Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Fond Zbirke muzikalija i audiomaterijala NSK prinovljen je vrijednom darom autografa hrvatskog skladatelja, violista, violinista i pedagoga Miroslava Miletića (1925. – 2018.).

Miroslav Miletić diplomirao je violinu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1953.), a kompoziciju je učio u Zagrebu (B. Sakač), Pragu i Hilversumu. Predavao je na Glazbenoj školi Pavla Markovca, a 1960. osnovao kvartet Pro arte, u kojem je svirao violu.

Praizvedbom njegova Koncerta za violu i orkestar 1958. u Hilversumu postigao je zapažen međunarodni skladateljski uspjeh.

Iako je najznačajniji uspjeh i najveći opus ostvario u komornoj glazbi, njegov je rad obuhvatio i orkestralna, koncertna (7 koncerata) i solistička djela (osobito za violu), zatim balete, glazbeno-scenska djela te glazbu za televiziju i film.

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja: pripala mu je Nagrada fondacije „Gaudeamus“ (1959.), Zlatni lav u Veneciji za filmsku glazbu (1960.), dobio je dvije zlatne medalje u Vercelliju (1966.), dvije nagrade Jugoslavenske radiotelevizije, Zlatno sunce grada Dubrovnika (1999.), Vjesnikovu nagradu „Josip Štolcer Slavenski“ (2002.), Nagradu grada Siska za životno djelo i značajan doprinos ugledu grada Siska (2007.) te Diskografsku nagradu „Porin“ za životno djelo (2009.).

U Sisku je 2000. godine u njegovu čast utemeljena godišnja manifestacija „Dani glazbe Miroslava Miletića“.

Ostavštinu je Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu darovala njegova kći, gospođa Jasmina Balogh.

The post Vrijedna donacija autografa Miroslava Miletića Zbirci muzikalija i audiomaterijala appeared first on .

… Šezdesetih godina Picelj je bio ona okosnica koja je, zajedno s prijateljima iz EXAT-a, činila hrvatsku umjetnost druge polovice stoljeća integralnim dijelom europske umjetnosti. Njegova mjera originalnosti i vitalnosti služi svima nama na ponos.

(Zvonko Maković)

Hrvatski slikar i grafički dizajner Ivan Picelj rođen je 28. srpnja 1924. godine u Okučanima. Nakon studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu bavio se uređenjem i opremanjem štandova na Zagrebačkome velesajmu u Savskoj, što je bitno utjecalo na njegov daljni rad. Odabrao je tada modernu tendenciju spoja umjetnosti i industrije, a to je i ostala misao vodilja njegova djelovanja.

Bio je jedan od utemeljitelja skupine umjetnika i arhitekata EXAT-51 i Studija za industrijsko oblikovanje (SIO). Picelj je organizirao prvu izložbu industrijskoga dizajna u Zagrebu. Razvio je svojevrstan, apersonalni smjer geometrijske apstrakcije u hrvatskome slikarstvu. Njegovo stvaralaštvo ima svoje ishodište u općim načelima konstruktivizma. Bio je uključen u nastanak i širenje međunarodnoga pokreta Nove tendencije, u sklopu kojega je stvorio niz programiranih djela, istražujući vizualnu percepciju, matematičke ritmove i pomake čestica.

Od 1957. godine izlagao je i skulpture, reljefe u drvu i objekte u metalu. Svojim grafičkim dizajnom, plakatima i opremom knjiga, sredinom šezdesetih godina razvijao je vizualnu kulturu grafičkoga oblikovanja. Uređivao je paviljone izložaba u zemlji i inozemstvu.

Svoju prvu samostalnu izložbu organizirao je 1952. godine i od tada je sudjelovao u brojnim samostalnim i skupnim izložbama širom svijeta. Surađivao je s galerijom Denis Rene u Parizu. Za svoje radove bio je višestruko nagrađivan u Hrvatskoj i inozemstvu.

Ivan Picelj preminuo je 22. veljače 2011. godine u Zagrebu.

U fondu Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se šesnaest grafika, tri mape te mnogi plakati Ivana Picelja, a dio te vrijedne građe predstavljen je u katalogu izložbe Od Klovića i Rembrandta do Warhola i Picelja, koja je bila organizirana 2009. godine u povodu 90. obljetnice Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Umjetnička djela istaknutoga hrvatskog slikara, dizajnera i grafičara Ivana Picelja bila su izložena od rujna 2016. godine u privatnoj galeriji Cortesi u Luganu, švicarskome Monte Carlu. Vlasnik galerije, poznati kolekcionar Stefano Cortesi ugostio je u svibnju iste godine u svojoj galeriji u Londonu istoimenu izložbu pod nazivom Konkretna utopija: Ivan Picelj i Nove tendencije 1961 – 1973.

Bio je jedna od najvažnijih figura umjetnosti 20. stoljeća u nas, kvaliteta i vrijednost.

(Miroslav Gašparović)

Autor naslovne fotografije Keiichi Tahara.

The post U spomen na Ivana Picelja appeared first on .

Hrvatsko čitateljsko društvo i ove godine organizira fotografski natječaj s ciljem isticanja zabavne strane čitanja i pismenosti, njihove važnosti i pozitivnog utjecaja na čovjeka i društvo. Natječaj „Smiješak… čitajte!“ otvoren je i traje do 25. kolovoza, a pobjednički radovi bit će objavljeni 7. rujna 2020., uoči Međunarodnog dana pismenosti, na mrežnoj stranici Društva. Nagrade će se dodijeliti na stručnom skupu „Pismenost i kultura čitanja u doba promjene“, koji Hrvatsko čitateljsko društvo organizira 8. rujna Velikoj dvorani Školske knjige u Zagrebu.

Pojedinosti o Natječaju.

The post 15. fotografski natječaj „Smiješak… čitajte!“ appeared first on .

Ljubitelji literature nedavno su dobili novu referentnu točku kada su u pitanju knjige i čitanost. I to provjerenu, iz „kuhinje“ dobro nam znanog portala Moderna vremena, koji već desetljećima stručno i predano prati sve ono što je važno, a u dosluhu s knjigom. Njihov projekt „Top lista knjiga“ objedinjuje mjesečne izvještaje koje Moderna vremena prikupljaju iz reprezentativnog uzorka od tridesetak knjižara u Hrvatskoj, a temelji se na većem broju generiranih ljestvica segmentiranih po različitim tematskim ili žanrovskim kriterijima. Najprodavanije naslove tako je moguće pregledavati kroz pojedinačne ljestvice iz područja: publicistika / strana književnost / hrvatska književnost / knjige za djecu i mlade / slikovnice / društvo, politika, povijest / biografije i memoari / popularna znanost i tehnologija / putopisi i putovanja / hrana i kuharice i dr. Zahvaljujući ovoj listi, čitalačka publika ima priliku informirati se i o novitetima na tržištu, što Top listu knjiga čini dodatnim alatom u poticaju na čitanje, kao i na prodaju aktualnih izdanja.

Portal Moderna vremena ljestvicu najprodavanijih knjiga objavljivat će u mjesečnom ritmu, a za svaku knjigu moći će se pratiti i trend njezine prodaje kroz vremensko razdoblje otkad je lista formirana. Zahvaljujući tom što Moderna vremena donose cjelovite informacije o naslovima, zainteresirani čitatelji moći će se, slijedeći poveznicu, detaljno informirati o najprodavanijim knjigama u nas.

Top lista najprodavanijih knjiga bit će, bez sumnje, izvrstan orijentir svima koji su u potrazi za dobrim štivom ili pak vole pratiti čitalačke trendove.

The post Moderna vremena pokrenula projekt „Top lista knjiga“ appeared first on .

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu od 22. srpnja 2020. godine u sklopu ljetnoga radnog vremena otvorena je za korisnike srijedom od 12 do 19 sati. Ostale radne dane, od ponedjeljka do petka, bit će otvorena od 8 do 15 sati.

Subotom će Knjižnica biti zatvorena.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu bit će zatvorena u srijedu 5. kolovoza i u subotu 15. kolovoza 2020. godine.

Ljetno radno vrijeme traje do 14. kolovoza 2020. godine. Od 17. kolovoza 2020. godine Knjižnica će biti otvorena prema redovitome radnom vremenu.

The post Izmjene u ljetnome radnom vremenu Knjižnice appeared first on .

Institut za razvoj i obrazovanje mladih (IRIM) i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu temeljem sporazuma sklopljenih 22. srpnja 2020. godine nastavljaju suradnju u području razvoja digitalnog društva provedbom dvaju vrijednih projekata – Digitalne knjižnice za lokalni razvoj i Digitalni građanin 2.0.

U sklopu projekta Digitalne knjižnice za lokalni razvoj institut IRIM donira Knjižnici komplete micro:bit opreme za razna ekološka mjerenja, priručnike za korištenje micro:bit tehnologije, priručnike o konceptu građanske znanosti (eng. citizen science) i provodi edukaciju za knjižničare o korištenju opreme za potrebe projekta.

Institut IRIM će u sklopu projekta Digitalni građanin 2.0 Knjižnici donirati tri robotička kompleta micro:bit opreme micro:Maqueen te uz svaki komplet dodatni micro:bit uređaj i stazu za kretanje robota.

Sva donirana oprema bit će dostupna u prostoru Digitalnog laboratorija NSK, koji od ožujka 2019. godine djeluje kao centar digitalne revolucije i središnje mjesto za primjenu i razvoj digitalnih tehnologija i vještina u hrvatskim knjižnicama.

Knjižnica zahvaljuje institutu IRIM na ovoj donaciji, kao i na uspješnoj višegodišnjoj suradnji.

The post Nastavak suradnje NSK i instituta IRIM u području razvoja digitalnog društva appeared first on .

Sunce služi za sve živo,
a za kišu nebo sivo!

Da mirišeš, služi cvijeće,
za penjanje je drveće!

Lopta služi da je šutaš,
dobra knjiga da je gutaš!

A prijatelj čemu služi?
Da se s tobom igra, druži!

Roditelji služe da te svuda vode,
ali prije svega, ipak da te rode!

I da te vole roditelji služe,
i da su bili djeca, da napokon skuže!

(Čemu služe roditelji)

Čitajući pjesmu Čemu služe roditelji, prisjećamo se pisca našega djetinjstva Paje Kanižaja.

Hrvatski književnik Pavao Pajo Kanižaj rođen je 22. srpnja 1939. godine u Đelekovcu pokraj Koprivnice. Nakon završene mature budući književnik odlazi iz Koprivnice u Zagreb. U Zagrebu je 1967. godine diplomirao jugoslavistiku na Filozofskome fakultetu, a poslije je bio glavni urednik satirično-humorističnih časopisa Paradoks i Žalac. Uređivao je i humorističku rubriku u Studenskome listu, Vjesniku, Večernjem listu, a na Hrvatskoj televiziji uređivao je zabavne i humoristične emisije za djecu. Među knjigama za djecu i mladež ističu se Bila jednom jedna plava, Prsluk pucam, Šarabara, Zeleni brkovi, Zdrprmapan, Zapisi odraslog limača, Kad sam bio odrastao i Ta divna čudovišta. Za književni rad nagrađen je književnim nagradama, uključujući nagrade za dječju književnost Ivana Brlić Mažuranić (Bila jednom jedna plava) i Grigor Vitez (3čave pjesme) te za humoristično-satiričko stvaralaštvo Zlatno Kerempuhovo pero i Zlatna sirena. Autor je scenarija za cjelovečernji animirani film Čudnovate zgode šegrta Milana Blažekovića prema romanu Ivane Brlić Mažuranić.

Osvojio je prvu nagradu na Međunarodnome festivalu humora u Italiji i nagradu za haiku u Japanu. Grad Koprivnica dodijelio mu je 2006. godine nagradu za životno djelo.

Osim toga, podario je hrvatskoj mladeži i odraslima mnoštvo knjiga romana, slikovnica, kazališnih komada, televizijskih emisija, crtanih filmova i dr.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 260 zapisa o njegovim djelima.

Pavao Pajo Kanižaj preminuo je 4. studenoga 2015. godine.

Zahvaljujući limačima, imam veliku povlasticu da sam mlađi od svoje osobne iskaznice. To i djeca vrlo često osjete kad se s njima sretnem. Tako su mi jednom prije podosta godina počela govoriti Pajo i tikati me, na što je direktorica zarežala: „Nije on za tebe Pajo, već drug Kanižaj“, a ja sam joj vratio: ‘Djeco, za vas sam ja i dalje Pajo, a za vas, drugarice, gospodin Kanižaj…’“

(Pajo Kanižaj)

The post Uz obljetnicu rođenja Paje Kanižaja appeared first on .

Korisnici Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu obvezni su od 20. srpnja 2020. godine, osim tijekom ulaska i kretanja u prostoru Knjižnice, ispravno nositi zaštitne maske i za mjestom za rad koje im je dodijeljeno prilikom prijave za rad u Knjižnici.

Korisnicima se i dalje prije ulaska u Knjižnicu primjenom beskontaktnoga toplomjera mjeri tjelesna temperatura, a ulazak nije dopušten osobama čija je tjelesna temperatura 37,2 °C ili viša.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu poziva sve svoje korisnike da se nastave pridržavati uputa Zavoda povezanih s pojačanom higijenom ruku, u koju svrhu su na ulazu i u ostalim dijelovima svih korisničkih prostora postavljeni spremnici sa sredstvom za dezinfekciju. Prema istim uputama, dizalo mogu koristiti najviše dvije osobe istodobno.

Kako bi se broj ulazaka u prostor Knjižnice smanjilo na najmanju moguću mjeru, korisnike molimo da provjere dostupnost željene građe upućivanjem upita Informacijskomu centru NSK ili telefonskoga poziva na broj 01/6164-002.

Knjižnica moli korisnike da se pridržavaju svih spomenutih mjera i uputa te ih poziva da daljnje obavijesti prate na portalu NSK i profilima Knjižnice na društvenim mrežama.

The post Obveza nošenja zaštitnih maski i za mjestom za rad – 20. srpnja 2020. appeared first on .

Crn-bel… crn-bel…
V trsju popeva,
Grozdje dozreva…
Crn-bel…

Dok večer se zmrači,
On pesmo zavlači,
Drago starinsko,
Veselo vinsko:
Crn-bel… crn-bel…

Jesensko to pesmo
Mi čuli vre jesmo
Tri večeri tu…
Crn-bel…

I znamo, da leto
Otišlo je, eto –
Baš kakti vu snu…
Crn-bel… crn-bel…

(Crn-bel)

U 27 godina života, Fran Galović, istaknuti hrvatski pjesnik, pripovjedač, književnik i kazališni kritičar – pripadnik drugoga naraštaja hrvatske moderne, ostvario je vrlo raznolik i sadržajno bogat literarni opus.

Fran Galović rodio se 20. srpnja 1887. godine u Peterancu, selu blizu Koprivnice. Pučku školu završio je u rodnome mjestu, a gimnaziju u Zagrebu, gdje završava i studij slavistike i klasične filologije. Pripadao je mladohrvatskomu, liberalnopravaškomu pokretu pa je zbog sudjelovanja u đačkome štrajku četvrti semestar studirao u Pragu. Godine 1909. dobrovoljno se javlja u vojsku, a 1913. završava studij klasične filologije i postaje namjesni učitelj II. realne gimnazije u Zagrebu, a u travnju 1914. završava studij hrvatskoga jezika. Bogatu književnu i kritičarsku djelatnost započeo je već za vrijeme studija, kada je pokretač i urednik pravaškoga glasila Mlada Hrvatska (1908. – 1909.). Bio je uvršten i u svojevrsnu Wiesnerovu antologiju suvremenoga pjesništva, danas znamenitu Hrvatsku mladu liriku iz 1914. godine.

Fran Galović mobiliziran je početkom Prvoga svjetskog rata. Iako je počeo kao pjesnik štokavskih stihova, najveću umjetničku razinu dosegao je poetskim kajkavskim, nedovršenim ciklusom Z mojih bregov, koji je objavljen posmrtno 1948. godine. Taj poetski ciklus komponiran je kao četiri godišnja doba. Vraćajući se iskonskim izvorima života, i poistovjećujući s rodnim krajem (Podravinom), Galović se predstavio kao autohtoni pjesnik. Njegova je poezija elegična, sva u zloslutnu osjećaju straha, tjeskobe i smrti. Smirenje, premda i prividno, Galović pronalazi u vjerovanju da smrt nije ništa drugo do ponovno stapanje s prirodom, s rodnim krajolikom. Po širini zanimanja i intelektualnoj radoznalosti Galović podsjeća na Ivana Gorana Kovačića, a od starijih hrvatskih književnika na Šenou i Kumičića. Nekoliko posljednjih godina zrelijega književnog stvaranja pokazalo je kako je riječ o piscu u stvaralačkome traženju, koji je za života objavio tek četiri omanje knjige. Poznate su mu antologijske pjesme Crn-bel, Childe Harold, Jesenski veter i dr. Među njegovim proznim djelima ističe se Začarano ogledalo (1913.) i Ispovijed (1914.). U novelama je prikazivao gradske i seoske sredine te vojnički život. Ostavio je nedovršen roman Mrtva domovina. Kao dramski pisac predstavio se dramama Tamara, Grijeh, Mors regni, Pred smrt, Mati i dr.

Svake godine, njemu u čast, održavaju se u Koprivnici Galovićeve jeseni – festival književnosti u novim medijima, jedan od poznatijih simbola grada Koprivnice koji je izrastao u kulturnu manifestaciju prepoznatu širom države.

Fran Galović bio je autor velikih književnih pretenzija, ali i velikih mogućnosti, koje je prekinula tragična smrt. Poginuo je 26. listopada 1914. godine između 10 i 11 sati iz hica strojne puške kod mjesta Radenkovići u Mačvi. Dan prije javio se prijatelju, književniku Milanu Ogrizoviću, dopisnicom:

„Moj dragi, još jednom Te pozdravljam. Jutro je i u 10 sati imamo navaliti. Sunce je, nedjelja i divno, toplo jutro. Čovjek bi čisto želio umrijeti u ovako sunčan dan. Reci Sanctissimi da se pomoli za upokoj moje duše ako me više ne bude. Ljubi te tvoj Fran.“
(Napomena: Sanctissima je Ogrizovićeva supruga)

Na temelju toga pisma neki zaključuju da je Galović sam potražio smrt. Drugi to opovrgavaju, pozivajući se na neka njegova druga pisma i dopisnice s bojišta. Tako je Galović u jednome prijašnjem pismu napisao Ogrizoviću: „Želio bih ne poginuti samo radi toga da sve ovo iznesem jer je svaki dojam dragocjen.“

Iz pisama koje je Galović s fronta pisao poznanicima i prijateljima vidljivo je da je imao velike planove za svoj budući književni rad.

Fran Galović, veliki književni talent, prerano nas je napustio – njegov je život ugašen u vihoru rata. Tako je to valjda kada čovjek ima planove veće od svojega vremena – prestigne čak i vlastiti život.

Galovićevo mrtvo tijelo dopremljeno je u Zagreb 31. listopada 1914. godine i pokopano na Mirogoju.

Podatak kako je poginuo s točno 27 godina, svrstava ga se u takozvani Klub 27, odnosno skupinu utjecajnih i poznatih ljudi koji su pod nerazjašnjenim okolnostima umrli sa 27 godina, kao što su Brian Jones, Jimi Hendrix, Janis Joplin, Jim Morrison, Kurt Cobain i dr.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuvaju se njegove bilješke, fragmenti, članci, album crteža, notes, kao i jedan dio vrijedne književne ostavštine.

The post Uz 133. obljetnicu rođenja Frana Galovića appeared first on .

45. skupština Hrvatskoga knjižničarskog društva u organizaciji Hrvatskoga knjižničarskog društva te suorganizaciji Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Zagrebačkoga knjižničarskog društva održat će se od 7. do 10. listopada 2020. godine u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Otvorenje i pozvana izlaganja planiraju se održati u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u skladu s važećim epidemiološkim pretpostavkama, a program će se prenositi uživo preko mrežne aplikacije Konferencije. Tematski i radni dio Skupštine održat će se u virtualnome obliku te elektroničkim glasanjem.

Tema je Skupštine Knjižnice u doba krize.

Podteme Skupštine:

– Odgovor knjižnica i knjižničarske zajednice na krizu COVID-19
– Perspektive knjižničarstva u postCOVID kontekstu
– Razvoj i perspektive djelovanja knjižničarskih društava na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini
– Knjižnične usluge i programi u kontekstu upravljanja kriznim situacijama
– Knjižnične usluge na daljinu (virtualne, hibridne, digitalne)
– Knjižnice i digitalizacija – razvoj analognih i digitalnih zbirki
– Virtualni programi knjižnica u doba pandemije COVID-19
– Suradnja knjižnica i obrazovnih ustanova u provedbi nastave na daljinu
– Informacijska pismenost u kontekstu pandemije COVID-19
– Kompetencije knjižničara u odgovoru knjižnica na globalnu krizu
– Knjižnični standardi i pravilnici u kontekstu izvanrednih okolnosti
– Upravljanje knjižnicama u kriznim situacijama
– Društveni utjecaj knjižnica i krizno komuniciranje s javnošću
– Razvoj knjižničarske profesije u postCOVID perspektivi
– Knjižnične zgrade i prostori pod utjecajem elementarnih nepogoda.

Pojedinosti o Skupštini.

The post Prvi poziv za sudjelovanje na 45. skupštini Hrvatskoga knjižničarskog društva appeared first on .

Zbog građevinskih će radova od 20. srpnja 2020. godine biti onemogućen rad u čitaonici Zbirke rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Predviđeno je trajanje radova dva tjedna, a o ponovnome početku rada Čitaonice korisnici će biti pravodobno obaviješteni.

The post Radovi u čitaonici Zbirke rukopisa i starih knjiga NSK appeared first on .

… Trista ljeta već je dosta,
Što smo krv za druge lili,
Te nam jedva duša osta,
Prem smo nekoč divi bili;
Složimo se sin sa sinkom,
Rod sa rodom, brat sa bratom,
Složimo se pod lozinkom:
Hrvatska Hrvatom!

Sjetimo se, što je bila
Hrvatska nam draga mati,
Pa nastojmo iz svih sila,
Da se stara moć joj vrati;
Već s Balkana sviće zora
Svom ljepotom umiljatom,
Bit će opet, što bit mora;
Hrvatska Hrvatom! (…)

(Hrvatska Hrvatom)

Mnogo je lijepih domoljubnih stihova ispisano stoljećima. Stihovima pjesme Hrvatska Hrvatom prisjećamo se nekih od njih, kao i svojedobno najpopularnijega rodoljubnog pjesnika Augusta Harambašića.

Pola stoljeća Harambašićeva života ispunjavaju uglavnom tužni događaji, nesporazumi s okolinom, ljubavne patnje i razočaranja, političke trzavice, uhićenja i suđenja, borba za egzistenciju, bolesti i sl. Toliko se toga splelo oko ovoga darovitog pjesnika koji je romantičarski poimao život i literaturu, ne uspjevši se othrvati kolopletu vremena prema kojem nije znao načiniti odmak ni pronaći građansku ni ljudsku ravnotežu. Bio je na određen način tragičan junak hrvatske političke i književne zbilje u sutonu 19. stoljeća i njegovih ideala poistovjećenja umjetnika i javnoga djelatnika.

Hrvatski pisac, pjesnik, publicist, političar, odvjetnik i prevoditelj August Harambašić rođen je 14. srpnja 1861. godine u Donjem Miholjcu. S nepunih 20 godina postao je najpopularniji hrvatski pjesnik druge polovice 19. stoljeća. Bio je jedan od četiriju najpoznatijih hrvatskih pjesnika toga doba, uz Šenou, Kovačića i Kranjčevića.
Kao gimnazijalac u Požegi susreće prvu veliku ljubav svojega života, dvanaestogodišnju djevojčicu Tugomilu, sestru svojih prijatelja Vatroslava i Dobroslava Brlića.
Ta strastvena, ali platonska dječačka ljubav probudila je pjesnički talent i tako nastaju prve ljubavne pjesme.
Nažalost, ubrzo dolazi do tragičnoga kraja. Već u ljeto iste godine 1877. kada su se dvoje mladih ugledali u gimnazijskoj kapelici i zaljubili, Tugomila umire od upale mozga, a August svoje stihove počinje objavljivati u omladinskome listu Smilje. Bio je tada učenik 5. razreda gimnazije. Sedmi i osmi razred gimnazije završava u Osijeku, gdje je maturirao 1879. godine.
August Harambašić već je kao gimnazijalac oduševljeno prihvatio nacionalni i politički program Stranke prava. U osmome razredu gimnazije uređuje osječki učenički politički časopis Hrvat, surađuje u zagrebačkome Viencu i postaje stalnim dopisnikom sušačke Slobode, koja je tada objavljena pod pokroviteljstvom Ante Starčevića.
Pravni fakultet pohađa u Zagrebu, no zbog demonstracija dobiva izgon sa Sveučilišta te zbog toga odlazi u Sušak gdje radi na svojem stranačkom časopisu.
Godine 1883. vraća se u Zagreb te iste godine piše zbirke pjesama Ružmarinke i Slobodarke.
Od 1884. do 1885. godine služi kao jednogodišnji dobrovoljac u austrijskoj vojsci. Godine 1886. objavljuje zbirku Bugarske pjesme, koja je dostupna u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Pravne znanosti završava 1892. godine te je promoviran u doktora prava.

Njegove pjesme govore uglavnom o ljubavi prema domovini i ženi. Ekstremnim i buntovnim domoljubnim pjesmama poticao je nacionalne težnje svojih suvremenika. Nacionalnu energiju tražio je i nalazio u slavnoj hrvatskoj prošlosti, a motiv je samo jedan – nacionalna sloboda i spas domovine.
Stihove je bilježio kako su mu izvirali iz srca, ne mareći puno o formi i stilu, a često je njima neuvijeno izražavao pravaški program. U nekim pjesmama Harambašić poziva na oružje kojim se treba suprotstaviti općoj apatiji, priziva slavne uzore iz prošlosti, prije svih bana Petra Zrinskoga u pjesmi Mučenici. Napisao je i nekoliko zbiraka pjesama i priča za djecu, kao što su Mali raj, Smilje i kovilje, Zlatna knjiga za djecu, te libreta koja je uglazbio I. Zajc – Zlatka, Kraljev hir i Armida. Pisao je i satiru, feljtone, libreta te književne i kazališne kritike. Prevodio je s bugarskoga, češkoga, poljskoga, ruskoga, francuskoga, talijanskoga i njemačkoga jezika.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se njegovo djelo Slobodarke iz 1883. godine.

Hrvatski pjesnik i pravaški političar August Harambašić, čiji su vatreni domoljubni stihovi oduševljavali čitavu hrvatsku naciju, doživljava potpuni slom svojih mladenačkih ideala i pomračenje uma te umire sam i zaboravljen u duševnoj bolnici u Stenjevcu 16. srpnja 1911. godine.

Kad laž ima lijepo ruho,
A istina ružno,
Tad laž svuda dobro prođe,
A istina tužno.

(Pjesma Trnu)

The post „Bit će opet, što bit mora; Hrvatska Hrvatom!“ – u spomen na Augusta Harambašića appeared first on .

U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,

Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,

Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.

Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.

Nitko da ne dodje, do prijatelj drag, –
I kada se vrati, nek poravna trag.

(Moj grob)

Pjesnik, novelist, kritičar, esejist i prevoditelj Ivan Goran Kovačić preminuo je 12. srpnja 1943. godine u blizini Foče. Njegov grob do danas nije pronađen, a tako je i sam poželio u stihovima svoje pjesme Moj grob. Zauzimao je značajno mjesto u hrvatskoj književnosti u razdoblju od tridesetih godina prošloga stoljeća do svoje tragične smrti.

Ivan Goran Kovačić rođen je 21. ožujka 1913. godine u Lukovdolu u Gorskome kotoru, gdje je proveo djetinjstvo i završio osnovnu školu. U Zagrebu je završio gimnaziju i polazio studij slavistike na Filozofskome fakultetu do 1935. godine. Od tada se posvetio književnomu i novinarskomu radu. Bio je suradnik i urednik u Hrvatskome dnevniku (1936. – 1940.) i Novostima (1939. – 1941.). Jedno je vrijeme djelovao kao pristaša HSS-a, a nakon uspostave NDH bio je imenovan upraviteljem pošte u Foči. Potkraj 1942. godine s Nazorom odlazi u partizane.

Unatoč fizičkim naporima, intenzivno se bavi pisanjem. Nakon što se bolestan sklonio u istočno-bosansko selo Vrbnicu, ubili su ga četnici. U književnost je ušao 1929. godine kao srednjoškolac, proznim zapisom Ševina tužaljka, objavljenim u časopisu Omladina. Poslije svoje radove objavljuje u mnoštvu časopisa. Piše na štokavskome i kajkavskome narječju.

U pripovjednome opusu, ovaj je književnik prije svega zaokupljen motivima smrti. Svoju socijalnu osjetljivost izražava okrenutošću slabima i potlačenima, što je osobito vidljivo u zbirci pripovijedaka Dani gnjeva (1936.). U njoj, između ostaloga, obrađuje problematiku svojega užeg zavičaja uz koji je jako vezan (nadimak Goran uzeo je kao znak pripadnosti svomu rodnom kraju). Prikazuje život seljaka, seoske inteligencije i poluinteligencije te prodor kapitalizma u Gorski kotar, odnosno u njegovo rodno mjesto Lukovdol.

Goran je i autor nedovršenih romana Brod na potoku (Hrvatska revija, 1937.i 1939.) i Božji bubanj (Republika, 1946.). Svojevrsni je tematsko-motivski nastavak pripovjednoga ciklusa pjesnička zbirka Ognji i rože (priređena 1943., tiskana posmrtno 1945.), napisana na gorskokotarskoj kajkavštini.

U njegovu štokavskom pjesničkom opusu izdvajaju se programska pjesma Pjesniku i svojevrsni epitaf samomu sebi Moj grob.

No, vrhunac je pjesničkoga opusa Ivana Gorana Kovačića proturatna, vizionarska poema Jama (1943.). Ona je, prema riječima Miroslava Šicela, njegov najveći umjetnički, istodobno i ljudski, duboko humani domet. Jamu mnogi smatraju najznačajnijim književnim ostvarenjem nastalim u tijeku narodnooslobodilačke borbe. U njoj se suprotstavljaju i isprepliću svjetlo i tama, ljepota i zločin, halucinantnost i nadrealističke preciznosti, ljudsko i neljudsko i sl.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu 2013. godine obilježila je 100. obljetnicu rođenja Ivana Gorana Kovačića prigodnom izložbom nazvanom Sve Goranove Jame, a iste je godine NSK darovano vrijedno izdanje Goranove Jame na francuskome jeziku.

Godine 1993. izdana je poštanska marka njemu u čast, a svake godine se u Lukovdolu održava pjesnička manifestacija Goranovo proljeće kako bi se održalo sjećanje na čovjeka koji je dao mnogo svomu kraju.

Riječ po riječ na papir teče,
Neizrečena, napisana.
I motrim je: gle, već ne peče –
Ne peče, zvučna, zakovana.

I tko će vagnut sve te riječi,
Nanizane, preboljene.
Zar posao ja nemam preči,
No te riječi nevoljene? (…)

(Starinski stihovi)

The post „U planini mrkoj nek mi bude hum…“ – uz obljetnicu smrti Ivana Gorana Kovačića appeared first on .

Ovih je dana cijela naša zemlja proslavila ime velikog učenjaka Nikole Tesle. Cijelim svijetom antene radio stanica od Konga do Mandžurije i od Aljaške do Karpa spominjale su njegovo ime. Trideset milijuna konjskih sila služi danas čovječanstvu zahvaljujući Tesli, ovom našem čovjeku, koji je iz svog malog ličkog sela Smiljana uspio da prodre u red prvih učenjaka svijeta dokazujući svima da i iz naroda, koji nema nikakve tradicije u tehničkom napretku, može poteći najvrsniji inženjer-genij, kakav je uistinu on.

(Lička sloga: novine za gospodarstvo i prosvjetu, 14. lipnja 1936.)

Nikola Tesla, čovjek koji je prema mišljenju mnogih započeo Drugu industrijsku revoluciju i čije se otkriće okretnoga magnetskog polja i izradba generatora izmjenične struje smatra najvećim otkrićem u zadnjih 500 godina, rođen je u noći sa 9. na 10. srpnja 1856. godine u malome ličkom selu Smiljanu pokraj Gospića. Dijete pravoslavnoga svećenika Milutina i njegove supruge Georgine (Đuke) rođene Mandić, Tesla se školovao u rodnome mjestu, Gospiću, Rakovcu pokraj Karlovca i Grazu, nakon čega je uslijedilo razdoblje njegova uspješnog rada u Pragu, Budimpešti, Parizu, Strasbourgu i SAD-u.

Među najpoznatijim patentima, izumima i otkrićima Nikole Tesle su višefazni sustav naizmjenično pokretanoga dinama, transformator, elektromagnetski motor, visokofrekventni elektricitet, bežični prijenos električne energije, radijsko upravljanje letjelicama, radar, iskorištavanje solarne energije, radiokomunikacija s drugim planetima, stacionarni valovi i dr. Svoj je prvi patent prijavio u Američkome patentnom uredu 1885. godine, pri kojem ih je do 1921. godine prijavio ukupno 112. Svoje patente prijavljivao je još i u Australiji, Austriji, Belgiji, Brazilu, Danskoj, Francuskoj, Japanu, Indiji, Italiji te mnogim drugim zemljama.

Generalna konferencija za utege i mjere (Conférence Générale des Poids et Mesures, CGPM) 1960. godine nazvala je po Tesli mjernu jedinicu za magnetsku indukciju, što ga svrstava među tek 19 svjetskih znanstvenika kojima je iskazana takva čast. Američko ugledno sveučilište Yale 1894. godine Tesli je dodijelilo počasnu diplomu, a naknadno je stekao 15 počasnih doktorata. Među njegovim brojnim počastima svakako se ističe imenovanje po njem kratera na Mjesecu, što se u znanstvenoj zajednici smatra iznimnim priznanjem. Hrvatski sabor u travnju 2014. godine proglasio je 10. srpnja Nacionalnim danom Nikole Tesle – danom znanosti, tehnologije i inovacija.

O plemenitosti i poniznosti ovoga na svaki način iznimna znanstvenika, koji je sebe skromno nazivao tek otkrivačem stvari koje postoje u prirodi oko nas, u članku u Ličkoj slozi svjedoči Savica Kosanović: Vanredno je sve ono, što Tesla govori. Bilo o sebi i svom radu bilo o drugom. Kolosalan materijal za povijest moderne nauke. Uzvišena skromnost, plemenitost, dobrota izbija iz svake riječi. Duh vrca kao iskre.

Govorio je šest stranih jezika, podredio znanosti čak i svoj ljubavni život, a iako je prijateljevao s velikanima svjetske umjetnosti kao što su Ivan Meštrović i Mark Twain, svojim je jedinim pravim prijateljima smatrao golubove koje je često hranio u poznatome njujorškom parku Bryant.

Ostale brojne pojedinosti iz Teslina bogatog životopisa mogu se pronaći na stranicama ustanova i organizacija koje danas u Hrvatskoj promiču njegovo neprocjenjivo nasljeđe, kao što su Memorijalni centar Nikola Tesla, Tehnički muzej Nikola Tesla i Udruga Nikola Tesla – genij za budućnost, kao i u sklopu Tesline autobiografije Moji pronalasci, koja se u fondu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu nalazi u nekoliko izdanja (1977., 1981., 1984., 1987., 1990., 2003. i 2015.). Također, na portalu NSK Stare hrvatske novine mogu se pročitati brojni članci s živopisnim osvrtima na Teslin život i rad dostupni u prilozima Banovac, Dom i sviet, Hrvat, Hrvatska zastava, Ilustrovani list, Jutarnji list, Lička sloga, Narodne novine, Pravi prijatelj naroda, Pučki prijatelj, Svjetlo, Vinkovce und Umgebung i Virovitičan.

Nikola Tesla umro je u 87. godini, 7. siječnja 1943. godine, u New Yorku. Posljednju počast odalo mu je dvije tisuće ljudi, među njima i trojica nobelovaca koji su posljednji put došli pozdraviti čovjeka koji je popločao put čitavomu tehnološkom razvoju modernoga doba.

Taj neponovljivi znanstveni genij, osim svojim neumornim radom i iznimnim postignućima, trajni je izvor nadahnuća i kao utjelovljenje najviših moralnih vrijednosti i humanizma.

Čudan vas osjećaj obuzima, kada idete prvi puta da se susretnete s Teslom. To su mi pričali drugi, a osjetio sam i sam. Mislite o svemu, što ste pročitali o njemu i čuli o ovom čovjeku „većem od Arhimeda, Faradeja, Edisona, čiji je um „jedno od sedam čuda intelektualnog svijeta“.

(Lička sloga: novine za gospodarstvo i prosvjetu, 14. lipnja 1936.)

The post Sretan rođendan skromnomu geniju – u povodu 164. obljetnice rođenja Nikole Tesle appeared first on .

Zbog korištenja kolektivnoga godišnjeg odmora Caffe bar NSK radit će do petka 10. srpnja i bit će ponovno otvoren 31. kolovoza 2020. godine.

The post Radno vrijeme Caffe bara NSK tijekom ljetnoga razdoblja appeared first on .

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:

– pročelnik Područnoga ureda (zavoda) – Hrvatskoga zavoda za knjižničarstvo
– knjižničarski savjetnik za visokoškolske i specijalne knjižnice na razini sveučilišne matične knjižnice u Hrvatskome zavodu za knjižničarstvo
– viši knjižničar u Odjelu Nabava i izgradnja zbirki
– diplomirani knjižničar – urednik portala i društvenih medija u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Marketing i komunikacije
– diplomirani knjižničar u Odjelu Obrada
– knjižničar u Odjelu Nabava i izgradnja zbirki
– pomoćni knjižničar u Odjelu Nabava i izgradnja zbirki
– pomoćni knjižničar u Odjelu Nabava i izgradnja zbirki
– pomoćni knjižničar u Odjelu Korisničke službe
– viši stručni savjetnik – programer u Odjelu Informacijske tehnologije
– viši stručni savjetnik za pravne poslove u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Tajništvo
– namještenik – radno mjesto IV. vrste na poslovima čišćenja u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Održavanje
– namještenik IV. vrste – radno mjesto IV. vrste na općim fizičkim poslovima u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Održavanje.

Pojedinosti o Natječaju.

The post Raspisan natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta appeared first on .

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:

– pročelnik Područnoga ureda (zavoda) – Hrvatskoga zavoda za knjižničarstvo
– knjižničarski savjetnik za visokoškolske i specijalne knjižnice na razini sveučilišne matične knjižnice u Hrvatskome zavodu za knjižničarstvo
– viši knjižničar u Odjelu Nabava i izgradnja zbirki
– diplomirani knjižničar – urednik portala i društvenih medija u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Marketing i komunikacije
– diplomirani knjižničar u Odjelu Obrada
– knjižničar u Odjelu Nabava i izgradnja zbirki
– pomoćni knjižničar u Odjelu Nabava i izgradnja zbirki
– pomoćni knjižničar u Odjelu Nabava i izgradnja zbirki
– pomoćni knjižničar u Odjelu Korisničke službe
– viši stručni savjetnik – programer u Odjelu Informacijske tehnologije
– viši stručni savjetnik za pravne poslove u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Tajništvo
– namještenik – radno mjesto IV. vrste na poslovima čišćenja u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Održavanje
– namještenik IV. vrste – radno mjesto IV. vrste na općim fizičkim poslovima u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Održavanje.

Pojedinosti o Natječaju.

The post Natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta od 8. srpnja 2020. appeared first on .

Pisati? Što? Fraze? Glupe, bombastične fraze? Govoriti? Kome? Cijelo čovječanstvo već deset hiljada godina ne radi drugo nego govori. Od Sokrata do Vatikana same govornice i propovijedaonice…Štampati? Kome? Dokazivati?…Isto tako nema smisla. Što bi preostalo? Lagati? Gdje su mostovi preko kojih se može čovjek spasiti? U istini? A istina, što je istina? Istina je sve ono što čovjek osjeća da je neuputno izgovoriti, da je neoportuno izreći, jer se ta izgovorena riječ ni u kome slučaju ne podudara s našim sitnim, sebeljubivim trenutačnim interesom! To je istina! Istina je, kad čovjek osjeća potrebu da nešto kaže, što bi sa gledišta svoje lične probiti bolje i mudrije i uviđavnije bilo da je progutao, to je istina. Ima li uopće kakve koristi od izgovorenih istina? Nema, jer za istinom kao takvom već su vjekovima raspisane tjeralice.

(Banket u Blitvi)

Uz riječi Nielsa Nielsena iz poznatoga romana Banket u Blitvi koje govore o pisanju, prisjećamo se Miroslava Krleže, hrvatskoga književnika velikoga talenta, iznimna književnog umijeća i neupitne ljudske mudrosti.

Dana 7. srpnja 1893. godine rodio se Miroslav Krleža, stvaralački književni genije koji je svojim vrhunskim dometima obilježio 20. stoljeće koje jednostavno ne bi bilo isto bez Krleže…

Strastven polemičar i esejist, obuhvatio je mnoge fenomene 20. stoljeća i preko svojih je romana, drama i eseja naslikao čitavu golemu galeriju velikih ljudi, intelektualaca i učenjaka iz staroga i novijega doba, ali je istodobno preciznim kistom oslikao kompleksnu sliku hrvatskoga društva: hrvatsku provinciju, nervozne i nadarene pojedince fascinirane tajnovitošću ljepote, slobode i čežnjom za slobodnom egzistencijom, ali i gnjev i nemirenje sa svijetom lišenim vedrine.

Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u Zagrebu, kadetsku školu polazio je u Pečuhu, a započeti vojni studij u Pešti prekinuo je 1913. godine te se odlučio baviti književnošću. Već od 1914. godine piše i objavljuje u časopisima i dnevnim listovima. Nakon 1917. objavio je niz knjiga i utemeljio četiri časopisa: Plamen, Književna republika, Danas i Pečat.

Godine 1950. pokreće Jugoslavenski leksikografski zavod, današnji Leksikografski zavod Miroslav Krleža, te istupima i referatima djeluje kao poticatelj umjetničke slobode i oslobađanja od stega socijalističkoga realizma. Godine 1967. potpisuje Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, što je dovelo do njegove ostavke u Centralnome komitetu SKH.

Pišući poeziju, Krležino su najveće ostvarenje Balade Petrice Kerempuha. Spajajući već u naslovu baladu, književnu vrstu koja nosi tragično viđenje svijeta, s likom Petrice Kerempuha, pučkoga lakrdijaša i kažnjavatelja ljudske gluposti, najavio je jedinstven, složen, ironičan i nadasve eruditski pristup tematici. Balade su pjesnikovo viđenje cjelokupne hrvatske povijesti promatrane u nizu seljačkih buna i otpora.

U dramsko stvaralaštvo uložio je iznimnu energiju, što se vidi u djelima Kraljevo, koje je prva ekspresionistička drama u Europi, Kristofor Kolumbo, Galicija, Golgota, Vučjak, trilogija Glembajevi: U agoniji, Gospoda Glembajevi i Leda. Nakon Drugoga svjetskog rata Krležine su najpoznatije drame Aretej i Saloma. No u hrvatskoj je književnosti gotovo dominantan Krležin novelistički opus, a dijeli se u tri tematska ciklusa. Prvi čini jedna od ponajboljih proturatnih proza, zbirka pripovijesti Hrvatski Bog Mars, u drugi ciklus pripadaju tzv. novele malograđanskoga kruga (12 novela), među kojima se ističu In extremis, Veliki meštar sviju hulja i Smrt bludnice Marije, a treći obuhvaća 11 novela koje tematiziraju financijski uspon te moralni pad i slom pripadnika visoke buržoazije.

Od romana najpoznatiji su Povratak Filipa Latinovicza, Na rubu pameti, Banket u Blitvi i Zastave. Krležin esejistički opus doista je golem te iznimno raznovrstan i bogat. Ta su Krležina esejistička djela objavljena kao posebne knjige – Evropa danas, Deset krvavih godina, Knjiga studija i putopisa, Dijalektički antibarbarus, Moj obračun s njima i mnoga druga, a pripadaju vrhunskim djelima toga žanra u svjetskoj književnosti. Krležini memoarski zapisi i dnevnici idu u red najvrjednije svjetske literature toga žanra, a njegova intimna knjiga Davni dani jedan je od vrhova europske misaone i ispovjedne književnosti.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se cjelokupna Krležina književna ostavština, a brojni prijevodi njegovih književnih tekstova čuvaju se u Zbirci inozemne Croatice.

Hrvatski književnik Miroslav Krleža preminuo je 29. prosinca 1981. godine u Zagrebu.

U skladu s njegovim geslom da je cijeli život pjesma bez poante, Krležina fizička smrt 1981. godine nije značila kraj. Osobit kakav je bio, ostavio je naraštajima marginalije, rukopise koji su otvoreni tek dvadeset godina nakon njegove smrti.

Pred golemim, u punom značenju riječi monumentalnim djelom književnika Miroslava Krleže zastaje čovjek obuzet dojmom putnika koji je, došavši u dodir s nepreglednim dimenzijama, zadivljen, osjetio pravo značenje riječi: veličina.

(Ivo Frangeš)

Dijete je dakle rođeno 7. 7. 1893. u 7 sati ujutro (petak), a čitao sam u Miljukovljevim ruskim Pariškim novinama god. 1938. jula da će se ova astrološko-kabalistička kombinacija javiti opet za nekoliko stotina godina, jer zbroj broja 1893 iznosi 21 (1+8+9+3), a to je opet djeljivo s tri (21:3=7), daje tri sedmice 7,7,7, a sudbina djeteta zapletena u ovom kolopletu od sedam sedmica – nije od ovoga svijeta – završit će svoj život na štakama! Bravo!…

(ulomak iz Krležina pisma Mati Lončaru)

The post „Cijeli je život pjesma bez poante“– uz obljetnicu rođenja Miroslava Krleže appeared first on .

Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.

(Notturno)

Prisjećajući se velikoga Tina u povodu obljetnice njegova rođenja, a imajući u vidu iznimno bogat književni opus koji nam je ostavio, ne možemo se ne složiti s njegovom tvrdnjom: „Umjetnik živi u svome djelu, a nikako u svome životu.“

Augustin Josip Ujević u književnosti je imao usvojeno ime Tin Ujević ili samo Tin. Riječ je o pjesniku i boemu, kako je rekao akademik Ante Stamać nesumnjivo, najvećem pjesničkom imenu hrvatske književnosti dvadesetog stoljeća. Složili se ili ne s ovim vrjednovanjem, ostaje nam vječna potreba isticanja literarne vrijednosti koju nam je ostavio ovaj velik, neslomivi duh, krajnje samosvojan, te kao takav izabire samotan život u kojem usvaja i stvara svoja pravila.

Tin Ujević rođen je 5. srpnja 1891. godine u Vrgorcu. Svoje je školovanje započeo u Imotskome, nakon čega seli u Makarsku, gdje završava osnovnoškolsko obrazovanje. Godine 1902. odlazi u Split u klasičnu gimnaziju i počinje živjeti u nadbiskupijskome sjemeništu. Nakon mature upisuje studij hrvatskoga jezika i književnosti, klasične filologije, filozofije i estetike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.

Poznato je kako je u početcima svojega rada bio iznimno vjeran Matošu. Preko Matoša došao je do Baudelairea, kojega je prihvatio kao utemeljitelja modernoga pjesništva. Svoje prve dvije zbirke pjesama Lelek sebra i Kolajna, poznate kao dva neopetrarkistička ljubavna brevijara, napisao je tijekom rata u Parizu kao jedinstvenu zbirku. Iako su bile napisane na hrvatskome jeziku, samovoljom nakladnika razdvojene su i tiskane u Beogradu na ćirilici i ekavici.

Osim umjetničkoga djelovanja, Ujević se u svojim pjesmama bavio i politikom, a to se moglo vidjeti kada se pjesnički oglasio 1909. godine u pravaškoj Mladoj Hrvatskoj, u društvu onih koji su tvorili Matošev krug.

U svojim je pjesmama ostvario snažne trenutke osobne tragike, izrazio je duboke tajne spiritualne, netjelesne ljubavi te ispjevao himne radu i ljudskomu bratstvu. Ujević je kao nedostižni čarobnjak riječi ostao dosljedno izvan svih književnih škola i struja, blizak svima, a opet istodobno različit od drugih.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 440 zapisa o njegovim djelima. Tin Ujević objavljivao je i o njem se pisalo u svim poznatijim književnim novinama i časopisima, a dio te građe u digitaliziranome je obliku dostupan na Portalu digitaliziranih starih hrvatskih novina i časopisa.

Hrvatski pjesnik Tin Ujević preminuo je 12. studenoga 1955. godine.

The post „Noćas se moje čelo žari…“ – uz obljetnicu rođenja Tina Ujevića appeared first on .

Korisnici Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu od 6. srpnja 2020. godine ponovno mogu koristiti čitaonice na nultoj razini Knjižnice u prizemlju, a novost je i da su od ponedjeljka korisnici Knjižnice obvezni ispravno nositi zaštitne maske prilikom ulaska i kretanja u prostoru Knjižnice, uz iznimku koja se odnosi na boravak za mjestom za rad.

Upute o trenutačnoj dostupnosti usluga i oblicima njihova korištenja

Prema ograničenome sustavu rada koji trenutačno službeno vrijedi radi mjera suzbijanja bolesti COVID-19, rad na nultoj razini Knjižnice moguć je uz pridržavanje svih mjera koje se odnose i na rad u ostalim čitaonicama Knjižnice. Rad u korisničkim prostorima Knjižnice moguć je samo za stolovima s istaknutom oznakom Mjesto za rad, a korisnici za rad mogu koristiti samo ono mjesto koje im je dodijeljeno prilikom prijave za rad u čitaonici. Radi moguće potrebe za naknadnim utvrđivanjem bliskih kontakata u slučaju pojave bolesti COVID-19 Knjižnica vodi posebnu evidenciju o korisnicima čitaonica bilježenjem njihovih točnih kontaktnih podataka i vremena boravka u čitaonicama.

U korisničkim prostorima Knjižnice trenutačno istodobno može boraviti 305 korisnika, a popunjenost mjesta u čitaonicama može se pratiti preko posebne aplikacije dostupne i na naslovnici portala NSK. Popunjenost mjesta u čitaonicama tijekom dana može se provjeriti i upućivanjem upita Informacijskomu centru NSK ili telefonskoga poziva na broj 01/6164-002.

Prilikom korištenja usluga Knjižnice tijekom dana korisnici su obvezni upotrebljavati košarice. Pri svakome izlasku iz korisničkoga prostora u predvorje Knjižnice ili izvan Knjižnice korisnici su obvezni ponijeti sa sobom sve stvari, a košarice vratiti na za to predviđeno mjesto, osim odlaska na stanku, poput primjerice odlaska na 5. kat Knjižnice gdje se nalazi Caffe bar NSK – ostavljanje stvari tada je isključivo na vlastitu odgovornost. Caffe bar NSK na 5. katu otvoren je za korisnike od ponedjeljka do petka od 8 do 15.30.

Podsjećamo korisnike da će Knjižnica od 13. srpnja do 14. kolovoza 2020. godine biti otvorena od ponedjeljka do petka od 8 do 15 sati.

Usluga Večernjega rada i korištenje soba za studijski rad

Usluga Večernjega rada korisnicima je dostupna od 21 do 24 sata u korisničkome prostoru namijenjenomu pružanju te usluge na nultoj razini Knjižnice u kojem trenutačno može boraviti 65 osoba. Za korištenje ove usluge potrebno je predbilježiti se preko zasebne aplikacije ili izravno na pultu Informacijskoga centra NSK ili upućivanjem upita Informacijskomu centru NSK, odnosno telefonskoga poziva na broj 01/6164-002, gdje se mogu dobiti i obavijesti o popunjenosti mjesta za večernji rad. Tijekom korištenja usluge Večernjega rada korisnici su dužni sa sobom ponijeti svoje stvari pri svakome izlasku iz korisničkoga prostora u predvorje Knjižnice jer povratak u korisnički prostor za nastavak korištenja ove usluge nije moguć.

Za korištenje soba za studijski rad potrebno je unaprijed se prijaviti na broj telefona 01/6164-065.

Obveza nošenja zaštitnih maski i mjerenja temperature uz pridržavanje drugih mjera i uputa

Od 6. srpnja 2020. novost je i da su korisnici Knjižnice obvezni ispravno nositi zaštitne maske tijekom ulaska i kretanja u prostoru Knjižnice, uz iznimku koja se odnosi na boravak za mjestom za rad koje im je dodijeljeno prilikom prijave za rad u Knjižnici. Korisnicima se i dalje prije ulaska u Knjižnicu primjenom beskontaktnoga toplomjera mjeri tjelesna temperatura, a ulazak nije dopušten osobama čija je tjelesna temperatura 37,2 °C ili viša.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu poziva sve svoje korisnike da se nastave pridržavati uputa Zavoda povezanih s pojačanom higijenom ruku, u koju svrhu su na ulazu i u ostalim dijelovima svih korisničkih prostora postavljeni spremnici sa sredstvom za dezinfekciju. Prema istim uputama, dizalo mogu koristiti najviše dvije osobe istodobno.

Kako bi se broj ulazaka u prostor Knjižnice smanjilo na najmanju moguću mjeru, korisnike molimo da provjere dostupnost željene građe upućivanjem upita Informacijskomu centru NSK ili telefonskoga poziva na broj 01/6164-002.

Knjižnica moli korisnike da se pridržavaju svih spomenutih mjera i uputa te ih poziva da daljnje obavijesti prate na portalu NSK i profilima Knjižnice na društvenim mrežama.

The post Obavijest korisnicima o obvezi nošenja zaštitnih maski i ponovnoj dostupnosti svih čitaonica Knjižnice – 3. srpnja 2020. appeared first on .