Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Za vsaku dobru reč,
Kaj reći si mi znala,
Za vsaki pogled tvoj,
Za vsaki smeh tvoj, fala!

Tak malo dobroga
V živlenju tu se najde,
I če je sunce čas,
Za oblak taki zajde.

A ti si v srce mi
Tak puno sunca dala.
Kaj morem ti neg’ reć:
Od vsega srca fala!

(Fala)

Čitajući jednu od najljepših kajkavskih pjesama, prisjećamo se istaknutoga hrvatskog kajkavskog pjesnika Dragutina Milivoja Domjanića.

Dragutin Milivoj Domjanić rođen je 12. rujna 1875. godine u Krčima pokraj Adamovca. Završivši studij prava, bio je sudac i vijećnik Banskoga stola. Bio je član JAZU/HAZU od 1919., predsjednik Matice hrvatske od 1921. do 1926., a 1927. godine predsjednik je zagrebačkoga odjela PEN kluba.

Prvu pjesmu, domoljubnicu Ljubav k domovini, tiskao je u Bršljanu 1892. godine pod pseudonimom Milivoj Seljan. Surađuje u modernističkim časopisima te podupire mlade u književnome sukobu sa starijim naraštajem. Napisao je i nekoliko crtica te više književnih prikaza koji su uglavnom u duhu njegovih lirskih interesa i stilske manire. Godine 1920. u zagrebačkome Teatru marioneta Velimir Deželić ml. postavio je Domjanićev igrokaz Petrica Kerempuh i spametni osel kao prvu međuratnu lutkarsku predstavu, u kojoj kritički i satirički opisuje hrvatske intelektualce. Kada se govori o Domjaniću, rjeđe se spominje njegova prevoditeljska djelatnost. Prevodio je poeziju J. W. Goethea, H. Heinea, P. Verlainea, C. Baudelairea, S. Mallarméa, kao i prozu M. Gorkoga i L. N. Tolstoja. Osobito su ga privukle provansalske pjesme francuskoga pjesnika Frédérica Mistrala koje dijele istu sudbinu kao i njegove – i jedan i drugi bili su svedeni na narječje koje je još samo u puku nastavilo živjeti. Prije Prvoga svjetskoga rata počeo je pisati vrlo cijenjene stihove na kajkavskome, narječju svojega rodnog kraja, i tomu je ostao vjeran do kraja života. U to se doba pisanje na kajkavskome narječju smatralo stvaralačkom oporbom jer je nedostajala svijest o mogućnosti modernoga pjesničkog iskaza na tome istoimenom narječju. Prvi je u hrvatskoj književnosti cjelovitije i umjetnički zrelije ostvario melodioznost i ritmičnost kajkavskoga dijalektalnog izraza. Iako je počeo kao pjesnik na štokavskome književnom standardu Pjesme (1909.), Domjanić je najpoznatiji kao pjesnik kajkavskih stihova. Trima kajkavskim zbirkama Kipci i popevke (1917.), V suncu i senci (1927.) i Po dragome kraju (1933.) postao je bard novije kajkavske poezije – klasik kajkavske riječi. Pjevao je o duhovnoj ljubavi, intimi plemićkih domova, gospodarskim perivojima, markizama i kavalirima minulih dana.

Mnoge su Domjanićeve pjesme uglazbljene, a među najpoznatijima su Fala i Popevke sem slagal, koje je uglazbio Vlaho Paljetak. Njegova je kajkavska poezija osuvremenila književnost i pomogla njezinoj integraciji u jedinstveni kontekst hrvatske književnosti.

Na mrežnoj stranici Zvuci prošlosti dostupni su zvučni zapisi pjesama Bele rože i Susedovo dete, a na stranici virtualne izložbe Svakodnevica 1914. u starim hrvatskim novinama dostupna je pjesma Ciklame, krvave ciklame.

Domjanićevo ime nosi i smotra dječjega kajkavskog pjesništva u Sv. Ivanu Zelini. Ova tradicionalna godišnja književno-nakladnička manifestacija održava se u Sv. Ivanu Zelini još od 1970. godine radi poticanja sustavnoga rada s pjesnički nadarenom djecom u osnovnim školama s kajkavskoga govornog područja.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se njegov rukopis, dok su neke od njegovih pjesama dostupne u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Hrvatski pjesnik Dragutin Domjanić preminuo je 7. lipnja 1933. godine u Zagrebu.

The post „Za vsaki smeh tvoj, fala!“ – uoči obljetnice smrti Dragutina Domjanića appeared first on .

Slaveći posljednjeg Zrinskog i posljednjeg Frankopana, ne slavimo u njima samo najdivnije predstavnike onoga doba u našem narodu, nego ih slavimo kao rijetke ljude, koji se ne rodiše za stotinu, nego za stotine godina prerano: tako rano, da njihova misao, misao slobode hrvatske i misao borbe za tu slobodu ni dan današnji nije osvojila inteligenciju, a kamoli cijeli narod hrvatski.

(Antun Gustav Matoš)

Hrvatski ban, vojskovođa i pjesnik Petar IV. Zrinski rođen je 6. lipnja 1621. godine u Vrbovcu, mjestu istočno od Zagreba. Otac mu je bio hrvatski ban Juraj V. Zrinski, a majka grofica Magdalena Széchy. Bio je praunuk slavnoga sigetskog junaka Nikole Šubića Zrinskoga, a unuk Jurja IV. Zrinskoga. Godine 1643. oženio se groficom Katarinom Zrinski, polusestrom Frana Krste Frankopana. Nakon smrti starijega brata Nikole krajem 1664., Petar Zrinski 1665. imenovan je hrvatskim banom, ali je službeno preuzeo dužnost tek 1668. godine zbog raznovrsnih političkih kalkulacija bečkoga dvora. Petar je, poput starijega brata, bio velik ratnik koji se proslavio u mnogim bitkama, a osobito kada je s višestruko slabijom vojskom razbio Deli-pašu Badnjakovića i Ali-pašu Čengića. Koliko je bio sjajan ratnik i velik junak, najbolje govori podatak da ga je sam kralj opisao kao štit kršćanstva i strašilo Turaka.
Zrinski je sa svojim šurjakom Franom Krstom Frankopanom nastavio borbu za hrvatska prava koju je započeo njegov brat Nikola pa se tako povezao s glavnim ugarskim vođama. Povod za nezadovoljstvo bio je sramotni Vašvarski mir, kojim su 1664. godine Osmanlije, premda poraženi u bitki, od bečkoga dvora dobili pravo da zadrže sav do tada osvojeni teritorij. Slabljenjem hrvatsko-ugarskoga saveza, koji se raspao zbog različitih ideja i načina vođenja urote, sve je saznao bečki dvor.
Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan u Beču su caru, odnosno kralju, željeli objasniti razloge hrvatskoga nezadovoljstva, međutim, Leopold I. dao ih je uhititi i osudio na smrt te ubio odsijecanjem glave 30. travnja 1671. godine u Bečkome Novom Mjestu, a njihova žrtva zajednički je ugrađena u Hrvatsku s mnoštvom onih koji su za njezinu slobodu darovali ono što su najvrjednije imali.

Petar Zrinski bio je i pjesnik koji je bratovu knjigu napisanu na mađarskome jeziku kao podsjetnik Mađarima na ulogu Zrinskih u mađarskoj povijesti pohrvatio pod naslovom Adrianskoga mora Sirena, u kojoj je i proročanska pjesma Veruj Nimcu, da znaš, kako suncu zimsku. U petnaest pjevanja opisao je obranu Sigeta: pripreme za vojni pohod, ratne operacije i pogibiju junaka.
Dvojezična Sirena obogatila je dvije nacionalne književnosti, dva povijesno povezana naroda, svrstavši se u sam vrh mađarske književnosti s jedne strane i ostavivši dubok trag u hrvatskoj književnosti i narodnoj predaji.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se njegovo djelo Adrianskoga mora Sirena iz 1660. godine koje je dostupno u sklopu Digitalne zbirke Zrinski. Kao zasebna cjelina u Zbirci je pohranjena Knjižnica obitelji Zrinski, tzv. Bibliotheca Zriniana, koja je doživjela i svoju 3D rekonstrukciju u sklopu projekta 3D Bibliotheca Zriniana ostvarena suradnjom Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Nacionalne knjižnice Széchényi i Knjižnice Sveučilišta u Segedinu 2002. godine.

Prije smrti Petar Zrinski svojoj je supruzi Katarini napisao oproštajno pismo, koje je već godine 1671. godine prevedeno na nekoliko svjetskih jezika.
Izvornik pisma čuva se u arhivu Zagrebačke nadbiskupije i to je jedan od prvih hrvatskih tekstova koji je u svojim prijevodima skrenuo svjetsku pozornost na nepravdu počinjenu hrvatskome narodu.
To divno pismo dokazuje kako je Petar bio junak i u smrti, kao što je bio i u životu.

Moje drago serce. Nimaj se žalostiti zverhu ovoga moga pisma niti burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikaj še naukupe tvojemu Bratcu. Danas smo mi jedan od drugoga serčeno proščenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, Tebe proseči ako sam te v čem zbantuval ali ti se v čem zameril (koje ja dobro znam) oprosti mi. Budi bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan niti se plašim. Ja se ufam v Boga vsamogučega koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikaj še mene hoče miluvati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se) da se mi naukupa pred njegovem svetem thronušem v dike vekovečne sastanemo. Veče ništar ne znam ti pisati, niti za sina za druga do končanja našega siromaštva. Ja sam vse na Božju volju ostavil. Ti se ništar nej žalosti ar je to tak moralo biti. V Novom Mestu pred zadnjim dnevom mojega zaživljenja, 29 dan aprila meseca o sedme ore podvečer, leta 1671. Naj te Gospodin Bog s moju kčerju Auroru Veroniku blagoslovi.

Groff Zrini Petar

Grof Petar IV. Zrinski proživio je život i umro u skladu sa svojim životnim geslom Vincere aut mori (Pobijediti ili umrijeti).

The post „Navik on živi ki zgine pošteno“ – uoči obljetnice rođenja Petra IV. Zrinskoga appeared first on .

Zajednički istraživački centar Europske komisije (European Commission Joint Research Centre, Ispra, Italy) i londonsko sveučilište UCL (University College London – UCL) pokrenuli su europsko istraživanje radi razumijevanja viđenja, potreba i prioriteta javnosti koja je bila pogođena krizom nastalom zbog pandemije koronavirusa. Istraživanje se provodi u obliku upitnika kojemu je svrha uočiti nedostatke odgovora na krizu i tako osigurati preporuke stvarateljima politika za smanjenje daljnjih štetnih utjecaja na društvo i ekonomiju.

Rezultati istraživanja pod nazivom COVID-19: Emergency, Recovery and Improvement uvrstit će se u dugoročnu viziju kako bi se riješile teškoće koje su bile naglašene tijekom pandemije te kako bi se zajednica pripremila za ostale moguće složene krize. Riječ je o hitnim situacijama povezanima s klimatskim ekstremima kao što su toplinski valovi ili poplave, prirodnim opasnostima poput ekstremnih svemirskih fenomena, tehnološkim poremećajima poput zamračenja te zlonamjernim djelima poput internetskih napada.

Europski dokumentacijski centar NSK, kao referentna točka za sve informacije povezane s djelovanjem Europske unije, priključuje se informiranju javnosti o provedbi toga vrijednog istraživanja.

Upitnik je namijenjen svima koji su na početku provođenja nacionalnih mjera u borbi protiv bolesti COVID-19 imali najmanje 18 godina. Informacije, prikupljene anonimno, koristit će se samo u statističke i istraživačke svrhe, a podatci se neće dijeliti s drugima izvan studije. Rezultati se prikupljaju do 15. lipnja 2020. godine.

The post Europski dokumentacijski centar NSK poziva na sudjelovanje u europskome istraživanju „COVID-19: Emergency, Recovery and Improvement“ appeared first on .

Iako pandemija bolesti COVID-19 za veći dio svijeta trenutačno jenjava, učinci izvanrednih prilika koje su uslijed protupandemijskih mjera zadesile sve djelatnosti, pa tako i djelatnost knjižnica, i dalje su prisutni. Pristup knjižničnim uslugama gotovo svugdje u svijetu tijekom protekla dva mjeseca bio je značajno ograničen, a premda je većina knjižnica sada ponovno otvorena, njihove usluge i građa još uvijek nisu dostupne u punom opsegu. Potaknuta takvim okolnostima te željom da svojim korisnicima i široj javnosti omogući što potpuniji pristup svojoj građi unatoč još uvijek postojećim ograničenjima u pružanju svojih usluga, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu podsjeća na vrijedan fond digitalnih knjiga dostupan u sklopu portala Knjižnice.

Na portalu Hrvatskog arhiva weba, među čijim sadržajima digitalne knjige čine 24 posto, trenutačno je dostupno gotovo 2000 knjiga. Arhivirane knjige moguće je pretraživati po naslovu, URL-u i ključnim riječima, ali i korištenjem naprednog pretraživanja, koje osim pretraživanja prema ključnim riječima omogućuje i pretraživanje prema razdoblju i formatu (.HTML, .PDF itd.), kao i pretraživanje unutar pojedinog naslova. Također, kako bi korisnici što brže i jednostavnije došli do građe koja ih zanima, arhivirane naslove moguće je pretraživati i prema predmetnim područjima.

Na tematskom portalu Digitalne knjige, uspostavljenom krajem 2019. godine u sklopu portala Digitalne zbirke NSK, između više od tisuću knjiga trenutačno je dostupno 276 naslova prikupljenih obveznim primjerkom. Uz rastući broj suvremenih naslova, preostali dio digitalnih sadržaja čine najvrjednija izdanja hrvatske tiskane baštine iz Zbirke rukopisa i starih knjiga i općeg fonda Knjižnice. Na Portalu se tako mogu čitati prvotisci (inkunabule), glagoljske knjige, djela velikana hrvatske književne i znanstvene baštine kao što Marko Marulić i Ruđer Bošković, stare disertacije Sveučilišta u Zagrebu, knjige o znamenitoj hrvatskoj obitelji Zrinski, ali i knjige za djecu te zabavni romani o Sherlocku Holmesu.

The post Digitalne knjige na portalima Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu appeared first on .

Regionalna javna knjižnica „Simonaitytė“ okruga Klaipėda u Litvi (Klaipėdos apskrities viešoji I. Simonaitytės biblioteka) u srijedu 3. lipnja 2020. godine priprema otvorenje izložbe Marko Marulić – europski humanist koja je nastala suradnjom Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Veleposlanstva Republike Hrvatske u Republici Litvi u povodu predsjedanja Republike Hrvatske Vijećem Europske unije. Otvorenje izložbe 3. lipnja moći će se od 15 sati pratiti i uživo na stranici Knjižnice na Facebooku.

U programu otvorenja izložbe sudjelovat će ravnateljica Knjižnice „Simonaitytė“ dr. sc. Laura Juchnevič, gradonačelnik Klaipėde Vytautas Grubliauskas, veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Litvi Krešimir Kedmenec i prevoditeljica Jurga Jozič.

Izložba Marko Marulić – europski humanist na 12 izložbenih panoa na litavskome i engleskome jeziku predstavlja život i rad Marka Marulića te pruža osvrt na njegov utjecaj na različite europske suvremenike.

Izložba je u siječnju 2020. godine predstavljena i u litavskoj Nacionalnoj knjižnici „Martynas Mažvydas“ , a krajem mjeseca izložba će biti postavljena i u litavskome gradu Kaunasu.

The post Virtualno otvorenje izložbe „Marko Marulić – europski humanist“ u Litvi appeared first on .

Ti nam siješ znanja sjeme,
Ti nam dižeš roda moć.
Svjetlobornih,
Umotvornih
Glava rađaš silan broj.

The post Citat 1. lipnja 2020. appeared first on .

Ako se izuzme uobičajena živost stručnih služba pred svako zasjedanje, neupućeni namjernik koji bi se u utorak izjutra zatekao u prostorijama Sabora SR Hrvatske teško bi dokučio da će sutra ovdje biti izvedena premijerna priredba tj. da će u poslaničke klupe sjesti višestranački delegati izabrani na prvim poslijeratnim demokratskim izborima, piše Novi list prije točno 30 godina – na dan konstituiranja prvog demokratski izabranog višestranačkog Hrvatskog sabora.

Vijest o konstituiranju Hrvatskog sabora i obilježavanju prvog Dana hrvatske državnosti odjeknula je tog 30. svibnja na svim naslovnicama dnevnih novina, čemu svjedoče njihovi primjerci dostupni u Čitaonici periodike Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Uz prisjećanje na ovaj važan povijesni trenutak za našu domovinu, svim sugrađankama i sugrađanima čestitamo Dan državnosti Republike Hrvatske.

The post Čestitka u povodu Dana državnosti Republike Hrvatske appeared first on .

U petak 29. svibnja 2020. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu zatvorit će se u 21 sat.

U subotu 30. svibnja 2020. Knjižnica će biti zatvorena.

U ponedjeljak 1. lipnja 2020. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu bit će otvorena prema redovitome radnom vremenu.

The post Radno vrijeme Knjižnice od 29. svibnja do 1. lipnja 2020. appeared first on .

… Nemislimo, da jezik naš nije jošte prikladan zato, da ga u javne poslove uvedemo: ta on je bio prie 800 godinah jezik diplomatički harvatskih i sarbskih kraljevah, a kasnie i turskoga carstva, on je tako bogat, tako izdelan, tako blagozvučan, kao što je malo samo jezikah na svetu; on poseduje u ostalih slavjanskih narečjih neizcarpivo blago: zašto bi dakle bojali se i oklevali uvesti ga u javni život; zašto bi se bojali reći, da mi želimo, da nam se zakoni i zapovedi pišu u krasnom našem materinskom jeziku, kad se to nisu plašili učiniti drugi narodi, kojim je jezik mnogo surovii i siromašnii „Ko svoj može biti, tudj neka ne bude!“ (…)

(I. K. Sakcinski – Govor u Hrvatskome saboru 2. svibnja 1843.)

Čitajući poznati govor o vrijednosti i bitnosti narodnoga (hrvatskoga) jezika, prisjećamo se istaknutoga hrvatskog povjesničara, književnika i političara Ivana Kukuljevića Sakcinskoga.

Ivan Kukuljević Sakcinski rođen je 29. svibnja 1816. godine u Varaždinu. Gimnaziju je završio u rodnome Varaždinu, a filozofiju je studirao u Zagrebu. Prekinuvši studij, prešao je u vojni poziv te je polazio kadetsku školu u Kremsu. Tijekom školovanja počeo se baviti književnim radom na njemačkome jeziku. Premda je mlad postao časnik u Beču, upoznavši se s Gajem, postaje oduševljeni ilirac, i to toliko da je brzo napustio časničku službu kako bi se vratio u Hrvatsku i uključio u politički život, boreći se protiv mađarizacije i cenzure. Postao je tako jedan od vođa ilirskoga pokreta te je šest godina obnašao dužnost velikoga suca Varaždinske županije i velikoga župana zagrebačkoga, ali je smijenjen i otada se više nije bavio politikom.

Ivan Kukuljević Sakcinski ostao je zapamćen jer je prvi održao govor na hrvatskome jeziku u Hrvatskome saboru 1843. godine, promičući borbu za nacionalno oslobođenje s neobičnom smionošću, tako da je njegov govor izazvao uzbunu kod austrijskih i mađarskih vlasti te žestoke prigovore visoke aristokracije. I ostali njegovi govori u Hrvatskome saboru i na županijskim skupštinama otkrivali su beskompromisno zauzimanje za hrvatsku slobodu i samostalnost. Na Kukuljevićev prijedlog Hrvatski sabor 1847. godine donosi zaključak o uvođenju hrvatskoga jezika kao službenoga jezika.

Od 1851. pa do 1858. godine bio je predsjednik Matice ilirske. Godine 1863. utemeljio je Samostalnu narodnu stranku i pokrenuo stranački list Domobran. Gotovo trinaest godina poslije (1876.) prvi je predsjednik Matice hrvatske. Na toj je dužnosti ostao do svoje smrti.

Kukuljević se bavio i književnim radom, objavivši drame s povijesnim sadržajem. Godine 1839. objavio je dramu Juran i Sofija ili Turci kod Siska koja je dostupna u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Nazvao ju je junačka drama u trih činih. To je prva preporodna drama koja je javno prikazivana. Uspjeh prvoga prikazivanja u Sisku ponovio se i u Zagrebu. Pretisak je izišao u Zagrebu 1989. godine.
Osim drame Juran i Sofija, objavio je tragediju Marula te pjesme Slavjanke i Povijesne pjesme.

Utemeljenjem Društva za povjesnicu jugoslavensku (1850.), uređivanjem časopisa Arkiv za povjestnicu jugoslavensku (12 svezaka, 1851. – 1875.) te objavljivanjem svojih vrijednih monografija izradio je temelje moderne hrvatske historiografije. Golemu biblioteku i brojne vrijedne rukopise ostavio je Jugoslavenskoj akademiji u Zagrebu, čiji je bio počasni član.

Ivan Kukuljević Sakcinski bio je prvi zemaljski konzervator umjetničkih spomenika. Proputovao je sve naše krajeve, a zatim i Albaniju i Istru. Skupljao je građu za povijest južnih Slavena, a posebno Hrvata. Objavio je prvi južnoslavenski biografski leksikon umjetnika Slovnik umjetnikah jugoslavenskih (1859. – 1860.). Djelo je izlazilo u sveščićima, a tiskano je u pet brojeva. Iako nije dovršeno, njime je utemeljio hrvatsku povijest umjetnosti kao znanstvenu disciplinu. Djelo je u sveščićima izlazilo i na njemačkome jeziku, ali i ono je ostalo nedovršeno.

Autor je i prve hrvatske znanstvene bibliografije Bibliografia hrvatska I. Tiskane knjige (1860. – 1863.).

Bitno je spomenuti i njegovo djelo Acta Croatica – Listine hrvatske (1863.). Pod imenom Acta Croatica podrazumijeva se skup srednjovjekovnih privatnopravnih dokumenata napisanih glagoljicom, ćirilicom i latinicom, na hrvatskome jeziku. Prvi ih je objavio pretežno glagoljicom Ivan Kukuljević Sakcinski 1863. godine.

U djelu Glasoviti Hrvati prošlih vjekova (1886.), u kojem je napisao za članove novoustrojene Matice hrvatske niz biografskih studija o glasovitim Hrvatima, prikazuje život i djelovanje mnogih pisaca i političara. Biografije su popraćene slikama pojedinih osoba.

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 2016. godine bila je otvorena izložba posvećena 200. obljetnici rođenja Ivana Kukuljevića Sakcinskoga pod nazivom Ivan Kukuljević Sakcinski u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu: u povodu 200. obljetnice rođenja.

Svojom vrlo plodnom djelatnošću znatno je utjecao na politički razvoj, kao i na razvoj hrvatske kulture i povijesnih znanosti.

Ivan Kukuljević Sakcinski preminuo je 1. kolovoza 1889. godine u dvorcu Tuhakovec u Hrvatskome zagorju.

… Krasan, veličanstven zaisto pozor! kao zlatom posejana su jurve sva brda, ter ista tavnasjena od dolina isčežnjiva pred jasnom svjetlinom nebesa! – Sunce! ti njegda prvi bože praotacanaših, ti viru svake srjeće, kojim se zemlja napaja, zašto uništavaš sjeme nade naše, namjesto da gadozrijeliti dopustiš? – sunce! kada ćeš ti zlatnimi slobode zraci prodrijeti tavnu noć našega takoteškoga i nemilostivoga ropstva, ter kada ćeš tvoga dušmana, nevjernog Turčina, odagnati? (…)

(ulomak iz drame Juran i Sofija ili Turci kod Siska)

The post „Ko svoj može biti, tudj nek ne bude!“ – sjećanje na Ivana Kukuljevića Sakcinskoga appeared first on .

Prije 25 godina, 28. svibnja 1995., Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu preselila se u novu zgradu, „staklenu kocku“ na zagrebačkom Trnju. Projektirali su je hrvatski arhitekti Velimir Neidhardt, Davor Mance, Zvonimir Krznarić i Marijan Hržić, nošeni vizijom knjižnice za 21. stoljeće.

Doista, odlazak sa stare adrese, iz secesijske zgrade na Marulićevu trgu, označavao je otvaranje Knjižnice korisnicima: otvoren pristup zbirkama, 1100 mjesta za rad, 64 mjesta u čitaonicama Zbirki građe posebne vrste, 8 mjesta za slušanje, 7 pojedinačnih soba za studijski rad, 2 sobe za skupni rad, 10 odjeljaka za studijski rad, kao i 150 mjesta u čitaonici za noćni rad. „Nova“ Knjižnica danas udomljuje više od 3,5 milijuna svezaka, raspoređenih na 13 000 metara polica u čitaonicama sa slobodnim pristupom i 110 000 metara pokretnih regala u zatvorenom spremištu. Povećanjem kapaciteta, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu nije samo opravdala svoju ulogu nacionalne knjižnice i središnje knjižnice Sveučilišta u Zagrebu već je i otvorila mogućnost razvoja hrvatskog knjižničarstva u nekim novim smjerovima – poput poticanja kulture inovacija i kreativnog korištenja digitalnih tehnologija, utjelovljenih u Digitalnom laboratoriju NSK.

Od prve inicijative za izgradnju nove zgrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu do njezina otvorenja 1995. proteklo je gotovo 50 godina, dok je sama izgradnja trajala 7 godina (kamen temeljac položen je 5. svibnja 1988.)

Svoju 25. obljetnicu Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu dočekala je konačno dovršena. Dovršetak „staklene kocke“ bio je potaknut odlukom da se u njezinim prostorima održava dio aktivnosti vezanih uz predsjedanje Hrvatske Vijećem Europske unije. Novouređeni prostori svečano su predstavljeni 20. prosinca 2019. godine.

The post Četvrt stoljeća „staklene kocke“ appeared first on .

Iako se život nakon epidemije i potresa postupno počinje vraćati u normalu, još uvijek mnogi od nas čeznu za vremenima kada su putovanja i druženja bila češća, a šetnja proljećem okupanim zagrebačkim ulicama poseban doživljaj za građane Zagreba, ali i posjetitelje iz Hrvatske i cijeloga svijeta. Dijeljenje fotografija na društvenim mrežama s oznakom #DreamNowVisitLater, odnosno #SanjajteSadaPosjetiteKasnije, samo je jedna od mogućnosti podsjećanja na propuštene, ali uskoro ostvarive snove o putovanjima.

Za sve one koji bi već sada rado prošetali Zagrebom, podsjećamo i na mogućnost virtualne šetnje uz mobilnu aplikaciju  Pozdrav iz Zagreba Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Aplikacija je izrađena korištenjem starih razglednica Zagreba iz Grafičke zbirke NSK koja čuva više od 150 tisuća razglednica različitih motiva, uglavnom hrvatskih gradova i mjesta, od onih najstarijih s kraja 19. stoljeća do suvremenih. Grafička zbirka NSK posjeduje i velik broj razglednica grada Zagreba, a u digitalnome obliku dostupno je gotovo 300 razglednica našega glavnog grada na portalu Digitalne zbirke NSK. Upravo su stare razglednice poslužile kao nadahnuće za izradbu ove besplatne mobilne aplikacije koja je dostupna na hrvatskome i engleskome jeziku.

Nakon preuzimanja aplikacije Pozdrav iz Zagreba možete krenuti u šetnju zagrebačkim ulicama i pogledati kako su one izgledale nekada, a kako sada. U aplikaciji možete virtualno istražiti deset prekrasnih zagrebačkih lokacija, i to Ilicu, Kaptol, Kamenita vrata te trgove bana Josipa Jelačića, Marka Marulića, kralja Tomislava, Nikole Šubića Zrinskog, Petra Preradovića, Republike Hrvatske i svetoga Marka. Nakon odabira lokacije možete se upoznati  i s njezinim znamenitostima, arhitektonskim i kulturnim spomenicima zabilježenima na razglednicama, a pet razglednica svake lokacije možete i podijeliti s obitelji i prijateljima.

Aplikacija je dostupna na Android uređajima, a može se preuzeti na Google playu i mikrostranici Pozdrav iz Zagreba. Svi koji nemaju pametne telefone ili Android uređaje, virtualno mogu prošetati Zagrebom i na istoimenome portalu Pozdrav iz Zagreba.

Uz čestitke Zagrebu za njegov skori rođendan, pozivamo Vas da taj dan obilježimo slanjem razglednica iz aplikacije kako bismo podijelili lijepe uspomene sa svima kojima nedostaje Zagreb u proljeće.

The post Sretan rođendan, dragi Zagrebe! appeared first on .

Kako bi se korisnicima Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu nadoknadilo pravo na korištenje usluga Knjižnice koje je radi primjene mjera suzbijanja bolesti COVID-19 u značajnoj mjeri bilo ograničeno tijekom razdoblja zatvorenosti prostora Knjižnice od 19. ožujka do 27. travnja 2020. godine, kao i nemogućnosti rada u čitaonicama od 27. travnja do 22. svibnja 2020. godine, Knjižnica svim korisnicima koji su u navedenim razdobljima imali aktivno članstvo nudi mogućnost produljenja članstva za dodatna dva mjeseca po isteku tog članstva.

Produljenje članstva korisnici mogu zatražiti na pultu Službe za upis do 20. srpnja 2020. godine.

The post Obavijest korisnicima o mogućnosti produljenja članstva appeared first on .

Evo me, moj svijete, na raskršću
I tvome i mome.
Oprostimo se. – Ti plačeš.
Moj križ svejedno gori.
Udaljuješ se; bez pozdrava,
bez riječi, bez Boga.
I odlazim prema istoj nepoznatoj zvijezdi. (…)

(Moj križ svejedno gori)

Tako se u pjesmi Moj križ svejedno gori, lirskom slutnjom, oglasio hrvatski pjesnik Josip Pupačić nekoliko mjeseci prije tragične smrti, 23. svibnja 1971. godine. Svako kasnije čitanje tih potresnih stihova ne može se shvatiti drukčije nego kao kobno predviđanje vlastita kraja…

Josip Bepo Pupačić rođen je 19. rujna 1928. godine u Slimenu pokraj Omiša. Osnovnu školu polazio je u rodnome mjestu, gimnaziju u Splitu, a diplomirao je na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bio je urednik kultnoga časopisa Krugovi i časopisa Književnik. Od 1959. godine asistent je pri Katedri za stariju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta, a u Lyonu i Londonu lektor je  i profesor hrvatskoga jezika. Njegovo je pjesništvo na tragu Kaštelana i Šimića, a u moderan izričaj unosio je elemente folklora hrvatskoga tradicionalnog pjesništva. Iskonska veza sa zavičajem jedan je od temeljnih pokretača poezije Josipa Pupačića. Njegova prva pjesnička zbirka Kiše pjevaju na jablanima sva je u znaku spontanoga, doživljaja rodnoga kraja, nostalgičnoga povratka u djetinjstvo i pokušaja obnove čvrstoće prvotnih emocija. Pjesnikov je doživljaj svijeta panteistički: u gotovo svakome stihu osjeća se divljenje prema prirodi, začudnost prema njezinim ljepotama i zagonetkama te potpuna stopljenost s njom (Povratak u djetinjstvo, Cetina, Mladoj vrbi, Uspavanka, Vodama Cetine i dr.). Međutim, već u tim ranim pjesmama provlači se diskretna nota tragizma, egzistencijalne tjeskobe i tamnih slutnja koje razaraju idilu krajolika. Takva stanja prevladavaju u sljedećim zbirkama Mladići i Cvijet izvan sebe u kojima se Pupačić predstavlja kao pjesnik egzistencijalističkih preokupacija. Iako i u tim knjigama ima bljeska čistoga lirizma i spontanih doživljaja (poput antologijske pjesme More), lirske reminiscencije i evokacije praćene su u pravilu nemirom, sumnjom, bolnim osjećajima, doživljajem prolaznosti, opsesijom smrti te zapitanošću o smislu života (Tri moja brata, Oporuka, Notturno šumovitog brežuljka).
U daljnjem stvaranju u pjesničkim zbirkama Ustoličenje i Moj križ svejedno gori, Pupačić sve više naginje lirskoj apstrakciji i eksperimentima na formalnome planu. Njegov se poetski izraz intelektualizira i hermetizira, ekspresija je grčevita, napeta, isprekidana, daleko od nekadašnje lakoće i spontanosti. U traganjima za mogućnostima poetskoga izraza vraća se ponekad i srednjovjekovnim tekstovima; njima obnavlja vlastitu teksturu i postiže iznenađujuće učinke.

Objavio je sljedeće zbirke pjesama: Kiše pjevaju na jablanima, Mladići, Cvijet izvan sebe, Oporuka i Ustoličenje, a posmrtno su mu objavljene zbirke Moj križ svejedno gori i Uspravan hod.

Dobrojutro more tradicionalna je književna i kulturna manifestacija koja se od 1997. godine održava svakoga kolovoza u Podstrani u spomen na hrvatske književnike Josipa Pupačića, Dragu Ivaniševića, Juru Kaštelana i Nikolu Milićevića, kojima je poljički kraj bio zavičaj, i kao takav se odrazio u njihovim književnim djelima. Ime nosi po Pupačićevoj istoimenoj zbirci Dobrojutro more.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 150 zapisa o njegovim djelima.

Ništa nije tako veliko i ljudsko kao tuga spojena s ljubavlju. I ništa tako sveto kao život.

(Josip Pupačić)

Izvor naslovne fotografije: https://pixabay.com.

The post Evo me, moj svijete, na raskršću i tvome i mome … – uoči obljetnice smrti Josipa Pupačića appeared first on .

U sklopu postupne normalizacije rada Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i sukladno daljnjim popuštanjima mjera suzbijanja epidemije bolesti COVID-19, temeljem Odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske od 18. svibnja 2020. godine, u Knjižnici će od 25. svibnja 2020. godine biti omogućen rad u čitaonicama, prema ograničenom sustavu rada. Usluga noćnog rada do daljnjeg neće biti dostupna, a prostor Knjižnice radi dezinfekcije prostora svakodnevno će se zatvarati u razdoblju od 13.30 do 14.30. Također, ograničenim otvaranjem čitaonica ukida se Usluga brzog povrata građe (tzv. drive-in povrat).

Moći će se koristiti čitaonice na 1., 3. i 4. katu te čitaonice u Zbirkama građe posebne vrste, dok će korisnički prostori na nultoj razini i polukatu do daljnjeg ostati zatvoreni. Caffe bar NSK na 5. katu otvoren je za korisnike od ponedjeljka do petka od 8 do 15.30, a uskoro se očekuje i otvaranje Restorana.

Budući da u skladu s protupandemijskim mjerama ulazak u Knjižnicu nije dopušten osobama čija je tjelesna temperatura 37,2 °C ili viša, korisnicima će prije ulaska u Knjižnicu primjenom beskontaktnog toplomjera biti mjerena tjelesna temperatura. Radi moguće potrebe za naknadnim utvrđivanjem bliskih kontakata u slučaju pojave bolesti COVID-19, Knjižnica će voditi posebnu evidenciju o korisnicima čitaonica bilježenjem njihovih točnih kontakt-podataka i vremena boravka u čitaonicama.

Kako bi se osiguralo držanje potrebnog razmaka te izbjeglo dolaženje u rizičan kontakt, u prostoru Knjižnice istodobno će moći boraviti najviše 200 korisnika, a popunjenost mjesta u čitaonicama moći će se pratiti preko posebne aplikacije te provjeriti upućivanjem upita Informacijskom centru NSK ili telefonskog poziva na broj 01/6164-002. U čitaonicama će se moći raditi isključivo za stolovima na kojima će biti istaknuta oznaka Mjesto za rad. Korisnicima će prilikom prijave za rad u čitaonici biti dodijeljeno jedno od označenih mjesta te će za rad trebati koristiti isključivo mjesto koje im je dodijeljeno.

Tijekom boravka u Knjižnici korisnici će u skladu s preporukama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo trebati koristiti zaštitne maske za lice te se pridržavati uputa Zavoda vezanih uz pojačanu higijenu ruku, za koju svrhu će na ulazu i u ostalim dijelovima svih korisničkih prostora biti postavljeni spremnici sa sredstvom za dezinfekciju. Prema istim uputama, dizalo će moći koristiti najviše dvije osobe istodobno.

Kako bi se broj ulazaka u prostor Knjižnice smanjilo na najmanju moguću mjeru, korisnike također molimo da provjere dostupnost željene građe upućivanjem upita Informacijskom centru NSK ili telefonskog poziva na broj 01/6164-002.

Knjižnica poziva sve svoje korisnike da prate daljnje obavijesti na Portalu NSK i profilima Knjižnice na društvenim mrežama o daljnjim izmjenama u radu i uslugama Knjižnice vezanim uz epidemiju bolesti COVID-19.

The post Obavijest o otvaranju čitaonica Knjižnice prema ograničenom sustavu rada – 21. svibnja 2020. appeared first on .

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu počinje s radom čitaonica od ponedjeljka 25. svibnja 2020. u skladu s Odlukom o izmjeni i dopuni Odluke o nužnim mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID-19 od 18. svibnja 2020. godine kojom se stavljaju izvan snage prethodne odluke koje su navodile različita ograničenja.

Rad čitaonica provodit će se u skladu s već donesenim Smjernicama za pripremu i rad čitaonica u knjižnicama u uvjetima epidemije COVID-19 od 6. svibnja 2020. koje su  osuvremenjene 20. svibnja 2020. u skladu s novim okolnostima, a postupanje s građom i dalje se provodi u skladu s općim Smjernicama za rad s građom i korisnicima Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu od 24. travnja 2020. godine.

Smjernice za pripremu i rad čitaonica u knjižnicama u uvjetima epidemije COVID-19 od 20. svibnja 2020.

The post Smjernice za pripremu i rad čitaonica u knjižnicama u uvjetima epidemije COVID-19 od 20. svibnja 2020. – 22. svibnja 2020. appeared first on .

… I ugledao ga je. Osjetio je kako mu se kosa podiže.
Jer tamo, u okviru vrata, stajao je – bijeli duh…
Zurio je u bijelu pojavu otvorenih usta, suha grla. Čvrsto zažmiri pa opet otvori oči. Ne, nije mu se pričinilo. Bijela pojava i sada je stajala u okviru vrata.
Mironu se srce stisnulo, zazujalo mu je u ušima. Zar je bijeli pridošlica nešto posumnjao? Oh! Srce mu počne burno udarati. (…)

(Duh u močvari)

Čitajući ulomak iz poznatoga romana Duh u močvari, susrest ćemo se s jednom od najčitanijih dječjih knjiga u novijoj hrvatskoj književnosti te se tako prisjetiti istaknutoga hrvatskog književnika Ante Gardaša kojega pamtimo kao čovjeka koji je volio život, radost, dobrotu, nadu, vjeru i ljepotu te kao pisca koji je najviše volio svijet djetinjstva kojim gospodari skupina znatiželjnih dječaka i pokoja djevojčica.

Hrvatski književnik Anto Gardaš rođen je 21. svibnja 1938. godine u Agićima pokraj Dervente. Kao devetogodišnjak doselio je s roditeljima u Slavoniju, gdje je u Našicama završio gimnaziju. U Zagrebu je završio Pravni fakultet. Od 1973. godine radio je kao pravnik u osječkoj pošti. Prvu pjesmu Pod kestenom objavio je kao gimnazijalac 1958. godine u zagrebačkome srednjoškolskom časopisu Polet. Otada surađuje u mnogim književnim časopisima, novinama, radiju i televiziji. Pisao je pjesme, igrokaze, pripovijetke, bajke i romane. U njegovu stvaralaštvu najbitnije mjesto pripada romanima za djecu. Gardaš se u dječjoj književnosti pojavio 1978. godine zbirkom priča Jež i zlatni potok. Osamdesetih godina popularnost stječe znanstveno-fantastičnim romanima i postaje jedan od najčitanijih hrvatskih dječjih pisaca. No, manje nam je poznato kako je Gardaš pisao i haiku poeziju te objavio pet samostalnih zbiraka. Njegovi haiku radovi nagrađeni su u Japanu. Gardaševa djela prevedena su na brojne jezike. Za svoja je djela nagrađivan u Hrvatskoj, ali i izvan Hrvatske. Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika, odnosno njegova slavonsko-baranjskog ogranka.

Uz Jagodu Truhelku i Stjepana Tomaša, Anto Gardaš najistaknutiji je osječki pisac za djecu i jedan od najčitanijih pisaca u Hrvatskoj.
Iako je književnik Anto Gardaš napisao trideset sedam knjiga, od kojih je dosad objavljeno trideset tri, dvije od njih uvijek se rado izdvajaju. Prije svega to je zbirka bajki objavljenih u knjizi Damjanovo jezero i roman Duh u močvari, u kojem prevladava ljepota krajolika i još mnogo toga što čitatelja privlači lijepoj knjizi. Premda se često izdvajaju te dvije knjige, to ne znači da čitatelj i u drugim knjigama Ante Gardaša neće naći privlačnu i zanimljivu literaturu. Zar nije dovoljno reći da Antu Gardaša smatraju utemeljiteljem hrvatskoga znanstveno-fantastičnog romana za mladež i, što treba naglasiti, romana koji je sastavni dio školske lektire i uvijek tražena knjiga u knjižnicama.

U zbirci bajki Damjanovo jezero Gardaševe su bajke prave male sanjarije. U svakoj od tih bajki dobro pobjeđuje zlo, a prednost je uvijek na strani poštenja, dobrote, čestitosti i ljepote duha. Bajke iz Damjanova jezera zasigurno mogu oplemeniti mladoga čitatelja i nadahnuti svakoga tko uđe u ljepotu njihova tkiva.

Najpopularniji Gardašev roman Duh u močvari radnjom je smješten u Kopački rit. Likovi Miron i Melita, poznati iz ranijih djela Ljubičasti planet, Bakreni Petar i Izum profesora Leopolda, dolaze u baranjsko mjesto Kopačevo, a zimski izlet pretvara se u kriminalističku priču s elementima fantastike. Knjiga je doživjela nekoliko izdanja, a Branko Ištvanić 2006. godine snimio je istoimeni film.

Hrvatski književnik Anto Gardaš preminuo je u Osijeku 10. lipnja 2004. godine.

Ime Ante Gardaša nosi nagrada za najbolji dječji roman ili zbirku priča, koju svake godine dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je više od 170 zapisa o njegovim djelima.

Njegov je život bio zahvaćen pjesmom, knjigom i Slavonijom, a životno uvjerenje bilo je hodočašćenje knjigom.

(Stanislav Marijanović)

The post U spomen na Antu Gardaša appeared first on .

Sveučilišni računski centar (Srce) u sklopu projekta RDA Europe 4.0 u suradnji s Hrvatskom zakladom za znanost, Sveučilišnom knjižnicom Rijeka, Sveučilišnom knjižnicom u Splitu, Gradskom i sveučilišnom knjižnicom Osijek i Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu 25. svibnja i 1. lipnja 2020. godine organizirat će mrežni seminar pod nazivom Istraživački podaci – što s njima?

Cilj seminara je istraživačima, knjižničarima, urednicima repozitorija, nakladnicima i svima koji se susreću s istraživačkim podacima približiti smjernice i dobre prakse usmjerene na otvoreno dijeljenje i ponovnu upotrebu istraživačkih podataka.

Projekt RDA Europe 4.0 pokrenut je 2018. godine usporedo s utemeljenjem RDA Europe, europskog ogranka Saveza za istraživačke podatke (Research Data Alliance – RDA), međunarodne organizacije usmjerene na razvoj društvenih i tehničkih uvjeta za otvoreno dijeljenje i ponovnu upotrebu podataka te poticanje inovacija temeljenih na podacima. Savez RDA su 2013. godine zajednički utemeljile Europska komisija (EC), američka Nacionalna zaklada za znanost (NSF), američki Nacionalni institut za standarde i tehnologiju (NIST) te Odjel za inovacije Ministarstva za industriju, znanost, energiju izvore Vlade Australije.

Seminari će se održati 25. svibnja i 1. lipnja 2020. godine od 10 do 11.30.

Iako je poziv za sudjelovanje otvoren svima zainteresiranima, program seminara ponajprije je namijenjen istraživačima, studentima poslijediplomskih i doktorskih studija te knjižničarima.

Prijave za sudjelovanje – Istraživački podaci – što s njima? – 25. svibnja 2020.
Prijave za sudjelovanje – Istraživački podaci – što s njima? – 1. lipnja 2020.

The post „Istraživački podaci – što s njima?” – mrežni seminari Sveučilišnog računskog centra u sklopu projekta „RDA Europe 4.0“ appeared first on .

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u utorak 12. svibnja 2020. godine glavna ravnateljica NSK prof. dr. sc. Ivanka Stričević održala je sastanak s predsjednicom Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora doc. dr. sc. Irenom Petrijevčanin Vuksanović.

Teme su razgovora bile institucionalne mogućnosti za sudjelovanje u razvojnim projektima financiranima iz europskih fondova, međuinstitucionalna suradnja u području razvoja novih usluga i tehnologija te njihova implementacija radi unaprijeđivanja ponuda za korisnike i građane.

The post Održan sastanak glavne ravnateljice NSK i predsjednice Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora u NSK appeared first on .

Nada Mihaljević, književnica i djelatnica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, dobitnica je Nagrade „Grigor Vitez“ za 2019. godinu. Nagradu je osvojila u kategoriji najboljeg književnog teksta za mladež, za roman „Putovanje u mjestu“ u izdanju Naklade Ljevak.

Nada Mihaljević rođena je 1968. godine u Zagrebu, a djetinjstvo je provela u Donjoj Stubici. Dosad su joj objavljeni romani za djecu: „Gospodar šećera“, „Junaci prašnjavog tornja“, „Zmajev zagrljaj“, „Anđeo plišanih igračaka“ te roman za mlade „Vrt plavog božura“. Za roman „Anđeo plišanih igračaka“ dobila je nagradu „Grigor Vitez“ za 2013. godinu. Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.

Osim Nade Mihaljević, laureati Nagrade „Grigor Vitez“ za 2019. su Zoran Ferić za najbolji tekst za djecu u ilustriranoj knjizi „San ljetne noći“ (V.B.Z.), Roman Simić za najbolji tekst za djecu u slikovnici „Jura i gospođica Zavissst“ (Profil knjiga), Manuel Šumberac za najbolje ilustracije za djecu mlađe dobi u autorskoj slikovnici „Potraga“ (Profil knjiga), Vendi Vernić za najbolje ilustracije za djecu starije dobi u ilustriranoj knjizi „Sedam mačaka“ (Mala zvona). Književnica Morea Banićević osvojila je nagradu „Ptičica“ u kategoriji za najbolji roman u 2019. za „Dvojnike u tami“ (Hangar 7), a Nikolina Manojlović Vračar i Jelena Brezovec osvojile su nagradu „Ptičica“ u kategoriji za najbolju slikovnicu za „Oblak u žutom kaputu“ (Evenio). Uz godišnje nagrade koje se dodjeljuju novim izdanjima iz područja dječje književnosti i ilustracije iz 2019. godine, postumno se dodjeljuje i posebno priznanje „Srebrna ptica“ ilustratoru Ivanu Vitezu za poseban doprinos Nagradi „Grigor Vitez“.

Odluke o Nagradama „Grigor Vitez“ donijelo je Stručno povjerenstvo u sastavu: Koraljka Jurčec Kos, predsjednica Povjerenstva, muzejska savjetnica i kustosica Hrvatskoga biennala ilustracije; Ana Đokić, dopredsjednica Povjerenstva, književnica;  doc. dr. sc. Marina Gabelica; Tomislav Tomić, ilustrator i izv. prof. dr. sc. Dubravka Zima. Odluku o Nagradi „Ptičica“ donosi Dječji žiri pod vodstvom Hrvatskog centra za dječju knjigu pri Knjižnicama grada Zagreba, a ovogodišnji žiri je imao tri člana i dvije članice, djecu u dobi 11 – 14 godina.

Nagrada „Grigor Vitez“ najstarija je domaća književna nagrada za dječju književnost i ilustraciju, koju 53. godinu zaredom dodjeljuje Savez društava „Naša djeca“ Hrvatske.

Književnica Nada Mihaljević i njezin nagrađeni roman “Putovanje u mjestu”.

The post Kolegica Nada Mihaljević dobitnica Nagrade „Grigor Vitez“ za 2019. godinu appeared first on .

Engen Kumičić, velezaslužui i ženijaliri hrvatski književnik, preminuo je jutros đue 13. svibnja u 5 sati i 30 Časaka. Taj tnžni glas odjeknuti će diljem naše domovine, jer je Engen Kumičić po svojih krasnih djelih i po svojem žarkom otačbeničtvu poznat po svem hrvatskom narodu. U njemn gubi domovina jednoga od svojih najboljih i najdarovitijih sinova, koji su njezinoj slavi i njezinoj dobrobiti služili koli perom toli i živom rieči…

(Dom i svijet, 15. svibnja 1904.)

Hrvatski romanopisac, pripovjedač, dramatičar, kritičar i političar Eugen Kumičić rodio se 11. siječnja 1850. godine u Brseču, u Istri. Smatra se prvim autentičnim književnim predstavnikom te hrvatske pokrajine. Pseudonim kojim se koristio je Jenio Sisolski. Potječe iz obitelji pomoraca. Gimnaziju je završio u Rijeci, a studirao je najprije medicinu u Pragu, a zatim povijest, zemljopis i filozofiju u Beču. Službovao je kao profesor u Splitu, Zadru i Zagrebu, no potpuno se posvetio književnomu i političkomu radu. Godine 1875. odlazi u Pariz, gdje je proveo dvije godine upoznavši francusku književnost i kulturu. Odjek francuskoga boravka vidljiv je u članku O romanu (1883.). koji je napisao pod utjecajem Emila Zole. Zbog toga je članka u svoje doba slovio kao začetnik naturalizma u hrvatskoj književnosti. Mnogo je godina bio zastupnik u Hrvatskome saboru, a kao političar isticao se radikalnošću svojih pravaških ideja i govorničkom vještinom. Bio je urednik i pravaških časopisa Hrvatska vila (1882. – 1883.) i Hrvatska (1887. – 1888.), u kojima je tiskao mnoge književne i političke članke. Za stvaranje njegove ličnosti bitni su i njegovi dulji boravci u Parizu i Veneciji.

Eugen Kumičić, najdosljedniji Šenoin književni nasljedovatelj, i to s kraja 19. i početka 20. stoljeća, autor je dvaju najreprezentativnijih povijesnih romana, i to Urote Zrinsko-Frankopanske (1894.) i Kraljice Lepe (1904.). Ti su romani tematikom vezani za velike i tragične događaje i ličnosti hrvatske povijesti – urotu i pogibiju Zrinskih i Frankopana, ali i zatiranje njihovih obitelji i hrvatske slobode u 17. stoljeću te pogibije kralja Zvonimira.

Kumičićeva najvrjednija i najpopularnija djela povezana s Istrom jesu njegove pripovijetke i romani Jelkin bosiljak, Začuđeni svatovi, Preko mora, Teodora i dr. u kojima otkriva idealiziranu sliku naših ljudi i ocrnjenu sliku stranaca, s time što je u sva djela ugradio teme i motive romantičnih istarskih pejsaža, posebno mora, o kojem je napisao najuzbudljivije i najljepše stranice u hrvatskoj književnosti. U romanima i dramama Olga i Lina, Gospođa Sabina, Sestre saveznice, Poslovi i Obiteljska tajna Kumičić je slikar i kritičar urbanoga, zagrebačkoga života i njegova moralnog pada. Iako se zalagao za naturalizam, odnosno realizam koji će produbiti sliku o tamnim stranama i porocima života, Kumičić je ostao više realističan, čak i pomalo romantičan pripovjedač koji je sa stajališta dobra i zla, lijepoga i ružnoga, nečasnoga i plemenitoga gledao na život. Posebnom se književnom snagom ističe njegova autobiografska proza Pod puškom s opisom vojničkoga službovanja u Bosni 1878. godine.

Zbirka rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva dio njegove vrijedne rukopisne ostavštine.

Hrvatski književnik Eugen Kumičić preminuo je 13. svibnja 1904. godine stekavši, osim popularnosti pisca povijesnih romana, i popularnost istarskoga i zagrebačkoga pisca. Osim o velikim povijesnim temama, Kumičić je pisao i o onima iz njegova istarskog zavičaja, kao i o onima iz Zagreba kao hrvatskoga središta.

… Na istočnoj istarskoj obali, na visokoj klisurini, na živom stancu, što se okomito iz mora diže, nagomilalo se do pedeset kuća gradića Lučice. Gradić leži nad morem do četiri stotine stopa. Obala njegova zadivljuje svako oko svojom divljinom i tužnom ljepotom. Sva je strma, malo gdje pristupna…
… Dalje od mora zelene se rijetke šumice; niske omorike proviruju sred gruha i gromače. Među prezidima probijaju se iz kamena pojedine masline, a gdjegod ima ih više na okupu. Žutkasti potoci, izrovavši si korita među bočinama golih kukova, strmo se spuštaju u more, dijeleć jednu klisurinu od druge, koje ti se čine kao mrke tvrđave, kad ih motriš po noći s mora. Svaki se potok ljeti zasuši. (…)

(Začuđeni svatovi)

Izvor naslovne fotografije: https://pixabay.com.

The post Sjećanje na prvoga naturalista hrvatske književnosti appeared first on .