Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Subscribe to Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu feed
Updated: 8 hours 55 min ago

Sjećanje na Rudolfa Lubynskog

Fri, 03/26/2021 - 10:39

Arhitekt Rudolf Lubynski umro je 27. ožujka 1935. godine, a najveći je trag ostavio na arhitekturi grada Zagreba. U povijesnim analima ostao je zabilježen kao arhitekt koji je osmislio prvu zgradu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu koja je smještena na Trgu Marka Marulića.

Rudolf Lubinsky rodio se u Zagrebu 31. kolovoza 1873. godine u židovskoj obitelji Loewy. U Zagrebu je završio klasičnu gimnaziju nakon čega je otišao studirati na Visoku tehničku školu u njemački grad Karlsruhe. Zatim se zaposlio u arhitektonskom birou Josefa Durma gdje je sudjelovao u mnogim projektima uključujući i projektiranje Sveučilišne knjižnice u gradu Heidelbergu.

Njegovo najplodnije razdoblje započinje 1907. godine po povratku u rodni Zagreb kada osniva vlastiti arhitektonski biro. U tom je razdoblju projektirao brojne stambene kuće u Petrinjskoj, Nazorovoj i Masarykovoj ulici. Među važnijim građevinama koje je projektirao ističu se Evangelički centar u Gundulićevoj ulici, Svećenički dom u Palmotićevoj ulici, Zgrada osiguravajućeg zavoda u Mihanovićevoj ulici te njegov najveći i najpoznatiji projekt zgrada Kraljevske sveučilišne biblioteke u Zagrebu(danas zgrada Hrvatskog državnog arhiva). Na tom projektu Lubynski je projektirao sve elemente kako bi se ostvarilo jedinstvo i sinergija svih dijelova od arhitektonskih do unutarnjeg dizajna.

Rudolf Lubynski ostao je zabilježen kao najveći hrvatski secesijski graditelj koji je svoja najveća ostvarenja postigao u rodnom gradu u kojemu je ostavio neizbrisivi trag. U arhitektonskom birou Rudolfa Lubynskog prva iskustva su stjecali brojni arhitekti koji su svojim vizijama grada nastavili oplemenjivati Zagreb i Hrvatsku.

 

The post Sjećanje na Rudolfa Lubynskog appeared first on .

Radno vrijeme Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu tijekom uskrsnih blagdana

Fri, 03/26/2021 - 08:09

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u petak 2. travnja 2021. godine bit će otvorena od 8 do 16 sati.

Na Veliku subotu, Uskrs i Uskrsni ponedjeljak Knjižnica će biti zatvorena.

U utorak 6. travnja 2021. godine Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu bit će otvorena prema redovitome radnom vremenu.

The post Radno vrijeme Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu tijekom uskrsnih blagdana appeared first on .

Radno vrijeme Restorana i caffe bara NSK tijekom uskrsnih blagdana

Thu, 03/25/2021 - 12:35

U povodu nadolazećih uskrsnih blagdana Restoran i caffe bar NSK bit će zatvoren na Veliki petak 2. travnja, a u utorak 6. travnja 2021. godine bit će ponovno otvoren prema redovitome radnom vremenu.

 

The post Radno vrijeme Restorana i caffe bara NSK tijekom uskrsnih blagdana appeared first on .

Održana međunarodna konferencija Solidarnost u kulturi: zaštita kulturne baštine u kriznim uvjetima

Mon, 03/22/2021 - 12:51

U organizaciji Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu od 18. do 20. ožujka 2021. održana je virtualna međunarodna konferencija Solidarnost u kulturi: zaštita kulturne baštine u kriznim uvjetima.

U sadržajno opsežnom programu Konferencije sudjelovala su 124 izlagača i 500 slušača iz svih dijelova svijeta, a osim izlaganja održane su i četiri radionice, okrugli stol te posterska izlaganja.

Na Konferenciji je zaključeno da stupanj ugroženosti kulturne baštine proizlazi iz šireg socioekonomskog konteksta pojedinog sustava i definicije vrijednosti i važnosti očuvanja kulturne baštine te da je sistemske ranjivosti potrebno adresirati iz više smjerova, interdisciplinarno i međusektorski, kao i da je potrebno uspostavljanje i sustavno razvijanje unutarsektorskog i međusektorskog dijaloga i partnerstva među stručnjacima prije kriznih događaja.

Konferencija je pokazala i da zaštita kulturne baštine unutar određenog društvenog konteksta uvelike ovisi o stvarnoj i emotivnoj povezanosti zajednice s vlastitim nasljeđem te da je sa zajednicom potrebno ostvariti odnos dijaloga i ko-kreacije u planiranju i realizaciji zaštite i očuvanja kulturne baštine prije, za vrijeme i nakon kriznih događaja.

S obzirom na to da su raznovrsna kulturna nasljeđa važni elementi izgradnje i razvoja društava, potrebno je oživjeti koncept solidarnosti u kulturnom sektoru i predstavljati civilizacijski napredak i holistički pristup ostvaren u dijalogu s raznovrsnim dionicima. Pritom važnu ulogu ima volonterstvo, također kao civilizacijska tekovina, ali i podrška održivom razvoju.

Istaknuta je i uloga informacija i interoperabilnih podataka te autentične i pouzdane dokumentacije u digitalnom obliku koji su od iznimne važnosti kao podrška raznovrsnim aspektima zaštite i očuvanja kulturne baštine u kriznim situacijama.

Očekujući utjecaj koji će trenutna kriza Covid-19 dugoročno prouzročiti u sektoru kulture i kreativnih industrija, potrebno je i nastaviti dijalog te podijeliti odgovornost među dionicima u primjeni već postojećih kvalitetnih rješenja, ali i aktivno sudjelovati u oblikovanju legislativnih okvira koji bi omogućili holistički pristup zaštiti i očuvanju kulturne baštine u kriznim situacijama.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu pokazala je vizionarski stav u organizaciji ove značajne konferencije u vrijeme aktualne krize, pri čemu su ranjivosti kulturnog sektora još jače vidljive i prisutne u fizičkom, ali i virtualnom obliku.

Zbornik izabranih radova s konferencije bit će dostupan kao elektronička publikacija u otvorenom pristupu te kao takav predstavlja jedan od njezinih rezultata koji je ujedno i podrška edukaciji stručnjaka koji tek ulaze u područje zaštite kulturne baštine, ali i drugim stručnjacima iz različitih sektora koji, kao dionici u procesu zaštite, imaju potrebu razumijevanja perspektiva i principa drugih područja i polja iz kojih dolaze kolege s kojima uspostavljaju dijalog, naglašava predsjednica Programskog i Organizacijskog odbora Konferencije dr. sc. Dragica Krstić.

Međunarodna konferencija Solidarnost u kulturi: zaštita kulturne baštine u kriznim uvjetima organizirana je u suradnji s partnerima, Europskom komisijom, Hrvatskim državnim arhivomEtnografskim muzejomHrvatskim nacionalnim komitetom Međunarodnog vijeća muzeja (ICOM)Hrvatskom grupom Međunarodnog instituta za restauriranje povijesnih i umjetničkih djela (IIC)Laboratorijem za radijacijsku kemiju i dozimetriju Instituta Ruđer BoškovićOdjelom za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku, Uredom za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba te uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i pokroviteljstvo Hrvatskog povjerenstva za UNESCO.

Svi detalji vezani uz Konferenciju dostupni su na njezinoj mrežnoj stranici http://hpcc.nsk.hr/.

The post Održana međunarodna konferencija Solidarnost u kulturi: zaštita kulturne baštine u kriznim uvjetima appeared first on .

Novi Cjenik usluga i Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja građe i usluga NSK

Mon, 03/22/2021 - 12:03

Osuvremenjeni Cjenik usluga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu stupa na snagu od 1. travnja 2021. godine. U ožujku 2021. godina na snagu je stupio i osuvremenjeni Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja građe i usluga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja građe i usluga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu nalazi na sljedećoj poveznici.

Cjenik usluga NSK koji se može pogledati na sljedećoj poveznici.

Oba su dokumenta osuvremenjena kako bi se korisnicima Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu olakšalo korištenje usluga i prostora Knjižnice.

The post Novi Cjenik usluga i Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja građe i usluga NSK appeared first on .

„Pjesnici su čuđenje u svijetu“ – uz Svjetski dan pjesništva

Sun, 03/21/2021 - 06:00

Pjesnici su čuđenje u svijetu

Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari

Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu

(A. B. Šimić – Pjesnici)

Pisanjem poezije mnogi su pjesnici izražavali svoje osjećaje i misli… Svi znamo kako pjesma u nama budi posebne osjećaje i teško je nekada ne zaljubiti se u neke stihove. Zato danas uzmimo olovku u ruke, iskažimo svoje osjećaje stihovima i pronađimo pjesnika koji se negdje duboko skriva u nama…

Svjetski dan poezije (engl. World Poetry Day) UNESCO je proglasio 21. ožujka 1999. godine radi promicanja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije širom svijeta. Istaknuto je kako treba dati priznanje i poticaj nacionalnim, regionalnim i internacionalnim pjesničkim nastojanjima.

Prema podatcima koje posjeduje Nacionalni odbor za proslavu Dana poezije koji je od 1990-ih smješten na Floridi, Svjetski dan poezije slavio se još od 1505. godine. Uglavnom se obilježavao u listopadu, najčešće 15. listopada, na rođendan velikoga rimskog pjesnika Vergilija. Sve do UNESCO-ova službenog proglašenja, praznik je naizmjenično slavljen u listopadu i studenome. Ta tradicija obilježavanja održala se do danas u mnogim zemljama.

Osim što se na današnji dan slavi Svjetski dan poezije i prvi dan proljeća, on je bitan i zato što se 21. ožujka 1913. godine u Gorskome kotaru rodio hrvatski pjesnik, esejist, pripovjedač i kritičar Ivan Goran Kovačić.

Poezija je ono što se sanja, ono što se zamišlja, ono što se želi, i ono što se često dogodi. Poezija, to je stvarnije i korisnije ime života.

(Jacques Prévert)

Izvor naslovne fotografije: https://pixabay.com.

The post „Pjesnici su čuđenje u svijetu“ – uz Svjetski dan pjesništva appeared first on .

Cjenik

Fri, 03/19/2021 - 09:20

Cjenik NSK s popisom usluga i naknada, na snazi od 1. travnja 2021. godine.

Preuzmite cjenik u PDF formatu na sljedećoj poveznici: CJENIK

The post Cjenik appeared first on .

„To je jezik roda moga!“ – uz obljetnicu rođenja Petra Preradovića

Fri, 03/19/2021 - 06:00

Kao vječno more sinje
U kretu si gipkom, lakom,
Podaje se dahu svakom,
I mreška se i propinje,
(Kakva moć je vjetra koga) –
Zuji, zveči, zvoni, zvuči,
Šumi, grmi, tutnji, huči –
To je jezik roda moga! (…)

(Jezik roda moga)

Hrvatski jezik, rodoljublje, vjera i uspjesi nadahnjivali su pjesnika Petra Preradovića. Daleko od rodnoga kraja, od onih kojima se uvijek vraćao, pjesnik je sve više sazrijevao i u njem je rasla ljubav prema jeziku kojem se sve više vraćao i koji ga je snažio. Pjesmom je slavio ljepotu jezika jer je upravo u jeziku vidio i budućnost naroda iz kojega je ponikao…

Petar Preradović, najplodniji i najomiljeniji pjesnik ilirskoga preporodnog doba, rodio se 19. ožujka 1818. godine u Grabrovnici, u đurđevačkoj krajiškoj pukovniji. Zbog rane očeve smrti Preradović je bio prisiljen opredijeliti se za vojničku službu. Školovao se u Vojničkome zavodu u Bjelovaru i Bečkome Novom Mjestu. Službovao je u više mjesta širom Italije i Hrvatske te je postupno napredovao.

Školujući se i službujući u vojsci izvan domovine, u jednome je životnom razdoblju Preradović gotovo zaboravio materinski jezik. Prve pjesme napisao je na njemačkome jeziku. Tematski Preradoviće pjesme mogu se podijeliti na ljubavne, rodoljubne i refleksivne. Susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim na Preradovića djeluje presudno – počinje pisati na hrvatskome, a rodoljubni ga je zanos toliko ponio da su mu jezik i domovina temeljno poetsko nadahnuće.

U domoljubnim pjesmama Zora puca napisanoj za prvi broj Zore dalmatinske, zatim Putnik, Rodu o jeziku i Jezik roda moga osjeća se oduševljenje što se hrvatski narod nacionalno budi.

Osim budnica, piše i ljubavnu te refleksivnu poeziju. Ipak, u ljubavnome i misaonome pjesništvu pomalo je mračan pjesnik, osamljenik kojega je slomila svakodnevica. Za te tematske preokupacije imao je nesretnih povoda u vlastitome životu – umrli su mu žena i djeca, a ni s drugim brakom nije imao sreće. Najpoznatije su pjesme iz toga razdoblja Mrtva ljubav i Miruj, miruj srce moje, koja je i uglazbljena. Na mrežnoj stranici Zvuci prošlosti dostupan je zvučni zapis popijevke Miruj, miruj srce moje.

Uza sve to, Preradović je autor brojnih soneta, oda, prigodnica, himni, balada, elegija, romanci i nadgrobnica.

Cjelokupnim opusom Petar Preradović zauzeo je jedno od vodećih mjesta u hrvatskoj književnosti, a svakako je pjesnik koji najbolje izražava hrvatski duhovni, pa i politički život, od 30-ih do 70-ih godina 19. stoljeća.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu čuva vrijedan dio književne ostavštine Petra Preradovića. Na portalu Starih hrvatskih novina dostupni su primjerci digitalizirane Zore dalmatinske, novina s kojima je Petar Preradović plodno surađivao, dok su mu neka djela dostupna i u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Petar Preradović umro je kao general 18. kolovoza 1872. u Austriji, bio je pokopan u Beču, ali su mu 14. srpnja 1879. godine posmrtni ostatci preneseni u mirogojske arkade u Zagrebu. Grob krase završni stihovi iz pjesme Putnik.

… U tvom polju daj mu groba,
S tvojim cvijećem grob mu kiti!

The post „To je jezik roda moga!“ – uz obljetnicu rođenja Petra Preradovića appeared first on .

U organizaciji NSK započela trodnevna međunarodna konferencija o zaštiti kulturne baštine u kriznim uvjetima

Thu, 03/18/2021 - 11:29

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu danas je otvorena međunarodna virtualna konferencija Solidarnost u kulturi: zaštita kulturne baštine u kriznim uvjetima, koja se do 20. ožujka održava online na platformi Zoom u organizaciji Knjižnice. Konferenciju je prigodnim obraćanjem otvorila ministrica kulture i medija Republike Hrvatske dr. sc. Nina Obuljen Koržinek.

Prigodnim riječima sudionicima Konferencije obratile su se i glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanka Stričević, predsjednica Programskog i Organizacijskog odbora Konferencije i voditeljica Odjela Zaštita i pohrana NSK dr. sc. Dragica Krstić te članica Programskog odbora Konferencije i arhivistica u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu dr. sc. Tamara Štefanac.

Svečano otvorenje uveličao je Lidija Bajuk Quartet izvedbama pjesama Snočka sem senjala, Međimurski lepi dečki i Život mi je kakti noćka koje su dio bogatstva hrvatske glazbene baštine.

Na trodnevnoj Konferenciji sudjeluje gotovo 130 izlagača – stručnjaka iz područja zaštite materijalne kulturne baštine kao i stručnjaka iz područja sigurnosne politike i upravljanja civilnom zaštitom iz 21 zemlje te 500 sudionika iz cijelog svijeta. Među njima su predstavnici istaknutih ustanova i organizacija iz zemlje poput Etnografskog muzeja u Zagrebu, Instituta Andrija Štampar iz Zagreba, Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Hrvatskog povijesnog muzeja, Hrvatskog konzervatorskog zavoda, Dubrovačkih knjižnica, Sveučilišta u Dubrovniku, Sveučilišta u Splitu, Hrvatskog državnog arhiva, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske te Grada Zagreba, kao i predstavnici svjetskih ustanova i organizacija poput UNESCO-a, Europe Nostre, Sveučilišta u Kaliforniji Los Angeles (UCLA), Međunarodnog centra za proučavanje očuvanja i restauracije kulturne baštine (ICCROM), Međunarodnog vijeća za spomenike i spomeničke cjeline (ICOMOS), Sveučilišta u São Paulu, Kongresne knjižnice u SAD-u te svjetski priznati stručnjaci iz Francuske, Švicarske, Ujedinjenog Kraljevstva, Italije, Brazila, Novog Zelanda, Španjolske i drugih zemalja. U sklopu Konferencije održat će se i četiri radionice te okrugli stol o uključivanju volontera u očuvanje kulturne baštine.

Konferencija je odgovor organizatora na suvremene prijetnje očuvanju kulturne baštine – poput razornih potresa koji su pogodili Hrvatsku, pandemije koronavirusa i drugih globalnih prijetnji koje upozoravaju na nužnost uspostavljanja sveobuhvatno planiranog sustava zaštite kulturne baštine i potrebu umrežavanja i razvijanja solidarne mreže ustanova u kulturi.

Glavni partner Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pri organizaciji Konferencije je Europska komisija, dok su ostali partneri Hrvatski državni arhiv, Etnografski muzej, Hrvatski nacionalni komitet Međunarodnog vijeća muzeja (ICOM), Hrvatska grupa Međunarodnog instituta za restauriranje povijesnih i umjetničkih djela (IIC), Laboratorij za radijacijsku kemiju i dozimetriju Instituta Ruđer Bošković, Odjel za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku te Ured za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba. Potporu organizaciji Konferencije pružilo je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, a pokrovitelj je Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO.

Više informacija o Konferenciji dostupno je na njezinoj mrežnoj stranici http://hpcc.nsk.hr/.

 

The post U organizaciji NSK započela trodnevna međunarodna konferencija o zaštiti kulturne baštine u kriznim uvjetima appeared first on .

Natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta od 17. ožujka 2021.

Wed, 03/17/2021 - 12:07

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:

– PROČELNIK PODRUČNOG UREDA – HRVATSKI ZAVOD ZA KNJIŽNIČARSTVO
– DIPLOMIRANI KNJIŽNIČAR ZA KNJIŽNIČNO-INFORMACIJSKI SUSTAV U HRVATSKOM ZAVODU ZA KNJIŽNIČARSTVO
– RUKOVODITELJ ODSJEKA FINANCIJSKI I RAČUNOVODSTVENI POSLOVI
– DIPLOMIRANI KNJIŽNIČAR U ODJELU KORISNIČKE SLUŽBE
– DIPLOMIRANI KNJIŽNIČAR U ODJELU KORISNIČKE SLUŽBE
– DIPLOMIRANI KNJIŽNIČAR U ODJELU OBRADA
– KNJIŽNIČAR U ODJELU OBRADA
– VIŠI STRUČNI SAVJETNIK – PROGRAMER U ODJELU IT
– SPECIJALIST – ZA ANALITIKU PODATAKA I INFORMATIČKU PODRŠKU U ODJELU IT
– STRUČNI SAVJETNIK ZA FINANCIJSKE I RAČUNOVODSTVENE POSLOVE U ODSJEKU FINANCIJE I RAČUNOVODSTVO
– POMOĆNI KNJIŽNIČAR U ODJELU KORISNIČKE SLUŽBE
– POMOĆNI KNJIŽNIČAR U ODJELU ZAŠTITA I POHRANA
– POMOĆNI KNJIŽNIČAR U ODJELU NABAVA I IZGRADNJA ZBIRKI
– KNJIGOVEŽA U ODJELU ZAŠTITA I POHRANA
– NAMJEŠTENIK – RM IV. VRSTE NA POSLOVIMA ČIŠĆENJA U ODJELU ZAJEDNIČKI POSLOVI – ODSJEK ODRŽAVANJE.

Pojedinosti o Natječaju.

The post Natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta od 17. ožujka 2021. appeared first on .

„Ljerko, srce moje, ti si lutka mala…“ – uz obljetnicu smrti Antuna Gustava Matoša

Wed, 03/17/2021 - 06:00

Ljerko, srce moje, ti si lutka mala,
Pa ne slutiš smisla žalosnih soneta;
Kesteni pred kućom duhu tvom su meta.
Još je deset karnevala do tvog bala.

Ti se čudiš dušo. Smijat si se stala
Ovoj ludoj priči. Tvoja duša sveta
Još ne sniva, kako zbore zrela ljeta.
Gledaš me ko grle. Misliš — to je šala.

Al će doći veče, kad ćeš, ko Elvira,
Don Huanâ sita i lažnih kavalira,
Sjetiti se sjetno nježne ove strofe.

Moje će ti ime šapnut moja muza,
A u modrom oku jecati će suza
Ko za mrtvim clownom iza katastrofe.

(Djevojčici mjesto igračke)

Čitajući stihove jedne od najljepših pjesama o čaroliji djetinjstva, prisjećamo se znamenitoga hrvatskog književnika Antuna Gustava Matoša. Bez njegova stvaralaštva na prijelazu stoljeća, hrvatska književnost ne bi bila onakva kakvu je danas poznajemo. Smatra se da ju je Matoš pokrenuo iz razdoblja mirovanja i uveo u okruženje svjetske pisane riječi.

Antun Gustav Matoš rođen je 13. lipnja 1873. godine u Tovarniku u zapadnome Srijemu. S dvije godine preselio je s roditeljima u Zagreb gdje je njegov otac radio kao učitelj, a poslije i kao orguljaš u crkvi sv. Marka. U Zagrebu je pohađao pučku školu i Gornjogradsku gimnaziju. Kao zanimljivost vrijedi spomenuti kako je u gimnaziji pao sedmi razred, s negativnim ocjenama iz propedeutike, fizike i hrvatskoga jezika. Uz redovitu školu, pohađao je i satove violončela.

Nakon završene gimnazije u Beču se upisuje na Vojni veterinarski fakultet. Zbog loših rezultata izgubio je novčanu potporu te je morao napustiti studij i vratiti se u Zagreb. U časopisu Vienac 1892. godine objavljuje svoju novelu Moć savjesti, koja se smatra početkom razdoblja moderne. Iste godine odlazi u vojsku, ali već sljedeće bježi iz vojske, prvo u Srbiju (Beograd), a zatim u Pariz, 1899. godine. U Beogradu živi boemski, svira u kazališnome orkestru kao čelist, piše za novine književne kritike i bavi se književnim radom. Ondje započinje svoju feljtonističku, esejističku i kritičarsku djelatnost.

Nakon Beograda i kraćega zadržavanja u Münchenu i Beču odlazi u Ženevu. Iz Ženeve putuje u Pariz, živeći na rubu bijede. Pariz ga je privukao jer je u to doba bio središte europskoga kulturnog života. Tu se susreće s književnim djelima i piscima koji će utjecati na njegov rad. Upoznat će se s djelima Poa, Baudelairea i Gautiera.

Godine 1908. vraća se u Zagreb, nakon što su ga austrougarske vlasti pomilovale. Po povratku polaže ispite za učitelja Više pučke škole, ali nigdje ne uspijeva dobiti stalan posao. Kao 40-godišnjak u Italiji bezuspješno pokušava liječiti rak grla i uha. Preminuo je 17. ožujka 1914. godine u Zagrebu. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoj.

Pripovjedački Matošev opus (Iverje, Novo iverje, Umorne priče) sadrži široku panoramu tema i motiva. Tematski se može podijeliti na novele s nacionalnom tematikom (Kip domovine leta 188*, Nekad bilo sad se spominjalo i dr.) i novele s kozmopolitskim temama i neobičnim likovima (Cvijet s raskršća, Camao, Miš, Balkon, Iglasto čeljade i dr.). Matoš je jedan od najboljih hrvatskih putopisaca. Pišući o svojim putovanjima, služi se uglavnom impresionističko-asocijativnom metodom (Oko Lobora).

Antun Gustav Matoš počeo je pisati i objavljivati pjesme dosta kasno – približno 1906. godine. Napisao ih je osamdesetak, a skupljene su i tiskane u zbirci Pjesme, tek 1923. godine, nakon pjesnikove smrti, a dostupna je u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Bile su prava novost u onodobnoj hrvatskoj književnosti, donoseći pjesničko iskustvo francuskoga simbolizma, posebno u području glazbenosti riječi i stihova. U njima je ostvarena ogledna strogost sonetnoga stiha, ali i začudnost pjesničke riječi oslobođene dotadašnje tradicije. Među sonetima nekoliko ih je antologijske vrijednosti (Utjeha kose, Nokturno, Djevojčici mjesto igračke, 1909). Njegovi pjesnički učenici – Ljubo Wiesner i Tin Ujević – nastavili su, svaki na svoj način, tragom učitelja.

Matoš je tvorac hrvatske impresionističke i stilističke kritike, ističući dojam, impresiju kao temeljno polazište u kritičarskome radu. Pisao je o najznamenitijim ličnostima suvremene hrvatske lirike, i to o Vidriću, Domjaniću, Begoviću i Kranjčeviću.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu stotu je obljetnicu smrti Antuna Gustava Matoša obilježila brojnim događanjima, uključujući predstavljanje Virtualne zbirke djela Antuna Gustava Matoša i kampanju Matoš i ja za promicanje vrijednosti Matoševih djela, njihovo čitanje te izgradnju virtualne zbirke.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se dio njegove rukopisne ostavštine, uključujući pjesme Bajaderin sonet, Maćuhica i Živa smrt, dio korespondencije, kritički osvrt Lirska šetnja te feljton Literatura i skandali.

U Knjižnici su pohranjeni i Matoševi Ogledi iz 1905., kao i zbirka Pjesme iz 1923. godine.

Nakon Matoševe smrti brojne novine i časopisi dostupni na Portalu starih novina i časopisa, uključujući Jutarnji list, pisali su o njem i njegovu stvaralaštvu.

Danas njegovo ime nose brojne ulice, škole, knjižnice, knjižare, nakladničke kuće te kulturna društva. Matoš na klupi Ivana Kožarića, nakon Zagreba i Siska, od veljače 2014. godine, poticajem Udruge AMCA (Društvo bivših studenata hrvatskih sveučilišta) u Parizu, promatra šetače i život gradića Issy les Moulineaux pokraj Pariza.

Nitko u hrvatskoj prozi nije pisao ljepše, zvučnije, ekspresivnije od njega.

(Ivo Frangeš)

Izvor naslovne fotografije: Darko Čižmek, 2014.

 

 

The post „Ljerko, srce moje, ti si lutka mala…“ – uz obljetnicu smrti Antuna Gustava Matoša appeared first on .

Lijepa naša domovino!

Sun, 03/14/2021 - 06:00

Lěpa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave dědovino,
Da bi vazda čestna bila!

Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina,
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina! (…)

Na današnji dan 14. ožujka 1835. godine, u desetome broju prvoga hrvatskog kulturnog i književnoga časopisa Danicza horvatzka, slavonzka y dalmatinzka, koji od 1836. godine izlazi pod imenom Danica ilirska, objavljena je pjesma Horvatska domovina Antuna Mihanovića.

Od 14 strofa, koliko ih je zagrebački pravnik i jedan od pjesnika hrvatskoga narodnog preporoda Antun Mihanović zapisao, prva, druga, pretposljednja i posljednja postaju temelj današnje himne Lijepa naša domovino.

Nije posve sigurno tko je skladao glazbu,  no uvriježilo se mišljenje da je to bio hrvatski časnik u austrougarskoj vojsci i glazbeni amater Josip Runjanin. Runjanin je kao kadet služio u graničarskoj pješačkoj pukovniji br. 10 u Glini, pod zapovjedništvom pukovnika Josipa Jelačića, te se zato smatra da je popijevka tamo skladana.

Do danas nije otkriven izvornik napjeva, poznat je samo zapis koji je 1861. godine navodno zabilježio pjevački pedagog Vatroslav Lichtenegger, prema pjevanju svojih učenika.

Savez hrvatskih pjevačkih društava 1907. godine Hrvatskomu je saboru podnio predstavku glede uzakonjenja, odnosno službenog proglašenja pjesme Lijepa naša domovino hrvatskom himnom. No, Lijepa naša domovino prvi je put službeno proglašena hrvatskom državnom himnom tek točkom četiri prvoga ustavnog amandmana od 29. veljače 1972. godine. Status hrvatske državne himne potvrđen joj je i u Ustavu Republike Hrvatske 1990. godine.

Više pojedinosti o tijeku događaja od prve objave u Danici do stvaranja himne te o prigodama i mjestima na kojima se izvodila Mihanovićeva pjesma Horvatska domovina dostupno je na Portalu starih novina i časopisa kao i na portalu Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post Lijepa naša domovino! appeared first on .

Sjećanje na Petra Hektorovića

Sat, 03/13/2021 - 06:00

Sve se je, bratjo mâ, zbilo ča smo htili.
Dobro smo hodili po moru duboku,
zdravo se vratili k našemu otoku.
Vi ste pripivali, bugarili dosti,
dostojni ste hvali za vaše kriposti.
Gdi su sad vitezi, od kih pripivaste,
vojvode i knezi kojih spominaste?
Na svit jih sada nî, jedva se ime njih
zna, reć bi je u sni kakono ljudi svih.
Kud oni pojdoše i mi ćemo iti,
i gdi svi dojdoše mi ćemo prispiti…

(Ribanje i ribarsko prigovaranje Treti dan)

Na današnji dan 13. ožujka 1572. godine preminuo je Petar Hektorović, hrvatski pjesnik i erudit, autor djela Ribanje i ribarsko prigovaranje.

Uz ime Petra Hektorovića i njegovo djelo Ribanje i ribarsko prigovaranje gotovo se uvijek spominje Tvrdalj. Što je Tvrdalj?

Ja, Petar Hektorović, sin Marina, gradio sam ovu kuću za uporabu svoju i svojih prijatelja…

S morske strane to je jaka utvrda koja je branila njegove stanovnike od Turaka i gusara. Ulazeći u Tvrdalj, vidio se je prostrani ljetnikovac s ribnjakom i perivojem. Polača i dvor Tvrdalj, u Starome Gradu na Hvaru, bio je ponos Petra Hektorovića. Zdanje je, uz pomoć svojih nacrta, gradio sam pjesnik, a služilo mu je za zaštitu obitelji i pučana. Graditelj i pjesnik ponosio se svojim ljetnikovcem i zato mu je prijatelj iz Dubrovnika poslao čemprese i oleandre koji su ures Hektorovićeva doma. Sve do kraja života pjesnik se brinuo oko Tvrdlja i sa zadovoljstvom govorio i pisao o njem.

U kući gdje je pjesnik promišljao vječnost, i danas se može osluhnuti radost ovozemaljske prolaznosti…

Jedan od najvećih hrvatskih pjesnika Petar Hektorović rodio se u gradu Hvaru (neki tvrde u Starome Gradu) 1487. godine. O njegovu djetinjstvu i mladosti malo nam je poznato. U mladosti je Petar Hektorović pisao ljubavnu poeziju, no od njegove mladenačke lirike nije se ništa sačuvalo. Bio je splitski učenik, koji se pripremao za graditeljsko zvanje. Osim što je dobro znao i pisao pjesme i na latinskome, bio je glazbeno nadaren. Kao i mnogi hrvatski humanistički pjesnici Hektorović piše pjesničke poslanice, dopisujući se s prijateljima i književnicima u drugim dijelovima Hrvatske, iznoseći u njima mnoštvo podataka o svojem životu, radu i svjetonazoru. Njegovao je prijateljstva i često spominje prijatelje – Mikšu Pelegrinovića, Jeronima Brtučevića, Nikolu Nalješkovića i Mavra Vetranovića, sve književnike svojega vremena. Osim toga, družio se i s pučanima i bio im vrlo blizak.

Jedan nadnevak u njegovu životu treba posebno istaknuti, a to je 1568. godina, kada je u Mlecima objavljeno Ribanje i ribarsko prigovaranje. Međutim, djelo je nastalo mnogo prije, negdje 1556. ili 1557. godine.

Što je pjesnika nadahnulo, što mu je dalo povoda da napiše jedno od najpoznatijih djela hrvatske književnosti?

U želji da se oslobodi napetosti oko gradnje ljetnikovca i utvrde, a u isto vrijeme i da se odmori, pjesnik se sprema i odlazi na izlet i ribarenje. Ribanje je poslanica-putopis (neki je nazivaju i ribarskom eklogom) koja se sastoji od tri dijela. Sve što je doživio za vrijeme toga trodnevnog putovanja snažno je djelovalo na Hektorovića i nadahnulo ga napisati književno djelo kojemu je u hrvatskoj književnosti pripalo jedno od najbitnijih mjesta. Na put je krenuo u društvu ribara Nikole Zeta i Paskoja Debelje.

Hektorović daje stvaran prikaz putovanja, opisuje ljepotu prirode i zavičaja, pripovijeda o događajima koji su se njemu i njegovim suputnicima na putu događali. Pjesnik često citira razgovore svojih suputnika, priprostih ribara, navodeći po istini, kako sam tvrdi, njihove mudre izreke. Hektorović je brižljivo zabilježio i pjesme koje su ribari putem pjevali – to su dvije bugarštice (bugarštica – balada o Marku Kraljeviću i bratu mu Andrijašu te bugarštica o Radoslavu Siverincu) i tri kratke pjesmice, zdravice što ih ribari pjevaju izmjenično (Naš gospodin poljem jizdi i Majka mu je lipo ime dala).

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 70 zapisa o njegovim djelima. U Knjižnici se čuva i vrijedno izdanje Ribanja i ribarskoga prigovaranja iz 1568. godine. Družba Braća Hrvatskoga zmaja darovala je 13. lipnja 2001. godine Knjižnici dio Hektorovićeve oporuke na talijanskome jeziku na listu pergamenta.

U sklopu Digitalne zbirke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koja sadrži digitaliziranu građu Akademijinih istraživačkih jedinica i Akademijine Knjižnice, digitaliziran je i u cijelosti dostupan spjev Ribanje i ribarsko prigovaranje.

Ribanje i ribarsko prigovaranje epski je spjev koji je Hektorović posvetio svojemu prijatelju, hrvatskomu vlastelinu Jeronimu Bartučeviću.

Kulturno, povijesno, jezikoslovno, ali i pjesničko značenje Hektorovićeva djela, a uz to i ljubav prema rodnome kraju i čovjeku, sve nas više upućuje na čitanje Ribanja i ribarskoga prigovaranja.

Zato ti dam znati da sam ja veliku pomnju stavil ispisati izvjesnom vitezu onomu i dati na znanje sve ribanje moje i vas put moj pravom istinom onako, kakav je bio, ne priloživ jednu rič najmanju.

The post Sjećanje na Petra Hektorovića appeared first on .

Otvorene prijave za Noć knjige 2021.

Thu, 03/11/2021 - 09:07

U petak 23. travnja održat će se jubilarna, deseta Noć knjige. Povod manifestaciji su Svjetski dan knjige i autorskih prava (23. travnja) te Dan hrvatske knjige (22. travnja), a ovaj put njezin je okvir Godina čitanja, proglašena odlukom Vlade Republike Hrvatske.

Svi zainteresirani pozvani su 23. travnja, u dnevnim ili večernjim satima, održati prigodan program kojem će u središtu biti upravo knjiga. Prilikom planiranja treba voditi brigu o aktualnoj epidemiološkoj situaciji i propisanim mjerama, koje će odrediti hoće li događanje biti smješteno u fizički ili virtualni prostor.

Svi koji planiraju programe u Noći knjige 2021., mogu ih prijaviti do 9. travnja putem prijavnice koja je dostupna na internetskoj stranici Noći knjige. Prije same prijave, poželjno je proučiti kratke upute kako prijaviti programe i riješiti probleme s kojima se prijavitelj može susresti.

Podsjećamo, u nastojanju da odgovore na aktualni trenutak, organizatori Noći knjige odlučili su Noć knjige 2021. tematski posvetiti ljekovitoj moći knjiga – u razdobljima društvenih i intimnih kriza, kada im se okrećemo tražeći odgovor na pitanja koja nas muče. Katkad će odgovori koje u njima pronađemo biti utješni, katkad uznemirujući, a neki će sigurno i duboko protresti naša temeljna uvjerenja.

Veliki Fjodor Mihajlovič Dostojevski, kojem ove godine proslavljamo 200. obljetnicu rođenja i 140. obljetnicu smrti, u baštinu nam je ostavio sljedeću misao: Kada je bogatstvo izgubljeno – ništa nije izgubljeno, kada je zdravlje izgubljeno – skoro sve je izgubljeno. Mogu li nam, i kako, knjige pomoći u održavanju zdravlja pojedinca i društva? Koje bismo knjige kao lijek „prepisali“ sebi i drugima – i zašto? Može li se svakom vremenu preporučiti neka knjiga kao lijek? Koju bismo literaturu ponudili kao spas vremenu u kojem danas živimo?

Organizatori Noći knjige su: Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Knjižnice grada Zagreba, Udruga za zaštitu prava nakladnika – ZANA, portal za knjigu i kulturu Moderna vremena Info, Knjižni blok – Inicijativa za knjigu te Hrvatska udruga školskih knjižničara, a manifestaciju će i ovaj put podržati Udruga za zaštitu prava nakladnika – ZANA, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Hrvatska gospodarska komora i Grad Zagreb.

The post Otvorene prijave za Noć knjige 2021. appeared first on .

„Kad se male ruke slože, sve se može!“– uz obljetnicu rođenja Mate Lovraka

Mon, 03/08/2021 - 06:00

… Vlak je opet pred bijelim tunelom. Izađoše opet sretno! Tako nekoliko puta. Zabavljaju se đaci. Svi su na prozorima dugog i prostranog vagona. Promatraju stroj na zavojima i vagone na mjesečini. Vagoni su osvijetljeni jasnim svjetlom, koje pada kroz prozore na snijeg u dugim pločama. Vagoni i stroj obučeni su u snijeg. Ledene svijeće vise po rubovima kao čipke. Opet fićuk stroja. Vlak najvećom snagom jurnu i zabi se u snježni nanos. (…)

Čarolija putovanja vlakom teško se može u potpunosti dočarati, a kada još u sebi krije najdraže nam priče iz knjiga i filmova, doživljaj je neprocjenjiv. Čitajući ulomak iz romana Vlak u snijegu, prisjećamo se omiljenoga pisca našega djetinjstva Mate Lovraka.

Sjećate li se Vlaka u snijegu i Družbe Pere Kvržice? To su priče uz koje su mnogi odrasli i koje imaju nevjerojatnu sposobnost da nas u djeliću sekunde vrate u djetinjstvo.

Iako su Vlak u snijegu i Družba Pere Kvržice Lovrakova najbolja i najpriznatija djela, onomu tko želi bolje upoznati pisca, treba posegnuti i za drugim njegovim djelima. Dok se u nekim knjigama stalno druži s djecom, u drugima se vraća u svoje djetinjstvo i mladenaštvo.

Hrvatski književnik Mato Lovrak rodio se 8. ožujka 1899. godine u Velikome Grđevcu pokraj Bjelovara. Pohađao je nižu bjelovarsku gimnaziju, u kojoj je jednu godinu ponavljao zbog negativne ocjene iz hrvatskoga jezika. Potom je završio učiteljsku školu u Zagrebu i 35 godina radio kao učitelj u selima i gradićima sjeverozapadne Hrvatske. Ne čudi stoga što su glavni likovi njegovih romana djeca, a sredine seoske. U jednome razgovoru Lovrak je rekao: Uvijek govorim da ne proživi lijepo djetinjstvo onaj koji kao dijete, bosonog ne trčka slobodno po širokim travnjacima.

Počeo je pisati u razdoblju između dvaju svjetskih ratova, kada u hrvatskoj književnosti prevladavaju realističke stilske tendencije, i to novele za odrasle. Mato Lovrak pripadao je onoj skupini književnika koji su socijalna načela držali bitnijim mjerilima vrijednosti književnoga djela nego estetska.

Godine 1933. objavio je dva svoja najbolja romana. Riječ je o Djeci Velikog Sela, romanu kojem je poslije dao naslov Vlak u snijegu i Družbi Peri Kvržice. U njima se djeca, pod prevladavajućom idejom kolektivizacije, udružuju da bi učinila neko dobro. Svladavajući teškoće, unutrašnje i vanjske otpore, družba se zajedničkim djelovanjem potvrđuje i moralno. Lovrak je svoju poetiku utemeljio na konvencionalnim sredstvima. Fabule su utemeljene na životnoj zbilji i ukorijenjene u realnost dječjega svijeta, s naglašenim socijalnim, humanističkim i optimističnim odrednicama. Rečenica mu je kratka, jezik jednostavan i usklađen s dječjom vizijom svijeta. Nije stoga čudno što su ta dva romana postala i vrlo dobra filmska ostvarenja, a u hrvatsku su književnost za djecu unijela nov model romana kakav najmlađi i danas rado čitaju.

Od njegovih djela treba još spomenuti Neprijatelj br. 1, Divlji dječak, Devetorica Hrabrih, Dječak konzul, Sretna Zemlja i dr. Možemo reći da je Mato Lovrak bio pisac hrvatske dječje realistične pripovijetke i dječjega realističnog romana.

Iako Matu Lovraka pamtimo kao omiljenoga autora svojega djetinjstva, on, međutim, nije bio samo pisac za djecu. Napisao je i veliki autobiografski ciklus koji se završava knjigom Uzvišeno zvanje. Prvi dio ovoga autobiografskog ciklusa bila je knjiga Slamnati krovovi u kojoj je opisao svoje djetinjstvo, zatim roman Gimnazijalac u kojem je opisao svoje školovanje, a u trećem dijelu nazvanom Preparandist opisao je školovanje u učiteljskoj školi.

Zalaganjem obitelji Mate Lovraka, ovaj četvrti, dosad neobjavljeni dio, u kojem saznajemo kako je bilo biti mladim učiteljem u Hrvatskoj prije Drugoga svjetskog rata, pronalazi put do čitatelja. Ovo je djelo intimna i dirljiva ispovijed čovjeka koji je svoj život posvetio drugima, stvarajući od njih dobre ljude.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 290 zapisa o njegovim djelima.

U zagrebačkome Školskom muzeju postoji soba Mate Lovraka, ali isto tako i u Osnovnoj školi Mate Lovraka u Velikome Grđevcu u kojima se čuva uspomena na književnika koji je ostavio vidljive tragove u hrvatskoj književnosti za djecu. Na njegovoj literaturi učili su brojni naraštaji hrvatskih učenika jer je to literatura koja se ne smije zaobići.

I književna nagrada Mato Lovrak potvrđuje njegovu vrijednost.

Na pitanje što je za njega najdragocjenije u vlastitome književnom djelu Lovrak je odgovorio: Ona poglavlja koja meni samom za vrijeme pisanja izmame suze na oči, životnu vedrinu, smijeh ili protest i poticaj na borbu, jer to me hrabri da izdržim do kraja svojih mogućnosti.

Mato Lovrak umro je 13. ožujka 1974. godine u Zagrebu kao jedna od onih osoba koja je zaista zaslužila svoje mjesto u čuvenome društvu najvećih književnika s ovih prostora koji su svojim djelima zadužili sve nas koji smo poslije došli.

The post „Kad se male ruke slože, sve se može!“– uz obljetnicu rođenja Mate Lovraka appeared first on .

U dubokoj beskonačnosti tražila je svoju glazbu… – sjećanje na prvu hrvatsku skladateljicu Doru Pejačević

Fri, 03/05/2021 - 06:00

Zapravo sam samo tjelesno ovdje, sve što u sebi osjećam kao življenje i doživljavanje lebdi iznad prisutnoga i vidljivoga i u nekoj dubokoj i lijepoj beskonačnosti vidim u zrcalu svoga osjećanja pokretačke snage u liku ljubljenih bića i tisuće sjećanja izranja poput vodencvjetova na glatkoj površini jezera. U tu beskonačnost osjećaje slijede i misli i tamo promišljam svoje najbolje, jer sve što je dobro i veliko izrasta iz ljubavi. Odlebdjevši u taj najnevidljiviji svijet najosobnije unutarnjosti, postajem tek tada posvema svoje Ja, i to Ja, koje se tada u toj nebeski dalekoj skrovitosti osjeća previše ispunjeno sobom samim, traži izraz, traži odterećenje od toga visokog duševnog pritiska, koji je sam po sebi neka vrsta oduševljenja – i to se oslobođenje ostvaruje kada nastaje skladba!

Kada bi riječi bile glazba, onda bi upravo naveden Dorin citat bio najvjerniji nenotni zapis njezine glazbe…

Dora Pejačević, kći hrvatskoga bana, grofa Teodora Pejačevića i mađarske barunice Lille Vay de Vaya, rođena je 10. rujna 1885. godine u Budimpešti. Glazbom se počela baviti kao djevojčica, uz pomoć poznatoga mađarskog orguljaša Károlya Noszede koji je ljeti dolazio u Našice, u kojima je provela prve godine života.

Kada se obitelj zbog banske obveze Dorina oca preselila u Zagreb, ona je nastavila privatno školovanje kod nastavnikâ glazbene škole Hrvatskoga glazbenog zavoda (Cirila Juneka, Dragutina Kaisera i Vaclava Humla). Nakon što su shvatili kako Dori glazba znači puno više od razbibrige aristokratskih djevojaka, uoči Prvoga svjetskog rata roditelji su je poslali na usavršavanje u Dresden. No, ona nigdje nije neprekinuto učila glazbu dulje vrijeme, što dovodi do zaključka da je umnogome samouka, a umjetnički je talent prije svega razvijala kontaktima s istaknutim umjetnicima – pijanisticom Alice Ripper, likovnom umjetnicom Clarom Rilke-Westhoff, književnicom Anette Kolb, R. M. Rilkeom, Karlom Krausom i drugim znamenitim pripadnicima europske kulturne scene toga doba.

Čitala je Wildea, Ibsena, Dostojevskoga, Manna, Schopenhauera, Rilkea, Kierkegaarda, Krausa i Nietzschea, čija je djela, između ostalih, zabilježila u svojem, uistinu, zadivljujućem dnevniku pročitanih knjiga.

Često je putovala u velika europska središta poput Budimpešte, Münchena, Praga i Beča, u kojima je znala boraviti duže vrijeme. Voljela je putovati, ali se uvijek vraćala u dvorac obitelji Pejačević u Našicama, gdje je u tišini parka, jezera, paviljona i prirode tražila nadahnuće za svoj stvaralački rad. Posljednje godine života, od udaje za austrijskoga časnika Ottomara Lumbea 1921., do smrti 1923. godine, provela je uglavnom u Münchenu, gdje je i umrla.

U jesen 1922. godine, kada je očekivala svoje prvo dijete, Dora Pejačević napisala je suprugu znakovito oproštajno pismo, u kojem je naslutila svoju smrt. Umrla je iznenada 5. ožujka 1923. godine od posljedica sepse, nekoliko tjedana nakon što je rodila dječaka Thea, za kojega je tražila slobodu i širinu odgoja, mogućnost umjetničke izobrazbe i neovisnost o roditeljima i obitelji. Iza sebe je ostavila popis želja u Dnevniku pročitanih knjiga kao i skice za glazbena djela. Sahranjena je u Našicama, u grobnici obitelji Pejačević.

Neka Bog dade da Ti naše dijete (ako bih Ti ga ostavila) bude na radost — da postane istinski, otvoren, velik Čovjek; — utri mu putove, no ne sprječavaj ga nikad da spozna patnju, koja oplemenjuje dušu, jer samo će tako postati čovjekom. Pusti ga da se razvije poput biljke, a ako bi posjedovao velik talent, pruži mu sve što može služiti njegovu poticanju; prije svega — daj mu slobodu, tamo gdje je bude zahtijevalo. Jer zbog ovisnosti o roditeljima, rođacima, slama se mnoga nadarenost — to znam iz vlastitog iskustva — i zato postupaj jednako bude li se radilo o djevojčici ili dječaku; svaki talent, svaki genij, zahtijeva podjednak obzir — spol tu ne smije doći u pitanje.

Tijekom života, osim u Hrvatskoj, njezina su djela vrlo često izvođena u inozemstvu, i to u Londonu, Dresdenu, Budimpešti, Stockholmu, Beču, Münchenu i dr., u interpretaciji glasovitih svjetskih glazbenika njezina doba, kao što su pijanisti Walther Bachmann, Svetislav Stančić i Alice Ripper, violinisti Joan Manén, Václav Huml i Zlatko Baloković, dirigenti Oskar Nedbal i Edwin Lindner te ansambli Thomán trio, Hrvatski gudački kvartet, Zagrebačka filharmonija, Wiener Tonkünstlerorchester i Dresdenska filharmonija.

Ostavila je bogat opus od 58 djela, od kojih mnoga nisu objavljena, ali se čuvaju njihovi rukopisi.

Dio njezine bogate ostavštine čuva se u i Hrvatskome glazbenom zavodu.

O njezinoj popularnosti svjedoči i velik broj članaka u novinama i časopisima koji su o njoj napisani, a na Portalu starih časopisa dostupan je članak u časopisu Sveta Cecilija iz siječnja 1944. godine.

Dorin život iznimno zanima ne samo stručnjake već i širu publiku, a osobito se na poseban način doživljava njezino posljednje počivalište uz Kapelu, okruženo šumom vjetra u brezama.

… U šapatu vjetra, u šumoru breza,
svijaju se nježno dvije bijele ruke,
dok, sasvim polako slavonska princeza
prelazi u glazbu, u svjetlost i zvuke.
Ovu tužnu priču o nesretnoj Dori
nosio je vjetar kroz slavonske ravni
i ostade zapis na brezovoj kori
kao vječni spomen, kao spomen davni…

(Anto Gardaš – Zapis na brezovoj kori)

The post U dubokoj beskonačnosti tražila je svoju glazbu… – sjećanje na prvu hrvatsku skladateljicu Doru Pejačević appeared first on .

Odabrane najljepše oblikovane hrvatske knjige objavljene u 2020. godini

Thu, 03/04/2021 - 09:37

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu zaključila je natječaj Hrvatska lijepa knjiga za 2020. godinu, koji je raspisala na poziv Zaklade Stiftung Buchkunst radi odabira najljepše oblikovanih hrvatskih knjiga za međunarodni natječaj Best Book Design from all over the World te za izložbu Book Art International.

Na natječaj je pristiglo rekordnih 210 izdanja, od kojih je ocjenjivački sud, u čijemu su sastavu bili akademski slikar – grafičar i akademski snimatelj Luka Gusić, akademski slikar – grafičar Danijel Srdarev, izv. prof. dr. sc. Nives Tomašević te viša kustosica Maja Karić, djelatnica Grafičke zbirke NSK, izabrao njih 18 (koje navodimo abecednim redom):

ARS ET VIRTUS. Croatia-Hungary: 800 years of shared cultural heritage
Autori: Marina Bagarić, Dragan Damjanović, Petra Vugrinec et al
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Studio Bilić_Müller
Nakladnik: Galerija Klovićevi dvori

Cetinjski rukopis
Autor: Branko Čegec
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Božidarka Brnas
Nakladnik: Meandar media d.o.o.

Dalma od tisuću kamenčića
Autorica: Silvija Šesto
Ilustratorica: Hana Tintor
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Nina Ivanović
Nakladnik: Semafora

Divlje i tvoje
Autorica: Olja Savičević Ivančević
Dizajn/Grafičko oblikovanje/Ilustracije: Danijel Žeželj
Nakladnik: Fraktura

Glasgow
Autor: Thanos Gogos
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Nikša Eršek
Ilustrator: Efthimios Gallos
Nakladnik: Sandorf

Heimweh / Domotužje
Autor: Herman Hesse
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Danijela Karlica-Žilić
Ilustrator: Caspar David
Nakladnik: Školska knjiga

Kućni duhovi
Autorica: Dubravka Ugrešić
Ilustratorica: Ana Kovačić
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Ivana Borovnjak
Nakladnik: Umjetnička organizacija Oaza

MADE IN: Crafts and Design Narratives
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Ivana Borovnjak, Ana Marija Poljanec
Nakladnici: OAZA, MUO, MAO, Nova Iskra, Mikser, Werkraum Bregenzerwald

Mama, mogu sama!
Autor: Dino Pešut
Ilustratorica: Catalina Jaramillo Quijano
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Nina Bačun i Roberta Bratović
Nakladnik: Umjetnička organizacija Oaza

Muha u ateljeu Ivana Kožarića
Autorica: Sanja Lovrenčić
Ilustrator: Dominik Vuković
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Ivana Čukelj i Korina Zbukvić
Nakladnici: Mala zvona i Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Nasmijati psa i sedam novih priča
Autorica: Olja Savičević Ivančević
Ilustrator: Dunja Janković
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Nikša Eršek
Nakladnik: Sandorf

Predi predi hći moja, Vodič za djecu
Autorica: Mirjana Margetić
Ilustrator: Marko Cerovac
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Tina Erman Popović – Lastik studio
Nakladnik: Etnografski muzej Istre/Museo etnograico dell’Istria

Sinagoge – Studije o arhitekturi sinagoga u Hrvatskoj / Studies on the architecture of synagogues in Croatia
Autor: Zlatko Karač
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Nedeljko Špoljar
Nakladnici: UPI-2M PLUS, Arhitektonski fakultet Zagreb

Sinovi, kćeri
Autorica: Ivana Bodrožić
Dizajn/Grafičko oblikovanje/Ilustracije: Ivana Pamuković
Nakladnik: Corto Literary d.o.o, Hermes naklada

Slikar u kazalištu – Zlatko Kauzlarić Atač
Autor: Martina Petranović
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Mario Aničić
Nakladnici: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – HAZU, Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti – ULUPUH

Svjetlana i sni o letu
Autor: Dominik Vuković
Ilustrator: Dominik Vuković
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Ivana Čukelj i Korina Zbukvić
Nakladnik: Mala zvona

The Collegiate Church of St Blaise in Dubrovnik
Autori: grupa autora
Dizajn/Grafičko oblikovanje: Franjo Kiš
Ilustratori: Ivan Tenšek, Ivana Valjato Vrus, Davor Zuljan
Nakladnici: ArTresor naklada, Dubrovačka biskupija, Zborna crkva sv. Vlaha, Institut za povijest umjetnosti

Vošicki
Autor: Marko Gregur
Dizajn/Grafičko oblikovanje/Ilustracije: Jasna Goreta
Nakladnik: Hena com

 

Sajam u Leipzigu zbog epidemiološke situacije ove se godine neće održati, no natječaj Best Book Design from all over the World bit će upriličen te će međunarodni ocjenjivački sud odabrati najljepše oblikovane knjige svijeta, za što će se natjecati i knjige hrvatskih nakladnika.

Nakon međunarodnog natječaja Best Book Design from all over the World i izlaganja na sajmu u Frankfurtu u okviru izložbe Book Art International, odabrane knjige postat će dio fonda Njemačkog muzeja za knjigu i pismo (Deutsches Buch- und Schriftmuseum) u Leipzigu, koji djeluje u sklopu Njemačke nacionalne knjižnice (Die Deutsche Bibliothek).

 

Iako ćemo 2020. pamtiti uglavnom po lošem: pandemiji, potresu, gubitcima u gospodarstvenom sektoru, nakladnički sektor, unatoč tom teškom vremenu za gospodarstvo, uspio se održati. Veseli činjenica da je natječaj pristiglo čak 210 knjiga, od kojih je odabrano 18.

Pri odabiru smo vodili računa o žanrovskim specifičnostima i kategorijama izdanja, te odabrane knjige predstavljaju najuspjelije likovne monografije, dječje knjige, opreme romana i eseja, publicistike i povijesnih romana.

Kod izbora vodili smo se tim da ne ponavljamo tipološka rješenje poznata iz prošlogodišnjih izbora, a u odabiru smo vrednovali prvenstveno cjelokupni izgled knjige, uključujući tipografiju, dizajn korica i prijelom.

izv. prof. dr. sc. Nives Tomašević

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post Odabrane najljepše oblikovane hrvatske knjige objavljene u 2020. godini appeared first on .

Citat 1. ožujka 2021.

Mon, 03/01/2021 - 09:07

Naime, iza rešetaka, uz petrolejku, sjedeći na slamnjači gladna i žedna sama samcata, podlegla sam – strasti pisanja!

The post Citat 1. ožujka 2021. appeared first on .

U prostoru Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu privremeno pohranjena vrijedna građa iz fakultetske knjižnice u Petrinji

Fri, 02/26/2021 - 14:14

U prostoru Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu 25. veljače 2021. godine privremeno je pohranjena vrijedna građa iz Knjižnice Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek u Petrinji. Zgrada Odsjeka, a samim time i prostor Knjižnice, u potresu su pretrpjeli znatna oštećenja i do njihove obnove vrijedna građa će se zaštiti te čuvati u prostoru Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Ova vrijedna građa, kao i ostala oštećena građa iz knjižnice u Petrinji, restaurirat će se u Odjelu Zaštita i pohrana Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te potom pohraniti na sigurno.

Udruga IIC – Hrvatska grupa / IIC – Croatian Group organizirala je na poticaj dr. sc. Dragice Krstić, članice Udruge te voditeljice Odjela Zaštita i pohrana, dana 13. veljače 2021. trijažu građe u petrinjskoj knjižnici. U trijaži je sudjelovala grupa volontera, uglavnom iz redova djelatnika Odjela Zaštita i pohrana.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu uputila je poziv svim knjižnicama oštećenim u potresu da se za privremenu pohranu ugrožene građe mogu obratiti savjetnicama za pojedine vrste knjižnica u Hrvatskom zavodu za knjižničarstvo, koje su u suradnji s Odjelom Zaštita i pohrana organizirale prihvat i privremeni smještaj građe oštećene u potresu u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, u skladu s mjerama suzbijanja širenja bolesti COVID-19. Tako se oštećenim knjižnicama te kolegicama i kolegama knjižničarima nastoji pružiti konkretna pomoć i moralna podrška u kriznim situacijama potresa i pandemije.

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post U prostoru Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu privremeno pohranjena vrijedna građa iz fakultetske knjižnice u Petrinji appeared first on .

Noć knjige 2021.

Thu, 02/25/2021 - 08:15

U petak 23. travnja održat će se jubilarna, deseta Noć knjige. Povod ovoj manifestaciji su Svjetski dan knjige i autorskih prava (23. travnja) te Dan hrvatske knjige (22. travnja), a ovaj put njezin je okvir Godina čitanja, proglašena odlukom Vlade Republike Hrvatske.

U nastojanju da odgovore na aktualni trenutak, organizatori Noći knjige odlučili su Noć knjige 2021. tematski posvetiti ljekovitoj moći knjiga – u razdobljima društvenih i intimnih kriza, kada im se okrećemo tražeći odgovor na pitanja koja nas muče. Katkad će odgovori koje u njima pronađemo biti utješni, katkad uznemirujući, a neki će sigurno i duboko protresti naša temeljna uvjerenja.

Veliki Fjodor Mihajlovič Dostojevski, kojem ove godine proslavljamo 200. obljetnicu rođenja i 140. obljetnicu smrti, u baštinu nam je ostavio sljedeću misao: Kada je bogatstvo izgubljeno – ništa nije izgubljeno, kada je zdravlje izgubljeno – skoro sve je izgubljeno. Mogu li nam, i kako, knjige pomoći u održavanju zdravlja pojedinca i društva? Koje bismo knjige kao lijek „prepisali“ sebi i drugima – i zašto? Može li se svakom vremenu preporučiti neka knjiga kao lijek? Koju bismo literaturu ponudili kao spas vremenu u kojem danas živimo?

Svi zainteresirani pozvani su 23. travnja, u dnevnim ili večernjim satima, održati prigodan program kojem će u središtu biti upravo knjiga. Prilikom planiranja treba voditi brigu o aktualnoj epidemiološkoj situaciji i propisanim mjerama, koje će odrediti hoće li događanje biti smješteno u fizički ili virtualni prostor.

Programi Noći knjige 2021. moći će se prijaviti od 8. ožujka do 9. travnja putem prijavnice koja će biti dostupna na internetskoj stranici Noći knjige.

Organizatori Noći knjige su: Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Knjižnice grada Zagreba, Udruga za zaštitu prava nakladnika – ZANA, portal za knjigu i kulturu Moderna vremena Info, Knjižni blok – Inicijativa za knjigu te Hrvatska udruga školskih knjižničara, a manifestaciju će i ovaj put podržati Udruga za zaštitu prava nakladnika – ZANA, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Hrvatska gospodarska komora i Grad Zagreb.

The post Noć knjige 2021. appeared first on .

Paginacija