Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

U četvrtak 2. srpnja u 12 sati, u okviru Festivala Miroslav Krleža, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu bit će izloženi Krležini rukopisi i strojopisi te tiskana izdanja pojedinih autorovih djela, sadržajno vezani uz 9. izdanje Festivala. Zainteresirana javnost toga će dana imati priliku zaviriti u Krležinom rukom ispisane retke, koji su svoj trajni dom pronašli u Zbirci rukopisa i starih knjiga NSK.

U prigodi Festivala Miroslav Krleža na svjetlo dana bit će iznesen kraći rukopis autobiografske proze Djetinjstvo u Agramu, pisan 1942. godine; romani Povratak Filipa Latinovicza (1932.) i Na rubu pameti (1938.); strojopis s rukopisnim bilješkama Izlet u Rusiju – Krležine putopisne impresije objavljivane tijekom 1924., 1925. i 1926. u Hrvatu, Književnoj republici i Obzoru te objedinjeni u izdanju 1926. godine; jednočinka Maskerata prvi put objavljena 1913. godine u riječkim Književnim novostima; bezvremenske Balade Petrice Kerempuha, zbirka kajkavskih pjesama prvi put objavljena u Ljubljani 1936. godine; skup rukopisa s bilješkama i razmišljanjima Bilješke Kraljevica-Duga Rijeka 1920-1921.; transkript intervjua Razgovor s Krležom koji je 25. svibnja 1980. s autorom vodio Predrag Matvejević i dr.

Među izloženim djelima naći će se i prvo izdanje romana Tri kavalira gospodjice Melanije (1920. – 1922.), koji su o njegovoj 100. obljetnici, uz dopuštenje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, ponovno otisnuli Teatar poezije, Jesenski i Turk i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u biblioteci Festivalski Krleža. U njoj su do sada objavljeni pretisci djela Pan (2017.), Pjesme I., Pjesme II. i Hrvatska rapsodija (2018.), Pjesme III., Lirika i prvi broj časopisa Plamen (2019.).

Na tematskom susretu uz ovu jednodnevnu izložbu sudjelovat će Lada Čale Feldman, Suzana Marjanić, Goran Matović, Irena Galić Bešker te dramski umjetnici Ana Kvrgić, Anica Kovačević i Nikola Baće.

U fokusu ovogodišnjeg Festivala Miroslav Krleža bit će Krležin stvarni i imaginarni Zagreb. „Izmjestiti Krležu iz Zagreba nemoguće je kao što je nemoguće Pirandellu oduzeti Siciliju, Kafki Prag, Babelju Odesu, a Dostojevskom Petrograd. Ukusi se mijenjaju, idoli stare, mode su sve hirovitije, a ipak svi mi imamo svoju prijestolnicu bola. Naša je ranjeni Zagreb“ stoji u uvodnom tekstu programske knjižice, koji potpisuje Goran Matović, autor i ravnatelj Festivala Miroslav Krleža.

Podsjetimo, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pohranjena je rukopisna ostavština Miroslava Krleže, koju je, po isteku dvadesetogodišnjeg moratorija koji je zahtijevao sam Krleža, Knjižnici darovao njegov univerzalni nasljednik Krešimir Vranešić. Rukopisi su otvoreni na 20. obljetnicu Krležine smrti, 29. prosinca 2001. godine, a njihov je sadržaj predstavljen u katalogu Rukopisna ostavština Miroslava Krleže, koji je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu objavila 2003. godine.

Program 9. festivala Miroslav Krleža.

The post Tematski susret uz izložbu Iz Autorova pera – rukopisna građa Miroslava Krleže appeared first on .

The post Kontakti appeared first on .

The post Knjižnice na karti Hrvatske appeared first on .

The post Osnivanje/statusne promjene/zatvaranje knjižnice appeared first on .

The post Revizija i otpis appeared first on .

The post Stručni nadzor appeared first on .

The post Hrvatske knjižnice u brojkama appeared first on .

Što Te sputava, srce moje, da ne progovoriš iz dubina
Kao orgulje skrivene u crnom lišću noći?
Noćas gledaš kako se odražava u Armu red svjetiljaka
Firentinskih.
Zar nisi o tome davno sanjarila
U djetinjstvu, dok su nad glavom
Drhtale zvijezde, u vinogradu?
Noćas, gle! Kako osjećaš vjetar što dolijete s Arna,
Sa rijeke koju gledaš otvorenim očima,
A moglo bi je rukama grabiti kao vodu
S potoka u Rastušju. U Rastušju je mati,
Moja mati, i moje sestre, i kuća. Jeste li spremile
Ljetinu, vas tri koje ste same
Ostale kod starinske kuće mojih djedova
Čuvajući oganj da ne zgasne med zidovima
Doma koji ostaviše muške ruke? Gledao sam
Danas u San Lorenzu „ Zoru “, koju stvoriše Ruke
U tamnim tišinama mutnoga stoljeća;
Bez prestanka mislim na ruke te
I ne mogu da vjerujem da su zaista
Mrtve. Mrtve ruke.
Oprostite mi, gospodine Michelangelo, što ja
Raskidane misli redam nevješto u tihe rečenice.
Vi možda već znate da sam ja pjesnik iz Hrvatske
Koji ne može vjerovati da su vaše ruke
Mrtve. Mrtve ruke.
Mislim na moje polje, koje su neznane
Ruke požnjele, spavaj, srce moje,
I ne slušaj muziku u gostionicama,
I ne uzdiši, i ne plači nad rijekom
Sa svijetlima. Ruka će sigurno
Ugasiti svjetiljke. Spavaj.
Spavaj, srce moje. Vjetar, i zlato, i kosti.
I pepeo. Spavaj.

(Večer nad gradom)

Dana 27. lipnja 2007. godine, naš Tadija napustio je ovozemaljski život… Otišao je tiho i dostojanstveno…

Dragutin Tadijanović, najdugovječniji hrvatski pjesnik koji je 90-ak godina ispisivao odu hrvatskomu pjesništvu i hrvatskoj kulturi ostavio je iza sebe brojne pjesme, zapise i sjećanja koja će zasigurno živjeti s mnogim budućim naraštajima.

Tadija, kako su ga zvali od milja, bio je najomiljeniji hrvatski pjesnik koji je cijeli svoj životni vijek utkao u svoja djela i zato ne čudi što je još za života dobio ne samo sabrana, izabrana i bibliofilska izdanja svojih djela, sve moguće nagrade i priznanja već i biste i škole, zvijezdu slavnih na opatijskoj obali, pa čak i spomen-dom u Slavonskome Brodu koji čuva uspomenu na život i djelo svojega velikana, a Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti utemeljila je nagradu koja nosi njegovo ime.

Dragutin Tadijanović rođen je 4. studenoga 1905. godine u Rastušju u blizini Slavonskoga Broda. Nižu pučku školu pohađao je u Podvinju, a realnu gimnaziju u Slavonskome Brodu.

Svoj umjetnički put na neki način započeo je 1920. godine, stanujući u brodskome samostanu, gdje je počeo pisati pjesme. Svoje daljnje školovanje usporedno sa svojim umjetničkim načinom života nastavlja u Zagrebu na Gospodarsko-šumarskome fakultetu, gdje je nakon upisa vrlo brzo prešao na Filozofski fakultet, smjer povijest južnoslavenske književnosti i filozofija. Diplomu je dobio 1937. godine. Bio je niz godina urednik književnih izdanja u Nakladnome zavodu Hrvatske i Zori. Godine 1953. utemeljio je Institut za hrvatski jezik pri HAZU, čiji je upravitelj bio do 1973. godine. Bio je redoviti član HAZU te predsjednik Društva hrvatskih književnika. Priredio je više antologija, među kojima su Hrvatska moderna lirika (1933.), Novija hrvatska poezija (1952.), Antologija hrvatskih pjesama u prozi (1958.) i dr. Njegove su zbirke pjesama prevedene na više stranih jezika, od esperanta do hindu i kineskoga jezika.

Za života je objavio više od 500 pjesama u 40-ak zbiraka, od kojih su najpoznatije: Sunce nad oranicama, Pepeo srca, Dani djetinjstva, Tuga zemlje, Pjesme, Blagdan žetve, Srebrne svirale, Prsten, Kruh svagdanji, More u meni, Dom tajnovitosti, Čarolije i mnoga druga djela ovoga velikog književnika.

Tadijanović je u svojem poetskom opusu izgradio jedan lirski svijet u kojem se potpuno ogleda on sam, napisavši svojevrsnu autobiografiju u stihovima. Lirske mu se teme kreću, od dječačkih, naivnih opsesija zatvorenih u pejsaže rodnoga Rastušja, preko nostalgičnih sjećanja na djetinjstvo i mladost, do tragičnoga sukoba sela i grada. Nadahnuće i svježina Tadijanovićeva pjesništva svjedočili su o mladenačkoj energiji i životnoj radosti koja ga je pratila do samoga kraja. Njegov je izraz jedinstven i neponovljiv; oslobodivši svoju poeziju dekorativnih elemenata, on je u slobodnome nevezanom stihu ostvario izvanrednu arhitekturu pjesme, naglašen ritam i muzikalnost stihova.

U povodu stotoga rođendana Dragutina Tadijanovića i tridesete obljetnice Zagrebačkoga knjižničarskog društva, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu i Zagrebačko knjižničarsko društvo organizirali su svečanost s izložbom Tadijinih 100 u 100 – Izbor stotinu knjiga o stotom rođendanu barda hrvatske književnosti. Tom je prigodom književniku uručena počasna iskaznica Zagrebačkog knjižničarskog društva.

Dragutin Tadijanović još je jedna od osoba koja je svojim djelima uljepšala i obogatila našu književnost, dajući joj posebnu notu umjetnosti. Pokazao nam je kako se u nekoliko riječi može skupiti cijela jedna ideja, a baš je to on i ponajbolje radio. Znao je prenijeti dio sebe u pjesmu, zato su one toliko posebne i lijepe.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 410 zapisa o njegovim djelima.

Hrvatski pjesnik Dragutin Tadijanović preminuo je u Zagrebu 27. lipnja 2007. godine.

Sav moj život je u mojim pjesmama.
Dok one žive, živjet ću i ja.

Autor fotografije: Damir Jelić (CC BY-SA 3.0).

The post „Što Te sputava, srce moje, da ne progovoriš iz dubina…“ – uz obljetnicu smrti Dragutina Tadijanovića appeared first on .

Nakon Martynas Mažvydas Nacionalne knjižnice Litve te regionalnh knjižnica u Šiauliaiju i Klaipėdi, izložba Marko Marulić – europski humanist otvorena je 22. lipnja i u Regionalnoj knjižnici u Kaunasu. Riječ je o izložbi koju je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu prirpemila u suradnji s Veleposlanstvom Republike Hrvatske u Republici Litvi povodom predsjedanja Republike Hrvatske Vijećem Europske unije kako bi Europi, ali i svijetu, predstavila neke od najznačajnijih osoba iz hrvatske povijesti. Izložba će u Kaunasu biti otvorena do 7. srpnja 2020., a nakon ljetne stanke nastavlja svoje putovanje po Litvi.

Na otvorenju izložbe pozdravne su govore održali Reda Puzerauskienė, zamjenica ravnateljice  Regionalne knjižnice u Kaunasu,  Jūratė Norvaišienė, predsjednica Odbora za kulturu, obrazovanje i znanost Gradskog vijeća Kaunasa, te i Krešimir Kedmenec, veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Litvi.

Izložba Marko Marulić – europski humanist ostvarena je uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, a posebna zahvala upućuje se partneru izložbe Književnom krugu Split i dr.sc. Bratislavu Lučinu, voditelju Centra za proučavanje Marka Marulića i njegova humanističkoga kruga MARVLIANVM, na čijim se istraživanjima i autorskim tekstovima temelji sadržaj izložbe.

Izložba na 12 izložbenih panoa (na litavskom i engleskom jeziku) kroz Marulićev životni i stvaralački put predstavlja reprezentativni izbor građe iz fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Temelj izložbe prikaz je života i rada Marka Marulića kroz uvid u najčitanija Marulićeva djela koja su već u 16. i 17. stoljeću doživjela brojna izdanja i prijevode. Uz tekstualni i slikovni sadržaj dat je osvrt na Marulićev utjecaj na europske uglednike. Međunarodno značenje Marulićeve pojave dodatno je predstavljeno preslikama priloga o Marulićevu životu i djelu iz brojnih svjetskih enciklopedija, leksikona, kataloga i bibliografija te književno-povijesnih priručnika. Također se njegov rad povezao s radom njegovih suvremenika, među kojima svakako valja istaknuti Litavca Martynas Mažvydasa, autora i urednika prve tiskane knjige na litavskom jeziku. Osim panoa, izložene su i dvije Marulićeve knjige iz fonda Martynas Mažvydas Nacionalne knjižnice Litve. To su Judita prevedena na litavski  te De institutione bene vivendi per exempla sanctorum izdana u Kölnu 1530.

Pripremljen je  prigodni katalog izložbe kao trajni podsjetnik na izložbu koja predstavlja i vezu između Hrvatske i Litve, njihovu sličnu povijest kao i stvaralaštvo. Temelj je to suradnje ovih dviju zemalja u Europskoj uniji i van njenih granica.

The post U Regionalnoj knjižnici u Kaunasu svečano otvorena izložba „Marko Marulić – europski humanist“ appeared first on .

Europeana, digitalna knjižnica, muzej i arhiv koji okuplja baštinu više od 3000 kulturnih ustanova Europe, 15. lipnja 2020. godine predstavila je stranicu Discovering Europe, koja okuplja izložbe, zbirke digitaliziranih umjetničkih slika, razglednica i fotografija, blogove te raznovrsne poučne sadržaje za djecu i mlade osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta namijenjene istraživanju bogate europske prirodne i kulturne baštine.

Među izložbama predstavljenim na ovoj stranici uključena je i virtualna izložba Picture this!, pripremljena 2017. godine kao kruna projekta Zbirke iz južne i istočne Europe u Europeani, čiji je koordinator bila Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu i kojeg je tijekom 2016. godine uspješno provela u suradnji s Europskom knjižnicom (The European Library – TEL). Izložbom je predstavljena zbirka starih razglednica iz fondova nacionalnih knjižnica Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije, Moldavije, Slovenije i Srbije, a iz fonda Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu izdvojene su stare razglednice Pule, Splita i Dubrovnika.

S obzirom na još uvijek prisutne mjere suzbijanja epidemije bolesti COVID-19 te s njima povezane preporuke o putovanjima na odredišta unutar državnih granica, sadržaj ove izložbe sjajan je poziv za sigurno ljetno istraživanje raznovrsne kulturne baštine jugoistočne Europe i koristan vodič za sve one koji će ove godine biti u mogućnosti posjetiti ga.

The post Proputujte Europu na stranicama Europeane appeared first on .

Ja ne znam tko si? Čuj me, dobri druže,
kad padne veče ponad tvoga krova,
kroz mrak se javi ćuk i hukne sova,
a oblaci ko jata ptica kruže
nad tornjevima sela i gradova –
izađi u noć… idi… Divlje ruže
opijat će te putem. Trn će cvasti,
otvorit oči lopoči na vodi.
Izađi… idi… Srebrn plašt će pasti
dalekom cestom, kud te srce vodi…

(Srebrna cesta)

Uz najčitanije, najcitiranije, najpoznatije, ali i estetski i lirski najvrjednije Krklecove stihove, oživjeli smo sjećanje na pjesnika, njegov životni put, kao i na bogatstvo njegova poetskog izričaja.

Srebrna cesta svojevrstan je pjesnikov poziv na hrabro koračanje životnom stazom koja, premda popločena nesigurnim i mračnim trenutcima, zlim i prijetvornim ljudima, odiše neviđenim čuvstvom i neograničenom životnom ljepotom zbog koje vrijedi prkositi svim olujama svijeta.

Gustav Krklec, jedan od najistaknutijih hrvatskih književnika 20. stoljeća, rođen je 23. lipnja 1899. godine u mjestu Udbinja kraj Karlovca. Djetinjstvo je proveo u Maruševcu, u Hrvatskome zagorju, što je ostavilo trajan trag u njegovu poetskom opusu.

U svijet literature ušao je vrlo mlad, još kao šesnaestogodišnji varaždinski gimnazijalac. Javlja se istodobno s Krležom, Andrićem, Ujevićem i Šimićem. U Krklecovoj književnoj biografiji posebno je bitna 1919. godina, kada zajedno s A. B. Šimićem i Nikolom Miličevićem pokreće književni časopis Juriš i kada mu u Zagrebu izlazi prva pjesnička zbirka Lirika. Iste je godine u časopisu Scena tiskana i njegova jedina drama Grobnica, koja mu za života nije praizvedena. Poput Grobnice ostao je podjednako književnokritički nezapažen i Krklecov prvi i jedini roman Beskućnici, tiskan u Zagrebu 1921. godine. Druga je Krklecova pjesnička zbirka Srebrna cesta, objavljena također 1921. godine, koja je zbog velika odjeka publike i kritike doživjela i drugo izdanje 1928. godine. Srebrnom cestom najavio je i neke od bitnih odrednica vlastite poetike: konciznost, neposrednost i preciznost lirskoga iskaza, kojim se očituju vedrina i životna radost, ali i prepoznatljive metafizičke tjeskobe.

Borbenost i žustrina krasile su njegov temperament od rane mladosti pa je tada zbog sudjelovanja u prosvjedima protiv bana Cuvaja morao napustiti varaždinsku i upisati se u zagrebačku Gornjogradsku gimnaziju. Zbog loših ocjena morao je ponovno mijenjati gimnaziju te odlazi na Sušak. U jesen 1921. godine počeo je studij filozofije i psihologije u Zagrebu, potom je otišao u Prag, asistirao je kod Karela Čapeka te odlazi u Beograd, gdje ostaje do 1941. godine. Tamo su nastale i njegove zrele zbirke Darovi za bezimenu (1942.) i Tamnica vremena (1944.). U međuvremenu svoju je osebujnu fizionomiju ostvario zbirkama Nove pjesme (1923.), Ljubav ptica (1926.), Izlet u nebo (1928.) i San pod brezom (1940.).

Tijekom rata nakratko se preselio sa suprugom Mirjanom u Slankamen, a kraj je rata dočekao u Samoboru. Poslije rata vratio se u Zagreb, a u rujnu 1945. godine u Zagreb dolazi i njegova supruga te od tada Krklec živi i radi u Zagrebu.

Uz poeziju, Krklec je pisao i eseje, kritike, putopise, feljtone i aforizme. Mnogo je prevodio, najviše s ruskoga, njemačkoga, ali i sa slovenskoga i češkoga jezika. Posebno se ističu njegovi prijevodi Puškina, Prešerna i Brechta. Pod pseudonimom Martin Lipnjak napisao je niz kritičkih zapisa i eseja. U starijoj dobi sve više piše pjesme za djecu, objavljujući ih u časopisu Radost, kojemu je bio jedan od utemeljitelja, a objavio je i više zbiraka dječjih pjesama – Put u život, Telegrafske basne, Zvonce o repu, Drveni bicikl, Majmun i naočale i San ili java. Još je za života Gustav Krklec za svoje plodno i vrijedno književno stvaralaštvo primio brojna stručna i društvena priznanja, među kojima i Nagradu za životno djelo Vladimir Nazor (1969.). U prigodi stote obljetnice piščeva rođenja, 23. lipnja 1999. godine, na pročelju kuće u Maruševcu, u kojoj je hrvatski pjesnik proživio sretno djetinjstvo, Matica hrvatska u Varaždinu i Općina Maruševec postavile su mu trajan znamen, spomen-ploču. U varaždinskoj Gradskoj knjižnici nalazi se i spomen-soba Gustava Krkleca.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je 380 zapisa o njegovim djelima.

Čitajući djela i literaturu o tome jedinstvenom umjetniku, o njegovu životu i opusu, stekli smo dojam da je bio jedinstvena razigrana duša koja je uživala u životu. Živio je zanimljivo, obišao velik dio svijeta, ali se uvijek vraćao svojem rodnom Zagorju. Za sebe je rekao: „Sretan sam jer sam čovjek.“

Gustav Krklec preminuo je 30. listopada 1977. godine u Zagrebu.

Ja nikada nisam htio da pjevam ni pticama, ni zvijerima, ni stablima, ni talasima morskim, već srcu ljudskom, i tražio sam ritam, riječ i zvuk za to, za takvo srce, meni uvijek blizo i srodno, a ipak tako svoje, tako zagonetno. I kad to srce nije razumjelo jedan glas, ja sam, na svojoj svirali, – ne na harfi ili na liri – izvabio drugi, bliži zvuk, pastirski, ja sam pokušao da sviram svirku od pastira rodnog sela zagorskog.
Nemam, dakle, niti sam imao ikad pretenzija koje su drugi, gotovo uvijek, silom, htjeli da mi nametnu. Ovaj krug, ova cjelina, ovaj splet, ovaj svijet koji sam dao, koji je sav tu, neka bude kao vrelo bar za jednu kap vode žednome, neka bude bar jedan trak svjetlosti u mraku, neka bude blagi melem, neka bude šta hoće, ali svakako će biti jedan – možda mali, ali dostižan – dio onog mene koji sam bio najbliži nedostižnome, neizmjernome.

Izvor naslovne fotografije: https://pixabay.com.

The post „Srebrn plašt će pasti dalekom cestom, kud te srce vodi …“ – uz obljetnicu rođenja Gustava Krkleca appeared first on .

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 18. lipnja 2020. godine održano je svečano uručenje ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava u sklopu druge faze Poziva ZAŽELI – Program zapošljavanja žena.

Program se novčano potpomaže sredstvima Europskog socijalnog fonda u sklopu Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020., a cilj mu je zapošljavanje žena u nepovoljnom položaju na tržištu rada na poslovima pružanja potpore i podrške za starije i nemoćne na području cijele Hrvatske, s naglaskom na teško dostupna i seoska područja, kao i na otoke.

Ugovore vrijedne više od 192 milijuna kuna u sklopu druge faze Programa uručili su predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović i ravnatelj Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Ante Lončar.

U trenutačnoj, drugoj fazi Programa planirano je zapošljavanje 2117 žena koje će brinuti o gotovo 13 tisuća starijih i nemoćnih osoba u Republici Hrvatskoj, dok su u njegovoj prvoj fazi već donesene odluke o novčanom potpomaganju 322 projektna prijedloga vrijedna više od milijardu kuna, a u sklopu kojih je zaposleno 6 tisuća žena i obuhvaćeno 30 tisuća krajnjih korisnika.

The post U NSK uručeni ugovori o dodjeli bespovratnih sredstava za zapošljavanje žena appeared first on .

Kalendarska godina broji 12 mjeseci, a čitateljska u Hrvatskoj bilježi još jedan – Mjesec hrvatske knjige.

U tijeku priprema za nadolazeći Mjesec hrvatske knjige, Knjižnice grada Zagreba raspisale su natječaj za vizualno rješenje koje će se primijeniti na tiskane materijale, mrežne stranice i društvene mreže ove manifestacije. Natječaj je otvoren do 12. srpnja, a na njega se mogu prijaviti sve zainteresirane fizičke i pravne osobe s prebivalištem na području Republike Hrvatske.

Mjesec hrvatske knjige nacionalna je manifestacija koju od 1995. godine odlukom Ministarstva kulture organiziraju Knjižnice grada Zagreba, uz podršku i pomoć partnerskih institucija, među kojima je i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu. Tradicionalno se održava od 15. listopada do 15. studenog, obuhvaćajući velik broj događanja i programa povezanih uz knjigu i čitanje.

Ovogodišnja manifestacija posvećena je planetu Zemlji, posebice zaštiti okoliša, uz moto: Razlistaj se!

Pozivamo vas da proučite pojedinosti o ovom natječaju te pratite novosti o pripremi Mjeseca hrvatske knjige 2020.

The post Natječaj za vizualno rješenje Mjeseca hrvatske knjige 2020. appeared first on .

U ponedjeljak 22. lipnja 2020. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu bit će zatvorena.

U utorak 23. lipnja 2020. Knjižnica će biti otvorena prema redovitome radnom vremenu.

The post Radno vrijeme Knjižnice 22. lipnja 2020. appeared first on .

Zbog brojnih nepovoljnih okolnosti Programski odbor Desetoga festivala hrvatskih digitalizacijskih projekata donio je odluku da se održavanje jubilarnoga D-festa odgodi za 2021. godinu.

Epidemija bolesti COVID-19 otežala je zadnjih mjeseci poslovanje knjižnica i ostalih baštinskih ustanova, a osobito održavanje stručnih i znanstvenih skupova. U isto vrijeme, pokazalo se koliko je bitna digitalizacija građe i digitalizacija poslovanja baštinskih ustanova, kako su nužne online usluge i digitalni proizvodi, kao i online edukacija, ali i znanje, sposobnosti, kreativnost i odgovornost djelatnika da u kriznim uvjetima budu uz svoje korisnike, uz zajednicu s kojom dijele iste teškoće.

Nadamo se da ćemo se sljedeće godine okupiti obogaćeni novim iskustvima, idejama i planovima te da ćemo na 10. D-festu prikazati brojne rezultate rada u području digitalizacije i primjene digitalnih tehnologija, suradničkih projekata i digitalnoga objedinjavanja, virtualnih izložaba, digitalne humanistike i razvoja online usluga te spoznati više o ulozi koju su baštinske ustanove imale u razdoblju kriznih uvjeta rada.

Pozivamo sve kolegice i kolege koji su planirali sudjelovati na ovogodišnjeme D-festu da nam se pridruže i sljedeće godine u ugodnome, stručnome, kreativnome i poticajnome ozračju kakvo naš interdisciplinarni skup potiče zadnjih deset godina.

The post Otkazano održavanje Desetoga festivala hrvatskih digitalizacijskih projekata appeared first on .

U Narodnim novinama 5. lipnja 2020. godine objavljen je Pravilnik o obveznom primjerku (NN 66/2020), a njegova primjena počinje osmog dana od dana njegove objave, odnosno 13. lipnja 2020. godine.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu je odgovorna za prihvat i podjelu građe obveznog primjerka. Obvezni primjerak prikuplja se u svrhu stvaranja nacionalne zbirke knjižnične građe kao kulturnog dobra, izrade nacionalne bibliografije, vođenja statistike o nacionalnoj nakladničkoj produkciji, pohrane i zaštite građe u svrhu njezine trajne dostupnosti korisnicima, izgradnje zavičajnih/regionalnih zbirki te zbirki službenih publikacija, kao i u svrhu izgradnje Hrvatske digitalne knjižnice.

Sukladno članku 39. stavku 2. Zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti kojim se omogućava primanje suženog obujma vrsta publikacija prema potrebama knjižnica u sustavu obveznog primjerka te temeljem članka 8. Pravilnika, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu dostavlja se:

– devet primjeraka knjiga, časopisa i zbornika financiranih ili sufinanciranih javnim sredstvima,
– četiri primjerka knjiga, časopisa i zbornika koji nisu financirani ili sufinancirani javnim sredstvima,
– šest primjeraka ostale vrste građe, prema članku 8. stavku 4. Pravilnika, te
– mrežna (online) građa, prema članku 10. Pravilnika.

The post Objavljen Pravilnik o obveznom primjerku appeared first on .

Od ponedjeljka 15. lipnja 2020. korisnicima je ponovno od 21.00 do 24.00 sata dostupna usluga Večernjeg rada NSK. Predbilježbe za korištenje usluge primaju se putem aplikacije, telefonski na 01/6164-002 ili osobno u Informacijskom centru Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Sukladno mjerama fizičke distance u prostoru provođenja Usluge (nulta razina) istodobno može boraviti najviše 65 osoba.

Korisnicima se prilikom ulaska u NSK beskontaktnim toplomjerom mjeri tjelesna temperatura te je onemogućen ulazak onima s izmjerenom temperaturom 37.2 °C i više.

Pri svakom izlasku iz korisničkog dijela knjižnice (izlazna rampa) korisnici su dužni ponijeti svoje stvari sa sobom. Povratak u prostor za nastavak korištenja usluge Večernjeg rada nije moguć.

Korisnicima se preporučuje nošenje zaštitnih maski. Dužni su koristiti košarice, kretati se u posebno označenim prostorima pridržavajući se mjera fizičke distance, kao i samozaštite i zaštite drugih te se upoznati s Uputama za ponašanje u slučaju potresa.

The post Ponovo dostupna usluga Večernjeg rada NSK – 12. lipnja 2020. appeared first on .

Zbog nadolazećega blagdana Caffe bar NSK zatvorit će se u srijedu 10. lipnja i bit će ponovno otvoren u ponedjeljak 15. lipnja 2020. godine.

Radno je vrijeme Caffe bara NSK od ponedjeljka do petka od 8 do 15.30.

The post Radno vrijeme Caffe bara NSK od 10. do 15. lipnja 2020. appeared first on .

Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
da bi vazda sretna bila!

Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!

Teci Dravo, Savo teci,
Nit’ ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi.

Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije!

(Lijepa naša domovino)

Ime Antuna Mihanovića postalo je simbolom nacionalnoga ponosa Hrvata. Tu je neprolaznu slavu stekao znamenitim stihovima o ljepotama svoje domovine. Riječ je o hrvatskoj himni Lijepa naša domovino koju je uglazbio Josip Runjanin.

Hrvatski književnik i političar Antun Mihanović rođen je 10. lipnja 1796. godine u Zagrebu, gdje je završio pučku školu, gimnaziju i studij filozofije. U Beču je studirao pravo u vrijeme kad se tamo razvijala filologija te se i sam počeo zanimati za nju. Tada je više počeo cijeniti svoj jezik te je u tome duhu napisao brošuru Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku 1815. godine, koja se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a njezina vrijednost istaknuta je i u članku u novinama Dom i svijet koji je dostupan na Portalu starih hrvatskih novina. U tome bitnom spisu, koji se pojavio prije hrvatskoga narodnog preporoda, Antun Mihanović za hrvatski jezik traži mjesto koje su svojim jezicima dali drugi narodi. Bio je to prosvjed protiv latinskoga jezika jer je smatrao da se narodnim jezikom najbolje može izraziti misli te da se samo njim može stvarati narodna kultura. Slava što ju je Antun Mihanović dva desetljeća poslije stekao pjesmom Horvatska domovina, odnosno Lijepa naša domovino, čini se još većom i zaslužnijom imamo li na umu da je svoje djelo stvorio u vrijeme kad je Hrvatska ležala u duboku snu i kad je Ljudevit Gaj među malobrojnim hrvatskim piscima tražio suradnike za svoju Danicu. Antun Mihanović u to je vrijeme živio u Rijeci i njegova Horvatska domovina bila je jedan od prvih priloga domoljubnim nastojanjima Ljudevita Gaja, koji je pjesmu objavio u u desetome broju prvoga hrvatskog kulturnog i književnoga časopisa Danicza horvatzka, slavonzka y dalmatinzka, koji od 1836. godine izlazi pod imenom Danica ilirska. Više pojedinosti o tijeku događaja od prve objave u Danici do stvaranja himne te o prigodama i mjestima na kojima se izvodila Mihanovićeva pjesma Horvatska domovina dostupno je na Portalu starih novina i časopisa.

Na mrežnoj stranici Zvuci prošlosti dostupan je zvučni zapis pjesme Lijepa naša domovino.

O bogatoj Mihanovićevoj književnoj ostavštini svjedoči i približno 120 zapisa o njegovim djelima u online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Antun Mihanović preminuo je 14. studenoga 1861. godine u Novim Dvorima nedaleko od Klanjca.

The post „Lijepa naša domovino…“ – uz obljetnicu rođenja Antuna Mihanovića appeared first on .

U odgovoru na zbivanja povezana sa smrću američkog građanina Georgea Floyda, Međunarodni savez knjižničarskih društava i ustanova (IFLA) 5. lipnja 2020. godine na svojim mrežnim stranicama objavio je izjavu predsjednice IFLA-e Christine Mackenzie i IFLA-inog glavnog tajnika Geralda Leitnera o suprotstavljanju knjižnica svim oblicima rasizma.

Sadržaj ove izjave, koja se uslijed svjetskog karaktera Saveza može smatrati izjavom kojom globalna knjižničarska zajednica odbacuje rasizam u svim njegovim pojavnostima te koju u cijelosti podržava i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, prenosimo u cijelosti:

Izjava predsjednice Međunarodnog saveza knjižničarskih društava i ustanova (IFLA) Christine Mackenzie i glavnog tajnika Saveza Geralda Leitnera: U društvu koje grade knjižnice nema mjesta rasizmu

Potaknuti smrću Georgea Floyda i ostalim slučajevima sličnih smrti posvuda u svijetu, predsjednica Međunarodnog saveza knjižničarskih društava i ustanova (IFLA) Christine Mackenzie i glavni tajnik Saveza Gerald Leitner objavili su izjavu sljedećeg sadržaja:

IFLA osuđuje sve oblike rasizma kao suštinski protivne ljudskim pravima i vrijednostima knjižničarske struke.

Knjižnice su ustanove čije je djelovanje posvećeno postizanju poboljšanja života pojedinaca i zajednica kojima služe. U tom djelovanju knjižnice ne samo da odbacuju svaki oblik diskriminacije, već i aktivno promiču društvenu uključenost, pružajući svima stvarne prilike da ostvare svoja prava na informiranost, kulturu i znanost. U društvu za čiju se izgradnju zalaže IFLA nema mjesta rasnoj diskriminaciji i nasilju potaknutom rasizmom, kojeg je najnedavniji primjer smrt Georgea Floyda, uz nažalost brojne slične primjere diljem svijeta.

Kao svjetska organizacija, IFLA predano radi na omogućivanju svima da se uključe u njezinu djelatnost i izvuku iz nje dobrobit, bez obzira na državljanstvo, tjelesna ograničenja, etničko porijeklo, rod, mjesto življenja, jezik, političke stavove, rasu ili vjersko opredjeljenje.

Temeljem svojih proglasa o narodnim i školskim knjižnicama, kao i izjave o knjižnicama i intelektualnoj slobodi, IFLA opisane vrijednosti primjenjuje i na rad svih tijela Saveza. Kao što je to istaknuto u IFLA-inom proglasu o multikulturnosti kao bitnoj odrednici knjižnica, posvećenost navedenim vrijednostima zahtijeva ulaganje svjesnog napora i značajnog truda kako bi se građu, knjižničnu praksu te vještine knjižničarskog osoblja uskladilo s potrebama svih članova zajednica kojima knjižnice služe. Štoviše, to obvezuje i Savez i knjižnice koje okuplja da aktivno zagovaraju društvenu uključenost na razini najšire zajednice.

Stoga zajedno s našim kolegama, članovima Američkog knjižničarskog društva i Australskog knjižničarskog i informacijskog društva, kao i svim našim kolegama svugdje u svijetu, izražavamo svoju solidarnost sa svima koji su izloženi rasnoj diskriminaciji unutar i izvan područja knjižničarstva. U skladu s tim, nastavit ćemo raditi na promicanju knjižničnih i informacijskih usluga kao načina izgradnje boljeg društva za sve.

Christine Mackenzie
Predsjednica Međunarodnog saveza knjižničarskih društava i ustanova

Gerald Leitner
Glavni tajnik Međunarodnog saveza knjižničarskih društava i ustanova

The post Izjava IFLA-e o suprotstavljanju knjižnica rasizmu appeared first on .