Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Izložba djela likovnoga umjetnika Dimitrija Popovića nazvana Dimitrije i Dante bit će otvorena u utorak 14. rujna u velikome predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, a moći će se razgledati do 29. rujna 2021. godine.

Dana 14. rujna 2021. godine obilježit će se velika obljetnica jer je toga dana prije 700 godina preminuo veliki književni bard Dante Alighieri. Ostavio je neizbrisiv trag u književnosti, ali i cjelokupnoj umjetnosti zapadnoga kulturnog kruga. Njegovo remek-djelo Božanstvena komedija nadahnulo je mnoge pisce, ali i ostale umjetnike do današnjih dana.

U djelu Dantea Alighierija svoje cjeloživotno nadahnuće pronašao je i likovni umjetnik Dimitrije Popović. Motive koje je pronašao u Danteovu djelu prenio je na grafike, crteže i slike, a dio spomenutih umjetnina moći će se razgledati na izložbi Dimitrije i Dante.

Hrvatski slikar, kipar i grafičar Dimitrije Popović rođen je 4. ožujka 1951. godine u Crnoj Gori u gradu Cetinju. U Zagrebu je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti 1976. godine. Imao je velik broj uspješnih izložaba u Hrvatskoj i inozemstvu. Izlagao je s umjetnicima kao što su Salvador Dali, Ernst Fuchs, Victoro Brauner, Dado Đurić, Leonor Fini i dr. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.

Dimitrije Popović član je Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, Ruske akademije književnosti, Slavenske akademije književnosti i umjetnosti (Bugarska), Crnogorskoga PEN centra, Društva hrvatskih književnika i Hrvatskoga društva pisaca.

The post Izložba „Dimitrije i Dante“ u NSK appeared first on .

U Ministarstvu znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske 3. rujna 2021. godine održana je konstituirajuća sjednica Vijeća Inicijative za Hrvatski oblak za otvorenu znanost na kojoj su sudjelovali članovi Vijeća Inicijative, među kojima je i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu. Time je započelo djelovanje članica u ostvarivanju ciljeva Inicijative te je napravljen prvi korak u izradbi nacionalnoga plana otvorene znanosti i uspostavi HR-OOZ-a.

Sjednica Vijeća Inicijative za Hrvatski oblak za otvorenu znanost (HR-OOZ) održana je nakon što je ministar znanosti i obrazovanja prof. dr. sc. Radovan Fuchs uručio potpisani Sporazum članicama Inicijative. Za predsjednika Vijeća odabran je ravnatelj Sveučilišnoga računskog centra Sveučilišta u Zagrebu (SRCA) dipl. ing. Ivan Marić, a za zamjenike izvršna direktorica Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ) izv. prof. dr. sc. Irena Martinović Klarić te ravnatelj Instituta Ruđer Bošković (IRB) dr. sc. David Matthew Smith. Vijeće je usvojilo i mjerila za pristupanje novih članica Inicijativi.

Za ostvarivanje pojedinih ciljeva Inicijative Vijeće je poduprlo utemeljivanje dviju radnih skupina, i to Radnu skupinu za izradu prijedloga nacionalnog plana i politika otvorene znanosti i Radnu skupinu za definiranje strukture i načela HR-OOZ-a. Članove radnih skupina predlaže Vijeće i čine ih predstavnici Vijeća i vanjski stručnjaci.

Članovi Radne skupine za definiranje strukture i načela HR-OOZ-a izradit će mjerila za uvrštavanje usluga u Hrvatski oblak za otvorenu znanost, nacrt Pravilnika HR-OOZ-a koji sadrži organizacijsku i upravljačku strukturu te pripremiti katalog usluga HR-OOZ-a.

Inicijativa za HR-OOZ rezultat je višegodišnjega zajedničkog rada brojnih sudionika sustava znanosti i visokoga obrazovanja u području otvorene znanosti, a pokrenuta je uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i Hrvatske zaklade za znanost.

Izvor naslovne fotografije: Sveučilišni računski centar Sveučilišta u Zagrebu (Srce).

The post Održana konstituirajuća sjednica Vijeća Inicijative za Hrvatski oblak za otvorenu znanost (HR-OOZ) appeared first on .

Ja Nikola knez Zrinski obećavam najprije Bogu velikomu, zatim njegovu veličanstvu, našemu sjajnomu vladaru i našoj ubogoj domovini i vama vitezovima da vas nikada neću ostaviti, nego da ću s vama živjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao!

Grof Nikola Šubić Zrinski rodio se 1508. godine u gradu Zrinu u obitelji oca Nikole III. Zrinskoga i krbavske kneginje Jelene Karlović, sestre kasnijega hrvatskog bana Ivana Karlovića. Bio je hrvatski državljanin i vojskovođa, jedan od najvećih i najslavnijih hrvatskih velikana, ali i mađarske povijesti. Ratovao je protiv Osmanlija, a već se kao 21-godišnjak istaknuo u borbi za obranu Beča 1529. godine, kao i u obrani Pešte, kada ju je sa 400 hrvatskih boraca spasio od pada. Upravo zbog junaštva kralj Ferdinard I. imenovao ga je hrvatskim banom, a 1556. godine na njegov ga je zahtjev i razriješio banske časti. Posebno je zapamćen po bitki za Siget, u kojoj je 100 000 osmanskih vojnika sa Sulejmanom I. na čelu držalo opsadu grada punih mjesec dana. Unatoč silnim pritiscima da preda grad, Nikola Šubić Zrinski nije se pokolebao i zadao je velike gubitke osmanskoj vojsci. Kada je vidio da više ne može sačuvati grad, junački je krenuo u proboj iz utvrde, pri čem su ga osmanski vojnici uspjeli savladati.

Osim što je bio cijenjen na ovim prostorima i u regiji, Nikola Zrinski bio je cijenjen i poštovan u dalekome Japanu zbog svoje časne i samurajske smrti, zbog koje, u počast tomu činu, japanski muški zborovi često izvode ariju iz opere Nikola Šubić Zrinski koju su naučili 1919. godine nakon što su se hrvatski mornari povlačili iz Sibira prema domovini. Tada im se nasukao brod, stoga su mornari neko vrijeme bili nastanjeni u Kobeu, gdje su lokalno stanovništvo naučili pjesmu U boj, u boj. Vjerojatno velikim događajem smatra se kada je japanski muški zbor od 1000 ljudi otpjevao U boj, u boj, što je zasigurno bio rekord zborskoga pjevanja.

Hrvatski ban Nikola Zrinski Čakovečki utemeljio je iznimno vrijednu zbirku knjiga i rukopisa poznatu pod nazivom Bibliotheca Zriniana koja je dostupna u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

U fondu Zriniane svakako je potrebno istaknuti djelo Adriai Tengernek Syrenaia (prva pol. 17. st.), autograf Nikole Zrinskoga. U poemi Obsidio Sigethiana Nikola je opjevao svojega pradjeda Nikolu Šubića Zrinskoga koji je poginuo braneći Siget. Knjižnica obitelji Zrinski prispjela je iz Beča u Kraljevsku sveučilišnu knjižnicu početkom 1892. godine, zaslugom ondašnje hrvatske Vlade. Otkupljena je od bečkoga antikvara Samuela Kendea koji ju je kupio na dražbi od potomaka velikaške obitelji Daun. Mađarski znanstvenici i kulturni djelatnici, Gábor Hausner, Tibor Klaniczay, Sándor Iván Kovács, István Monok i Géza Orlovszky, rekonstruirali su Knjižnicu obitelji Zrinski te izdali reprezentativan katalog pod naslovom A Bibliotheca Zriniana története és állománya (Budimpešta, 1991.). Bibliotheca Zriniana doživjela je i svoju 3D rekonstrukciju u sklopu projekta 3D Bibliotheca Zriniana koji su 2002. godine zajednički ostvarili mađarska Nacionalna knjižnica Széchényi, Knjižnica Sveučilišta u Segedinu te Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu. Godine 2012. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu bila je otvorena izložba ARTE ET MARTE: Knjige o arhitekturi u Zriniani koja je prvi put javnosti predstavila traktate o arhitekturi iz Zriniane, osobne knjižnice iz 17. stoljeća Nikole VII. Zrinskoga i njegova sina Adama, koja se, nadopunjena knjigama moravskoga plemića Ignaca Jankovskoga z Vlašime, čuva u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Bibliotheca Zriniana, knjižnica obitelji Zrinski, proživjela je brojne uspone i padove, kao i obitelj Zrinski, te je, naposljetku, ostala sačuvana kao trajan spomenik identiteta hrvatskoga naroda.

Godine 2016. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu bila je otvorena izložba Nikola Šubić Zrinski i Sigetska bitka u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u povodu 450. obljetnice Sigetske bitke.

Nikola Šubić Zrinski, stup i štit hrvatski, grada sigetskog glavar i prvi strah turski vijeka svog, zauvijek je ostao živjeti u hrvatskim srcima, a danas ga, osim nas Hrvata, i Mađari smatraju svojim nacionalnim junakom.

Grof Nikola IV. Zrinski preminuo je 7. rujna 1566. godine u mađarskome gradu Sigetu u 59. godini života.

The post Uz 455. obljetnicu smrti Nikole Šubića Zrinskoga appeared first on .

U Ministarstvu znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske 3. rujna 2021. godine uručeni su Sporazumi o Inicijativi za Hrvatski oblak za otvorenu znanost predstavnicima znanstvenih ustanova, a osigurat će resurse i usluge potrebne za prikupljanje, obradu, pohranu, dijeljenje i dostupnost istraživačkih podataka.

Ministar znanosti i obrazovanja prof. dr. sc. Radovan Fuchs i ravnatelj Sveučilišnoga računskog centra Sveučilišta u Zagrebu (SRCA) dipl. ing. Ivan Marić sporazume su uručili njegovim potpisnicima – predstavnicima ustanova predvodnica u ostvarivanju ciljeva otvorene znanosti, a to su Hrvatska zaklada za znanost, Institut Ruđer Bošković, Institut za etnologiju i folkloristiku, Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Sveučilište Sjever, Sveučilište u Dubrovniku, Sveučilište u Rijeci, Sveučilište u Slavonskome Brodu, Sveučilište u Splitu, Sveučilište u Zadru, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišni računski centar Sveučilišta u Zagrebu.

Time je službeno započelo djelovanje članica na ostvarivanju ciljeva Inicijative za Hrvatski oblak za otvorenu znanost (HR-OOZ).

Inicijativa za HR-OOZ rezultat je višegodišnjega zajedničkog rada brojnih sudionika sustava znanosti i visokoga obrazovanja u području otvorene znanosti, a pokrenuta je uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i Hrvatske zaklade za znanost. Inicijativa će stvoriti preduvjete za izgradnju Hrvatskoga oblaka za otvorenu znanost koji će omogućiti koordinirani razvoj e-infrastrukture u Hrvatskoj.

Preko Hrvatskoga oblaka za otvorenu znanost istraživački podatci te usluge i resursi za istraživanje koji nastaju u Hrvatskoj bit će uključeni i u Europski oblak za otvorenu znanost (engl. European Open Science Cloud, EOSC). Uspostava EOSC-a transformirala je europsku znanost i europskim znanstvenicima osigurala mogućnost korištenja svih prednosti znanosti temeljene na podatcima, nudeći virtualno okruženje s besplatnim, otvorenim uslugama za pohranu podataka, upravljanje, analizu i ponovnu uporabu u svim područjima znanosti.

Izvor naslovne fotografije: Sveučilišni računski centar Sveučilišta u Zagrebu (Srce).

The post Uručeni Sporazumi o Inicijativi za Hrvatski oblak za otvorenu znanost (HR-OOZ) appeared first on .

Europski dokumentacijski centar Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (EDC NSK) u povodu obilježavanja Europskog tjedna sporta 2021. u četvrtak 23. rujna 2021. godine s početkom u 17 sati organizira šahovsku priredbu NSK simultanka, u sklopu koje će 15 igrača imati priliku odmjeriti snage s Alojzijem Jankovićem, hrvatskim velemajstorom u šahu, jednoj od na svijetu najstarijih i najraširenijih igara na ploči.

EDC NSK ovu priredbu organizira u suradnji s Predstavništvom Europske komisije u Hrvatskoj, Ministarstvom turizma i sporta RH i ostalim odjelima Knjižnice, a u sklopu njezinog programa bit će izložena i odabrana građa iz fonda NSK vezana uz šah te plakati šahovskih turnira iz fonda Grafičke zbirke NSK.

Centar treću godinu zaredom sudjeluje u obilježavanju Europskog tjedna sporta, čije se i ovogodišnje, ukupno sedmo izdanje održava od 23. do 30. rujna. Obilježavanje Tjedna pokrenuto je na poticaj Europske komisije kao odgovor na zabrinjavajući problem nedostatka tjelesne aktivnosti među europskim građanima te u svrhu promicanja sporta, čije blagotvorno djelovanje na ljudsko zdravlje ima posredan povoljni utjecaj i na gospodarstvo, dok istodobno kao snažno sredstvo postizanja društvene uključenosti značajno pridonosi povezanosti društva.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu svojim je programom u sklopu obilježavanja prošlogodišnjeg Tjedna izborila mjesto među finalistima natječaja za nagradu #BeCROactive u kategoriji Radno mjesto koju Ministarstvo turizma i sporta RH, kao nacionalni koordinator Tjedna, svake godine dodjeljuje pojedincima i ustanovama koji se svojim programima posebno istaknu u promicanju tjelesne aktivnosti i sporta.

Knjižnica poziva sve zainteresirane za sudjelovanje da se prijave na e-adresu edc@nsk.hr i provjere svoje šahovske vještine. Prijava uz puno ime i prezime treba sadržavati i broj mobilnog telefona.

NSK simultanku moći će pratiti i ostali zainteresirani građani, neki od kojih će, uz pridržavanje epidemioloških mjera, možda po prvi put zaviriti u svijet ove opčinjavajuće drevne igre.

The post „NSK simultanka“ – poziv za sudjelovanje u šahovskoj priredbi u povodu obilježavanja Europskog tjedna sporta 2021. appeared first on .

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 2. rujna 2021. godine u organizaciji Veleposlanstva Države Izrael u Republici Hrvatskoj, Hrvatsko-izraelskoga poslovnog kluba i Školske knjige održano je predstavljanje hrvatskoga izdanja knjige nobelovca i devetoga izraelskog predsjednika Shimona Peresa pod nazivom Nema mjesta za male snove: Hrabrost, imaginacija i stvaranje modernog Izraela.

Knjigu su predstavili predsjednik Upravnoga odbora Školske knjige dr. sc. Ante Žužul, počasni predsjednik Hrvatsko-izraelskoga poslovnog kluba i autor predgovora prof. dr. sc. Dragan Primorac, veleposlanik Države Izrael u Republici Hrvatskoj Njegova Ekscelencija Ilan Mor te predsjednik Peresova centra za mir i inovacije (The Peres Center for Peace and Innovation) i sin Shimona Peresa Nechemia Peres.

Tijekom programa predstavljanja knjige koje je moderirala urednica knjige Miroslava Vučić, ulomke je čitao glumac Vedran Mlikota.

Nakon predstavljanja knjige održana je i javna rasprava o hrvatsko-izraelskim odnosima i postignućima Države Izrael u području inovacija, znanosti i gospodarstva te hrvatsko-izraelskoj suradnji u kojoj su sudjelovali prof. dr. sc. Dragan Primorac, Njegova Ekscelencija Ilan Mor i Nechemia Peres, a raspravu je moderirao televizijski voditelj Frano Ridjan.

Sebe je smatrao filozofom. Ja sam ga smatrao mentorom i prijateljem. Neki su ga smatrali liderom, a neki političarom. U mojim je očima bio i ostao sanjar, no jedan od malobrojnih sanjara kojemu su se gotovo svi snovi ostvarili.

(Iz predgovora Moje prijateljstvo sa Shimonom Peresom prof. dr. sc. Dragana Primorca)

The post U NSK održano predstavljanje knjige nobelovca i devetoga izraelskog predsjednika Shimona Peresa appeared first on .

„Nema više našega Starog Mačka”, rečenica je kojom je otac hrvatskoga stripa ispraćen na vječni počinak. On i njegov najdraži lik iz stripa – postali su jedno.

Andrija Maurović, jedan od najvećih autora stripa u svijetu koji je umijeće stripovnih crteža uzdigao do najviše razine tehničke vještine i estetske vrijednosti, preminuo je 2. rujna 1981. godine u Zagrebu.

Otac hrvatskoga stripa rođen je 29. ožujka 1901. godine u Boki kotorskoj. Nakon godine dana provedene na Akademiji likovnih umjetnosti Andrija Maurović prekida školovanje i započinje suradnju s različitim naručiteljima i izdavačima. Radio je ilustracije, crtao karikature, izrađivao plakate, a od 1935. godine i stripove.

Osebujna stilizacija, sekvence iscrtane lakim, virtuoznim potezom, sugestivno prikazani protagonisti i ozračje pojedi­nih zbivanja, slika prožeta ekspresivnim nabojem, slijed kadrova u kojima se gotovo filmskom dinamikom smjenju­ju različiti prostorni planovi i rakursi – sve to čini Maurovićeve stripove prepoznatljivima na prvi pogled te ih se ni zabunom ne može pripisati nekomu drugom, bilo kojemu autoru u povijesti devete umjetnosti.

Grafička zbirka Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu posjeduje najveću i najcjelovitiju zbirku stripovnih crteža Andrije Maurovića, njih više od pet stotina: stripove Vjerenica mača, Podzemna carica, Knez Radoslav, Ahura Mazda na Nilu, Tomislav, Mrtvački brod, Opsada, Plantaža Beranda, Brodolomci na otoku Mega, Grička vještica, Rankov odred, Zlatni otok, Crni jahač i Ilustracije iz Zabavnika. U Knjižnici je pohranjeno i osam Maurovićevih crteža tušem kao i neki od njegovih brojnih plakata.

U sklopu programa Dani otvorenih vrata NSK 2019. godine Odjel Zaštita i pohrana Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u suradnji s Grafičkom zbirkom Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu organizirao je radionicu pod nazivom U svijetu stripa, posvećenu velikanu hrvatskoga stripa Andriji Mauroviću. U sklopu radionica polaznici su se upoznali s bogatom zbirkom stripovnih crteža Andrije Maurovića koje čuva Grafička zbirka NSK kao i s postupcima njihove zaštite. Građani, učenici i studenti koji su sudjelovali na radionicama mogli su se okušati i u tehnici visokoga tiska na temu stripa.

Godine 2011., u povodu obilježavanja 30. obljetnice smrti Andrije Maurovića, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu predstavila je neke od brojnih stripovnih crteža koje čuva u svojem fondu. Bile su izložene table stripa otkupljene iz privatnih zbiraka koje su pomno restaurirane.

Andrija Maurović nije više među nama, ali njegovi radovi poslužit će kao uzor i poticaj sadašnjim i budućim naraštajima stripovnih crtača.

The post Uz 40. obljetnicu smrti Andrije Maurovića appeared first on .

Natrag, ljudi, u prirodu, natrag dok je vrijeme!

The post Citat 1. rujna 2021. appeared first on .

U nedjelju 5. rujna 2021. godine u 10 sati započinje nadogradnja integriranoga knjižničnog sustava Aleph kojim se koristi Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, kao i 35 ustanova, među kojima su 44 knjižnice iz sustava Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.

Završetak nadogradnje predviđen je za ponedjeljak, 6. rujna 2021. godine, kada se očekuje redovni rad u knjižničnom sustavu.

Tijekom nadogradnje doći će do prekida u radu Kataloga, stoga Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu moli svoje korisnike za strpljenje i razumijevanje. Novija inačica programskoga rješenja omogućit će poboljšanje postojećih i uvođenje novih usluga.

The post Prekid u radu online kataloga NSK 5. rujna 2021. godine appeared first on .

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu od 22. do 26. studenog 2021. godine u organizaciji Knjižnice i Hrvatskog knjižničarskog društva održat će se znanstvena škola pod nazivom Informacijska pismenost početne akademske razine: knjižnični praktikum.

Znanstvena je škola namijenjena studentima početnih godina preddiplomskih, diplomskih i doktorskih sveučilišnih i stručnih studija svih hrvatskih učilišta koji žele utvrditi i osnažiti znanja i vještine u području informacijske pismenosti te steći dodatne metakompetencije za cjeloživotno učenje koje su ključne za akademsku i znanstveno-istraživačku djelatnost.

Program znanstvene škole obuhvaća:

• PREDAVANJA – izlaganja domaćih i inozemnih stručnjaka u području knjižničarstva i informacijskih znanosti održat će se dijelom u prostoru Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, a dijelom mrežno. Cilj je predavanja polaznicima prenijeti znanja o strategijama informacijskog pretraživanja, metodama vrednovanja informacija, primjeni kontroliranih rječnika te predmetnih tezaurusa, uputiti ih u vještine potrebne za učinkovito pretraživanje elektroničkih izvora znanstvenih informacija, korištenje sustava citiranja literature, upoznati ih sa značajkama znanstvene komunikacije, predstaviti tehnike pohrane radova u digitalnim repozitorijima te pružiti uvid u obilježja otvorene znanosti.

• PRAKTIČNI RAD – u ovom dijelu znanstvene škole polaznici će dobiti priliku upoznati napredne analitičke tehnike pretraživanja informacijskih izvora, napredne vještine pretraživanja knjižničnih kataloga, načine korištenja programa za upravljanje bibliografskim bilješkama, trajnih identifikatora te načine upravljanja vlastitim digitalnim profilima i identifikatorima.

• ZAVRŠNA PROVJERA USVOJENIH ZNANJA – polaznici će u završnom dijelu znanstvene škole moći pristupiti provjeri usvojenosti predstavljenih sadržaja te dobiti potvrdu  o postignutoj razini usvojenosti programa.

Znanstvena škola održavat će se na hrvatskom i engleskom jeziku.

Znanstvenu školu istodobno može polaziti najviše 20 polaznika, uz kotizaciju u iznosu od 500,00 kn. U cijeni kotizacije polaznicima je osiguran trajni pristup edukacijskim sadržajima dostupnim na mrežnim stranicama škole, pohađanje praktične nastave u suvremeno opremljenom prostoru Digitalnog laboratorija Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, okrjepa te tiskani materijali vezani uz sadržaj programa škole.

Prijave za sudjelovanje bit će otvorene krajem rujna 2021. godine, putem mrežne stranice znanstvene škole koja je trenutačno u izradi.

Uskoro će biti objavljene dodatne pojedinosti vezane uz održavanje škole, a o svojem interesu za sudjelovanje u njezinom programu možete nas obavijestiti slanjem poruke na adresu elektroničke pošte znanstvena_skola@nsk.hr.

The post Znanstvena škola „Informacijska pismenost početne akademske razine: knjižnični praktikum“, 22. – 26. studenog 2021. – prva obavijest appeared first on .

Restoran i caffe bar NSK započinje s radom 1. rujna 2021. godine.

Radno je vrijeme Caffe bara NSK od ponedjeljka do petka od 8 do 15, a restorana od 9 do 15 sati.

The post Obavijest o otvaranju Restorana i caffe bara NSK appeared first on .

… – Idemo gore da vidim je li ujo kod kuće. Rekao je da će možda prošetati ako se brzo ne vratimo. Ako ga nema, pričekat ćemo ga, pa ćemo onda svi zajedno u grad – reče Zlatko. – Hajde, penji se, što si se zamislio?
– Ja mislim da je brico pitao, na primjer, i za papagaja – bubnu odjednom Koko. – Le perroquet. Kakvog papagaja, Zlatko, je li?
– Ti si papagaj – ljutito se obrecnu Zlatko uspinjući se mračnim stubištem prema slikarevom stanu pri vrhu kuće. A onda odjednom zastane: – Koko, imaš ti pravo. I papagaj je opasan. Bogalji i papagaji. Dresirani papagaji koji žrtvama kljuju oči i bogalji bez oka koji u lažnoj nozi nose dresirane papagaje! To ti je Pariz, dragi moj, a ne tvoje selo na Zelenom Vrhu!…

(Iz romana Koko u Parizu)

Ako se bilo gdje spomenu imena Koka i Melite, svatko će se, od djetinjstva do zrelih godina, odmah sjetiti književnika Ivana Kušana. Književni tata Koka i Melite rođen je 30. kolovoza 1933. godine u Sarajevu, a od šeste godine živio je u Zagrebu, gdje je završio studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti. Podatak o Kušanovu slikarskom obrazovanju bitan je za prepoznavanje slikarske sastavnice u njegovu stilu, a i stoga što je nekoliko svojih knjiga, poput Zvonimira Baloga, sam ilustrirao. Radio je kao urednik na Radio Zagrebu i u nakladničkim kućama, posebno u Školskoj knjizi, gdje je uređivao uspješnu biblioteku za mladež pod naslovom Modra lasta. Radio je i u Znanju, gdje je više godina uređivao zanimljivu i vrijednu biblioteku HIT junior. Pisao je za radio, televiziju i kazalište, odnosno za odraslu i mlađu čitalačku publiku. Kušan je i prevodio djela dječje, ali i klasične i moderne književnosti, i to s ruskoga, engleskoga i francuskoga jezika. Među djelima za odrasle značajnija su Kušanova djela Toranj, Naivci, Prerušeni prosjak i Čaruga (drama i filmski scenarij), a posebno treba istaknuti njegove romane za djecu Uzbuna na Zelenom Vrhu, Koko i duhovi, Domaće zadaće, Zagonetni dječak, Lažeš, Melita, Koko u Parizu i Ljubav ili smrt. Kušan je autor i knjige pripovijedaka Strašni kauboj, a u nizu njegovih radijskih i televizijskih tekstova ističe se televizijska serija Dvadeset slavnih.

U naslovima Kušanovih romana često se pojavljuje Koko (Koko i duhovi, Koko u Parizu i Koko u Kninu). I ne samo u naslovima romana, Koko je najčešći gost na stranicama Kušanovih knjiga. Koko nije postao samo junak Kušanovih romana već i junak hrvatske dječje književnosti. On je tu među nama, zajedno s Hlapićem, Perom Kvržicom, Grgom Čvarkom i dr. Ni u jednome romanu Koko se ne izdvaja iz sredine u kojoj se nalazi i s kojom živi. Bez obzira na to što se ne nameće čitatelju, on se svojom pojavom u nekoliko romana i svojim imenom na naslovnoj stranici doima kao središnji lik u cjelokupnome Kušanovu romansijerskom opusu. Bitno je naglasiti kako je roman Koko u Parizu zasićen dijalozima, što je iskoristio kazališni redatelj Miro Međimorec i preradio roman u dramsko djelo. Bitno je naglasiti kako je Koko u Parizu nagrađen 1972. godine nagradama Grigor Vitez i Ivana Brlić-Mažuranić.

Vraćajući se u Kušanovo djetinjstvo, vraća nam se i sjećanje na Melitu, a to znači i na najkraći Kušanov roman Lažeš, Melita. Dakle, i ne samo Koko! Melita je osebujna junakinja Kušanova opusa. Ona izmišlja, i to uporno. Njezina bujna mašta stvara mnogo problema, ali istodobno zbunjuje, ponajprije roditelje, a ni drugi ne ostaju hladni i neizainteresirani. U romanu Lažeš, Melita nema izrazito dobrih ni izrazito loših. Sva ta djeca, ali i odrasli, nikada ne čine zla djela.

… Što god je rekla… Zapravo, što god je izmislila, što god je slagala, ostvarilo se, obistinilo se. Tek sad je shvatila koliko je mnogo lagala.
– Ja sam lažljivica! – protisnu ona bijesno kroza zube i udari nogom o pod. (…)

(Lažeš, Melita)

U sklopu Međunarodne dječje digitalne knjižnice, projekta započetoga u proljeće 2002. godine pozivom Kongresne knjižnice (Library of Congress) nacionalnim knjižnicama u svijetu na suradnju u izgradnji prve dječje digitalne knjižnice u svijetu, dostupna je knjiga Koko i duhovi, koja je također dostupna i u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Na temelju toga uzbudljivog romana 2011. godine snimljen je igrani film u režiji Danijela Kušana.

Ivan Kušan, pisac našega djetinjstva, preminuo je 20. studenoga 2012. godine u Zagrebu.

Odlaskom Ivana Kušana ostali smo bez istaknutoga književnika i tvorca naše dječje sreće, ali zato ćemo njegovim bezvremenskim djelima njegovati sjećanja na njega. I zato ponekad odvojite malo vremena za sebe i sjećanja na djetinjstvo, a upravo su neka od Kušanovih djela savršen instrument za taj magični povratak u doba bezbrižnosti.

The post Uz obljetnicu rođenja Ivana Kušana appeared first on .

Dana 27. kolovoza 2021. u 96. godini napustio nas je akademik Stjepan Babić, istaknuti hrvatski jezikoslovac te umirovljeni profesor na Katedri za hrvatski standardni jezik Odsjeka za kroatistiku.

Akademik Stjepan Babić ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskome jezikoslovlju. Rođen je 29. studenoga 1925. godine u Oriovcu. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1955. diplomirao je narodni jezik i književnost, ruski jezik i književnost te njemački jezik. Od 1955. godine asistent je na Katedri za hrvatski književni jezik, danas Katedra za hrvatski standardni jezik. Doktorirao je 1962. godine disertacijom Sufiksalna tvorba pridjeva u suvremenom hrvatskom ili srpskom književnom jeziku. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu bio je docent 1963., izvanredni profesor 1970. te redoviti profesor 1975. godine. Umirovljen je 1991. godine.

Od 1977. član je suradnik JAZU, od 1986. izvanredni član, od 1991. godine redoviti član HAZU u Razredu za filološke znanosti.

Bio je urednik i glavni urednik časopisa Jezik (1963. –2005.), član Matice hrvatske te član Hrvatskoga filološkoga društva. Od 1993. do 1997. godine bio je zastupnik Županijskoga doma Sabora Republike Hrvatske u Brodsko-posavskoj županiji.

Sudjelovao je na mnogim znanstvenim skupovima i slavističkim kongresima u zemlji i inozemstvu.

Za svoj golem doprinos hrvatskoj znanosti i kulturi akademik Stjepan Babić nagrađen je najvišim znanstvenim i državnim nagradama, i to Nagradom Bartol Kašić za značajnu znanstvenu djelatnost oblasti društveno-humanističkih znanosti u području proučavanja hrvatskoga književnog jezika (1991.), Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za osobite zasluge u znanosti (1995.), Spomenicom Domovinskog rata za drugi djelatni način (1995.), Spomenicom domovinske zahvalnosti za časnu i uzornu službu za razdoblje od pet godina (1995.), Redom Ante Starčevića (1996.) te Državnom nagradom za životno djelo (2004.).

Potpuna Babićeva bibliografija obuhvaća više od tisuću bibliografskih jedinica, a među njima posebno se ističu Tvorba riječi u hrvatskome književnom jeziku (1986.), temeljni hrvatski derivatološki priručnik, potom Pregled gramatike hrvatskosrpskoga jezika sa Stjepkom Težakom, 1966., Hrvatski pravopis (Londonac, s Božidarom Finkom i Milanom Mogušem, 1971.), poglavlje Oblici u Gramatici HAZU sa Slavkom Pavešićem i Stjepkom Težakom, 1991. te lingvistički leksikon Jezik (1963.).

Naraštaji studenata Sveučilišta u Zagrebu pamtit će ga kao vrijedna i predana profesora koji je njihove spoznaje proširivao svojim bogatim znanjem. Premda se ime Stjepana Babića u široj javnosti osobito povezuje s pravopisom, njegovo je djelovanje u jezikoslovlju daleko opsežnije, a vrhunac njegova rada svakako je Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku, jedno od kapitalnih djela hrvatskoga jezikoslovlja.

Zahvaljujući plodnu radu, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu njegovo ime bilježi u veliku broju bibliografskih zapisa u svojem Katalogu.

 Ići stazama jezične kulture nije teško.
Dovoljno je samo krenuti prema njezinu vrhuncu i svaki dan načiniti bar jedan korak u osvajanju neizmjernih izražajnih mogućnosti hrvatskoga jezika.

(Stjepan Babić)

Izvor fotografije: Wikipedija.

The post In memoriam Stjepan Babić appeared first on .

Hrvatski animator i redatelj, autor brojnih kratkometražnih animiranih filmova, doajean Zagrebačke škole crtanoga filma Ante Zaninović rođen je 31. listopada 1934. godine u Beogradu.

Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Autor je brojnih kratkometražnih animiranih filmova poput Truba (1964.), Zid (1965.), koji se smatra njegovim najboljim djelom, Priča bez veze (1966.), Rezultat (1966.), O rupama i čepovima (1967.), Noge (1968.), Ab ovo (1969.), Komentar (1971.), Homo augens (1972.), Dezinfekcija (1975.), Predstava (1983.), Allegro vivace (1983.), Tempo secondo (1987.) i Čarobnjak (1988.).

Bio je suredatelj i suscenarist u dvadesetak epizoda animirane serije Profesor Baltazar. Velikan Zagrebačke škole crtanoga filma režirao je dva kratka igrana filma Weekend (1972.) i Dobro jutro, sine (1978.). Objavio je roman Gesak (1997.) i knjigu legendi o Zagrebu Pero u jantaru (2000.). Animatorsko znanje i fantastična gradnja priče pomogli su mu u crtanju stripa pa se iznimno duhoviti strip Kljunko i ostali godinama pojavljivao na zadnjoj stranici Smiba, zabavno-poučnoga časopisa za djecu.

Prozaist, redatelj, scenarist, crtač, animator i scenograf Ante Zaninović preminuo je 27. kolovoza 2000. godine u Zagrebu.

Izvor naslovne fotografije.

The post Uz obljetnicu smrti velikana Zagrebačke škole crtanoga filma appeared first on .

Faust Vrančić sastavio je i 25. kolovoza 1595. godine objavio u Veneciji prvi rječnik hrvatskoga jezika – Rječnik pet najuglednijih europskih jezika (Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae (!), & Ungaricae) koji je dostupan u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Vrančić hrvatski jezik smatra jednim od pet najznačajnijih jezika ondašnje Europe. U Dictionariumu se u polaznome  stupcu nalazi latinski (Latine) jezik, a zatim se nižu talijanski (Italice), hrvatski (Dalmatice), njemački (Germanice) i mađarski (Ungarice).

Na naslovnici piše Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, latinae, italicae, germanicae, dalmati[c]ae et ungaricae. Cum privilegiis. Venetiis, Apud Nikolaum Morettum, 1595. Zatim dolazi s velikim naslovom posveta s nadnevkom 25. VIII. 1595.: Admodum reverendo viro, D. Alfonso Carrillio autor salutem. U njoj Faust Vrančić svoj petojezični rječnik posvećuje svojemu prijatelju španjolskomu isusovcu Alfonsu Carrillu, koji ga je potaknuo na objavljivanje.

Osim petojezičnoga rječnika, Vrančić u Dictionarium uvrštava i dvostupčani popis hrvatskih riječi koje su prihvatili Mađari, a u završnome poglavlju kršćanskog nauka (Institutio christiana) na pet jezika donosi Deset zapovijedi Božjih, Vjerovanje apostolsko te Oče naš i Zdrava budi Maria.

Faust Vrančić čakavsko narječje naziva dalmatinskim jezikom koje je u ono vrijeme bilo književnim jezikom i njime se u prošlosti govorilo na znatno širem području negoli danas. Rasprostiralo se ne samo po otocima nego i u velikome dijelu dalmatinskoga područja, dopiralo je do Like, porječja Kupe, Slavonije i dijela Bosne, a nekolicina stručnjaka smatra kako se njime govorilo i u Dubrovniku. Ono je Vrančiću kao Šibenčaninu bilo najbliže i on ga je držao najljepšim među trima hrvatskim narječjima. Svoj procvat i vrhunac doživljava u 16. stoljeću. U njem svoju Juditu piše i otac hrvatske književnosti Marko Marulić.

Vrančićevim rječnikom poslužili su se u sastavljanju svojih rječnika Thesaurus Polyglottus i Hieronymus Megiser te hrvatski leksikografi Jakov Mikalja, Juraj Habdelić, Ivan Belostenec i Ardelio Della Bella.

Uz Vrančićevo dopuštenje češki benediktinac Petr Loderecker 1605. godine u drugome izdanju, koje je također dostupno u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, pridodaje još dva jezika, češki (Bohemice) i poljski (Polonice), koji su, kao i njemački stupac, otisnuti goticom.

Treće izdanje Vrančićeva rječnika pod naslovom Dictionarium pentaglottum priredio je i u Bratislavi 1834. objavio mađarski liječnik i leksikograf József Török, četvrto izdanje 1971. godine bibliofilski je pretisak Libera, nakladničke kuće Instituta za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Češki slavist Antonín Měšťan pretisnuo je 1984. Lodereckerovo sedmojezično izdanje, a Društvo hrvatskih književnika u Zagrebu 1990. objavilo je šesto izdanje, dok je Novi Liber 1992. godine priredio sedmo izdanje, što je zapravo vjeran pretisak prvoga. Godine 2005. Novi Liber pretisnuo je i izdanje iz 1605. godine.

The post Uz 426. obljetnicu objavljivanja prvoga tiskanog rječnika hrvatskoga jezika appeared first on .

Od svih istina najdublje su i najbrojnije istine srca.

(Antun Barac)

Hrvatski književni povjesničar i kritičar Antun Barac rođen je 20. kolovoza 1894. godine u Kamenjaku pokraj Crikvenice. Osnovnu školu završio je u Grižanama, gimnaziju na Sušaku, a na Filozofskome fakultetu u Zagrebu diplomirao je jugoslavensku književnost, njemački i filozofiju. Doktorirao je u Zagrebu 1918. godine monografijom o Vladimiru Nazoru. Kao srednjoškolski profesor radio je u Sušaku i Zagrebu. Od 1930. bio je docent, a od 1938. godine redoviti profesor jugoslavenskih književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.

Bio je zatočen u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Školske godine 1945./1946. postao je dekan Filozofskoga fakulteta, a 1950./1951. i rektor zagrebačkoga Sveučilišta. Godine 1947. izabran je za redovitoga člana JAZU. Također je bio i predsjednik Hrvatskoga filološkog društva i direktor Seminara za strane slaviste. Utemeljio je Institut za jezik i Institut za književnost JAZU (1952.) te je bio tajnik Akademijina odjela za suvremenu književnost.

Služio se posebnim nacionalnim mjerilom, smatrajući da svaka manja književnost u većoj mjeri odražava društveni život svojega naroda, negoli velika. Odatle i njegov slogan veličina malenih.

Pisao je za novine i književne časopise, a neke je od njih i uređivao. Prije svega, Antun Barac bio je ipak povjesničar književnosti pa njegove monografije Vladimir Nazor (1918.) koja je dostupna u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, August Šenoa (1926.), Mirko Bogović (1933.), Hrvatska književna kritika (1938.), Vidrić (1940.) i Mažuranić (1945.) tvore temeljni fond hrvatske znanosti o književnosti.

Osim toga, uvijek se bunio protiv uniformiranosti u prikazivanju tzv. malih književnosti, a posebno protiv prenošenja gotovih shema iz povijesti velikih književnosti na povijesti malih književnosti. Rad na povijesti novije hrvatske književnosti smatrao je životnim djelom.

Pisao je i o povezanosti hrvatske i srpske književnosti, a bavio se i komparativnim istraživanjima odnosa hrvatske književnosti prema europskima. Posmrtno su tiskana autobiografsko-dnevnička zapamćenja i feljtoni iz ratna vremena Bijeg od knjige.

Akademik Antun Barac preminuo je 1. studenoga 1955. godine u Zagrebu.

Rukopisi, pisma, bibliografski ispisi, prikupljene vrijedne knjige i raznovrsna dokumentacija koju je tijekom života prikupio akademik Antun Barac od 2014. godine postali su dio fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Rijetki su ljudi koji žive i nakon smrti, a jedan od takvih bez sumnje je i akademik Antun Barac.

(Mate Hraste)

The post U spomen na znanstvenika Antuna Barca čije djelo traje appeared first on .

… Bože, daj da stignu ča je godi tebi.
Stvori milost meni, pokrip rabu tvoju,
strah mi vas odnemi, dvigni ruku moju
da stvar svarši koju misal moja plodi,
da se tebe boju puci ter narodi!
Sada, sada hodi, tvoj grad Jerosolim
od nevolj slobodi i vas puk tvoj, molim.
Rasap daj oholim ki se uzvišuju,
pokoj pošlji boljim ki se ponižuju.
Ovo ča veruju po tebi ja moći,
koko potribuju, hoti mi pomoći.
U dne ter u noći tebi da hvalu dam,
jer u tvoje moći sad svaršit to uzdam…

(Judita)

Najbolji Marulićevi stihovi i danas zvuče jednako autentično, svježe i uvjerljivo kao i u vrijeme kada su nastali. Zahvaljujući spjevu Judita, stekao je naziv oca hrvatske književnosti i hrvatskoga Dantea.

Marko Marulić (latinski Marcus Marulus), najvrjedniji hrvatski pisac 15. i 16. st., nacionalni klasik, tvorac prvoga epa na hrvatskome jeziku, klasik kršćanske književnosti te humanist europskoga formata, rodio se u Splitu 18. kolovoza 1450. godine. Potječe iz splitske plemićke obitelji Pečenić (Pecinić, Picinić), a u 15. st. počela se nazivati Marulus ili De Marulis; oblik Marulić nalazi se u posveti Judite. U Splitu je pohađao humanističku školu Tidea Acciarinija, a pretpostavlja se da je nakon toga nastavio školovanje u Italiji. Život je proveo u Splitu, putujući povremeno u Mletke i Rim. Neko je vrijeme boravio u Nečujmu na Šolti. Bio je ovjerovitelj notarskih spisa, sudac i provoditelj oporuka. Zahvaljujući književnomu radu, postao je središnja osoba splitskoga humanističkog kruga.

Marulić je svoja djela pisao na hrvatskome, latinskome i talijanskome jeziku. Bio je pjesnik i prozaik, sastavljao je sažete priručnike i zbornike uputa za praktičan kršćanski život, moralno-teološke i kulturnopovijesne rasprave, propovijedi, dijaloge, priče, pisma, epove, poeme i kraće pjesme. Prevodio je s latinskoga i talijanskoga na hrvatski te s hrvatskoga i talijanskoga na latinski. Izvori su njegova književnog rada Biblija i povijest starokršćanske književnosti te grčko-rimska klasika. Uz duboku religioznost i trajnu sklonost moralnoj pouci, posjedovao je i tipičnu humanističku širinu interesa (književnost, povijest, politika, arheologija, slikarstvo) i svestranu erudiciju te renesansnu sposobnost spajanja hrvatske, latinske i talijanske književne tradicije. Živeći na prijelazu između srednjega i novoga vijeka, preuzimao je mnoge srednjovjekovne sadržaje, ali ih je obrađivao u novim oblicima. Vrlo predano i ustrajno pisao je i o suvremenim zbivanjima, ponajprije o turskoj opasnosti i razjedinjenosti kršćana.

Najvrjednije je Marulićevo hrvatsko djelo Judita (Libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovice Judit u versih harvacki složena) koje je dostupno u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Marulić je Juditu dovršio kao pedesetogodišnjak, 22. travnja 1501., a u Mletcima ju je prvi put tiskao Guglielmo da Fontaneto tek 13. kolovoza 1521. godine. Jedan primjerak prvoga izdanja čuva se u fondu Knjižnice Male braće u Dubrovniku, a drugi u knjižnici zadarske obitelji Paravia, koja je danas sastavni dio Znanstvene knjižnice u Zadru.

Marulić je doživio tri izdanja svoje Judite. Prvo je priredio Splićanin Petar Srićić, a drugo zadarski knjižar Jerolim Mirković 30. svibnja 1522., čije izdanje resi devet drvoreza s ratnim prizorima. Deveti drvorez potpisan je slovom M pa se pretpostavljalo da je Marulić sam i izradio te drvoreze. Jedan primjerak Mirkovićeva izdanja Ivan Kukuljević darovao je tadašnjoj Sveučilišnoj knjižnici, a i drugi primjerak, što se danas čuva u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, potječe iz Kukuljevićeve ostavštine. Treće izdanje tiskano je 29. siječnja 1522., za dubrovačkoga knjižara Jacoma di Negrija.

Pjesničkom obradbom pripovijesti o hrabroj starozavjetnoj udovici, Marulić je želio pokazati kako se prijetećoj turskoj sili može odoljeti junaštvom i vjerom u Boga. Iako je vjerno pratio biblijski predložak, ep je uobličio po renesansnim poetičkim pravilima, dok je u versifikaciji slijedio suvremene pjesnike svjetovne tematike (začinjavci). Djelo je posvetio kumu Dujmu Balistriliću. Jezična je podloga splitska čakavština i štokavski leksik te glagoljaška predaja, čime je ovo djelo navijestilo jedinstvo hrvatskoga jezika, a najveća je vrijednost spoznaja da je Marulić u hrvatski jezik prenio europski pjesnički standard.

Judita Marka Marulića, hrvatskoga književnika i jednoga od najpoznatijih europskih humanista, predstavljena je u sklopu predstavljanja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu kao knjižnice mjeseca na portalu Europske knjižnice. U prigodi 500. obljetnice tiskanja Judite, u Republici je Hrvatskoj 2021. godina proglašena Godinom Marka Marulića.

Biblijska poema Suzana, nastala nakon Judite, manjega je opsega (780 stihova) i pjesničke vrijednosti. Ostale pjesme na hrvatskome jeziku uglavnom su nabožne i moralističke (npr. Dobri nauci, Divici Mariji, Od uskarsa Isusova, dijaloška pjesma Utiha nesriće). Domoljubna i protuturska crta snažno se očituje u Molitvi suprotiva Turkomi Tužen’ju grada Hjerozolima. Svjetovnoj su poeziji bliske zabavno-poučne Spovid koludric od sedam smartnih grihov, Anka satira i Poklad i Korizma. Dramski tekst (također u stihovima) Prikazan’je historije svetoga Panucija prilagodba je talijanskoga predloška Fea Belcarija.

Hrvatska su prozna djela koja se sa sigurnošću pripisuju Maruliću malobrojna: izvorna su samo dva pisma Katarini Obirtića i prozni tekstovi u Juditi, dok su Oficij Blažene Dive Marije i Od naslidovan’ja Isukarstova (1500.) Marulićevi prijevodi s latinskoga.

Većinu Marulićevih latinskih djela čine prozni spisi religiozno-poučne, moralističke i teološke tematike. Po opsegu i svjetskome odjeku na prvome je mjestu De institutione bene vivendi per exempla sanctorum (Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca), što ga je napisao potkraj 15. stoljeća. Kao kršćanski moralist i teološki pisac, u središte pozornosti stavlja čovjeka, koji je prema njegovu viđenju etičko biće. Čovjek svu svoju vrijednost, smisao i određenje prima od Boga, bez kojega bi uzaludno bilo sve i bez kojega ne bi ničega ni bilo. Misao o istočnome grijehu i Kristova spasiteljska uloga temeljna su polazišta Marulićeve etičko-teološke misli i glavna svrha njegova svjetonazora. Građu je Marulić crpio ponajviše iz Svetoga pisma, potom iz života i djelâ crkvenih otaca i naučitelja (Jeronima, Euzebija Cezarejskoga, Grgura Velikoga i dr.). To ćudoredno-poučno djelo napisano je biranim stilom i razdijeljeno je u šest knjiga sa 71 poglavljem, a u svakome od njih razmatra se o jednoj krjeposti. Ta svojevrsna uspješnica 16. st. tiskana je prvi put 1506. u Veneciji. To izdanje čuva se u Zbirci rukopisa i starih knjiga NSK, a dostupno je u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Djelo je ubrzo postalo vrlo popularno i doživjelo približno 60 izdanja te bilo prevedeno na najbitnije europske jezike.

Evangelistarium (Evanđelistar, 1480. – 1500?, prvo poznato izdanje 1516.), najvrjednije Marulićevo moralno-teološko djelo, rasprava je u sedam knjiga o praktičnoj kršćanskoj etici, utemeljena na obradbi triju bogoslovnih kreposti: vjere, nade i ljubavi, na što se, po Maruliću, može svesti čitava Biblija. U raspravi De humilitate et gloria Christi (O poniznosti i slavi Kristovoj, 1518). na temelju starozavjetnih proroka, a usuprot Židovima, dokazuje da je Krist obećani Mesija.

Marulić je napisao i velik broj manjih spisa. Epistola domini Marci Maruli Spalatensis ad Adrianum VI pont. max. de calamitatibus occurrentibus et exhortatio ad communem omnium Christianorum unionem et pacem (Poslanica gospodina Marka Marulića Splićanina papi Hadrijanu VI o nesrećama koje nas snalaze i poziv na opće ujedinjenje i mir svih kršćana, 1522.), poziv je za uspostavu sloge katoličkih vladara i zajednički vojni pohod protiv Turaka. Dvije godine nakon njegove smrti obistinilo se sve ono na što je Papu upozoravao: na Mohaču su 1526. turske horde do nogu porazile kršćansku vojsku i uništile Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo. To vrijedno izdanje čuva se u Zbirci rukopisa i starih knjiga NSK, a u digitaliziranome je izdanju dostupno u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Marulić je bio poznat i kao pjesnik na latinskome jeziku. U epu Davidias (Davidijada, 1506. – 1517?, prvo izdanje 1954.), u četrnaest pjevanja s ukupno 6765 heksametara, opjevao je djela židovskoga kralja Davida, u potpunosti se držeći Biblije, ali jezikom, stilom i stihom po uzoru na rimske epske pjesnike (ponajviše Vergilija). Sačuvan je vrijedan broj Marulićevih kraćih latinskih pjesama (elegija, epigrama, poslanica, versificiranih sažetaka svetačkih životopisa, himana i dr.).

Neka djela poznata su nam samo po naslovu, i to Psichiologia de ratione animae humanae, u kojem se prema nekim dokazima prvi put u povijesti koristi riječ psihologija te se Marulić danas smatra njezinim tvorcem.

Marulićevo stvaralaštvo utjecalo je na mnoge hrvatske književnike od 16. do 20. stoljeća (Petar Hektorović, Petar Zoranić, Barne Karnarutić, Juraj Baraković, Jerolim Kavanjin, Rafael Levaković, Tin Ujević, Tonči Petrasov Marović i dr.). Izniman su uspjeh tijekom 16. i 17. st. doživjeli latinski spisi, koji su mu omogućili da postane prvi hrvatski pisac svjetskoga glasa i jedan od najprevođenijih hrvatskih autora. O njegovoj neprolaznoj vrijednosti i prihvaćenosti svjedoče i brojni članci dostupni na portalima Stare hrvatske novine i Stari hrvatski časopisi.

Život i djelo Marka Marulića predstavljeni su i u virtualnoj izložbi Marko Marulić koju je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu izradila u suradnji s udrugom kulturnih radnika, znanstvenika, književnika i ostalih umjetnika Književni krug Split te Centrom za proučavanje Marka Marulića i njegova humanističkoga kruga Marulianum.

Hrvatski književnik Marko Marulić predstavljen je i u sklopu portala Britanske knjižnice.

Otac hrvatske književnosti ostavio je bogat i raznovrstan opus, koji se odlikuje iznimnom književnom stilizacijom, znanjem i vještinom te sposobnošću prilagodbe raznovrsnoj čitateljskoj publici.

Marko Marulić preminuo je u Splitu 5. siječnja 1524. godine.

The post Uz 571. obljetnicu rođenja oca hrvatske književnosti Marka Marulića appeared first on .

Od ponedjeljka 16. kolovoza 2021. godine Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu ponovno je otvorena prema redovitome radnom vremenu.

The post Započelo redovito radno vrijeme Knjižnice appeared first on .

… U srcu ovoga grada gdje je Bartol Kašić ugledao svjetlost svijeta i gdje je s majčinom poukom primio svjetlo vjere, mi ga želimo istaći kao našu povijesnu, kulturnu i crkvenu vrijednost. I svako pokoljenje ima svojih obveza da cijeni, štuje i ne zaboravlja svoje povijesne vrijednosti. I bila bi velika nepravda zaboraviti te vrijednosti jer sadašnjost, ako je baštinila određeno bogatstvo kulture, onda ga je baštinila iz prošlosti…

(dr. Franjo Kuharić)

Pjesnik, pisac, prevoditelj, jezikoslovac i isusovac Bartol Kašić dao je golem doprinos razvoju hrvatskoga jezika. Razvoj pisma i pismenosti u nekome narodu temeljni je uvjet postojanja, a po početcima pismenosti vrlo se često ispisuje i njegova povijest.

U hrvatskoj povijesti te u povijesti hrvatskoga jezika, odnosno jezikoslovlja, ostat će upamćen, ponajprije, kao autor prve hrvatske gramatike Institutionum linguae Illyricae libri duo (Rim, 1604.) koja je dostupna u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, zbog čega ga se u literaturi često naziva ocem hrvatskoga jezikoslovlja.

Bartholomeus Cassius, kako se potpisivao na svojim knjigama, rođen je 15. kolovoza 1575. godine na otoku Pagu.

Već tijekom školovanja, a osobito kao student, Kašić je bio među prvima u pisanju stihova i proze. Pjesnički je talent iskazao, ponajprije, prepjevom prvih 50 psalama u zbirci Pjesni duhovne. Psalme, koji se sastoje od biblijskih verseta ili pak redaka u slobodnome stihu, Kašić u svojem prepjevu prenosi u savršenijoj pjesničkoj formi dvanaesterca s dvostrukom rimom, rimom poslije 6. i 12. sloga.

U stihovima je Kašić napisao i svoju izvornu tragediju Sv. Venefrida. Riječ je o prvoj tragediji u povijesti hrvatske književnosti koja je napisana i najvjerojatnije izvođena krajem 1627. godine kada i Dubravka Ivana Gundulića.

Bartol Kašić u jezikoslovnome je pogledu iznimno zanimljiv kao prevoditelj crkvenih djela, posebno Biblije. Izdvajamo Bellarminov katekizam Nauk krstjanski (Rim 1617. ili 1622. – 1623.) te ponovljeno izdanje iz 1633. godine koje je sačuvano u Nacionalnoj biblioteci u Parizu s prvotnim pečatom Kraljevske biblioteke. Novi zavjet Biblije preveo je u razdoblju od 1622. do 1625. godine pa ponovno na općenitiji jezik od 1625. do 1631. godine. Cijelu Bibliju preveo je sâm u razdoblju od 1631. do 1636. godine.

Posebno mjesto u njegovu prevoditeljskom opusu zauzima Ritual rimski (Rituale Romanium, 1640.). Ritual rimski plod je Kašićeva zrelog stvaralaštva, nastao nakon njegova misionarskog djelovanja u Dubrovniku, obilazaka kršćana u krajevima pod turskom vlašću, u Slavoniji i Srijemu te nakon njegova posljednjeg boravka u Dubrovniku. Ritual sadrži obrede koji prate kršćanina od rođenja do smrti – po njem se 150 godina krstilo, vjenčavalo, pokapalo, blagoslivljalo, izvodili su se prigodni crkveni obredi, kao i egzorcizmi. Prvo izdanje Rituala rimskoga tiskano je u 2500 primjeraka, a čak šest izdanja doživio je do 1929. godine, prije Rimskoga obrednika koji ga je zamijenio.

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu čuvaju se dva rukopisna i deset tiskanih djela Bartola Kašića, dijelom njegovih izvornih radova, dijelom prijevoda. U povodu Godine Bartola Kašića, Dana državnosti i 4. obljetnice otvorenja nove zgrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice, 1999. godine otvorena je izložba. Na izložbi, uz djela Bartola Kašića, mogle su se razgledati i publikacije o jezikoslovcu, leksikografu, teologu, pjesniku, misionaru i prevoditelju Svetoga pisma na hrvatski jezik – ukupno stotinjak naslova. Izložba je popraćena i katalogom u kojem su objavljeni tekstovi dr. fra Petra Bašića, dr. Darije Gabrić-Bagarić, dr. Vladimira Horvata, dr. Valentina Putanca, akademika Josipa Vončine i dr. sc. Ivana Kosića.

Bartol Kašić preminuo je u Rimu 28. prosinca 1650. godine u Maronitskome zavodu. Zanimljivo je da se nakon svojega odlaska iz Paga, s petnaest godina, nikada nije vratio, iako je vrlo često prolazio pokraj njega. Radilo se o tome da je Kašić bio član jezuitskoga reda, čiji je rad Mletačka Republika branila.

… Tako je u Rimu zaklopio svoje oči čovjek koga treba izvući iz zaborava. Njegov život treba još dobro proučiti. 1 njegovo djelo treba proučiti, mirno, objektivno i pošteno da se uvidi kako je bio dalekovidan, kako je znao slušati i svoje vrijeme i potrebe svoga naroda. I pretekao je svojim mislima i djelima mnoge koji su kasnije iza njega došli, možda 200 godina kasnije, a koji se danas spominju kao zaštitnici i veliki ostvaritelji naše hrvatske kulture, dok je on već davno prije njih zaorao prve i velike brazde. (…)

(dr. Franjo Kuharić)

The post Uz 446. obljetnicu rođenja prvoga hrvatskog jezikoslovca Bartola Kašića appeared first on .

Objavljeno je i novo dvojezično izdanje 17. broj časopisa Glasa NSK u tiskanom i elektroničkom izdanju. Prethodna je godina nesumnjivo bila u znaku pandemije uzrokovane bolešću COVID-19 te načina na koji su knjižnice u svezi s time prilagodile svoje poslovanje. I upravo je odgovor knjižnica na tu krizu tema ovog broja. U danim okolnostima te s obzirom na dostupne ljudske i druge resurse, većina knjižnica u Hrvatskoj učinila je ono najviše što je mogla te je time pokazala koliko knjižnice poštuju svoje korisnike i koliko su svjesne svoje uloge u društvenoj zajednici. Dokazale su i da se bez njih ne smije i ne može živjeti te da je njihova uloga u kriznim situacijama nezamjenjiva.

Unatoč pandemiji uzrokovanoj bolešću COVID-19 u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu radilo se neumorno, što dokazuje rubrika U fokusu. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu na svečanoj je proslavi Dana hrvatskih knjižnica proglašena Knjižnicom godine 2020. pa ovu rubriku otvaramo člankom o ovom zasluženom priznanju.

Predstavljeni su i Digitalni laboratorij Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Pravilnik za opis i pristup građi u knjižnicama, arhivima i muzejima te potpora koju je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu pružila knjižnicama oštećenima u potresu. Podsjetili smo i na mogućnosti pristupa elektroničkim izvorima znanstvenih i stručnih informacija, opisali preuzimanje Upisnika knjižnica u Republici Hrvatskoj te početak primjene Pravilnika o obveznom primjerku. Na kraju rubrike U fokusu pokušali smo dočarati novouređeni prostor Kongresnog centra Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Brojni su biseri dio riznice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. S obzirom na prošlogodišnje bitne obljetnice, i to 500. obljetnicu rođenja Matije Vlačića Ilirika te 400. obljetnicu rođenja Nikole Zrinskog, odlučili smo predstaviti one koje su povezane s njihovim životom i radom. Zbirka Flaciana broji 80 svezaka s 88 djela koja je Matija Vlačić Ilirik objavio kao autor ili suautor, dok je Zbirka Zriniana neizmjerno bogatstvo knjigoveškoga umijeća.

Zbirka Muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prethodne je godine svoj bogati fond obogatila autografima istaknutog hrvatskog skladatelja i glazbenog pedagoga Miroslava Miletića, čije su vrijedno stvaralaštvo i širina umjetničkog obzora trajno obilježili hrvatski, ali i svjetski glazbeni prostor.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu tijekom je 2020. godine ostvarila suradnju na brojnim projektima i programima. Nekima je nositelj, a u nekima bitan i ravnopravan partner. Svakako, prvo treba spomenuti projekt e-Kultura – Digitalizacija kulturne baštine, nacionalni suradnički projekt koji provodi Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske uz stručnu potporu suradničkih ustanova – Hrvatskoga državnog arhiva, Muzeja za umjetnost i obrt, Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Hrvatske radiotelevizije. Predstavljene su i trenutačno aktualna te nadasve potrebna međunarodna stručno-znanstvena virtualna konferencija Solidarity in culture:Heritage protection under conditions of crisis (Solidarnost u kulturi: Zaštita kulturne baštine u kriznim uvjetima) te suradnja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Instituta za razvoj i inovativnost mladih u području razvoja digitalnog društva.

Razgovarali smo s dr. sc. Mikicom Maštrović, dobitnicom Nagrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu za 2019. godinu, te s prof. dr. sc. Damirom Borasom, rektorom Sveučilišta u Zagrebu, koje je dobilo Priznanje Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu za 2019. godinu.

U sklopu rubrike o najistaknutijim imenima hrvatskog knjižničarstva u ovom smo broju odlučili predstaviti nažalost nedavno preminulog dr. sc. Josipa Stipanova, dugogodišnjeg djelatnika a potom i ravnatelja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Prethodne godine napustio nas je veliki prijatelj i dugogodišnji suradnik Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu akademik Tonko Maroević. Nekako smo mu htjeli zahvaliti za sve ono što je s nama i za nas učinio te se nadamo da smo barem malo uspjeli u tome u sklopu novoutemeljene rubrike Hommage.

Brojne su se obljetnice obilježavale tijekom 2020. godine. Uz već spomenute, 500. obljetnicu rođenja Matije Vlačića Ilirika i 400. obljetnicu rođenja Nikole Zrinskog, od kojih o potonjoj dodatno možete pročitati i u rubrici Velike obljetnice, prethodne su godine i naše udruge knjižničara obilježavale velike obljetnice – Hrvatsko knjižničarsko društvo 80. obljetnicu svojeg utemeljenja, a njegov zagrebački ogranak, Zagrebačko knjižničarsko društvo, 45. obljetnicu iste vrste.

Na kraju časopisa možete, već tradicionalno, čitati o događanjima Knjižnice u protekloj godini te našim novim izdanjima.

Svi prijedlozi i komentari mogu se uputiti putem e-adrese glas@nsk.hr.

The post Novi broj časopisa Glas@NSK appeared first on .