Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

EBSCO Information Services omogućio je pristup e-izvorima i mrežnim mjestima na kojima se mogu pronaći aktualne i slobodno dostupne informacije vezane uz širenje bolesti COVID-19.

Tvrtka EBSCO organizira i niz webinara o korištenju i promociji elektroničkih izvora za vrijeme pandemije koji su namijenjeni prvenstveno knjižničarima koji se bave elektroničkim izvorima. Vrijeme održavanja webinara je standardno vrijeme na istočnoj obali SAD-a (trenutno na +5 sati u odnosu na to vrijeme, ali od idućega vikenda će biti na +6 sati).

Pojedinosti o svim online bazama dostupne su u sklopu Portala elektroničkih izvora za hrvatsku akademsku i znanstvenu zajednicu.

The post EBSCO omogućio pristup bazama podataka i e-izvorima o bolesti COVID-19 appeared first on .

Premda zatvorena za korisnike s ciljem što učinkovitije primjene mjera za suzbijanje širenja bolesti COVID-19, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu pruža svojim korisnicima i svim zainteresiranima za vrijednu baštinu koja se čuva u njezinim zbirkama, kao i u ostalim hrvatskim baštinskim ustanovama, mogućnost razgledavanja izložbi u mrežnom okruženju, preko portala Knjižnice Virtualne izložbe.

Prva izložba Knjižnice u sklopu njezinog programa digitalizacije izrađena je 2012. godine kao dio projekta Restauracija i digitalizacija djela Ruđera Boškovića, nakon čega je Knjižnica objavila još 12 izložbi, od kojih je najnovija Lisinski 200, posvećena 200. obljetnici rođenja najpoznatijeg hrvatskog skladatelja.

Izložbama se na interaktivan način predstavlja vrijedna digitalizirana baština, dok se dinamičnim popratnim sadržajima, poput pitalica i slagalica, tu baštinu na zanimljiv i kreativan pokušava približiti mlađim naraštajima. U izradi izložbi sudjeluje nekoliko odjela Knjižnice čijim aktivnostima koordinira Centar za razvoj Hrvatske digitalne knjižnice Hrvatskog zavoda za knjižničarstvo, a tehničku potporu njihovoj izradi pruža Odjel Knjižnice Informacijske tehnologije te odnedavno kao vanjski suradnik i tvrtka Plava tvornica.

Trenutačno je u pripremi izrada sedam novih izložbi, a plan razvoja portala usmjeren je na daljnja unapređenja u interdisciplinarnom predstavljanju hrvatske kulturne i znanstvene baštine te uže povezivanje s područjem kreativnih industrija.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu poziva sve svoje korisnike, kao i sve građane Republike Hrvatske, da se savjesno i odgovorno pridržavaju svih mjera za suzbijanje širenja bolesti COVID-19 uvedenih od strane nadležnih nacionalnih tijela te sve svoje aktivnosti, pa tako i one povezane s područjem kulture, usklade s tim mjerama.

The post Kultura u doba koronavirusa – „Virtualne izložbe“ NSK predstavljaju hrvatsku digitaliziranu baštinu appeared first on .

U nekim nadasve drugačijim vremenima i u nekome sasvim drugom kontekstu, jedan je veliki čovjek napisao: Grad – to ste vi. Antologijski esej Siniše Glavaševića Priča o gradu postao je, zahvaljujući svojoj poruci i sugestivnosti, priča o svakome gradu. Pa tako i o Zagrebu, koji je jučer pretrpio velike štete: materijalne, ali i one koje je nemoguće popisati – jer tragove ostavljaju na duši.

Augusta Šenou jučer se citiralo možda više nego ikada prije. Njegova pjesma Zagrebu, apoteoza rodnoga grada čiji su stihovi nakon potresa mahom punili portale i društvene mreže, objavljena je u Vijencu davne 1872. godine. Njezin poklič Zagreb-grade divni moj! mnoge je oči napunio suzama, osobito onda kada je prvi strah od trešnje popustio, pa smo svoje pouzdanje smjestili u vrijedne ruke onih kojih su priskočili u pomoć: vojske, policije, vatrogasaca, pripadnika civilne zaštite i brojnih volontera.

Djelatnici Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu suosjećaju sa svima koji su u jučerašnjem nemilom događaju pretrpjeli štetu. Kao središnja knjižnica zagrebačkoga sveučilišta, u mislima smo osobito uz naše kolegice i kolege iz Rektorata Sveučilišta u Zagrebu čija je zgrada teže oštećena, kao i studente Pravnoga fakulteta, koji su naši brojni korisnici.

U vremenima zbrajanja štete i mjera koje su na snazi kao zaštita od širenja epidemije uzrokovane koronavirusom, potičemo vas da se upoznate s izložbom Pozdrav iz Zagreba koja promiče ljepote glavnoga hrvatskog grada zabilježene na razglednicama iz fonda Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, a koja je zaživjela i kao mobilna aplikacija.

Poput Augusta Šenoe, pozivamo vas da ne klonete duhom i vjerujete u budućnost našega Zagreba. Kao i Siniša Glavašević, podsjećamo vas – grad to smo mi.

Zagreb-grade, naša glavo,
Zagreb-grade, štite naš,
Zagreb-grade, naša slavo,
Kao sunce ti nam sjaš.
Budi velik,
Jak kô čelik,
Tisuć ljeta slavan stoj!
Tko ti klikô ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!

(August Šenoa, iz pjesme Zagrebu)

The post Zagreb-grade divni moj! appeared first on .

Sukladno Odluci o privremenoj organizaciji rada – Epidemija COVID-19 Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu od 19. ožujka 2020., zaposlenici Odjela Bibliografsko središte, Ureda za izradu CIP zapisa, Ureda za ISBN, ISSN i ISMN te Ureda za DOI svoje poslove obavljaju od kuće te uredi nisu telefonski dostupni.

Stoga upućujemo nakladnike da svoje upite šalju putem elektroničke pošte. Zahtjevi i upiti rješavaju se u redovnom roku, a za moguće tehničke probleme pri ispunjavanju obrazaca ili produljenje roka rješavanja zahtjeva, molimo razumijevanje.

The post Obavijest nakladnicima – 20. ožujka, 15.00 appeared first on .

S obzirom na trenutačne okolnosti povezane s pandemijom bolesti COVID-19, za hrvatsku znanstvenu i akademsku zajednicu do 17. svibnja 2020. godine omogućen je probni pristup bazi podataka Global Infectious Diseases and Epidemiology Online Network (GIDEON) tvrtke Ovid Technologies.

Pored više od 30 000 grafičkih prikaza i slika, baza sadrži podatke o zaraznim bolestima u svakoj zemlji, a svakodnevno posuvremenjivanje podataka o najnovijim izbijanjima epidemija čini je iznimno korisnim alatom u dijagnosticiranju bolesti, identifikaciji uzročnika i liječenju.

Budući da mnogi korisnici i članovi hrvatske akademske i znanstvene zajednice trenutačno nisu u mogućnosti biti u svojim matičnim ustanovama, bazi je omogućen udaljeni pristup na temelju upisa korisničkih podataka o kojima će elektroničkom poštom biti obaviještene sve uključene ustanove.

Pojedinosti o svim ostalim online bazama podataka kojima je omogućen probni pristup ili kojima se može pristupiti u sklopu nacionalne ili institucionalne licencije, više pojedinosti o bazi podataka GIDEON, kao i video upute za ciljano pretraživanje podataka i informacija o bolesti COVID-19, dostupne su u sklopu Portala elektroničkih izvora za hrvatsku akademsku i znanstvenu zajednicu.

The post Podaci o pandemiji bolesti COVID-19 dostupni u sklopu probnog pristupa bazi podataka GIDEON appeared first on .

Riječ po riječ na papir teče,
Neizrečena, napisana.
I motrim je: gle, već ne peče –
Ne peče, zvučna, zakovana.

I tko će vagnut sve te riječi,
Nanizane, preboljene.
Zar posao ja nemam preči,
No te riječi nevoljene? (…)

(I. G. Kovačić – Starinski stihovi)

Osim što se 21. ožujka slavi Svjetski dan poezije i prvi dan proljeća, on je bitan i zato što se 21. ožujka 1913. godine u Gorskome kotaru rodio hrvatski pjesnik, esejist, pripovjedač i kritičar Ivan Goran Kovačić.

Pisanjem poezije mnogi su pjesnici izražavali svoje osjećaje i misli… Svi znamo kako pjesma u nama budi posebne osjećaje i teško je nekada ne zaljubiti se u neke stihove. Zato uzmimo olovku u ruke, iskažimo svoje osjećaje stihovima i pronađimo pjesnika koji se negdje duboko skriva u nama…

Svjetski dan poezije (engl. World Poetry Day) UNESCO je proglasio 21. ožujka 1999. godine radi promicanja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije širom svijeta. Istaknuto je kako treba dati priznanje i poticaj nacionalnim, regionalnim i internacionalnim pjesničkim nastojanjima.

Prema podatcima koje posjeduje Nacionalni odbor za proslavu Dana poezije koji je od 1990-ih smješten na Floridi (SAD), Svjetski dan poezije slavio se još od 1505. godine. Uglavnom se obilježavao u listopadu, najčešće 15. listopada, na rođendan velikoga rimskog pjesnika Vergilija. Sve do UNESCO-ova službenog proglašenja, praznik je naizmjenično slavljen u listopadu i studenome. Ta tradicija obilježavanja održala se do danas u mnogim zemljama.

Poezija je ono što se sanja, ono što se zamišlja, ono što se želi, i ono što se često dogodi. Poezija, to je stvarnije i korisnije ime života.

(Jacques Prévert)

The post „Riječ po riječ na papir teče…“ – uoči Svjetskoga dana poezije appeared first on .

Kao vječno more sinje
U kretu si gipkom, lakom,
Podaje se dahu svakom,
I mreška se i propinje,
(Kakva moć je vjetra koga) –
Zuji, zveči, zvoni, zvuči,
Šumi, grmi, tutnji, huči –
To je jezik roda moga! …

(Jezik roda moga)

Hrvatski jezik, rodoljublje, vjera i uspjesi nadahnjivali su pjesnika Petra Preradovića. Daleko od rodnoga kraja, od onih kojima se uvijek vraćao, pjesnik je sve više sazrijevao i u njem je rasla ljubav prema jeziku kojem se sve više vraćao i koji ga je snažio. Pjesmom je slavio ljepotu jezika jer je upravo u jeziku vidio i budućnost naroda iz kojega je ponikao…

Petar Preradović, najplodniji i najomiljeniji pjesnik ilirskoga preporodnog doba, rodio se 19. ožujka 1818. godine u Grabrovnici, u đurđevačkoj krajiškoj pukovniji. Zbog rane očeve smrti Preradović je bio prisiljen opredijeliti se za vojničku službu. Školovao se u Vojničkome zavodu u Bjelovaru i Bečkome Novom Mjestu. Službovao je u više mjesta širom Italije i Hrvatske te je postupno napredovao.

Školujući se i službujući u vojsci izvan domovine, u jednome je životnom razdoblju Preradović gotovo zaboravio materinski jezik. Prve pjesme napisao je na njemačkome jeziku. Tematski Preradoviće pjesme mogu se podijeliti na ljubavne, rodoljubne i refleksivne. Susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim na Preradovića djeluje presudno – počinje pisati na hrvatskome, a rodoljubni ga je zanos toliko ponio da su mu jezik i domovina temeljno poetsko nadahnuće.

U domoljubnim pjesmama Zora puca napisanoj za prvi broj Zore dalmatinske, zatim Putnik, Rodu o jeziku i Jezik roda moga osjeća se oduševljenje što se hrvatski narod nacionalno budi.

Osim budnica, piše i ljubavnu te refleksivnu poeziju. Ipak, u ljubavnome i misaonome pjesništvu pomalo je mračan pjesnik, osamljenik kojega je slomila svakodnevica. Za te tematske preokupacije imao je nesretnih povoda u vlastitome životu – umrli su mu žena i djeca, a ni s drugim brakom nije imao sreće. Najpoznatije su pjesme iz toga razdoblja Mrtva ljubav i Miruj, miruj srce moje, koja je i uglazbljena. Na mrežnoj stranici Zvuci prošlosti dostupan je zvučni zapis popijevke Miruj, miruj srce moje.

Uza sve to, Preradović je autor brojnih soneta, oda, prigodnica, himni, balada, elegija, romanci i nadgrobnica.

Cjelokupnim opusom Petar Preradović zauzeo je jedno od vodećih mjesta u hrvatskoj književnosti, a svakako je pjesnik koji najbolje izražava hrvatski duhovni, pa i politički život, od 30-ih do 70-ih godina 19. stoljeća.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu čuva vrijedan dio književne ostavštine Petra Preradovića. Na portalu Starih hrvatskih novina dostupni su primjerci digitalizirane Zore dalmatinske, novina s kojima je Petar Preradović plodno surađivao, dok su mu neka djela dostupna i u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Petar Preradović umro je kao general 18. kolovoza 1872. u Austriji, bio je pokopan u Beču, ali su mu 14. srpnja 1879. godine posmrtni ostatci preneseni u mirogojske arkade u Zagrebu. Grob krase završni stihovi iz pjesme Putnik.

… U tvom polju daj mu groba,
S tvojim cvijećem grob mu kiti!

The post Jezik opjevan pjesmom – u spomen na Petra Preradovića appeared first on .

S ciljem što učinkovitije primjene mjera za suzbijanje širenja bolesti COVID-19 Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu prilagođava svoj rad uputama i smjernicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Nacionalnog kriznog stožera, Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, slijedom čega je od 19. ožujka 2020. godine Knjižnica zatvorena za korisnike.

Posebno uspostavljenim rasporedom dežurstava djelatnici Knjižnice osigurat će pružanje svih usluga Knjižnice čija dostupnost se može omogućiti na posredan način – odgovorima na telefonske upite, one upućene elektroničkom poštom ili nekim drugim elektroničkim putem. Tu su uključene usluge Odjela Bibliografsko središte, ureda za izradu CIP zapisa, ureda za ISBN, ISSN i ISMN te ureda za DOI. Također, Knjižnica će nastaviti s pružanjem stručne i tehničke podrške knjižnicama članicama Integriranog knjižničnog sustava preko portala IKS i BUKI, kao i stručno-savjetodavne potpore u poslovanju školskih, narodnih, visokoškolskih i specijalnih knjižnica. Korisnicima i nadalje stoji na raspolaganju usluga Pitajte knjižničara, te usluge povezane s pružanjem bibliografsko-referalnih i kataložnih informacija, kao i bibliometrijske usluge.

Građa Knjižnice može se pretraživati korištenjem Kataloga NSK te portala NSK s digitaliziranom i izvornom digitalnom građom – Digitalne zbirke NSK, Stare hrvatske novine, Stari hrvatski časopisi, Hrvatski arhiv weba, Nacionalni repozitorij završnih i diplomskih radova, Nacionalni repozitorij disertacija i znanstvenih magistarskih radova, Glagoljica.hr i Virtualne izložbe.

Rok posudbe za sve trenutačno posuđene knjige produljen je do 20. travnja 2020. godine.

Knjižnica poziva sve svoje korisnike da prate daljnje obavijesti na Portalu Knjižnice i profilima Knjižnice na društvenim mrežama vezane uz izmjene u radu Knjižnice uslijed provođenja mjera suzbijanja širenja bolesti COVID-19.

The post Obavijest korisnicima o zatvaranju Knjižnice u skladu s mjerama suzbijanja širenja bolesti COVID-19 19. ožujka 2020. 7.30 appeared first on .

Prijave na natječaje za radna mjesta koji su u tijeku prikupljaju se u skladu s natječajnim rokovima. S obzirom na situaciju izazvanu širenjem bolesti COVID-19, daljnji će se postupci u vezi s provedbom natječajnih procedura voditi s odgodom.

Obavijest o nastavku provedbe natječajnih postupaka bit će pravodobno objavljena na mrežnim stranicama Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

The post Obavijest u vezi s otvorenim natječajima za radna mjesta appeared first on .

Mlačna noć; u selu lavež; kasan
Ćuk il netopir;
Ljubav cvijeća—miris jak i strasan
Slavi tajni pir.

Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan
Kao srebren vir;
Teške oči sklapaju se na san,
S neba rosi mir.

S mrkog tornja bat
Broji pospan sat,
Blaga svjetlost sipi sa visina;

Kroz samoću, muk,
Sve je tiši huk:
Željeznicu guta već daljina.

(Notturno)

Čitajući stihove jedne od najljepših pjesama, prisjećamo se znamenitoga hrvatskog književnika Antuna Gustava Matoša. Bez njegova stvaralaštva na prijelazu stoljeća, hrvatska književnost ne bi bila onakva kakvu je danas poznajemo. Smatra se da ju je Matoš pokrenuo iz razdoblja mirovanja i uveo u okruženje svjetske pisane riječi.

Antun Gustav Matoš rođen je 13. lipnja 1873. godine u Tovarniku u zapadnome Srijemu. S dvije godine preselio je s roditeljima u Zagreb gdje je njegov otac radio kao učitelj, a poslije i kao orguljaš u crkvi sv. Marka. U Zagrebu je pohađao pučku školu i Gornjogradsku gimnaziju. Kao zanimljivost vrijedi spomenuti kako je u gimnaziji pao sedmi razred, s negativnim ocjenama iz propedeutike, fizike i hrvatskoga jezika. Uz redovitu školu, pohađao je i satove violončela.

Nakon završene gimnazije u Beču se upisuje na Vojni veterinarski fakultet. Zbog loših rezultata izgubio je novčanu potporu te je morao napustiti studij i vratiti se u Zagreb. U časopisu Vienac 1892. godine objavljuje svoju novelu Moć savjesti, koja se smatra početkom razdoblja moderne. Iste godine odlazi u vojsku, ali već sljedeće bježi iz vojske, prvo u Srbiju (Beograd), a zatim u Pariz, 1899. godine. U Beogradu živi boemski, svira u kazališnome orkestru kao čelist, piše za novine književne kritike i bavi se književnim radom. Ondje započinje svoju feljtonističku, esejističku i kritičarsku djelatnost.

Nakon Beograda i kraćega zadržavanja u Münchenu i Beču odlazi u Ženevu. Iz Ženeve putuje u Pariz, živeći na rubu bijede. Pariz ga je privukao jer je u to doba bio središte europskoga kulturnog života. Tu se susreće s književnim djelima i piscima koji će utjecati na njegov rad. Upoznat će se s djelima Poa, Baudelairea i Gautiera.

Godine 1908. vraća se u Zagreb, nakon što su ga austrougarske vlasti pomilovale. Po povratku polaže ispite za učitelja Više pučke škole, ali nigdje ne uspijeva dobiti stalan posao. Kao 40-godišnjak u Italiji bezuspješno pokušava liječiti rak grla i uha. Preminuo je 17. ožujka 1914. godine u Zagrebu. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoj.

Pripovjedački Matošev opus (Iverje, Novo iverje, Umorne priče) sadrži široku panoramu tema i motiva. Tematski se može podijeliti na novele s nacionalnom tematikom (Kip domovine leta 188*, Nekad bilo sad se spominjalo i dr.) i novele s kozmopolitskim temama i neobičnim likovima (Cvijet s raskršća, Camao, Miš, Balkon, Iglasto čeljade i dr.). Matoš je jedan od najboljih hrvatskih putopisaca. Pišući o svojim putovanjima, služi se uglavnom impresionističko-asocijativnom metodom (Oko Lobora).

Antun Gustav Matoš počeo je pisati i objavljivati pjesme dosta kasno – približno 1906. godine. Napisao ih je osamdesetak, a skupljene su i tiskane u zbirci Pjesme, tek 1923. godine, nakon pjesnikove smrti, a dostupna je u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Bile su prava novost u onodobnoj hrvatskoj književnosti, donoseći pjesničko iskustvo francuskoga simbolizma, posebno u području glazbenosti riječi i stihova. U njima je ostvarena ogledna strogost sonetnoga stiha, ali i začudnost pjesničke riječi oslobođene dotadašnje tradicije. Među sonetima nekoliko ih je antologijske vrijednosti (Utjeha kose, Nokturno, Djevojčici mjesto igračke, 1909). Njegovi pjesnički učenici – Ljubo Wiesner i Tin Ujević – nastavili su, svaki na svoj način, tragom učitelja.

Matoš je tvorac hrvatske impresionističke i stilističke kritike, ističući dojam, impresiju kao temeljno polazište u kritičarskome radu. Pisao je o najznamenitijim ličnostima suvremene hrvatske lirike, i to o Vidriću, Domjaniću, Begoviću i Kranjčeviću.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu stotu je obljetnicu smrti Antuna Gustava Matoša obilježila brojnim događanjima, uključujući predstavljanje Virtualne zbirke djela Antuna Gustava Matoša i kampanju Matoš i ja za promicanje vrijednosti Matoševih djela, njihovo čitanje te izgradnju virtualne zbirke.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se dio njegove rukopisne ostavštine, uključujući pjesme Bajaderin sonet, Maćuhica i Živa smrt, dio korespondencije, kritički osvrt Lirska šetnja te feljton Literatura i skandali.

U Knjižnici su pohranjeni i Matoševi Ogledi iz 1905., kao i zbirka Pjesme iz 1923. godine.

Nakon Matoševe smrti brojne novine i časopisi dostupni na Portalu starih novina i časopisa, uključujući Jutarnji list, pisali su o njem i njegovu stvaralaštvu.

Danas njegovo ime nose brojne ulice, škole, knjižnice, knjižare, nakladničke kuće te kulturna društva. Matoš na klupi Ivana Kožarića, nakon Zagreba i Siska, od veljače 2014. godine, poticajem Udruge AMCA (Društvo bivših studenata hrvatskih sveučilišta) u Parizu, promatra šetače i život gradića Issy les Moulineaux pokraj Pariza.

Nitko u hrvatskoj prozi nije pisao ljepše, zvučnije, ekspresivnije od njega.

(Ivo Frangeš)

Izvor naslovne fotografije: Darko Čižmek, 2014.

The post „Blaga svjetlost sipi sa visina…“ – u spomen na Antuna Gustava Matoša appeared first on .

Poštovani korisnici,

s obzirom na situaciju izazvanu širenjem bolesti COVID-19, molimo vas da neprekidno pratite objave na mrežnoj stranici Knjižnice preko koje ćemo vas obavještavati o otvorenosti Knjižnice, radnome vremenu i mogućim promjenama.

Djelatnici Knjižnice redovito prate upute i odluke Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo, Nacionalnoga kriznog stožera i nadležnih ministarstava – Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.

Radi što učinkovitije zaštite od širenja koronavirusa, od ponedjeljka 16. ožujka 2020. godine ograničava se broj korisnika koji istodobno borave u prostoru Knjižnice, posebno u čitaonicama, a svrha je izbjeći situacije mogućih bliskih kontakata. Knjižničari će vas uputiti na slobodna mjesta za rad u čitaonicama. Moguće je da će ulazak u Knjižnicu povremeno biti ograničen dok se ne smanji broj ljudi koji u njoj može boraviti istodobno.

Rok posudbe knjiga produžuje se do 31. ožujka 2020. godine.

Usluga večernjega rada prekida se do daljnjega.

Molimo korisnike pojedinačnih soba za studijski rad da se obrate Odjelu Korisničke službe kako bi dogovorili postupke u slučaju zatvaranja Knjižnice za korisnike.

Molimo korisnike da se pridržavaju uputa koje za sve građane objavljuju nadležna nacionalna tijela, a dok borave u Knjižnici, neka se pridržavaju uputa o kretanju u prostoru i dezinfekciji ruku te da izbjegavaju korištenje dizala ako u njima boravi više od dvije do tri osobe.

The post Obavijest korisnicima Knjižnice 16. ožujka 2020. u 9.30 appeared first on .

Zbog situacije nastale širenjem bolesti COVID-19 odgađa se održavanje Desetoga festivala hrvatskih digitalizacijskih projekata. D-fest, koji se trebao održati u svibnju, održat će se 8. i 9. listopada 2020. godine u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Novi je rok za prijavu izlaganja na D-festu 28. lipnja 2020. godine.

Pojedinosti o Desetome festivalu hrvatskih digitalizacijskih projekata.

Prijave izlaganja

Izlaganja se prijavljuju preko mrežne stranice D-festa.
Formati izlaganja: izlaganje i izlaganje na posteru.
Rok je za prijavu izlaganja do 28. lipnja 2020. godine.
Autori će o prihvaćanju izlaganja biti obaviješteni do 3. srpnja 2020. godine.

The post Odgođeno održavanje Desetoga festivala hrvatskih digitalizacijskih projekata appeared first on .

U skladu s uputama i odlukama nadležnih tijela i ustanova povezanima sa situacijom izazvanom širenjem bolesti COVID-19, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu donijela je odluku da se do daljnjega otkažu edukacijske radionice organizirane u sklopu projekta Povećanje pristupa elektroničkim izvorima znanstvenih i stručnih izvora informacija, od kojih se prva sljedeća, pod nazivom Značaj bibliometrijskih analiza u kvantitativnom vrednovanju kvalitete znanstvene djelatnosti, trebala održati 18. ožujka 2020. godine.

Nove edukacijske radionice bit će organizirane kada za to budu postajali potrebni uvjeti, a raspored njihova održavanja bit će pravodobno objavljen.

Pojedinosti o svim online bazama podataka kojima je omogućen probni pristup ili kojima se može pristupiti u sklopu nacionalne ili institucionalne licencije dostupne su u sklopu Portala elektroničkih izvora za hrvatsku akademsku i znanstvenu zajednicu.

The post Obavijest o otkazivanju edukacijskih radionica u sklopu projekta „e-Izvori“ appeared first on .

Poštovani korisnici,

s obzirom na situaciju izazvanu širenjem bolesti COVID-19, molimo vas da neprekidno pratite objave na mrežnoj stranici Knjižnice preko koje ćemo vas obavještavati o otvorenosti Knjižnice, radnome vremenu i mogućim promjenama.

Djelatnici Knjižnice redovito prate upute i odluke Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo, Nacionalnoga kriznog stožera i nadležnih ministarstava – Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.

Radi što učinkovitije zaštite od širenja koronavirusa, od ponedjeljka 16. ožujka 2020. godine ograničava se broj korisnika koji istodobno borave u prostoru Knjižnice, posebno u čitaonicama, a svrha je izbjeći situacije mogućih bliskih kontakata. Knjižničari će vas uputiti na slobodna mjesta za rad u čitaonicama. Moguće je da će ulazak u Knjižnicu povremeno biti ograničen dok se ne smanji broj ljudi koji u njoj može boraviti  istodobno.

O postupcima povezanima s prekoračenjem roka za vraćanje knjiga onih korisnika koji zbog mjere samoizolacije ne mogu vratiti knjige u predviđenome roku, obavijestit ćemo vas naknadno.

Molimo korisnike pojedinačnih soba za studijski rad da se obrate Odjelu Korisničke službe kako bi dogovorili postupke u slučaju zatvaranja Knjižnice za korisnike.

Molimo korisnike da se pridržavaju uputa koje za sve građane objavljuju nadležna nacionalna tijela, a dok borave u Knjižnici, neka se pridržavaju uputa o kretanju u prostoru i dezinfekciji ruku te da izbjegavaju korištenje dizala ako u njima boravi više od dvije do tri osobe.

The post Obavijest korisnicima Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu appeared first on .

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:

– rukovoditelj Odjela Zajednički poslovi
– rukovoditelj Odsjeka Tajništvo – Odjel Zajednički poslovi
– konzervator u Odjelu Zaštita i pohrana
– stručni referent u pisarnici i pismohrani u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Tajništvo
– namještenik – radno mjesto IV. vrste na poslovima čišćenja u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Održavanje.

Više pojedinosti o Natječaju.

The post Raspisan natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta appeared first on .

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:

– rukovoditelj Odjela Zajednički poslovi
– rukovoditelj Odsjeka Tajništvo – Odjel Zajednički poslovi
– konzervator u Odjelu Zaštita i pohrana
– stručni referent u pisarnici i pismohrani u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Tajništvo
– namještenik – radno mjesto IV. vrste na poslovima čišćenja u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Održavanje.

Više pojedinosti o Natječaju.

The post Natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta od 13. ožujka 2020. appeared first on .

… Vagoni i stroj obučeni u snijeg. Ledene svijeće vise po rubovima kao čipke. Opet fićuk stroja. Vlak najvećom snagom jurnu i zabi se u snježni nanos. Trzaj prođe vlakom. Đacima u vagonu zastane dah. Što je to? Čudan šum, kao hroptaj ranjene goleme nemani.
Vlak stane naglim trzajem.
Zagledaše se mali zadrugari. Svuda bijelo. Svakome se jezik ukočio kao da je zaleđen. Ne mogu ni riječi prozboriti. Silna tišina vlada vani i unutra. Čuju se srca kako kucaju. Dotrči kondukter. Ne zaustavlja se. Nekamo dalje trči. Samo što viknu nestrpljivo:
„Pa zar ne vidite da smo se zabušili u snijeg.” (…)

(Vlak u snijegu)

Čarolija putovanja vlakom teško se može u potpunosti dočarati, a kada još u sebi krije najdraže nam priče iz knjiga i filmova, doživljaj je neprocjenjiv. Čitajući ulomak iz romana Vlak u snijegu, prisjećamo se omiljenoga pisca našega djetinjstva Mate Lovraka.

Sjećate li se Vlaka u snijegu i Družbe Pere Kvržice? To su priče uz koje su mnogi odrasli i koje imaju nevjerojatnu sposobnost da nas u djeliću sekunde vrate u djetinjstvo.

Iako su Vlak u snijegu i Družba Pere Kvržice Lovrakova najbolja i najpriznatija djela, onomu tko želi bolje upoznati pisca, treba posegnuti i za drugim njegovim djelima. Dok se u nekim knjigama stalno druži s djecom, u drugima se vraća u svoje djetinjstvo i mladenaštvo.

Hrvatski književnik Mato Lovrak rodio se 8. ožujka 1899. godine u Velikome Grđevcu pokraj Bjelovara. Pohađao je nižu bjelovarsku gimnaziju, u kojoj je jednu godinu ponavljao zbog negativne ocjene iz hrvatskoga jezika. Potom je završio učiteljsku školu u Zagrebu i 35 godina radio kao učitelj u selima i gradićima sjeverozapadne Hrvatske. Ne čudi stoga što su glavni likovi njegovih romana djeca, a sredine seoske. U jednome razgovoru Lovrak je rekao: Uvijek govorim da ne proživi lijepo djetinjstvo onaj koji kao dijete, bosonog ne trčka slobodno po širokim travnjacima.

Počeo je pisati u razdoblju između dvaju svjetskih ratova, kada u hrvatskoj književnosti prevladavaju realističke stilske tendencije, i to novele za odrasle. Mato Lovrak pripadao je onoj skupini književnika koji su socijalna načela držali bitnijim mjerilima vrijednosti književnoga djela nego estetska.

Godine 1933. objavio je dva svoja najbolja romana. Riječ je o Djeci Velikog Sela, romanu kojem je poslije dao naslov Vlak u snijegu i Družbi Peri Kvržice. U njima se djeca, pod prevladavajućom idejom kolektivizacije, udružuju da bi učinila neko dobro. Svladavajući teškoće, unutrašnje i vanjske otpore, družba se zajedničkim djelovanjem potvrđuje i moralno. Lovrak je svoju poetiku utemeljio na konvencionalnim sredstvima. Fabule su utemeljene na životnoj zbilji i ukorijenjene u realnost dječjega svijeta, s naglašenim socijalnim, humanističkim i optimističnim odrednicama. Rečenica mu je kratka, jezik jednostavan i usklađen s dječjom vizijom svijeta. Nije stoga čudno što su ta dva romana postala i vrlo dobra filmska ostvarenja, a u hrvatsku su književnost za djecu unijela nov model romana kakav najmlađi i danas rado čitaju.

Od njegovih djela treba još spomenuti Neprijatelj br. 1, Divlji dječak, Devetorica Hrabrih, Dječak konzul, Sretna Zemlja i dr. Možemo reći da je Mato Lovrak bio pisac hrvatske dječje realistične pripovijetke i dječjega realističnog romana.

Iako Matu Lovraka pamtimo kao omiljenoga autora svojega djetinjstva, on, međutim, nije bio samo pisac za djecu. Napisao je i veliki autobiografski ciklus koji se završava knjigom Uzvišeno zvanje. Prvi dio ovoga autobiografskog ciklusa bila je knjiga Slamnati krovovi u kojoj je opisao svoje djetinjstvo, zatim roman Gimnazijalac u kojem je opisao svoje školovanje, a u trećem dijelu nazvanom Preparandist opisao je školovanje u učiteljskoj školi.

Zalaganjem obitelji Mate Lovraka, ovaj četvrti, dosad neobjavljeni dio, u kojem saznajemo kako je bilo biti mladim učiteljem u Hrvatskoj prije Drugoga svjetskog rata, pronalazi put do čitatelja. Ovo je djelo intimna i dirljiva ispovijed čovjeka koji je svoj život posvetio drugima, stvarajući od njih dobre ljude.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 290 zapisa o njegovim djelima.

U zagrebačkome Školskom muzeju postoji soba Mate Lovraka, ali isto tako i u Osnovnoj školi Mate Lovraka u Velikome Grđevcu u kojima se čuva uspomena na književnika koji je ostavio vidljive tragove u hrvatskoj književnosti za djecu. Na njegovoj literaturi učili su brojni naraštaji hrvatskih učenika jer je to literatura koja se ne smije zaobići.

I književna nagrada Mato Lovrak potvrđuje njegovu vrijednost.

Na pitanje što je za njega najdragocjenije u vlastitome književnom djelu Lovrak je odgovorio: Ona poglavlja koja meni samom za vrijeme pisanja izmame suze na oči, životnu vedrinu, smijeh ili protest i poticaj na borbu, jer to me hrabri da izdržim do kraja svojih mogućnosti.

Mato Lovrak preminuo je 13. ožujka 1974. godine u Zagrebu kao jedna od onih osoba koja je zaista zaslužila svoje mjesto u čuvenome društvu najvećih književnika s ovih prostora koji su svojim djelima zadužili sve nas koji smo poslije došli.

Izvor naslovne fotografije: https://pixabay.com.

The post Kad se male ruke slože… – uz obljetnicu smrti Mate Lovraka appeared first on .

… Poča se podivat misec iza gore,
Svu zemlju obsivat i toj sinje more.
Zato se ja počah totu razpravljati,
Veće časa ne stah, pojdoh počivati.
Samo jim ovo rih: volju mi spunite,
Imam potrib mnozih, čujte, ne zaspite.
Bugarite i pojte, li da smo po hladu,
Veselo nastojte, u Staromu Gradu.
Paskoj rič izusti, priča govoriti:
I nam ti se grusti veće dni gubiti.
Vrime upušćasmo cić ove lovine,
Vele se zastasmo od naju družine.
Luč nam je cipati i karpiti mrižu,
A pak putovati k Visu na Komižu.
Kako jim rekoh ja tako učiniše
 I pri ner sunce sja na Tvardalj dopriše. (…)

(Ribanje i ribarsko prigovaranje – Treti dan)

Na današnji dan 13. ožujka 1572. godine preminuo je Petar Hektorović, hrvatski pjesnik i erudit, autor djela Ribanje i ribarsko prigovaranje.

Uz ime Petra Hektorovića i njegovo djelo Ribanje i ribarsko prigovaranje gotovo se uvijek spominje Tvrdalj. Što je Tvrdalj?

Ja, Petar Hektorović, sin Marina, gradio sam ovu kuću za uporabu svoju i svojih prijatelja…

S morske strane to je jaka utvrda koja je branila njegove stanovnike od Turaka i gusara. Ulazeći u Tvrdalj, vidio se je prostrani ljetnikovac s ribnjakom i perivojem. Polača i dvor Tvrdalj, u Starome Gradu na Hvaru, bio je ponos Petra Hektorovića. Zdanje je, uz pomoć svojih nacrta, gradio sam pjesnik, a služilo mu je za zaštitu obitelji i pučana. Graditelj i pjesnik ponosio se svojim ljetnikovcem i zato mu je prijatelj iz Dubrovnika poslao čemprese i oleandre koji su ures Hektorovićeva doma. Sve do kraja života pjesnik se brinuo oko Tvrdlja i sa zadovoljstvom govorio i pisao o njem.

U kući gdje je pjesnik promišljao vječnost, i danas se može osluhnuti radost ovozemaljske prolaznosti…

Jedan od najvećih hrvatskih pjesnika Petar Hektorović rodio se u gradu Hvaru (neki tvrde u Starome Gradu) 1487. godine. O njegovu djetinjstvu i mladosti malo nam je poznato. U mladosti je Petar Hektorović pisao ljubavnu poeziju, no od njegove mladenačke lirike nije se ništa sačuvalo. Bio je splitski učenik, koji se pripremao za graditeljsko zvanje. Osim što je dobro znao i pisao pjesme i na latinskome, bio je glazbeno nadaren. Kao i mnogi hrvatski humanistički pjesnici Hektorović piše pjesničke poslanice, dopisujući se s prijateljima i književnicima u drugim dijelovima Hrvatske, iznoseći u njima mnoštvo podataka o svojem životu, radu i svjetonazoru. Njegovao je prijateljstva i često spominje prijatelje – Mikšu Pelegrinovića, Jeronima Brtučevića, Nikolu Nalješkovića i Mavra Vetranovića, sve književnike svojega vremena. Osim toga, družio se i s pučanima i bio im vrlo blizak.

Jedan nadnevak u njegovu životu treba posebno istaknuti, a to je 1568. godina, kada je u Mlecima objavljeno Ribanje i ribarsko prigovaranje. Međutim, djelo je nastalo mnogo prije, negdje 1556. ili 1557. godine.

Što je pjesnika nadahnulo, što mu je dalo povoda da napiše jedno od najpoznatijih djela hrvatske književnosti?

U želji da se oslobodi napetosti oko gradnje ljetnikovca i utvrde, a u isto vrijeme i da se odmori, pjesnik se sprema i odlazi na izlet i ribarenje. Ribanje je poslanica-putopis (neki je nazivaju i ribarskom eklogom) koja se sastoji od tri dijela. Sve što je doživio za vrijeme toga trodnevnog putovanja snažno je djelovalo na Hektorovića i nadahnulo ga napisati književno djelo kojemu je u hrvatskoj književnosti pripalo jedno od najbitnijih mjesta. Na put je krenuo u društvu ribara Nikole Zeta i Paskoja Debelje.

Hektorović daje stvaran prikaz putovanja, opisuje ljepotu prirode i zavičaja, pripovijeda o događajima koji su se njemu i njegovim suputnicima na putu događali. Pjesnik često citira razgovore svojih suputnika, priprostih ribara, navodeći po istini, kako sam tvrdi, njihove mudre izreke. Hektorović je brižljivo zabilježio i pjesme koje su ribari putem pjevali – to su dvije bugarštice (bugarštica – balada o Marku Kraljeviću i bratu mu Andrijašu te bugarštica o Radoslavu Siverincu) i tri kratke pjesmice, zdravice što ih ribari pjevaju izmjenično (Naš gospodin poljem jizdi i Majka mu je lipo ime dala).

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 70 zapisa o njegovim djelima. U Knjižnici se čuva i vrijedno izdanje Ribanja i ribarskoga prigovaranja iz 1568. godine. Družba Braća Hrvatskoga zmaja darovala je 13. lipnja 2001. godine Knjižnici dio Hektorovićeve oporuke na talijanskome jeziku na listu pergamenta.

U sklopu Digitalne zbirke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koja sadrži digitaliziranu građu Akademijinih istraživačkih jedinica i Akademijine Knjižnice, digitaliziran je i u cijelosti dostupan spjev Ribanje i ribarsko prigovaranje.

Ribanje i ribarsko prigovaranje epski je spjev koji je Hektorović posvetio svojemu prijatelju, hrvatskomu vlastelinu Jeronimu Bartučeviću.

Kulturno, povijesno, jezikoslovno, ali i pjesničko značenje Hektorovićeva djela, a uz to i ljubav prema rodnome kraju i čovjeku, sve nas više upućuje na čitanje Ribanja i ribarskoga prigovaranja.

Zato ti dam znati da sam ja veliku pomnju stavil ispisati izvjesnom vitezu onomu i dati na znanje sve ribanje moje i vas put moj pravom istinom onako, kakav je bio, ne priloživ jednu rič najmanju.

The post U spomen na Petra Hektorovića appeared first on .

U prostoru Digitalnoga laboratorija Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu 11. ožujka 2020. godine predstavljena je pjesnička zbirka Obrisi neba Ivanke Zdrilić.

O pjesništvu Ivanke Zdrilić i njezinoj četvrtoj zbirci poezije govorile su književnica i svestrana umjetnica Nevenka Nekić te predana istraživačica hrvatske kulturne baštine Anka Ivanjek. Autoričine pjesme interpretirali su Marija Zdrilić i dramski umjetnik Rajko Bundalo, a za glazbenu točku pobrinuo se Jadran Jeić, izvevši, između ostaloga, pjesmu Nikad škapulani, koju je skladao na stihove Ivanke Zdrilić.

Ivanka Zdrilić diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Filozofskome fakultetu u Zadru te knjižničarstvo na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Pjesme i stručne radove objavljuje u časopisima i zbornicima (Zbornik Stjepan Kranjčić, Zadarska smotra, Zbornik radova IV. međunarodnoga kroatističkoga znanstvenog skupa u Pečuhu, Zbornik domoljubne poezije Pjesmom protiv zaborava, Zbornik domoljubne poezije Tjedan sjećanja na Vukovar i Škabrnju, tjednik Hrvatsko slovo). Objavila je zbirke pjesama Raskrižja (2012.), Zavežljaj ljubavi (2014.) i Blagost domu (2015.). Na 7. susretu hrvatskoga duhovnog književnog stvaralaštva Stjepan Kranjčić nagrađena je trećom nagradom za esej Izgorjet ću kao lojanica za hrvatski narod. Uvrštena je u zbirku ljubavne poezije Glagoljicom ispisana ljubav (2016.) koja sadrži djela 62 zadarska pjesnika. Piše na standardnome književnom jeziku i ikavici zadarskoga kraja.

„Pjesništvo Ivanke Zdrilić nosi tragove temelja sakralne hrvatske književnosti neizostavnoga Šopa, Kranjčevića, Tina, Viktora Vide, Joje Ricova, Marije Barbarić Fanuko, Jakova Bubala i mnogih koji nestadoše iz književnih povijesti svojom smrću na koncu Drugoga svjetskog rata. Uvijek je ta poezija tragala za hramom u čovjeku, sagorijevala u samotnosti i vodila dijalog s Bogom. To je dostojanstvo ovakve poezije.“

(Iz predgovora Kristali sakralnosti Nevenke Nekić)

Nikad škapulani

Nikad škapulani gruba vrimena,
nikad napijeni sriće
nikad postelja meka,
samo tvrda kora kruva
vridila je znoja, žulja.
Suza kane po zemlji i kamenu,
bolna suza materina
zakinute sriće
ka stinj sviće po buri.
Nikad pisma ne otkine muku,
nikad staza ne omekša.
Gledaj lipo kapi dobrote,
nedosanjan san čovika i žene.
Nikad škapulani gruba vrimena.

Tisuću ljeta glagoljicom pisali

Tisuću ljeta pismom pisali
iz križa, kruga, trokuta,
s ljubavlju, savršenstvom, boštvom,
hram riječi uklesali u stijeni
na toplu pradjedovu kamenu,
na ovratnicima kuća.
Putniče vremena, sjedni pokraj starog oltara,
promatraj, srcem osluhni pjesmu sklada.
Vjerujem što jest, traje u poštovanju,
to Domaja poučava
da joj oci mirno počivaju,
Logos je početak, Bog je ljubav,
trajanje i traganje put je suputnika.
Putniče, neka putovanje ne bude uzaludno,
pij ljepotu iz vrela glagoljskih pera, kamena,
pjesme oltara, poštuj jezik, čuvaj Dom.

(Pjesma Tisuću ljeta glagoljicom pisali bila je uvod u izložbu Hrvatska glagoljica, koja je prvi put predstavljena 6. studenoga 2018. godine u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.)

The post Pjesnička zbirka „Obrisi neba“ predstavljena u NSK appeared first on .

Hrvatski arhiv weba (HAW) Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, zbirka odabranih sadržaja preuzetih s interneta, ovih dana započinje s prikupljanjem hrvatskih mrežnih sadržaja o bolesti uzrokovanoj virusom COVID-19.

Kako bi se prikupio što veći broj mrežnih sadržaja, kao što su državne, regionalne i lokalne mrežne stranice, blogovi, članci i dr., te ih se trajno sačuvalo, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu poziva na suradnju u prikupljanju sadržaja koji se odnose na ovu temu, objavljenih na bilo kojoj domeni (.hr, .com, .net, .eu i dr.).

Mrežne sadržaje možete poslati preko mrežnoga obrasca.

Primjeri sadržaja koji će se prikupljati i pohraniti:

https://www.glasistre.hr/?home

https://www.index.hr/tag/291059/koronavirus.aspx

https://www.hzjz.hr/priopcenja-mediji/koronavirus-najnoviji-podatci

https://vlada.gov.hr/koronavirus

https://civilna-zastita.gov.hr/vijesti/vijesti/izvanredno-priopcenje-za-medije-stozera-civilne-zastite-republike-hrvatske-od-11-ozujka-2020/2243

http://www.novilist.hr/Vijesti/Svijet/Dr.-Nela-Srsen-Najgore-tek-dolazi-mnogi-ovo-nisu-ozbiljno-shvatili.

Prikupljeni sadržaji bit će javno dostupni na portalu Hrvatskog arhiva weba (HAW).

The post Hrvatski arhiv weba prikuplja mrežne sadržaje o virusu COVID-19 appeared first on .