora i psihološkog distresa nakon intenzivnog sportskog treninga. |
