Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Sunce služi za sve živo,
a za kišu nebo sivo!

Da mirišeš, služi cvijeće,
za penjanje je drveće!

Lopta služi da je šutaš,
dobra knjiga da je gutaš!

A prijatelj čemu služi?
Da se s tobom igra, druži!

Roditelji služe da te svuda vode,
ali prije svega, ipak da te rode!

I da te vole roditelji služe,
i da su bili djeca, da napokon skuže!

(Čemu služe roditelji)

Čitajući pjesmu Čemu služe roditelji, prisjećamo se pisca našega djetinjstva Paje Kanižaja.

Hrvatski književnik Pavao Pajo Kanižaj rođen je 22. srpnja 1939. godine u Đelekovcu pokraj Koprivnice. Nakon završene mature budući književnik odlazi iz Koprivnice u Zagreb. U Zagrebu je 1967. godine diplomirao jugoslavistiku na Filozofskome fakultetu, a poslije je bio glavni urednik satirično-humorističnih časopisa Paradoks i Žalac. Uređivao je i humorističku rubriku u Studenskome listu, Vjesniku, Večernjem listu, a na Hrvatskoj televiziji uređivao je zabavne i humoristične emisije za djecu. Među knjigama za djecu i mladež ističu se Bila jednom jedna plava, Prsluk pucam, Šarabara, Zeleni brkovi, Zdrprmapan, Zapisi odraslog limača, Kad sam bio odrastao i Ta divna čudovišta. Za književni rad nagrađen je književnim nagradama, uključujući nagrade za dječju književnost Ivana Brlić Mažuranić (Bila jednom jedna plava) i Grigor Vitez (3čave pjesme) te za humoristično-satiričko stvaralaštvo Zlatno Kerempuhovo pero i Zlatna sirena. Autor je scenarija za cjelovečernji animirani film Čudnovate zgode šegrta Milana Blažekovića prema romanu Ivane Brlić Mažuranić.

Osvojio je prvu nagradu na Međunarodnome festivalu humora u Italiji i nagradu za haiku u Japanu. Grad Koprivnica dodijelio mu je 2006. godine nagradu za životno djelo.

Osim toga, podario je hrvatskoj mladeži i odraslima mnoštvo knjiga romana, slikovnica, kazališnih komada, televizijskih emisija, crtanih filmova i dr.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 260 zapisa o njegovim djelima.

Pavao Pajo Kanižaj preminuo je 4. studenoga 2015. godine.

Zahvaljujući limačima, imam veliku povlasticu da sam mlađi od svoje osobne iskaznice. To i djeca vrlo često osjete kad se s njima sretnem. Tako su mi jednom prije podosta godina počela govoriti Pajo i tikati me, na što je direktorica zarežala: „Nije on za tebe Pajo, već drug Kanižaj“, a ja sam joj vratio: ‘Djeco, za vas sam ja i dalje Pajo, a za vas, drugarice, gospodin Kanižaj…’“

(Pajo Kanižaj)

The post Sjećanje na Paju Kanižaja appeared first on .

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 19. srpnja 2022. održana je primopredaja donacije knjiga na ukrajinskome jeziku, knjiga ukrajinskih autora prevedenih na hrvatski jezik te knjiga o Ukrajini na hrvatskome jeziku. Ovu je značajnu donaciju od više od  200 knjiga glavnoj ravnateljici Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc Ivanki Stričević uručio veleposlanik Ukrajine u Republici Hrvatskoj Vasyil Kirilič. Primopredaji nazočila je ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek koja je istaknula potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske ovoj i svim budućim sličnim akcijama.

Darovanje knjiga Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu dio je projekta Ukrajinska knjiga na policama knjižnica svijeta koji je prije dvije godine pokrenula supruga ukrajinskoga predsjednika Olena Zelenska, a koji se početkom rata u Ukrajini nastavlja pod nazivom Ukrajinska knjiga za djecu Ukrajine.

Glavna ravnateljica NSK predstavila je sve aktivnosti koje je Knjižnica kao potporu narodu Ukrajine provela od početka rata. Veleposlanik Ukrajine zahvalio je na potpori te istaknuo kako se nada da će se suradnja nastaviti i u budućnosti.

Darovane knjige pronaći će mjesto u fondu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, a one s više primjeraka sustavom obveznog primjerka distribuirat će se u ostale sveučilišne knjižnice u Republici Hrvatskoj te u Sveučilišnu knjižnicu u Mostaru u skladu s potrebama.

The post Donacija više od 200 ukrajinskih knjiga Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu appeared first on .

Crn-bel… crn-bel…
V trsju popeva,
Grozdje dozreva…
Crn-bel…

Dok večer se zmrači,
On pesmo zavlači,
Drago starinsko,
Veselo vinsko:
Crn-bel… crn-bel…

Jesensko to pesmo
Mi čuli vre jesmo
Tri večeri tu…
Crn-bel…

I znamo, da leto
Otišlo je, eto –
Baš kakti vu snu…
Crn-bel… crn-bel…

(Crn-bel)

U 27 godina života, Fran Galović, istaknuti hrvatski pjesnik, pripovjedač, književnik i kazališni kritičar – pripadnik drugoga naraštaja hrvatske moderne, ostvario je vrlo raznolik i sadržajno bogat literarni opus.

Fran Galović rodio se 20. srpnja 1887. godine u Peterancu, selu blizu Koprivnice. Pučku školu završio je u rodnome mjestu, a gimnaziju u Zagrebu, gdje završava i studij slavistike i klasične filologije. Pripadao je mladohrvatskomu, liberalnopravaškomu pokretu pa je zbog sudjelovanja u đačkome štrajku četvrti semestar studirao u Pragu. Godine 1909. dobrovoljno se javlja u vojsku, a 1913. završava studij klasične filologije i postaje namjesni učitelj II. realne gimnazije u Zagrebu, a u travnju 1914. završava studij hrvatskoga jezika. Bogatu književnu i kritičarsku djelatnost započeo je već za vrijeme studija, kada je pokretač i urednik pravaškoga glasila Mlada Hrvatska (1908. – 1909.). Bio je uvršten i u svojevrsnu Wiesnerovu antologiju suvremenoga pjesništva, danas znamenitu Hrvatsku mladu liriku iz 1914. godine.

Fran Galović mobiliziran je početkom Prvoga svjetskog rata. Iako je počeo kao pjesnik štokavskih stihova, najveću umjetničku razinu dosegao je poetskim kajkavskim, nedovršenim ciklusom Z mojih bregov, koji je objavljen posmrtno 1948. godine. Taj poetski ciklus komponiran je kao četiri godišnja doba. Vraćajući se iskonskim izvorima života, i poistovjećujući s rodnim krajem (Podravinom), Galović se predstavio kao autohtoni pjesnik. Njegova je poezija elegična, sva u zloslutnu osjećaju straha, tjeskobe i smrti. Smirenje, premda i prividno, Galović pronalazi u vjerovanju da smrt nije ništa drugo do ponovno stapanje s prirodom, s rodnim krajolikom. Po širini zanimanja i intelektualnoj radoznalosti Galović podsjeća na Ivana Gorana Kovačića, a od starijih hrvatskih književnika na Šenou i Kumičića. Nekoliko posljednjih godina zrelijega književnog stvaranja pokazalo je kako je riječ o piscu u stvaralačkome traženju, koji je za života objavio tek četiri omanje knjige. Poznate su mu antologijske pjesme Crn-bel, Childe Harold, Jesenski veter i dr. Među njegovim proznim djelima ističe se Začarano ogledalo (1913.) i Ispovijed (1914.). U novelama je prikazivao gradske i seoske sredine te vojnički život. Ostavio je nedovršen roman Mrtva domovina. Kao dramski pisac predstavio se dramama Tamara, Grijeh, Mors regni, Pred smrt, Mati i dr.

Svake godine, njemu u čast, održavaju se u Koprivnici Galovićeve jeseni – festival književnosti u novim medijima, jedan od poznatijih simbola grada Koprivnice koji je izrastao u kulturnu manifestaciju prepoznatu širom države.

Fran Galović bio je autor velikih književnih pretenzija, ali i velikih mogućnosti, koje je prekinula tragična smrt. Poginuo je 26. listopada 1914. godine između 10 i 11 sati iz hica strojne puške kod mjesta Radenkovići u Mačvi. Dan prije javio se prijatelju, književniku Milanu Ogrizoviću, dopisnicom:

„Moj dragi, još jednom Te pozdravljam. Jutro je i u 10 sati imamo navaliti. Sunce je, nedjelja i divno, toplo jutro. Čovjek bi čisto želio umrijeti u ovako sunčan dan. Reci Sanctissimi da se pomoli za upokoj moje duše ako me više ne bude. Ljubi te tvoj Fran.“
(Napomena: Sanctissima je Ogrizovićeva supruga)

Na temelju toga pisma neki zaključuju da je Galović sam potražio smrt. Drugi to opovrgavaju, pozivajući se na neka njegova druga pisma i dopisnice s bojišta. Tako je Galović u jednome prijašnjem pismu napisao Ogrizoviću: „Želio bih ne poginuti samo radi toga da sve ovo iznesem jer je svaki dojam dragocjen.“

Iz pisama koje je Galović s fronta pisao poznanicima i prijateljima vidljivo je da je imao velike planove za svoj budući književni rad.

Veliki književni talent Fran Galović prerano nas je napustio, a njegov je život ugašen u vihoru rata. Tako je to valjda kada čovjek ima planove veće od svojega vremena – prestigne čak i vlastiti život.

Galovićevo mrtvo tijelo dopremljeno je u Zagreb 31. listopada 1914. godine i pokopano na Mirogoju.

Podatak kako je poginuo s točno 27 godina, svrstava ga se u takozvani Klub 27, odnosno skupinu utjecajnih i poznatih ljudi koji su pod nerazjašnjenim okolnostima umrli sa 27 godina, kao što su Brian Jones, Jimi Hendrix, Janis Joplin, Jim Morrison, Kurt Cobain i dr.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuvaju se njegove bilješke, fragmenti, članci, album crteža, notes kao i jedan dio vrijedne književne ostavštine.

The post Uz 135. obljetnicu rođenja Frana Galovića appeared first on .

Prenimo se, braćo mila,
Hrvatska nas vila zove,
Predivno je udesila
Skladne gusle javorove,
Pa nam uz nju pjesmu poje
Snagom dosad nepoznatom:
Neka bude svakom svoje,
Hrvatska Hrvatom!

Trista ljeta već je dosta
Što smo krv za drugog lili,
Te nam jedva duša osta,
Prem smo nekoć divi bili;
Složimo se sin sa sinkom,
Rod sa rodom, brat sa bratom,
Složimo se pod lozinkom:
Hrvatska Hrvatom!…

(Hrvatska Hrvatom)

Mnogo je lijepih domoljubnih stihova ispisano stoljećima. Stihovima pjesme Hrvatska Hrvatom prisjećamo se nekih od njih, kao i svojedobno najpopularnijega rodoljubnog pjesnika Augusta Harambašića.

Pola stoljeća Harambašićeva života ispunjavaju uglavnom tužni događaji, nesporazumi s okolinom, ljubavne patnje i razočaranja, političke trzavice, uhićenja i suđenja, borba za egzistenciju, bolesti i sl. Toliko se toga splelo oko ovoga darovitog pjesnika koji je romantičarski poimao život i literaturu, ne uspjevši se othrvati kolopletu vremena prema kojem nije znao načiniti odmak ni pronaći građansku ni ljudsku ravnotežu. Bio je na određen način tragičan junak hrvatske političke i književne zbilje u sutonu 19. stoljeća i njegovih ideala poistovjećenja umjetnika i javnoga djelatnika.

Hrvatski pisac, pjesnik, publicist, političar, odvjetnik i prevoditelj August Harambašić rođen je 14. srpnja 1861. godine u Donjem Miholjcu. S nepunih 20 godina postao je najpopularniji hrvatski pjesnik druge polovice 19. stoljeća. Bio je jedan od četiriju najpoznatijih hrvatskih pjesnika toga doba, uz Šenou, Kovačića i Kranjčevića.
Kao gimnazijalac u Požegi susreće prvu veliku ljubav svojega života, dvanaestogodišnju djevojčicu Tugomilu, sestru svojih prijatelja Vatroslava i Dobroslava Brlića.
Ta strastvena, ali platonska dječačka ljubav probudila je pjesnički talent i tako nastaju prve ljubavne pjesme.
Nažalost, ubrzo dolazi do tragičnoga kraja. Već u ljeto iste godine 1877. kada su se dvoje mladih ugledali u gimnazijskoj kapelici i zaljubili, Tugomila umire od upale mozga, a August svoje stihove počinje objavljivati u omladinskome listu Smilje. Bio je tada učenik 5. razreda gimnazije. Sedmi i osmi razred gimnazije završava u Osijeku, gdje je maturirao 1879. godine.
August Harambašić već je kao gimnazijalac oduševljeno prihvatio nacionalni i politički program Stranke prava. U osmome razredu gimnazije uređuje osječki učenički politički časopis Hrvat, surađuje u zagrebačkome Viencu i postaje stalnim dopisnikom sušačke Slobode, koja je tada objavljena pod pokroviteljstvom Ante Starčevića.
Pravni fakultet pohađa u Zagrebu, no zbog demonstracija dobiva izgon sa Sveučilišta te zbog toga odlazi u Sušak gdje radi na svojem stranačkom časopisu.
Godine 1883. vraća se u Zagreb te iste godine piše zbirke pjesama Ružmarinke i Slobodarke.
Od 1884. do 1885. godine služi kao jednogodišnji dobrovoljac u austrijskoj vojsci. Godine 1886. objavljuje zbirku Bugarske pjesme, koja je dostupna u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Pravne znanosti završava 1892. godine te je promoviran u doktora prava.

Njegove pjesme govore uglavnom o ljubavi prema domovini i ženi. Ekstremnim i buntovnim domoljubnim pjesmama poticao je nacionalne težnje svojih suvremenika. Nacionalnu energiju tražio je i nalazio u slavnoj hrvatskoj prošlosti, a motiv je samo jedan – nacionalna sloboda i spas domovine.
Stihove je bilježio kako su mu izvirali iz srca, ne mareći puno o formi i stilu, a često je njima neuvijeno izražavao pravaški program. U nekim pjesmama Harambašić poziva na oružje kojim se treba suprotstaviti općoj apatiji, priziva slavne uzore iz prošlosti, prije svih bana Petra Zrinskoga u pjesmi Mučenici. Napisao je i nekoliko zbiraka pjesama i priča za djecu, kao što su Mali raj, Smilje i kovilje, Zlatna knjiga za djecu, te libreta koja je uglazbio I. Zajc – Zlatka, Kraljev hir i Armida. Pisao je i satiru, feljtone, libreta te književne i kazališne kritike. Prevodio je s bugarskoga, češkoga, poljskoga, ruskoga, francuskoga, talijanskoga i njemačkoga jezika.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se njegovo djelo Slobodarke iz 1883. godine.

Hrvatski pjesnik i pravaški političar August Harambašić, čiji su vatreni domoljubni stihovi oduševljavali čitavu hrvatsku naciju, doživljava potpuni slom svojih mladenačkih ideala i pomračenje uma te umire sam i zaboravljen u duševnoj bolnici u Stenjevcu 16. srpnja 1911. godine.

Kad laž ima lijepo ruho,
A istina ružno,
Tad laž svuda dobro prođe,
A istina tužno.

(Pjesma Trnu)

The post Sjećanje na Augusta Harambašića appeared first on .

Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu 12. srpnja 2022. godine posjetili su zamjenik voditelja misije Veleposlanstva Republike Bugarske u Republici Hrvatskoj Stoyan Stankuloff u pratnji tajnice Veleposlanstva Republike Bugarske u Republici Hrvatskoj  Petje Stoimenove Mršić.

Razlog je posjeta bio sastanak s glavnom ravnateljicom Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivankom Stričević. Osim glavne ravnateljice, sastanku su nazočile i pomoćnica ravnateljice za djelatnost nacionalne knjižnice Republike Hrvatske dr. sc. Sofija Klarin Zadravec te viša stručna savjetnica za odnose s javnošću Nela Marasović.

Na sastanku se razgovaralo o mogućem nastavku suradnje na organizaciji izložaba, razmjeni stručnjaka te zajedničkim projektima povezanima sa zaštitom građe, digitalizacijom i glagoljicom.

Ovim se nastavlja dosadašnja uspješna suradnja Knjižnice i Veleposlanstva Republike Bugarske u Republici Hrvatskoj intenzivirana 2015. godine u vrijeme tadašnje veleposlanice Republike Bugarske u Republici Hrvatskoj Nj. E. Tanyje Dimitrove. Jedan je od rezultata te suradnje i virtualna izložba Jezik sveti mojih djedova : hrvatsko-bugarske usporednice. Suradnja je nastavljena i dolaskom sadašnje veleposlanice Republike Bugarske u Republici Hrvatskoj Nj. E. Genke Georgieve u ožujku 2019. godine.

The post Posjet zamjenika voditelja misije Veleposlanstva Republike Bugarske u Republici Hrvatskoj appeared first on .

Nacionalna i sveučilišna knjižnice u Zagrebu objavila je u tiskanome obliku zbornik radova sa 11. i 12. savjetovanja za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj – s međunarodnim sudjelovanjem, a urednice su izdanja Dunja Marija Gabriel i Frida Bišćan.

Jedanaesto savjetovanje za narodne knjižnice održano je u Crikvenici 2017. godine pod nazivom Mreža narodnih knjižnica – suradnja u razvoju digitalnih usluga i predstavljanju javnosti, dok je 12. savjetovanje održano u Nacionalnome parku Plitvička jezera 2019. godine pod nazivom Promjene u narodnom knjižničarstvu – stvarnost, potrebe i suvremeni trendovi.

Zbornik se sastoji od dvije cjeline, od kojih je svaka posvećena jednomu od prethodnih savjetovanja.

Osim članova programskih i organizacijskih odbora dvaju savjetovanja iz Hrvatske, u pripremi su Zbornika sudjelovali i partneri iz Slovenije – Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Ljubljani i Saveza knjižničarskih društava Slovenije. U Zbornik su uvrštena četrdeset i četiri rada hrvatskih, slovenskih i inozemnih autora.

Zbornik se može kupiti i naručiti preko e-adrese marketing@nsk.hr.

The post Objavljen zbornik radova sa 11. i 12. savjetovanja za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj appeared first on .

Radi kolektivnoga godišnjeg odmora djelatnika Studentskoga centra Restoran NSK bit će zatvoren u razdoblju od 18. srpnja do 31. kolovoza 2022. godine.

Caffe bar NSK bit će zatvoren u razdoblju od 15. srpnja do 31. kolovoza 2022. godine.

U četvrtak 1. rujna 2022. godine Restoran i caffe bar NSK bit će ponovno otvoreni prema redovitome radnom vremenu.

The post Radno vrijeme Restorana i caffe bara NSK tijekom ljetnoga razdoblja appeared first on .

(…) Tko ste? Odakle? Ne znam, al se grijem
Na vašem svjetlu. Pjevajte. Jer ćutim,
Da sad tek živim, makar možda mrijem.
Svetu Slobodu i Osvetu slutim…
Vaša mi pjesma vraća svjetlo oka,
Ko narod silna, ko sunce visoka.

(Jama)

Pjesnik, novelist, kritičar, esejist i prevoditelj Ivan Goran Kovačić preminuo je 12. srpnja 1943. godine u blizini Foče. Njegov grob do danas nije pronađen, a tako je i sam poželio u stihovima svoje pjesme Moj grob. Zauzimao je značajno mjesto u hrvatskoj književnosti u razdoblju od tridesetih godina prošloga stoljeća do svoje tragične smrti.

Ivan Goran Kovačić rođen je 21. ožujka 1913. godine u Lukovdolu u Gorskome kotoru, gdje je proveo djetinjstvo i završio osnovnu školu. U Zagrebu je završio gimnaziju i polazio studij slavistike na Filozofskome fakultetu do 1935. godine. Od tada se posvetio književnomu i novinarskomu radu. Bio je suradnik i urednik u Hrvatskome dnevniku (1936. – 1940.) i Novostima (1939. – 1941.). Jedno je vrijeme djelovao kao pristaša HSS-a, a nakon uspostave NDH bio je imenovan upraviteljem pošte u Foči. Potkraj 1942. godine s Nazorom odlazi u partizane.

Unatoč fizičkim naporima, intenzivno se bavi pisanjem. Nakon što se bolestan sklonio u istočno-bosansko selo Vrbnicu, ubili su ga četnici. U književnost je ušao 1929. godine kao srednjoškolac, proznim zapisom Ševina tužaljka, objavljenim u časopisu Omladina. Poslije svoje radove objavljuje u mnoštvu časopisa. Piše na štokavskome i kajkavskome narječju.

U pripovjednome opusu, ovaj je književnik prije svega zaokupljen motivima smrti. Svoju socijalnu osjetljivost izražava okrenutošću slabima i potlačenima, što je osobito vidljivo u zbirci pripovijedaka Dani gnjeva (1936.). U njoj, između ostaloga, obrađuje problematiku svojega užeg zavičaja uz koji je jako vezan (nadimak Goran uzeo je kao znak pripadnosti svomu rodnom kraju). Prikazuje život seljaka, seoske inteligencije i poluinteligencije te prodor kapitalizma u Gorski kotar, odnosno u njegovo rodno mjesto Lukovdol.

Goran je i autor nedovršenih romana Brod na potoku (Hrvatska revija, 1937.i 1939.) i Božji bubanj (Republika, 1946.). Svojevrsni je tematsko-motivski nastavak pripovjednoga ciklusa pjesnička zbirka Ognji i rože (priređena 1943., tiskana posmrtno 1945.), napisana na gorskokotarskoj kajkavštini.

U njegovu štokavskom pjesničkom opusu izdvajaju se programska pjesma Pjesniku i svojevrsni epitaf samomu sebi Moj grob.

No, vrhunac je pjesničkoga opusa Ivana Gorana Kovačića proturatna, vizionarska poema Jama (1943.). Ona je, prema riječima Miroslava Šicela, njegov najveći umjetnički, istodobno i ljudski, duboko humani domet. Jamu mnogi smatraju najznačajnijim književnim ostvarenjem nastalim u tijeku narodnooslobodilačke borbe. U njoj se suprotstavljaju i isprepliću svjetlo i tama, ljepota i zločin, halucinantnost i nadrealističke preciznosti, ljudsko i neljudsko i sl.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu 2013. godine obilježila je 100. obljetnicu rođenja Ivana Gorana Kovačića prigodnom izložbom nazvanom Sve Goranove Jame, a iste je godine NSK darovano vrijedno izdanje Goranove Jame na francuskome jeziku.

Godine 1993. izdana je poštanska marka njemu u čast, a svake godine se u Lukovdolu održava pjesnička manifestacija Goranovo proljeće kako bi se održalo sjećanje na čovjeka koji je dao mnogo svojemu kraju.

U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,

Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,

Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.

Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.

Nitko da ne dodje, do prijatelj drag, –
I kada se vrati, nek poravna trag.

(Moj grob)

The post Sjećanje na Ivana Gorana Kovačića appeared first on .

Hrvatsko knjižničarsko društvo, u suradnji s Hrvatskim arhivističkim društvom i Hrvatskim muzejskim društvom, i ove godine organizira seminar Arhivi, Knjižnice, Muzeji: mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture, čije će se 25. izdanje održati od 23. do 25. studenoga 2022. godine u Poreču u Hotelu Valamar Diamant. Jedan od suorganizatora Seminara je i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

Prijave za sudjelovanje su otvorene, a rok je za prijavu sažetaka izlaganja, tema i sinopsisa radionica te posterskih izlaganja 9. rujna 2022. godine.

Teme Skupa

– Budućnost baštinskog područja: teorijski i programatski okvir; zrelost područja; trasiranje programskih odrednica za novo vrijeme.
– Tehnologija baštinskog sektora: pozicioniranje tehnologije kao četvrtog stupa baštinskog sektora, uz bok arhivima, knjižnicama i muzejima; tehnologija kao podrška procesima obrade, korištenja, zaštite, digitalizacije gradiva i građe; tehnologija kao element konkurentnosti i relevantnosti; digitalna transformacija te zelena tranzicija.
– eKultura: digitalizacija kulturne baštine, virtualne izložbe
– Upravljanje gradivom i građom u baštinskim ustanovama: kontrola kvalitete metapodataka (kao zalog budućnosti); kako mjeriti kvalitetu podataka; smjernice i upute za kontrolu kvalitete; do koje mjere se razmišlja o kvaliteti i kontroli metapodataka te njezin utjecaj na svakodnevni rad katalogizatora, arhivista, muzealaca itd.
– Obrazovanje i edukacija u baštinskom području: koje su kompetencije važne budućim baštinskim stručnjacima; redefiniranje jezgre temeljnih znanja; kompetencijski okviri
– Digitalna humanistika i baštinske ustanove: DARIAH, građanska znanost, otvorena znanost
– AKM nakladništvo u novom kontekstu: čitateljska publika i razvoj publike, novi formati i mediji
– Interpretacija baštine: razvoj publike baštinskog sektora, suradnja u području kreativnih industrija, osnaživanje korisničkih zajednica, participacija i korisničko iskustvo, relevantnost u kontekstu aktualnih zahtjeva društvenih zajednica te izazova budućnosti.

Seminar se održava uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Više pojedinosti o načinu prijave nalazi se na mrežnoj stranici seminara Arhivi, Knjižnice, Muzeji, a za dodatne upite možete se obratiti na e-adresu hkd@hkdrustvo.hr (Hrvatsko knjižničarsko društvo).

The post Prvi poziv za prijavu izlaganja za 25. seminar „Arhivi, Knjižnice, Muzeji: mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture“ appeared first on .

U sklopu projekta Erasmus+ Zelena knjižnica za održivu zajednicu – Lib4Green u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu od 4. do 8. srpnja 2022. godine na stručnome usavršavanju boravilo je jedanaesteročlano izaslanstvo iz Rumunjske predvođeno knjižničarkom Ruralne knjižnice Sirna (Biblioteca Comunală Șirna / Șirna rural library) Iulianom Cameliom Pirvu. Osim nje, u izaslanstvu su bili volonteri knjižnice, među kojima su bili i predstavnici gradske vlasti grada Sirne, predstavnici regionalne vlasti regije Prahove te ravnatelji lokalnih škola.

Voditeljica njihova programa u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu bila je koordinatorica Akademskoga centra i stalnoga stručnog usavršavanja Antonija Filipeti. Dio programa bio je i posjet Knjižnici Savica, Knjižnici Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Gradskoj knjižnici „Ivan Goran Kovačić” u Karlovcu. „Napokon mi se ostvarila želja da se upoznam s prostorom i radom Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu kao i ostalih hrvatskih knjižnica čije aktivnosti povezane sa zelenim knjižničarstvom i održivim razvojem pratim i neizmjerno cijenim”, istaknula je Iuliana Camelia Pirvu.

Tijekom petodnevnoga programa gosti iz Rumunjske upoznali su se s načinom rada u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, posebno onim koji je posvećen zelenomu knjižničarstvu i održivu razvoju.

U području zelenoga knjižničarstva 2019. godine započela je i suradnja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Ruralne knjižnice Sirna. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu organizirala je izložbu Najbolje zelene knjižnice kako bi predstavila svjetske primjere dobre prakse zelenoga knjižničarstva – šest najboljih projekata knjižnica, dobitnica međunarodnoga priznanja IFLA Green Library Award 2018., među kojima su bile i  Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu koja je dobila priznanje za projekt Zeleni festival – Let’s Go Green! te Ruralna knjižnica Sirna koja je dobila priznanje za projekt Ruralna knjižnica Sirna potiče uključenost građana.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u svibnju 2016. godine pokrenula je projekt Zelena knjižnica za zelenu Hrvatsku, čija je svrha izobrazba korisnika Knjižnice, njihovo osvješćivanje i senzibiliziranje o temi zaštite okoliša i održiva razvoja, uključivanje u određene programe, popularizacija programa s područja zaštite i očuvanja prirode te predstavljanje rezultata znanstvenih istraživanja, stručnih radova, nakladništva i projekata. Od utemeljenja Projekta provedeno je mnoštvo djelatnosti koje su dio planiranoga ekološkog djelovanja Knjižnice, a ujedno prate i ciljeve UN AGENDE 2030 za održivi razvoj.

Izvor naslovne fotografije: Ruralna knjižnica Sirna.

The post Stručno usavršavanje u sklopu projekta Erasmus+ „Zelena knjižnica za održivu zajednicu – Lib4Green” appeared first on .

probni tekst

The post test objava appeared first on .

U lipnju 2022. godine djelatnici Odjela zaštita i pohrana Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u sklopu programa Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske Programi zaštite na pokretnim kulturnim dobrima u 2021. godini priveli su kraju konzervatorsko-restauratorske radove na vrijednome prvotisku iz fonda samostana sv. Frane u Zadru.

Djelo autora Johannesa Noyensa de Turnhouta tiskano u Veneciji krajem 15. stoljeća pod naslovom Casus breves super toto corpore legum, najstarije djelo u fondu Samostana, pristiglo je u Odjel u listopadu 2021. godine. Pregledom 246 ručno izrađenih listova djela uvezanih u kožne korice ukrašene slijepim tiskom i povezane metalnim kopčama utvrđena su značajna mehanička, fizikalno-kemijska i biološka oštećenja.

Po dokumentiranju zatečenoga stanja knjige i izradbi fotodokumentacije oštećeni listovi ručno su restaurirani japanskim papirom. Uslijedila je rekonstrukcija uveza knjižnoga bloka, restauracija i popuna drvenih korica komadićima bukova drva te konzervacija i restauracija nedostajućih dijelova izvorne kožne presvlake novom kožom, a za knjigu je potom izrađena odgovarajuća zaštitna mapa od beskiselinskih materijala arhivske kvalitete.

Dodatna laboratorijska ispitivanja provedena su na Katedri za grafičke materijale i tiskovne forme Grafičkoga fakulteta u Zagrebu pod vodstvom dr. sc. Tomislava Cigule s ciljem utvrđivanja optičkih i kvalitativnih svojstava listova i korica prije i nakon provedenih konzervatorsko-restauratorskih postupaka nerazornim metodama.

Višemjesečne konzervatorsko-restauratorske radove i istraživanja na vrijednome djelu proveli su konzervatorica restauratorica Karmen Lečić (konzervacija i restauracija listova), konzervatorica restauratorica Gabriela Aleksić (konzervacija i restauracija uveza i korica), konzervator restaurator Stevo Leskarac (završni retuš) i restaurator tehničar Damjan Kopričanec (izradba zaštitne kutije).

The post U NSK restauriran vrijedni prvotisak iz samostana sv. Frane u Zadru appeared first on .

Urednice: Dunja Marija Gabriel i Frida Bišćan

Nakladnik: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Godina objave: 2022.

Materijalni opis: 634 str. : ilustr., graf. prikazi ; 24 cm

ISBN: 978-953-500-213-0

Cijena: 157,50 kn (PDV 5%)

The post Zbornik radova sa 11. i 12. savjetovanja za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj appeared first on .

U utorak 5. srpnja u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu jednodnevnom izložbom je predstavljena odabrana građa iz Krležine rukopisne ostavštine i pojedina tiskana izdanja iz fonda Knjižnice koja prate program 11. Festivala Miroslav Krleža.

Na tematskom susretu uz izložbu Iz Autorova pera: rukopisna građa Miroslava Krleže govorili su istaknuti krležolog Velimir Visković, glavni urednik Krležijane – cjelovite enciklopedije posvećene Krleži, izv. prof. dr. sc. Suzana Marjanić, znanstvena savjetnica na Institutu za etnologiju i folkloristiku i nositelj kolegija Miroslav Krleža na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu te dr. sc. Irena Galić-Bešker, voditeljica Zbirke rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. U ime Knjižnice okupljene je pozdravila prof. dr. sc. Ivanka Stričević, njezina glavna ravnateljica, a utemeljitelj i ravnatelj Festivala Miroslav Krleža Goran Matović o Krleži je govorio vješto kompilirajući dijelove razgovora iz njihovih susreta i fragmente Autorovih odabranih tekstova.

Odabrane ulomke iz zbirke Hrvatski bog Mars interpretirali su dramski umjetnici Jelena Miholjević i Siniša Ružić.

Izložba Iz Autorova pera: rukopisna građa Miroslava Krleže predstavila je, između ostalog, Krležine dnevničke zapise iz 1942. godine, odlomke iz romana Banket u Blitvi i Na rubu pameti, Djetinjstvo u Agramu, fragmente Matvejevićeva razgovora s Krležom, odabir korespondencije Miroslava i Bele Krleže, fragmente iz zbirke Hrvatski bog Mars iz 1922. godine i dr.

Podsjetimo, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, prema želji samog Miroslava Krleže, dom je njegove rukopisne ostavštine. Krležin nasljednik, prim. dr. Krešimir Vranešić, ostavštinu je darovao Knjižnici, a ona je otpečaćena po isteku dvadesetogodišnjeg moratorija 2001. godine. Građa je obrađena u Zbirci rukopisa i starih knjiga, razvrstana i složena u mape u skladu s pravilima knjižničarske struke i uz pomoć istaknutih krležologa (Zorana Kravara, Velimira Viskovića, Vlahe Bogišića) i Krležina bibliografa Davora Kapetanića. Po završetku obrade, njezin je sadržaj objavljen u katalogu Rukopisna ostavština Miroslava Krleže, koji je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu otisnula 2003. godine.

The post Održano tematsko druženje uz Krležinu rukopisnu ostavštinu appeared first on .

Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad!

I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.

I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.

Bez sjaja zvijezde udesa,
što sijaše nad kolijevkom,
sa dugama i varkama.

– O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih,
što si ih meni zadao.

O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede,
i lovora, i darova.

I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju…

(Svakidašnja jadikovka)

Čitajući pjesmu Svakidašnja jadikovka, prisjećamo se velikoga Tina Ujevića u povodu obljetnice njegova rođenja.

Pjesmom Svakidašnja jadikovka pjesnik je htio poručiti svima onima koji su usamljeni, otuđeni i bez ljubavi kako nisu sami u svojim problemima, nego kako trebaju dijeliti jadikovku čovječanstva. Trebamo težiti idealima i živjeti dok smo mladi, jer kada čovjek ostari, sve postaje manje ostvarivo.

Augustin Josip Ujević u književnosti je imao usvojeno ime Tin Ujević, ili samo Tin. Riječ je o pjesniku i boemu, kako je rekao akademik Ante Stamać nesumnjivo, najvećem pjesničkom imenu hrvatske književnosti dvadesetog stoljeća. Složili se ili ne s ovim vrjednovanjem, ostaje nam vječna potreba ukazivanja na literarnu vrijednost koju nam je ostavio ovaj veliki, neslomivi duh,  krajnje samosvojan, te kao takav izabire samotan život u kojem usvaja i stvara svoja pravila.

Tin Ujević rođen je 5. srpnja 1891. godine u Vrgorcu. Svoje je školovanje započeo u Imotskome, nakon čega seli u Makarsku, gdje završava osnovnoškolsko obrazovanje. Godine 1902. odlazi u Split u klasičnu gimnaziju i počinje živjeti u nadbiskupijskome sjemeništu. Nakon mature upisuje studij hrvatskoga jezika i književnosti, klasične filologije, filozofije i estetike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.

Poznato je kako je u početcima svojega rada bio iznimno vjeran Matošu. Preko Matoša došao je do Baudelairea, kojega je prihvatio kao utemeljitelja modernoga pjesništva. Svoje prve dvije zbirke pjesama Lelek sebra i Kolajna, poznate kao dva neopetrarkistička ljubavna brevijara, napisao je tijekom rata u Parizu kao jedinstvenu zbirku. Iako su bile napisane na hrvatskome jeziku, samovoljom nakladnika razdvojene su i tiskane u Beogradu na ćirilici i ekavici.

Osim umjetničkoga djelovanja, Ujević se u svojim pjesmama bavio i politikom, a to se moglo vidjeti kada se pjesnički oglasio 1909. u pravaškoj Mladoj Hrvatskoj, u društvu onih koji su tvorili Matošev krug.

U svojim je pjesmama ostvario snažne trenutke osobne tragike, izrazio je duboke tajne spiritualne, netjelesne ljubavi te ispjevao himne radu i ljudskomu bratstvu. Ujević je kao nedostižni čarobnjak riječi ostao dosljedno izvan svih književnih škola i struja, blizak svima, a opet istodobno različit od drugih.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 455 zapisa o njegovim djelima. Tin Ujević objavljivao je i o njem se pisalo u svim poznatijim književnim novinama i časopisima, a dio te građe u digitaliziranome je obliku dostupan na Portalu digitaliziranih starih hrvatskih novina i časopisa.

Hrvatski pjesnik Tin Ujević preminuo je 12. studenoga 1955. godine u Zagrebu.

U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.

Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.

I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera

Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem …

(Odlazak)

The post Uz obljetnicu rođenja Tina Ujevića appeared first on .

U utorak 5. srpnja Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu tradicionalnom jednodnevnom izložbom predstavit će odabranu građu iz rukopisne ostavštine Miroslava Krleže i tako popratiti program 11. Festivala Miroslav Krleža. Tematsko druženje započet će u 12 sati u malom predvorju.

Izložba Iz Autorova pera: rukopisna građa Miroslava Krleže javnosti će, između ostalog, predstaviti Krležine romane Banket u blitvi i Na rubu pameti, zbirku pripovijedaka Hrvatski bog Mars, piščeve dnevničke zapise i dio korespondencije.

Na događanju će govoriti dr. sc. Suzana Marjanić s Instituta za etnologiju i folkloristiku, ugledni krležolog Velimir Visković i dr. sc. Irena Galić-Bešker, voditeljica Zbirke rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Podsjetimo, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu je, prema Krležinoj želji, dom njegove rukopisne ostavštine. Nakon piščeve smrti njegov univerzalni nasljednik prim. dr. Krešimir Vranešić pobrinuo se da njegova rukopisna ostavština bude pohranjena u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Za njezino popisivanje i obrađivanje pobrinuli su se Leksikografski zavod Miroslav Krleža te Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

The post Tematsko druženje uz izložbu “Iz Autorova pera: rukopisna građa Miroslava Krleže” appeared first on .

Radi poboljšanja kulturne suradnje i razmjene stručnoga mišljenja francuskih i hrvatskih stručnjaka 30. lipnja 2022. godine potpisan je Sporazum o suradnji Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Francuskoga instituta u Hrvatskoj. Suradnja je pokrenuta 2021. godine tijekom obilježavanja stote obljetnice djelovanja Francuskoga instituta u Hrvatskoj, a Sporazum je posebno usmjeren na provedbu projekta vrjednovanja izvornoga primjerka djela Encyclopédie ou Dictionnaire raisonné des Sciences, des Arts et des Métiers Denisa Diderota i Jeana le Ronda d’Alemberta objavljena između 1751. i 1772. godine, u vlasništvu Instituta. Enciklopedija se prije 2021. godine nalazila u  Francuskoj i Njemačkoj te je ovom suradnjom objedinjena i vraćena Francuskomu institutu u Hrvatskoj, a u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu osigurano je mjesto njezine sigurne pohrane.

Sporazum o suradnji potpisale su glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanka Stričević i ravnateljica Francuskoga instituta u Hrvatskoj Estelle Halimi-Dagron. Potpisivanju su nazočile i pomoćnica ravnateljice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu za djelatnost nacionalne knjižnice dr. sc. Sofija Klarin Zadravec i knjižničarska savjetnica za međunarodnu suradnju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu Jasenka Zajec.

Znamenito djelo Diderota i d’Alemberta u 33 sveska stiglo je u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu 2021. godine te je u Odjelu zaštita i pohrana NSK proveden prihvat i opsežan pregled, a Enciklopedija je potom smještena u odgovarajuće sigurnosne i mikroklimatske uvjete Zbirke rukopisa i starih knjiga NSK. Planira se i provedba restauracije pojedinih svezaka u sklopu tehničke suradnje restauratora Odjela za arhivu francuskoga Ministarstva Europe i vanjskih poslova te restauratora NSK.

Povratak Enciklopedije u Zagreb omogućit će predstavljanje toga bitnog povijesnog djela hrvatskoj publici te nastavak uspješne suradnje hrvatskih i francuskih suradnika.

The post Potpisan Sporazum o suradnji Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Francuskoga instituta u Hrvatskoj appeared first on .

I.

Htio bih pokidat žice na svojoj zlatnoj harfi
I vratiti se u zavičaj, u selo. U Rastušje.

Odbacit prašnjave knjige.
I nasladnost lutanja bez svrhe.

Skinuti masku s lica.
I prezret, kao Gospod, smisao rečenica.

Bit u šumi ptica.

II.

Povratit ću se, povratit ću se doma;
U kući još tinja oganj
Što ga moji pređi zažgaše
U tavnosti prošlih vremena.

Hodit ću u opancima,
Kako i oni iđahu,
I rubine nosit lanene
Što mi ih žena otkala.

Sa rukama prljavim od crnice
Otirat ću s čela znoj
Te kaplje na zemlju.

Ljeti, poslije večere, kad napojim konje,
Na prag ću sa ženom sjesti:
Djeca će već otići na počinak.

U štali će, od sitosti, mukati krava i tele.

III.

O, možda me u Rastušju očekuje sreća i pokoj.
Htio bih pokidat žice na svojoj zlatnoj harfi.

Pa kada miran umrem, seljani da prenesu
Truplo u crnome lijesu preko rodnoga praga.

(Htio bih pokidati žice…)

Dana 27. lipnja 2007. godine naš Tadija napustio je ovozemaljski život… Otišao je tiho i dostojanstveno…

Dragutin Tadijanović, najdugovječniji hrvatski pjesnik koji je 90-ak godina ispisivao odu hrvatskomu pjesništvu i hrvatskoj kulturi ostavio je iza sebe brojne pjesme, zapise i sjećanja koja će zasigurno živjeti s mnogim budućim naraštajima.

Tadija, kako su ga zvali od milja, bio je najomiljeniji hrvatski pjesnik koji je cijeli svoj životni vijek utkao u svoja djela i zato ne čudi što je još za života dobio ne samo sabrana, izabrana i bibliofilska izdanja svojih djela, sve moguće nagrade i priznanja već i biste i škole, zvijezdu slavnih na opatijskoj obali, pa čak i spomen-dom u Slavonskome Brodu koji čuva uspomenu na život i djelo svojega velikana, a Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti utemeljila je nagradu koja nosi njegovo ime.

Dragutin Tadijanović rođen je 4. studenoga 1905. godine u Rastušju u blizini Slavonskoga Broda. Nižu pučku školu pohađao je u Podvinju, a realnu gimnaziju u Slavonskome Brodu.

Svoj umjetnički put na neki način započeo je 1920. godine, stanujući u brodskome samostanu, gdje je počeo pisati pjesme. Svoje daljnje školovanje usporedno sa svojim umjetničkim načinom života nastavlja u Zagrebu na Gospodarsko-šumarskome fakultetu, gdje je nakon upisa vrlo brzo prešao na Filozofski fakultet, smjer povijest južnoslavenske književnosti i filozofija. Diplomu je dobio 1937. godine. Bio je niz godina urednik književnih izdanja u Nakladnome zavodu Hrvatske i Zori. Godine 1953. utemeljio je Institut za hrvatski jezik pri HAZU, čiji je upravitelj bio do 1973. godine. Bio je redoviti član HAZU te predsjednik Društva hrvatskih književnika. Priredio je više antologija, među kojima su Hrvatska moderna lirika (1933.), Novija hrvatska poezija (1952.), Antologija hrvatskih pjesama u prozi (1958.) i dr. Njegove su zbirke pjesama prevedene na više stranih jezika, od esperanta do hindu i kineskoga jezika.

Za života je objavio više od 500 pjesama u 40-ak zbiraka, od kojih su najpoznatije: Sunce nad oranicama, Pepeo srca, Dani djetinjstva, Tuga zemlje, Pjesme, Blagdan žetve, Srebrne svirale, Prsten, Kruh svagdanji, More u meni, Dom tajnovitosti, Čarolije i mnoga druga djela ovoga velikog književnika.

Tadijanović je u svojem poetskom opusu izgradio jedan lirski svijet u kojem se potpuno ogleda on sam, napisavši svojevrsnu autobiografiju u stihovima. Lirske mu se teme kreću, od dječačkih, naivnih opsesija zatvorenih u pejsaže rodnoga Rastušja, preko nostalgičnih sjećanja na djetinjstvo i mladost, do tragičnoga sukoba sela i grada. Nadahnuće i svježina Tadijanovićeva pjesništva svjedočili su o mladenačkoj energiji i životnoj radosti koja ga je pratila do samoga kraja. Njegov je izraz jedinstven i neponovljiv; oslobodivši svoju poeziju dekorativnih elemenata, on je u slobodnome nevezanom stihu ostvario izvanrednu arhitekturu pjesme, naglašen ritam i muzikalnost stihova.

U povodu stotoga rođendana Dragutina Tadijanovića i tridesete obljetnice Zagrebačkoga knjižničarskog društva, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu i Zagrebačko knjižničarsko društvo organizirali su svečanost s izložbom Tadijinih 100 u 100 – Izbor stotinu knjiga o stotom rođendanu barda hrvatske književnosti. Tom je prigodom književniku uručena počasna iskaznica Zagrebačkog knjižničarskog društva.

Dragutin Tadijanović još je jedna od osoba koja je svojim djelima uljepšala i obogatila našu književnost, dajući joj posebnu notu umjetnosti. Pokazao nam je kako se u nekoliko riječi može skupiti cijela jedna ideja, a baš je to on i ponajbolje radio. Znao je prenijeti dio sebe u pjesmu, zato su one toliko posebne i lijepe.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 410 zapisa o njegovim djelima.

Sav moj život je u mojim pjesmama.
Dok one žive, živjet ću i ja.

Autor fotografije: Damir Jelić (CC BY-SA 3.0).

The post Uz 15. obljetnicu smrti Dragutina Tadijanovića appeared first on .

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:

– rukovoditelj Odjela Zaštita i pohrana
– viši knjižničar za školske knjižnice u Hrvatskom zavodu za knjižničarstvo
– diplomirani knjižničar u odjelu Korisničke službe (proces Čitaonica)
– diplomirani knjižničar u odjelu Korisničke službe (proces Informacijski centar)
– diplomirani knjižničar – za knjižnično-informacijski sustav u Hrvatskom zavodu za knjižničarstvo (zamjena do povratka s mandatnog radnog mjesta)
– diplomirani knjižničar – redaktor integriranog knjižničnog sustava u odjelu IT
– pomoćni knjižničar u Odjelu Zaštita i pohrana
– namještenik – RM IV. vrste na poslovima čišćenja u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Održavanje

Pojedinosti o Natječaju.

The post Natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta od 24. lipnja 2022. appeared first on .

U razdoblju od 18. srpnja do 13. kolovoza 2022. godine Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu bit će otvorena ponedjeljkom, utorkom, četvrtkom i petkom od 8 do 15 sati, a srijedom od 12 do 19 sati.

Subotom će Knjižnica biti zatvorena.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u petak 5. kolovoza i ponedjeljak 15. kolovoza 2022. godine bit će zatvorena.

Od 16. kolovoza 2022. godine Knjižnica će biti otvorena prema redovitome radnom vremenu.

The post Ljetno radno vrijeme Knjižnice appeared first on .