Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Za vsaku dobru reč,
Kaj reći si mi znala,
Za vsaki pogled tvoj,
Za vsaki smeh tvoj, fala!

Tak malo dobroga
V živlenju tu se najde,
I če je sunce čas,
Za oblak taki zajde.

A ti si v srce mi
Tak puno sunca dala.
Kaj morem ti neg’ reć:
Od vsega srca fala!

(Fala)

Čitajući jednu od najljepših kajkavskih pjesama, prisjećamo se istaknutoga hrvatskog kajkavskog pjesnika Dragutina Milivoja Domjanića.

Dragutin Milivoj Domjanić rođen je 12. rujna 1875. godine u Krčima pokraj Adamovca. Završivši studij prava, bio je sudac i vijećnik Banskoga stola. Bio je član JAZU/HAZU od 1919., predsjednik Matice hrvatske od 1921. do 1926., a 1927. godine predsjednik je zagrebačkoga odjela PEN kluba.

Prvu pjesmu, domoljubnicu Ljubav k domovini, tiskao je u Bršljanu 1892. godine pod pseudonimom Milivoj Seljan. Surađuje u modernističkim časopisima te podupire mlade u književnome sukobu sa starijim naraštajem. Napisao je i nekoliko crtica te više književnih prikaza koji su uglavnom u duhu njegovih lirskih interesa i stilske manire. Godine 1920. u zagrebačkome Teatru marioneta Velimir Deželić ml. postavio je Domjanićev igrokaz Petrica Kerempuh i spametni osel kao prvu međuratnu lutkarsku predstavu, u kojoj kritički i satirički opisuje hrvatske intelektualce. Kada se govori o Domjaniću, rjeđe se spominje njegova prevoditeljska djelatnost. Prevodio je poeziju J. W. Goethea, H. Heinea, P. Verlainea, C. Baudelairea, S. Mallarméa, kao i prozu M. Gorkoga i L. N. Tolstoja. Osobito su ga privukle provansalske pjesme francuskoga pjesnika Frédérica Mistrala koje dijele istu sudbinu kao i njegove – i jedan i drugi bili su svedeni na narječje koje je još samo u puku nastavilo živjeti. Prije Prvoga svjetskoga rata počeo je pisati vrlo cijenjene stihove na kajkavskome, narječju svojega rodnog kraja, i tomu je ostao vjeran do kraja života. U to se doba pisanje na kajkavskome narječju smatralo stvaralačkom oporbom jer je nedostajala svijest o mogućnosti modernoga pjesničkog iskaza na tome istoimenom narječju. Prvi je u hrvatskoj književnosti cjelovitije i umjetnički zrelije ostvario melodioznost i ritmičnost kajkavskoga dijalektalnog izraza. Iako je počeo kao pjesnik na štokavskome književnom standardu Pjesme (1909.), Domjanić je najpoznatiji kao pjesnik kajkavskih stihova. Trima kajkavskim zbirkama Kipci i popevke (1917.), V suncu i senci (1927.) i Po dragome kraju (1933.) postao je bard novije kajkavske poezije – klasik kajkavske riječi. Pjevao je o duhovnoj ljubavi, intimi plemićkih domova, gospodarskim perivojima, markizama i kavalirima minulih dana.

Mnoge su Domjanićeve pjesme uglazbljene, a među najpoznatijima su Fala i Popevke sem slagal, koje je uglazbio Vlaho Paljetak. Njegova je kajkavska poezija osuvremenila književnost i pomogla njezinoj integraciji u jedinstveni kontekst hrvatske književnosti.

Na mrežnoj stranici Zvuci prošlosti dostupni su zvučni zapisi pjesama Bele rože i Susedovo dete, a na stranici virtualne izložbe Svakodnevica 1914. u starim hrvatskim novinama dostupna je pjesma Ciklame, krvave ciklame.

Domjanićevo ime nosi i smotra dječjega kajkavskog pjesništva u Sv. Ivanu Zelini. Ova tradicionalna godišnja književno-nakladnička manifestacija održava se u Sv. Ivanu Zelini još od 1970. godine radi poticanja sustavnoga rada s pjesnički nadarenom djecom u osnovnim školama s kajkavskoga govornog područja.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se njegov rukopis, dok su neke od njegovih pjesama dostupne u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Hrvatski pjesnik Dragutin Domjanić preminuo je 7. lipnja 1933. godine u Zagrebu.

…Sve ja sad pusto ni imena nema,
Šutnja tek šaptanje spomena sluša.
Pusto je, mrtvo, gdje dom je moj bio,
Al tamo i sad još sva mi je duša.

(Krče)

The post Sjećanje na Dragutina Domjanića appeared first on .

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 7. rujna 2022. godine otvorene su dvije izložbe posvećene hrvatsko-češkim odnosima: Hrvatska i Češka 1992. – 2022. kroz fotografije te Češka poezija u grafičkim mapama Zdenke Pozaić, a mogu se razgledati do 17. rujna 2022. godine.

Na početku svečanoga otvorenja izložaba okupljenima se obratila glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanka Stričević, zatim predsjednik Hrvatsko-češkoga društva, a ujedno i autor izložbe Hrvatska i Češka 1992. – 2022. kroz fotografije Marijan Lipovac, povjesničarka umjetnosti, a ujedno i autorica izložbe Češka poezija u grafičkim mapama Zdenke Pozaić Nevenka Šarčević, te grafička umjetnica Zdenka Pozaić. Izložbu je otvorio veleposlanik Republike Češke u Republici Hrvatskoj njegova ekselencija Milan Hovorka.

Izložba Hrvatska i Češka 1992. – 2022. kroz fotografije donosi prikaz povezanosti dviju zemalja u prethodnih 30 godina od uspostave međusobnih diplomatskih odnosa. Autor je izložbe predsjednik Hrvatsko-češkoga društva Marijan Lipovac koji je za svaku od prethodnih godina odabrao jednu fotografiju, nastojeći obuhvatiti svu širinu i bogatstvo hrvatsko-čeških veza. Posjetitelji će moći vidjeti fotografije posjeta hrvatskih i čeških državnika te crkvenih velikodostojnika kao i fotografije koje prikazuju hrvatsko-češku kulturnu suradnju, potporu nacionalnim manjinama, pomoć Češke u saniranju posljedica Domovinskoga rata, uzajamne turističke posjete, češke investicije u Hrvatskoj te susrete hrvatskih i čeških nogometnih navijača. Na fotografijama su prikazane neke od najistaknutijih osoba koje su obilježile hrvatsko-češke veze u prethodnih 30 godina, poput Dušana Karpatskoga, Jiříja Menzela, Michala Viewegha, Zlatka Stahuljaka, Vlade Milunića i Mira Gavrana. Fotografije ističu srdačnost i pozitivno ozračje koje vlada u gotovo tisućljetnim hrvatsko-češkim odnosima. Pokrovitelj je izložbe Hina, čiji su fotoreporteri snimili znatan dio izloženih fotografija koje su i iz arhiva Hrvatsko-češkoga društva, pojedinih iustanova te iz osobnih albuma.

Izložba Češka poezija u grafičkim mapama Zdenke Pozaić prikazuje opus ove istaknute hrvatske slikarice i grafičarke nadahnut djelima čeških pjesnika te hrvatskih pjesnika prevedenih na češki. Autorica je ove izložbe povjesničarka umjetnosti Nevenka Šarčević. Na pjesničko-grafičkim mapama Zdenka Pozaić radi od 1981. godine u više biblioteka u sklopu kojih interpretira hrvatsku i inozemnu poeziju, a pri čem češka poezija zauzima bitno mjesto. Motivaciju za bavljenje ovom poezijom nalazi na različite načine. Naime, njezina je povezanost s češkom kulturom slojevita zbog njezine posvemašnje vrijednosti i podrijetla te prijateljskih kontakata, posebno s Dušanom Karpatskim, znalačkim prevoditeljem te poznavateljem hrvatske i češke književnosti. Ostvarila je brojne grafičke mape u drvorezu i linorezu, a nerijetko je riječ o prvim prijevodima na hrvatski ili pak češki jezik u kojima je interpretirala poeziju istaknutih čeških pjesnika poput Vladimíra Holana (Noć s Hamletom), Františeka Halasa (Prag), Jaroslava Seiferta (Bachov koncert) ili pak pjesnikinje Jiřine Haukove i hrvatskih pjesnika poput Dragutina Tadijanovića, Antuna Šoljana, Tonka Maroevića, Luka Paljetka i pjesnikinje Andriane Škunce. U tim se mapama ogledaju izražajna obilježja ukupna opusa, ali i individualan pristup u interpretaciji pojedine pjesme.

Izložbe se održavaju uz potporu Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske tijekom šestomjesečnoga češkog predsjedanja Vijećem Europske unije.

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post U NSK otvorene dvije izložbe posvećene hrvatsko-češkim odnosima appeared first on .

U povodu Međunarodnoga dana pismenosti (International Literacy Day – ILD) koji se obilježava 8. rujna, širom svijeta promiču se pismenost i obrazovanje.

Inicijativa za obilježavanje Međunarodnoga dana pismenosti pojavila se 1965. godine u Teheranu na Svjetskoj konferenciji ministara obrazovanja o temi iskorjenjivanja nepismenosti. Ovaj dan služi za slavlje pismenosti na međunarodnoj razini, ali i kao upozorenje na važnost procesa opismenjivanja i njezine kvalitete. Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization – UNESCO) koja je ovu inicijativu i pokrenula, podsjeća da je pismenost temeljno ljudsko pravo i uporište za cjeloživotno učenje.

Središnje događanje obilježavanja Međunarodnoga dana pismenosti 2022., koji se održava pod temom Transformacija prostora za učenje pismenosti, bit će dvodnevni hibridni međunarodni događaj u Obali Bjelokosti, dok će se Hrvatska brojnim aktivnostima i programima širom svijeta pridružiti stručnim skupom Kultura čitanja: što nam govore istraživanja o čitanju koji će se održati u organizaciji Hrvatskoga čitateljskog društva u suradnji s Hrvatskom knjižnicom za slijepe, Školskom knjigom i Odjelom za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru te uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Tema je Skupa tradicionalno usmjerena na povezivanje ljudi koji rade na poticanju pismenosti na svim razinama – od vrtića, preko škole i visokoškolskih ustanova do obitelji i knjižnica – kako bi svi, surađujući, djelovali na razvoj čitateljskih sposobnosti djece, učenika i studenata te tako pridonijeli obrazovanijemu, sposobnijemu i razvijenijemu društvu.

Međunarodni dan pismenosti prilika je da se upozori na nepismenost kao globalni problem jer pisana je riječ oduvijek povezivala ljude iz prošloga, sadašnjega i budućega vremena u jedinstveno čovječanstvo.

The post Međunarodni dan pismenosti 2022. – „Kultura čitanja: što nam govore istraživanja o čitanju“ appeared first on .

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:

– rukovoditelj Odjela zaštita i pohrana
– knjižničarski savjetnik za skrb o pisanoj baštini – kuturnomu dobru u Hrvatskome zavodu za knjižničarstvo
– diplomirani knjižničar u Odjelu obrada
– diplomirani knjižničar u Odjelu obrada
– diplomirani knjižničar u Odjelu bibliografsko središte
– diplomirani knjižničar u Odjelu korisničke službe (Proces informacijski centar)
– stručni savjetnik – predmetni specijalist u Odjelu korisničke službe
– diplomirani knjižničar – redaktor Integriranoga knjižničnog sustava u Odjelu informacijske tehnologije
– konzervator u Odjelu zaštita i pohrana
– knjižničar u Odjelu nabava i izgradnja zbirki
– pomoćni knjižničar u Odjelu nabava i izgradnja zbirki
– pomoćni knjižničar u Zbirci muzikalija i audiomaterijala
– pomoćni knjižničar u Odjelu zaštita i pohrana
– viši stručni savjetnik za financijske i računovodstvene poslove u Odjelu zajednički poslovi – Odsjek financijski i računovodstveni poslovi
– viši stručni savjetnik za planske aktivnosti i pripremu i provedbu projekata u Odjelu zajednički poslovi – Odsjek tajništvo
– specijalist za administrativne poslove u Odsjeku tajništvo
– viši stručni savjetnik za održavanje elektroinstalacija u Odjelu zajednički poslovi – Odsjek održavanje
– namještenik – radno mjesto  IV. vrste na poslovima čišćenja u Odjelu zajednički poslovi – Odsjek održavanje.

Pojedinosti o Natječaju.

The post Raspisan natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta appeared first on .

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:

– rukovoditelj Odjela zaštita i pohrana
– knjižničarski savjetnik za skrb o pisanoj baštini – kuturnomu dobru u Hrvatskome zavodu za knjižničarstvo
– diplomirani knjižničar u Odjelu obrada
– diplomirani knjižničar u Odjelu obrada
– diplomirani knjižničar u Odjelu bibliografsko središte
– diplomirani knjižničar u Odjelu korisničke službe (Proces informacijski centar)
– stručni savjetnik – predmetni specijalist u Odjelu korisničke službe
– diplomirani knjižničar – redaktor Integriranoga knjižničnog sustava u Odjelu informacijske tehnologije
– konzervator u Odjelu zaštita i pohrana
– knjižničar u Odjelu nabava i izgradnja zbirki
– pomoćni knjižničar u Odjelu nabava i izgradnja zbirki
– pomoćni knjižničar u Zbirci muzikalija i audiomaterijala
– pomoćni knjižničar u Odjelu zaštita i pohrana
– viši stručni savjetnik za financijske i računovodstvene poslove u Odjelu zajednički poslovi – Odsjek financijski i računovodstveni poslovi
– viši stručni savjetnik za planske aktivnosti i pripremu i provedbu projekata u Odjelu zajednički poslovi – Odsjek tajništvo
– specijalist za administrativne poslove u Odsjeku tajništvo
– viši stručni savjetnik za održavanje elektroinstalacija u Odjelu zajednički poslovi – Odsjek održavanje
– namještenik – radno mjesto  IV. vrste na poslovima čišćenja u Odjelu zajednički poslovi – Odsjek održavanje.

Pojedinosti o Natječaju.

The post Natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta od 7. rujna 2022. appeared first on .

U organizaciji Hrvatsko-češkoga društva i suorganizaciji Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu od 5. do 17. rujna 2022. godine u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu održat će se dvije izložbe posvećene hrvatsko-češkim odnosima: Hrvatska i Češka 1992. – 2022. kroz fotografije te Češka poezija u grafičkim mapama Zdenke Pozaić. Svečanost otvorenja izložaba održat će se u srijedu 7. rujna u 12 sati, a otvorit će ih češki veleposlanik u Hrvatskoj Milan Hovorka.

Izložba Hrvatska i Češka 1992. – 2022. kroz fotografije donosi prikaz povezanosti dviju zemalja u prethodnih 30 godina od uspostave međusobnih diplomatskih odnosa. Autor je izložbe predsjednik Hrvatsko-češkoga društva Marijan Lipovac koji je za svaku od prethodnih godina odabrao jednu fotografiju, nastojeći obuhvatiti svu širinu i bogatstvo hrvatsko-čeških veza. Posjetitelji će moći vidjeti fotografije posjeta hrvatskih i čeških državnika te crkvenih velikodostojnika kao i fotografije koje prikazuju hrvatsko-češku kulturnu suradnju, potporu nacionalnim manjinama, pomoć Češke u saniranju posljedica Domovinskoga rata, uzajamne turističke posjete, češke investicije u Hrvatskoj te susrete hrvatskih i čeških nogometnih navijača. Na fotografijama su prikazane neke od najistaknutijih osoba koje su obilježile hrvatsko-češke veze u prethodnih 30 godina, poput Dušana Karpatskoga, Jiříja Menzela, Michala Viewegha, Zlatka Stahuljaka, Vlade Milunića i Mire Gavrana. Fotografije ističu srdačnost i pozitivno ozračje koje vlada u gotovo tisućljetnim hrvatsko-češkim odnosima. Pokrovitelj je izložbe Hina, čiji su fotoreporteri snimili znatan dio izloženih fotografija koje su i iz arhiva Hrvatsko-češkoga društva, pojedinih iustanova te iz osobnih albuma.

Izložba Češka poezija u grafičkim mapama Zdenke Pozaić prikazuje opus ove istaknute hrvatske slikarice i grafičarke nadahnut djelima čeških pjesnika te djelima hrvatskih pjesnika prevedenih na češki. Autorica je ove izložbe povjesničarka umjetnosti Nevenka Šarčević. Na pjesničko-grafičkim mapama Zdenka Pozaić radi od 1981. godine u više biblioteka u sklopu kojih interpretira hrvatsku i inozemnu poeziju, a pri čem češka poezija zauzima bitno mjesto. Motivaciju za bavljenje ovom poezijom nalazi na različite načine. Naime, njezina je povezanost uz češku kulturu slojevita zbog njezine posvemašnje vrijednosti i podrijetla te prijateljskih kontakata, posebno s Dušanom Karpatskim, znalačkim prevoditeljem te poznavateljem hrvatske i češke književnosti. Ostvarila je brojne grafičke mape u drvorezu i linorezu, a nerijetko je riječ o prvim prijevodima na hrvatski ili pak češki jezik u kojima je interpretirala poeziju istaknutih čeških pjesnika poput Vladimíra Holana (Noć s Hamletom), Františeka Halasa (Prag), Jaroslava Seiferta (Bachov koncert) ili pak pjesnikinje Jiřine Haukove i hrvatskih pjesnika poput Dragutina Tadijanovića, Antuna Šoljana, Tonka Maroevića, Luka Paljetka i pjesnikinje Andriane Škunce. U tim se mapama ogledaju izražajna obilježja ukupna opusa, ali i individualan pristup u interpretaciji pojedine pjesme.

Izložbe se održavaju uz potporu Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske tijekom šestomjesečnoga češkog predsjedanja Vijećem Europske unije.

The post U NSK dvije izložbe posvećene hrvatsko-češkim odnosima appeared first on .

Do daljnjega se odgađa otvaranje Restorana i caffe bara NSK zbog radova povezanih s revitalizacijom vrelovodne mreže na području grada Zagreba.

O ponovnome otvaranju Restorana i caffe bara NSK bit ćete pravodobno obaviješteni.

Zahvaljujemo na razumijevanju.

The post Obavijest o odgodi otvaranja Restorana i caffe bara NSK appeared first on .

„Nema više našega Starog Mačka”, rečenica je kojom je otac hrvatskoga stripa ispraćen na vječni počinak. On i njegov najdraži lik iz stripa – postali su jedno.

Otac hrvatskoga stripa Andrija Maurović rođen je 29. ožujka 1901. godine u Boki kotorskoj. Nakon godine dana provedene na Akademiji likovnih umjetnosti prekida školovanje i započinje suradnju s različitim naručiteljima i izdavačima. Radio je ilustracije, crtao karikature, izrađivao plakate, a od 1935. godine i stripove.

Osebujna stilizacija, sekvence iscrtane lakim, virtuoznim potezom, sugestivno prikazani protagonisti i ozračje pojedi­nih zbivanja, slika prožeta ekspresivnim nabojem, slijed kadrova u kojima se gotovo filmskom dinamikom smjenju­ju različiti prostorni planovi i rakursi – sve to čini Maurovićeve stripove prepoznatljivima na prvi pogled te ih se ni zabunom ne može pripisati nekomu drugom, bilo kojemu autoru u povijesti devete umjetnosti.

Grafička zbirka Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu posjeduje najveću i najcjelovitiju zbirku stripovnih crteža Andrije Maurovića, njih više od pet stotina: stripove Vjerenica mača, Podzemna carica, Knez Radoslav, Ahura Mazda na Nilu, Tomislav, Mrtvački brod, Opsada, Plantaža Beranda, Brodolomci na otoku Mega, Grička vještica, Rankov odred, Zlatni otok, Crni jahač i Ilustracije iz Zabavnika. U Knjižnici je pohranjeno i osam Maurovićevih crteža tušem kao i neki od njegovih brojnih plakata.

U sklopu programa Dani otvorenih vrata NSK 2019. godine Odjel Zaštita i pohrana Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u suradnji s Grafičkom zbirkom Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu organizirao je radionicu pod nazivom U svijetu stripa, posvećenu velikanu hrvatskoga stripa Andriji Mauroviću. U sklopu radionica polaznici su se upoznali s bogatom zbirkom stripovnih crteža Andrije Maurovića koje čuva Grafička zbirka NSK kao i s postupcima njihove zaštite. Građani, učenici i studenti koji su sudjelovali na radionicama mogli su se okušati i u tehnici visokoga tiska na temu stripa.

Godine 2011., u povodu obilježavanja 30. obljetnice smrti Andrije Maurovića, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu predstavila je neke od brojnih stripovnih crteža koje čuva u svojem fondu. Bile su izložene table stripa otkupljene iz privatnih zbiraka koje su pomno restaurirane.

Andrija Maurović, jedan od najvećih autora stripa u svijetu koji je umijeće stripovnih crteža uzdigao do najviše razine tehničke vještine i estetske vrijednosti, preminuo je 2. rujna 1981. godine u Zagrebu.

Iako više nije među nama, njegovi radovi poslužit će kao uzor i poticaj sadašnjim i budućim naraštajima stripovnih crtača.

The post Uz obljetnicu smrti oca hrvatskoga stripa Andrije Maurovića appeared first on .

Standard za visokoškolske, sveučilišne i znanstvene knjižnice (NN 81/2022) objavljen je u srpnju 2022. godine u Narodnim novinama.

Standardom je određena njegova namjena, propisani su uvjeti za utemeljivanje i obavljanje djelatnosti knjižnica, službeni spisi poslovanja, način zaštite prava korisnika kao i smjernice za proširenje i razvoj usluga. Na kraju Standarda nalaze se i dva priloga s instrumentima za mjerenje uspješnosti knjižnica. Prvi prilog sadrži trinaest pokazatelja uspješnosti, a drugi je evaluacijski list za utvrđivanje opsega uspješnosti knjižnične djelatnosti u visokoškolskim, sveučilišnim i znanstvenim knjižnicama.

Standard za visokoškolske, sveučilišne i znanstvene knjižnice počeo je službeno vrijediti 20. srpnja 2022. godine. Knjižnice su dužne uskladiti svoju djelatnost s odredbama Standarda u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Standarda.

The post Objavljen Standard za visokoškolske, sveučilišne i znanstvene knjižnice appeared first on .

… ne bi smjela biti nauka, da odgoji činovnika ili odvjetnika, nego – čovjeka.

The post Citat 1. rujna 2022. appeared first on .

U petak, 2. rujna 2022. u 11 sati pod nazivom Elegant e-resource management održava se treći u nizu mrežnih seminara Alma akademije.

Ovaj seminar bavit će se procesom upravljanja elektroničkim izvorima – počevši od nabave, pretplate do obnove licence – i načinom na koji Alma tim procesom jednostavno upravlja.

Seminari se održavaju na engleskome jeziku putem Zoom platforme, a sudjelovanje se ne naplaćuje. Svi zainteresirani mogu se prijaviti putem mrežnog obrasca.

Podsjećamo, Ex Libris i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu organiziraju preko Zoom platforme niz od pet mrežnih seminara pod nazivom Alma akademija webinari. Mrežni seminari namijenjeni su svim knjižničarima neovisno o vrsti knjižnice u kojoj rade kao i o knjižnično-informacijskome sustavu u uporabi. Prvi mrežni seminar pod nazivom Up in the Cloud održan je 1. srpnja 2022. godine.

Svrha je Alma akademije upoznati knjižničarsku zajednicu u Hrvatskoj s funkcionalnostima knjižnično-informacijskih sustava nove generacije, obavijestiti o novostima u području bibliografskih oblika i mogućnostima tranzicije u okružje povezanih podataka (linked data), demonstrirati sučelje objedinjenoga upravljanja tiskanom, elektroničkom i digitalnom građom te sučelje koje odgovara na nova očekivanja korisnika i pruža novo digitalno iskustvo.

The post Treći u nizu mrežnih seminara Alma akademije appeared first on .

Restoran i caffe bar NSK započinje s radom 5. rujna 2022. godine.

Radno je vrijeme Caffe bara NSK od ponedjeljka do petka od 8 do 15, a restorana od 9 do 15 sati.

The post Obavijest o otvaranju Restorana i caffe bara NSK appeared first on .

…Koko se počeša desnom rukom iza lijevog uha. Predosjećao je da će njegov izlet u Pariz, kome se toliko radovao, biti uzbudljiviji od najstašnijeg sna …

(Koko u Parizu)

Ako se bilo gdje spomenu imena Koka i Melite, svatko će se, od djetinjstva do zrelih godina, odmah sjetiti književnika Ivana Kušana. Književni tata Koka i Melite rođen je 30. kolovoza 1933. godine u Sarajevu, a od šeste godine živio je u Zagrebu, gdje je završio studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti. Podatak o Kušanovu slikarskom obrazovanju bitan je za prepoznavanje slikarske sastavnice u njegovu stilu, a i stoga što je nekoliko svojih knjiga, poput Zvonimira Baloga, sam ilustrirao. Radio je kao urednik na Radio Zagrebu i u nakladničkim kućama, posebno u Školskoj knjizi, gdje je uređivao uspješnu biblioteku za mladež pod naslovom Modra lasta. Radio je i u Znanju, gdje je više godina uređivao zanimljivu i vrijednu biblioteku HIT junior. Pisao je za radio, televiziju i kazalište, odnosno za odraslu i mlađu čitalačku publiku. Kušan je i prevodio djela dječje, ali i klasične i moderne književnosti, i to s ruskoga, engleskoga i francuskoga jezika. Među djelima za odrasle značajnija su Kušanova djela Toranj, Naivci, Prerušeni prosjak i Čaruga (drama i filmski scenarij), a posebno treba istaknuti njegove romane za djecu Uzbuna na Zelenom Vrhu, Koko i duhovi, Domaće zadaće, Zagonetni dječak, Lažeš, Melita, Koko u Parizu i Ljubav ili smrt. Kušan je autor i knjige pripovijedaka Strašni kauboj, a u nizu njegovih radijskih i televizijskih tekstova ističe se televizijska serija Dvadeset slavnih.

U naslovima Kušanovih romana često se pojavljuje Koko (Koko i duhovi, Koko u Parizu i Koko u Kninu). I ne samo u naslovima romana, Koko je najčešći gost na stranicama Kušanovih knjiga. Koko nije postao samo junak Kušanovih romana već i junak hrvatske dječje književnosti. On je tu među nama, zajedno s Hlapićem, Perom Kvržicom, Grgom Čvarkom i dr. Ni u jednome romanu Koko se ne izdvaja iz sredine u kojoj se nalazi i s kojom živi. Bez obzira na to što se ne nameće čitatelju, on se svojom pojavom u nekoliko romana i svojim imenom na naslovnoj stranici doima kao središnji lik u cjelokupnome Kušanovu romansijerskom opusu. Bitno je naglasiti kako je roman Koko u Parizu zasićen dijalozima, što je iskoristio kazališni redatelj Miro Međimorec i preradio roman u dramsko djelo. Bitno je naglasiti kako je Koko u Parizu nagrađen 1972. godine nagradama Grigor Vitez i Ivana Brlić-Mažuranić.

Vraćajući se u Kušanovo djetinjstvo, vraća nam se i sjećanje na Melitu, a to znači i na najkraći Kušanov roman Lažeš, Melita. Dakle, i ne samo Koko! Melita je osebujna junakinja Kušanova opusa. Ona izmišlja, i to uporno. Njezina bujna mašta stvara mnogo problema, ali istodobno zbunjuje, ponajprije roditelje, a ni drugi ne ostaju hladni i neizainteresirani. U romanu Lažeš, Melita nema izrazito dobrih ni izrazito loših. Sva ta djeca, ali i odrasli, nikada ne čine zla djela.

… Što god je rekla… Zapravo, što god je izmislila, što god je slagala, ostvarilo se, obistinilo se. Tek sad je shvatila koliko je mnogo lagala.
– Ja sam lažljivica! – protisnu ona bijesno kroza zube i udari nogom o pod. (…)

(Lažeš, Melita)

U sklopu Međunarodne dječje digitalne knjižnice, projekta započetoga u proljeće 2002. godine pozivom Kongresne knjižnice (Library of Congress) nacionalnim knjižnicama u svijetu na suradnju u izgradnji prve dječje digitalne knjižnice u svijetu, dostupna je knjiga Koko i duhovi, koja je također dostupna i u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Na temelju toga uzbudljivog romana 2011. godine snimljen je igrani film u režiji Danijela Kušana.

Ivan Kušan, pisac našega djetinjstva, preminuo je 20. studenoga 2012. godine u Zagrebu.

Odlaskom Ivana Kušana ostali smo bez istaknutoga književnika i tvorca naše dječje sreće, ali zato ćemo njegovim bezvremenskim djelima njegovati sjećanja na njega. I zato ponekad odvojite malo vremena za sebe i sjećanja na djetinjstvo, a upravo su neka od Kušanovih djela savršen instrument za taj magični povratak u doba bezbrižnosti.

The post Sjećanje na književnoga tatu Koka i Melite appeared first on .

Pročitajte novi broj Libellariuma: časopisa za istraživanja u području informacijskih i srodnih znanosti koji tematski okuplja izabrane radove s međunarodne konferencije Solidarnost u kulturi: Zaštita kulturne baštine u kriznim uvjetima (Solidarity in culture: Heritage protection under conditions of crisis). Konferencija je bila organizirana prethodne godine u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u suradnji s brojnim partnerima. U ovome tematskom broju svoj doprinos složenoj problematici zaštite kulturne baštine u kriznim situacijama donose domaći i inozemni autori čiji je znanstvenoistraživački rad utemeljen u različitim područjima i disciplinama.

Dvanaest radova obuhvaća teme upravljanja rizikom u sektoru kulture te utjecaja pandemije Covid-19 na poslovanje baštinskih ustanova s posebnim osvrtima na poslovanje knjižnica suočenima s kriznim situacijama. Kroz više radova provlači se iznimno aktualna tema volontiranja u sektoru kulture nakon katastrofa i kriznih situacija, ideje nužnosti umrežavanja, strateškoga planiranja i razvijanja solidarnosti među ustanovama u kulturi.

Cjeloviti broj Libellariuma: časopisa za istraživanja u području informacijskih i srodnih znanosti.

The post Objavljen novi tematski broj „Libellariuma: časopisa za istraživanja u području informacijskih i srodnih znanosti“ appeared first on .

Hrvatski animator i redatelj, autor brojnih kratkometražnih animiranih filmova, doajean Zagrebačke škole crtanoga filma Ante Zaninović rođen je 31. listopada 1934. godine u Beogradu.

Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Autor je brojnih kratkometražnih animiranih filmova poput Truba (1964.), Zid (1965.), koji se smatra njegovim najboljim djelom, Priča bez veze (1966.), Rezultat (1966.), O rupama i čepovima (1967.), Noge (1968.), Ab ovo (1969.), Komentar (1971.), Homo augens (1972.), Dezinfekcija (1975.), Predstava (1983.), Allegro vivace (1983.), Tempo secondo (1987.) i Čarobnjak (1988.).

Bio je suredatelj i suscenarist u dvadesetak epizoda animirane serije Profesor Baltazar. Velikan Zagrebačke škole crtanoga filma režirao je dva kratka igrana filma Weekend (1972.) i Dobro jutro, sine (1978.). Objavio je roman Gesak (1997.) i knjigu legendi o Zagrebu Pero u jantaru (2000.). Animatorsko znanje i fantastična gradnja priče pomogli su mu u crtanju stripa pa se iznimno duhoviti strip Kljunko i ostali godinama pojavljivao na zadnjoj stranici Smiba, zabavno-poučnoga časopisa za djecu.

Prozaist, redatelj, scenarist, crtač, animator i scenograf Ante Zaninović preminuo je 27. kolovoza 2000. godine u Zagrebu.

Izvor naslovne fotografije.

The post U spomen na velikana Zagrebačke škole crtanoga filma appeared first on .

Faust Vrančić sastavio je i 25. kolovoza 1595. godine objavio u Veneciji prvi rječnik hrvatskoga jezika – Rječnik pet najuglednijih europskih jezika (Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae (!), & Ungaricae) koji je dostupan u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Vrančić hrvatski jezik smatra jednim od pet najznačajnijih jezika ondašnje Europe. U Dictionariumu se u polaznome  stupcu nalazi latinski (Latine) jezik, a zatim se nižu talijanski (Italice), hrvatski (Dalmatice), njemački (Germanice) i mađarski (Ungarice).

Na naslovnici piše Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, latinae, italicae, germanicae, dalmati[c]ae et ungaricae. Cum privilegiis. Venetiis, Apud Nikolaum Morettum, 1595. Zatim dolazi s velikim naslovom posveta s nadnevkom 25. VIII. 1595.: Admodum reverendo viro, D. Alfonso Carrillio autor salutem. U njoj Faust Vrančić svoj petojezični rječnik posvećuje svojemu prijatelju španjolskomu isusovcu Alfonsu Carrillu, koji ga je potaknuo na objavljivanje.

Osim petojezičnoga rječnika, Vrančić u Dictionarium uvrštava i dvostupčani popis hrvatskih riječi koje su prihvatili Mađari, a u završnome poglavlju kršćanskog nauka (Institutio christiana) na pet jezika donosi Deset zapovijedi Božjih, Vjerovanje apostolsko te Oče naš i Zdrava budi Maria.

Faust Vrančić čakavsko narječje naziva dalmatinskim jezikom koje je u ono vrijeme bilo književnim jezikom i njime se u prošlosti govorilo na znatno širem području negoli danas. Rasprostiralo se ne samo po otocima nego i u velikome dijelu dalmatinskoga područja, dopiralo je do Like, porječja Kupe, Slavonije i dijela Bosne, a nekolicina stručnjaka smatra kako se njime govorilo i u Dubrovniku. Ono je Vrančiću kao Šibenčaninu bilo najbliže i on ga je držao najljepšim među trima hrvatskim narječjima. Svoj procvat i vrhunac doživljava u 16. stoljeću. U njem svoju Juditu piše i otac hrvatske književnosti Marko Marulić.

Vrančićevim rječnikom poslužili su se u sastavljanju svojih rječnika Thesaurus Polyglottus i Hieronymus Megiser te hrvatski leksikografi Jakov Mikalja, Juraj Habdelić, Ivan Belostenec i Ardelio Della Bella.

Uz Vrančićevo dopuštenje češki benediktinac Petr Loderecker 1605. godine u drugome izdanju, koje je također dostupno u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, pridodaje još dva jezika, češki (Bohemice) i poljski (Polonice), koji su, kao i njemački stupac, otisnuti goticom.

Treće izdanje Vrančićeva rječnika pod naslovom Dictionarium pentaglottum priredio je i u Bratislavi 1834. objavio mađarski liječnik i leksikograf József Török, četvrto izdanje 1971. godine bibliofilski je pretisak Libera, nakladničke kuće Instituta za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Češki slavist Antonín Měšťan pretisnuo je 1984. Lodereckerovo sedmojezično izdanje, a Društvo hrvatskih književnika u Zagrebu 1990. objavilo je šesto izdanje, dok je Novi Liber 1992. godine priredio sedmo izdanje, što je zapravo vjeran pretisak prvoga. Godine 2005. Novi Liber pretisnuo je i izdanje iz 1605. godine.

The post Uz 427. obljetnicu objavljivanja prvoga tiskanog rječnika hrvatskog jezika appeared first on .

Rijetki su ljudi koji žive i nakon smrti, a jedan od takvih bez sumnje je i akademik Antun Barac.

(Mate Hraste)

Hrvatski književni povjesničar i kritičar Antun Barac rođen je 20. kolovoza 1894. godine u Kamenjaku pokraj Crikvenice. Osnovnu školu završio je u Grižanama, gimnaziju na Sušaku, a na Filozofskome fakultetu u Zagrebu diplomirao je jugoslavensku književnost, njemački i filozofiju. Doktorirao je u Zagrebu 1918. godine monografijom o Vladimiru Nazoru. Kao srednjoškolski profesor radio je u Sušaku i Zagrebu. Od 1930. bio je docent, a od 1938. godine redoviti profesor jugoslavenskih književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.

Bio je zatočen u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Školske godine 1945./1946. postao je dekan Filozofskoga fakulteta, a 1950./1951. i rektor zagrebačkoga Sveučilišta. Godine 1947. izabran je za redovitoga člana JAZU. Također je bio i predsjednik Hrvatskoga filološkog društva i direktor Seminara za strane slaviste. Utemeljio je Institut za jezik i Institut za književnost JAZU (1952.) te je bio tajnik Akademijina odjela za suvremenu književnost.

Služio se posebnim nacionalnim mjerilom, smatrajući da svaka manja književnost u većoj mjeri odražava društveni život svojega naroda, negoli velika. Odatle i njegov slogan veličina malenih.

Pisao je za novine i književne časopise, a neke je od njih i uređivao. Prije svega, Antun Barac bio je ipak povjesničar književnosti pa njegove monografije Vladimir Nazor (1918.) koja je dostupna u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, August Šenoa (1926.), Mirko Bogović (1933.), Hrvatska književna kritika (1938.), Vidrić (1940.) i Mažuranić (1945.) tvore temeljni fond hrvatske znanosti o književnosti.

Osim toga, uvijek se bunio protiv uniformiranosti u prikazivanju tzv. malih književnosti, a posebno protiv prenošenja gotovih shema iz povijesti velikih književnosti na povijesti malih književnosti. Rad na povijesti novije hrvatske književnosti smatrao je životnim djelom.

Pisao je i o povezanosti hrvatske i srpske književnosti, a bavio se i komparativnim istraživanjima odnosa hrvatske književnosti prema europskima. Posmrtno su tiskana autobiografsko-dnevnička zapamćenja i feljtoni iz ratna vremena Bijeg od knjige.

Akademik Antun Barac preminuo je 1. studenoga 1955. godine u Zagrebu.

Rukopisi, pisma, bibliografski ispisi, prikupljene vrijedne knjige i raznovrsna dokumentacija koju je tijekom života prikupio akademik Antun Barac od 2014. godine postali su dio fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Od svih istina najdublje su i najbrojnije istine srca.

(Antun Barac)

The post U spomen na Antuna Barca appeared first on .

… Splete glavu kosom, vitice postavi
Kontuš s urehom som vazam na se stavi;
S ošvom ruke spravi, uši s ušerezmi
Na nogah napravi čizmice s podvezmi.
S urehami tezmi, ča mi je viditi,
Dostojna bi s knezmi na sagu siditi;
I jošće hoditi na pir s kraljicami
I čtovana biti meju banicami.
Zlatimi žicami sjahu se poplitci,
A trepetljicami zvonjahu uvitci;
Stahu zlati cvitci po svioni sviti
Razlici, ne ritci po skutih pirliti,
Svitlo čarljeni ja rubin na parstih,
Cafir se modriti, biliti na rukavih
Biser i na buštih, i sve od zlatih plas
Sjati se na bedrih prehitro kovan pas…

(Judita)

Najbolji Marulićevi stihovi i danas zvuče jednako autentično, svježe i uvjerljivo kao i u vrijeme kada su nastali. Zahvaljujući spjevu Judita, stekao je naziv oca hrvatske književnosti i hrvatskoga Dantea.

Marko Marulić (latinski Marcus Marulus), najvrjedniji hrvatski pisac 15. i 16. st., nacionalni klasik, tvorac prvoga epa na hrvatskome jeziku, klasik kršćanske književnosti te humanist europskoga formata, rodio se u Splitu 18. kolovoza 1450. godine. Potječe iz splitske plemićke obitelji Pečenić (Pecinić, Picinić), a u 15. st. počela se nazivati Marulus ili De Marulis; oblik Marulić nalazi se u posveti Judite. U Splitu je pohađao humanističku školu Tidea Acciarinija, a pretpostavlja se da je nakon toga nastavio školovanje u Italiji. Život je proveo u Splitu, putujući povremeno u Mletke i Rim. Neko je vrijeme boravio u Nečujmu na Šolti. Bio je ovjerovitelj notarskih spisa, sudac i provoditelj oporuka. Zahvaljujući književnomu radu, postao je središnja osoba splitskoga humanističkog kruga.

Marulić je svoja djela pisao na hrvatskome, latinskome i talijanskome jeziku. Bio je pjesnik i prozaik, sastavljao je sažete priručnike i zbornike uputa za praktičan kršćanski život, moralno-teološke i kulturnopovijesne rasprave, propovijedi, dijaloge, priče, pisma, epove, poeme i kraće pjesme. Prevodio je s latinskoga i talijanskoga na hrvatski te s hrvatskoga i talijanskoga na latinski. Izvori su njegova književnog rada Biblija i povijest starokršćanske književnosti te grčko-rimska klasika. Uz duboku religioznost i trajnu sklonost moralnoj pouci, posjedovao je i tipičnu humanističku širinu interesa (književnost, povijest, politika, arheologija, slikarstvo) i svestranu erudiciju te renesansnu sposobnost spajanja hrvatske, latinske i talijanske književne tradicije. Živeći na prijelazu između srednjega i novoga vijeka, preuzimao je mnoge srednjovjekovne sadržaje, ali ih je obrađivao u novim oblicima. Vrlo predano i ustrajno pisao je i o suvremenim zbivanjima, ponajprije o turskoj opasnosti i razjedinjenosti kršćana.

Najvrjednije je Marulićevo hrvatsko djelo Judita (Libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovice Judit u versih harvacki složena) koje je dostupno u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Marulić je Juditu dovršio kao pedesetogodišnjak, 22. travnja 1501., a u Mletcima ju je prvi put tiskao Guglielmo da Fontaneto tek 13. kolovoza 1521. godine. Jedan primjerak prvoga izdanja čuva se u fondu Knjižnice Male braće u Dubrovniku, a drugi u knjižnici zadarske obitelji Paravia, koja je danas sastavni dio Znanstvene knjižnice u Zadru.

Marulić je doživio tri izdanja svoje Judite. Prvo je priredio Splićanin Petar Srićić, a drugo zadarski knjižar Jerolim Mirković 30. svibnja 1522., čije izdanje resi devet drvoreza s ratnim prizorima. Deveti drvorez potpisan je slovom M pa se pretpostavljalo da je Marulić sam i izradio te drvoreze. Jedan primjerak Mirkovićeva izdanja Ivan Kukuljević darovao je tadašnjoj Sveučilišnoj knjižnici, a i drugi primjerak, što se danas čuva u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, potječe iz Kukuljevićeve ostavštine. Treće izdanje tiskano je 29. siječnja 1522., za dubrovačkoga knjižara Jacoma di Negrija.

Pjesničkom obradbom pripovijesti o hrabroj starozavjetnoj udovici, Marulić je želio pokazati kako se prijetećoj turskoj sili može odoljeti junaštvom i vjerom u Boga. Iako je vjerno pratio biblijski predložak, ep je uobličio po renesansnim poetičkim pravilima, dok je u versifikaciji slijedio suvremene pjesnike svjetovne tematike (začinjavci). Djelo je posvetio kumu Dujmu Balistriliću. Jezična je podloga splitska čakavština i štokavski leksik te glagoljaška predaja, čime je ovo djelo navijestilo jedinstvo hrvatskoga jezika, a najveća je vrijednost spoznaja da je Marulić u hrvatski jezik prenio europski pjesnički standard.

Judita Marka Marulića, hrvatskoga književnika i jednoga od najpoznatijih europskih humanista, predstavljena je u sklopu predstavljanja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu kao knjižnice mjeseca na portalu Europske knjižnice. U prigodi 500. obljetnice tiskanja Judite, u Republici je Hrvatskoj 2021. godina proglašena Godinom Marka Marulića.

Biblijska poema Suzana, nastala nakon Judite, manjega je opsega (780 stihova) i pjesničke vrijednosti. Ostale pjesme na hrvatskome jeziku uglavnom su nabožne i moralističke (npr. Dobri nauci, Divici Mariji, Od uskarsa Isusova, dijaloška pjesma Utiha nesriće). Domoljubna i protuturska crta snažno se očituje u Molitvi suprotiva Turkomi Tužen’ju grada Hjerozolima. Svjetovnoj su poeziji bliske zabavno-poučne Spovid koludric od sedam smartnih grihov, Anka satira i Poklad i Korizma. Dramski tekst (također u stihovima) Prikazan’je historije svetoga Panucija prilagodba je talijanskoga predloška Fea Belcarija.

Hrvatska su prozna djela koja se sa sigurnošću pripisuju Maruliću malobrojna: izvorna su samo dva pisma Katarini Obirtića i prozni tekstovi u Juditi, dok su Oficij Blažene Dive Marije i Od naslidovan’ja Isukarstova (1500.) Marulićevi prijevodi s latinskoga.

Većinu Marulićevih latinskih djela čine prozni spisi religiozno-poučne, moralističke i teološke tematike. Po opsegu i svjetskome odjeku na prvome je mjestu De institutione bene vivendi per exempla sanctorum (Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca), što ga je napisao potkraj 15. stoljeća. Kao kršćanski moralist i teološki pisac, u središte pozornosti stavlja čovjeka, koji je prema njegovu viđenju etičko biće. Čovjek svu svoju vrijednost, smisao i određenje prima od Boga, bez kojega bi uzaludno bilo sve i bez kojega ne bi ničega ni bilo. Misao o istočnome grijehu i Kristova spasiteljska uloga temeljna su polazišta Marulićeve etičko-teološke misli i glavna svrha njegova svjetonazora. Građu je Marulić crpio ponajviše iz Svetoga pisma, potom iz života i djelâ crkvenih otaca i naučitelja (Jeronima, Euzebija Cezarejskoga, Grgura Velikoga i dr.). To ćudoredno-poučno djelo napisano je biranim stilom i razdijeljeno je u šest knjiga sa 71 poglavljem, a u svakome od njih razmatra se o jednoj krjeposti. Ta svojevrsna uspješnica 16. st. tiskana je prvi put 1506. u Veneciji. To izdanje čuva se u Zbirci rukopisa i starih knjiga NSK, a dostupno je u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Djelo je ubrzo postalo vrlo popularno i doživjelo približno 60 izdanja te bilo prevedeno na najbitnije europske jezike.

Evangelistarium (Evanđelistar, 1480. – 1500?, prvo poznato izdanje 1516.), najvrjednije Marulićevo moralno-teološko djelo, rasprava je u sedam knjiga o praktičnoj kršćanskoj etici, utemeljena na obradbi triju bogoslovnih kreposti: vjere, nade i ljubavi, na što se, po Maruliću, može svesti čitava Biblija. U raspravi De humilitate et gloria Christi (O poniznosti i slavi Kristovoj, 1518). na temelju starozavjetnih proroka, a usuprot Židovima, dokazuje da je Krist obećani Mesija.

Marulić je napisao i velik broj manjih spisa. Epistola domini Marci Maruli Spalatensis ad Adrianum VI pont. max. de calamitatibus occurrentibus et exhortatio ad communem omnium Christianorum unionem et pacem (Poslanica gospodina Marka Marulića Splićanina papi Hadrijanu VI o nesrećama koje nas snalaze i poziv na opće ujedinjenje i mir svih kršćana, 1522.), poziv je za uspostavu sloge katoličkih vladara i zajednički vojni pohod protiv Turaka. Dvije godine nakon njegove smrti obistinilo se sve ono na što je Papu upozoravao: na Mohaču su 1526. turske horde do nogu porazile kršćansku vojsku i uništile Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo. To vrijedno izdanje čuva se u Zbirci rukopisa i starih knjiga NSK, a u digitaliziranome je izdanju dostupno u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Marulić je bio poznat i kao pjesnik na latinskome jeziku. U epu Davidias (Davidijada, 1506. – 1517?, prvo izdanje 1954.), u četrnaest pjevanja s ukupno 6765 heksametara, opjevao je djela židovskoga kralja Davida, u potpunosti se držeći Biblije, ali jezikom, stilom i stihom po uzoru na rimske epske pjesnike (ponajviše Vergilija). Sačuvan je vrijedan broj Marulićevih kraćih latinskih pjesama (elegija, epigrama, poslanica, versificiranih sažetaka svetačkih životopisa, himana i dr.).

Neka djela poznata su nam samo po naslovu, i to Psichiologia de ratione animae humanae, u kojem se prema nekim dokazima prvi put u povijesti koristi riječ psihologija te se Marulić danas smatra njezinim tvorcem.

Marulićevo stvaralaštvo utjecalo je na mnoge hrvatske književnike od 16. do 20. stoljeća (Petar Hektorović, Petar Zoranić, Barne Karnarutić, Juraj Baraković, Jerolim Kavanjin, Rafael Levaković, Tin Ujević, Tonči Petrasov Marović i dr.). Izniman su uspjeh tijekom 16. i 17. st. doživjeli latinski spisi, koji su mu omogućili da postane prvi hrvatski pisac svjetskoga glasa i jedan od najprevođenijih hrvatskih autora. O njegovoj neprolaznoj vrijednosti i prihvaćenosti svjedoče i brojni članci dostupni na portalima Stare hrvatske novine i Stari hrvatski časopisi.

Život i djelo Marka Marulića predstavljeni su i u virtualnoj izložbi Marko Marulić koju je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu izradila u suradnji s udrugom kulturnih radnika, znanstvenika, književnika i ostalih umjetnika Književni krug Split te Centrom za proučavanje Marka Marulića i njegova humanističkoga kruga Marulianum.

Hrvatski književnik Marko Marulić predstavljen je i u sklopu portala Britanske knjižnice.

Otac hrvatske književnosti ostavio je bogat i raznovrstan opus, koji se odlikuje iznimnom književnom stilizacijom, znanjem i vještinom te sposobnošću prilagodbe raznovrsnoj čitateljskoj publici.

Marko Marulić preminuo je u Splitu 5. siječnja 1524. godine.

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post Uz 572. obljetnicu rođenja oca hrvatske književnosti Marka Marulića appeared first on .

Od utorka 16. kolovoza 2022. godine Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu ponovno je otvorena prema redovitome radnom vremenu.

The post Započelo redovito radno vrijeme Knjižnice appeared first on .

… U srcu ovoga grada gdje je Bartol Kašić ugledao svjetlost svijeta i gdje je s majčinom poukom primio svjetlo vjere, mi ga želimo istaći kao našu povijesnu, kulturnu i crkvenu vrijednost. I svako pokoljenje ima svojih obveza da cijeni, štuje i ne zaboravlja svoje povijesne vrijednosti. I bila bi velika nepravda zaboraviti te vrijednosti jer sadašnjost, ako je baštinila određeno bogatstvo kulture, onda ga je baštinila iz prošlosti…

(dr. Franjo Kuharić)

Pjesnik, pisac, prevoditelj, jezikoslovac i isusovac Bartol Kašić dao je golem doprinos razvoju hrvatskoga jezika. Razvoj pisma i pismenosti u nekome narodu temeljni je uvjet postojanja, a po početcima pismenosti vrlo se često ispisuje i njegova povijest.

U hrvatskoj povijesti te u povijesti hrvatskoga jezika, odnosno jezikoslovlja, ostat će upamćen, ponajprije, kao autor prve hrvatske gramatike Institutionum linguae Illyricae libri duo (Rim, 1604.) koja je dostupna u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, zbog čega ga se u literaturi često naziva ocem hrvatskoga jezikoslovlja.

Bartholomeus Cassius, kako se potpisivao na svojim knjigama, rođen je 15. kolovoza 1575. godine na otoku Pagu.

Već tijekom školovanja, a osobito kao student, Kašić je bio među prvima u pisanju stihova i proze. Pjesnički je talent iskazao, ponajprije, prepjevom prvih 50 psalama u zbirci Pjesni duhovne. Psalme, koji se sastoje od biblijskih verseta ili pak redaka u slobodnome stihu, Kašić u svojem prepjevu prenosi u savršenijoj pjesničkoj formi dvanaesterca s dvostrukom rimom, rimom poslije 6. i 12. sloga.

U stihovima je Kašić napisao i svoju izvornu tragediju Sv. Venefrida. Riječ je o prvoj tragediji u povijesti hrvatske književnosti koja je napisana i najvjerojatnije izvođena krajem 1627. godine kada i Dubravka Ivana Gundulića.

Bartol Kašić u jezikoslovnome je pogledu iznimno zanimljiv kao prevoditelj crkvenih djela, posebno Biblije. Izdvajamo Bellarminov katekizam Nauk krstjanski (Rim 1617. ili 1622. – 1623.) te ponovljeno izdanje iz 1633. godine koje je sačuvano u Nacionalnoj biblioteci u Parizu s prvotnim pečatom Kraljevske biblioteke. Novi zavjet Biblije preveo je u razdoblju od 1622. do 1625. godine pa ponovno na općenitiji jezik od 1625. do 1631. godine. Cijelu Bibliju preveo je sâm u razdoblju od 1631. do 1636. godine.

Posebno mjesto u njegovu prevoditeljskom opusu zauzima Ritual rimski (Rituale Romanium, 1640.). Ritual rimski plod je Kašićeva zrelog stvaralaštva, nastao nakon njegova misionarskog djelovanja u Dubrovniku, obilazaka kršćana u krajevima pod turskom vlašću, u Slavoniji i Srijemu te nakon njegova posljednjeg boravka u Dubrovniku. Ritual sadrži obrede koji prate kršćanina od rođenja do smrti – po njem se 150 godina krstilo, vjenčavalo, pokapalo, blagoslivljalo, izvodili su se prigodni crkveni obredi, kao i egzorcizmi. Prvo izdanje Rituala rimskoga tiskano je u 2500 primjeraka, a čak šest izdanja doživio je do 1929. godine, prije Rimskoga obrednika koji ga je zamijenio.

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu čuvaju se dva rukopisna i deset tiskanih djela Bartola Kašića, dijelom njegovih izvornih radova, dijelom prijevoda. U povodu Godine Bartola Kašića, Dana državnosti i 4. obljetnice otvorenja nove zgrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice, 1999. godine otvorena je izložba. Na izložbi, uz djela Bartola Kašića, mogle su se razgledati i publikacije o jezikoslovcu, leksikografu, teologu, pjesniku, misionaru i prevoditelju Svetoga pisma na hrvatski jezik – ukupno stotinjak naslova. Izložba je popraćena i katalogom u kojem su objavljeni tekstovi dr. fra Petra Bašića, dr. Darije Gabrić-Bagarić, dr. Vladimira Horvata, dr. Valentina Putanca, akademika Josipa Vončine i dr. sc. Ivana Kosića.

Bartol Kašić preminuo je u Rimu 28. prosinca 1650. godine u Maronitskome zavodu. Zanimljivo je da se nakon svojega odlaska iz Paga, s petnaest godina, nikada nije vratio, iako je vrlo često prolazio pokraj njega. Radilo se o tome da je Kašić bio član jezuitskoga reda, čiji je rad Mletačka Republika branila.

… Tako je u Rimu zaklopio svoje oči čovjek koga treba izvući iz zaborava. Njegov život treba još dobro proučiti. 1 njegovo djelo treba proučiti, mirno, objektivno i pošteno da se uvidi kako je bio dalekovidan, kako je znao slušati i svoje vrijeme i potrebe svoga naroda. I pretekao je svojim mislima i djelima mnoge koji su kasnije iza njega došli, možda 200 godina kasnije, a koji se danas spominju kao zaštitnici i veliki ostvaritelji naše hrvatske kulture, dok je on već davno prije njih zaorao prve i velike brazde…

(dr. Franjo Kuharić)

The post Sjećanje na prvoga hrvatskog jezikoslovca Bartola Kašića appeared first on .