Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Ciljevi prema Strategiji razvoja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu do 2026.

• Dostupnost građe, podataka i knjižničnih usluga svim skupinama korisnika.
• Osnaživanje kapaciteta Knjižnice.
• Suradnja u razvoju i inovacijama.

 

The post Ciljevi appeared first on .

Kad bi drveće hodalo,
Šume bi se razilazile na sve strane.
Drveće bi hodalo,
A mahale njihove grane.
Kad bi drveće hodalo,
I parkovi bi šetali nedjeljom sa šetačima,
A možda bi i zaigrali malo sa igračima.
Kad bi drveće hodalo,
Među pticama bi došlo do velike pometnje,
Jer bi i gnijezda krenula u šetnje.
Kad bi drveće hodalo,
Ja bih pisao naranči s juga
Nek dođe kod moga bolesnog druga.

(Kad bi drveće hodalo)

Maštovitim i zaigranim stihovima nezaobilazne pjesme svih osnovnoškolskih čitanaka, uz obljetnicu rođenja prisjećamo se jednoga od omiljenih autora dječje književnosti, pjesnika neobuzdane mašte i izvanredne stvaralačke snage, koji na jedinstven način u svojoj poeziji spaja igru, boju i zvuk.

Grigor Vitez rođen je 15. veljače 1911. godine u Kosovcu pokraj Okučana. Bio je učitelj u Slavoniji, Podravini i Bosni, nakon toga u Ministarstvu prosvjete te zatim tajnik Društva hrvatskih književnika. Punih šesnaest godina proveo je u izdavačkoj kući Mladost, u kojoj pokreće i uređuje velik broj izdanja književnosti za djecu (Biblioteke Vjeverica i Jelen te nekoliko manjih serijala Iz priče u priču, Plava knjiga, Palčićeva knjižica). Iako je najprije objavio zbirke pjesama za odrasle (San boraca u zoru 1948., Naoružane ruže 1955. i dr.), najpoznatiji je i najcjenjeniji kao pjesnik za djecu. Najprije su mu objavljene slikovnice Medvjed kao pudar i Dva pijetla (1951.), a zatim su slijedile Tko će s nama u šumicu, Maksimir, Čudna škola, Ogledalce, A zašto ne bi … Igrokaz Plava boja snijega nekoliko je puta postavljan na kazališnu scenu. U desetak godina tiskano mu je čak sedam zbiraka poezije za djecu: Prepelica (1956.), Sto vukova i druge pjesme za djecu (1957.), Kad bi drveće hodalo (1959.), Jednog jutra u gaju (1961.), Iza brda plava (1961.), Hvatajte lopova (1964.), Gdje priče rastu (1965.) i Igra se nastavlja (posmrtno, 1967.).

Njegove zbirke pjesama prevedene su na dvadesetak stranih jezika, a dobitnik je i svih bitnijih nagrada u zemlji. Začetnik je novoga, modernijega dječjeg pjesništva, bio je potpuno svoj. Do tada pretežno epsku i didaktičnu poeziju za djecu, Vitez oslobađa suvišnoga moraliziranja, unosi stilske, jezične i izražajne novosti, čime utječe na mnoge književnike koji su poslije pisali za djecu – Stanislava Femenića, Vesnu Parun, Tita Bilopavlovića, Zvonimira Baloga i dr. Njegove su pjesme prostor zamišljenoga djetinjstva, u kojem vladaju povjerenje, humanost, vedrina i optimizam. Njegove pjesme bile su nadahnuće brojnim skladateljima (Ivi Lhotka-Kalinskomu, Ivi Tijardoviću, Stanku Horvatu, Lovri Županoviću, Bruni Bjelinskomu i dr.), kao i likovnim umjetnicima i ilustratorima (Ordanu Petlevskomu, Svjetlanu Junakoviću, Tomislavu Torjancu, Zlatku Boureku i dr.). Prevodio je s ruskoga, francuskoga i slovenskoga jezika.

Ime Grigora Viteza nosi i godišnja nagrada za najuspješnija književna i likovna ostvarenja u knjigama za djecu autora koji žive i djeluju na tlu Hrvatske. Utemeljio ju je 1967. godine Savez društava Naša djeca Hrvatske, a uključuje novčani iznos, diplomu i statuu Ptica, akademske kiparice Ksenije Kantoci.

U sklopu Međunarodne dječje digitalne knjižnice, projekta započetoga u proljeće 2002. godine pozivom Kongresne knjižnice (Library of Congress) nacionalnim knjižnicama u svijetu na suradnju u izgradnji prve dječje digitalne knjižnice u svijetu, dostupna je i knjiga Grigora Viteza A zašto ne bi …

Hrvatski pjesnik Grigor Vitez preminuo je 23. studenoga 1966. godine u Zagrebu.

U svoje pjesme sam utkao mnogo zvukova, mirisa, boja i pokreta iz svijeta vlastitog djetinjstva.
…
Ujedno sam htio da pružim u njima što više vedrine i radosti, one nepovratne radosti koja je svojstvena samo djetinjstvu i koju život odraslima razbija i polako uništava, a čovjek vazda teži da nešto od toga sačuva i dalje.

(Grigor Vitez)

The post Uz 111. obljetnicu rođenja pjesnika igre, boje i zvuka appeared first on .

Kako da dušu sputam, da se tvoje ne takne?
Kako, mimo tebe, njom da grlim stvari i daljine?
Ah, rado bih je sklonio na koje
zaboravljeno mjesto u sred tmine,
u neki izgubljeni kut, u kom
neće je tvoje njihati dubine.
Al’ ipak, sve što dodirne nas dvoje
k’o gudalo nas neko spaja, koje
iz dviju struna jedan mami glas.
Na kom instrumentu?
Ko nas satka?
I koji ovo svirač drži nas?
O, pjesmo slatka.

(Rainer Maria Rilke – Ljubavna pjesma)

Možda i nije potreban poseban motiv ni povod pisati o ljubavi…
Ona sasvim dobro služi kao nadahnuće za milijune ispisanih stranica na svim jezicima svijeta.
Valentinovo nije samo dan za zaljubljene. Ono je dan i za one koji se već dugo samo vole. Ono služi i onima koji nisu baš sigurni je li to ljubav ili samo zanesenost koja će proći.
Bez zaljubljenosti, bez zanosa, teško se živi. Bez ljubavi još i teže…
Kako do ljubavi, najveće tajne života, ljubavi koja ispunja sve naše čežnje, ljubavi za koju se uvijek ponovno rađa i umire, pitanja su koja često postavljamo.
Na putu do istinske ljubavi potrebna je borba. Svaki čovjek nosi u sebi neodoljivu čežnju voljeti i biti voljen. Istinski voljeti znači željeti drugomu dobro, ne tražiti samo svoje zadovoljenje i vlastitu sreću, nego to isto htjeti i drugomu. Voljeti treba naučiti, a to nije lako.

Slavite 14. veljače kao Dan ljubavi ili slavite neki drugi dan, svejedno. Ili slavite svaki dan, ali ako ikako možete, budite zaljubljeni svaki dan, cijeli život, jer tako ćete uvijek ostati mladi i veseli.

Jedina bitna stvar, kada budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom.

(Albert Schweitzer)

The post „Kako da dušu sputam, da se tvoje ne takne?“ – uz Dan ljubavi appeared first on .

Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u petak 11. veljače 2022. vraćen je vrijedan primjerak knjige Dizionario geografico portatile švicarskoga geografa i kartografa Isaaka Broucknera (1686. – 1762.) otuđen 1987. godine, kojemu je naslov kraljevskoga geografa dodijelio francuski kralj Louis XV.

Knjigu su glavnoj ravnateljici Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanki Stričević predali ministrica kulture i medija Republike Hrvatske dr. sc. Nina Obuljen Koržinek i veleposlanik Republike Hrvatske u Talijanskoj Republici mr. sc. Jasen Mesić.

Riječ je o drugome venecijanskom izdanju dvosveščanoga djela Dizionario geografico portatile otisnutoga 1761. godine u čuvenoj venecijanskoj tiskari obitelji Remondini. U djelu su abecedno popisani do tada poznati geografski entiteti cijeloga svijeta s kratkim pojašnjenima o njihovu smještaju, administrativnoj pripadnosti te s potrebnim brojčanim pokazateljima poput geografske dužine i širine. Geografski entiteti od A do KY popisani su u prvome svesku djela koje još uvijek nedostaje, dok se u vraćenome primjerku nalaze geografski entiteti popisani od L do ZW. Veličina bibliografskoga formata i riječ portatile u naslovu djela ističu da je djelo imalo priručničku namjenu i vlasnik je knjigu mogao nositi i prenositi ako je putovao.

Drugo izdanje Broucknerova djela Dizionario geografico portatile bilo je dijelom fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čemu svjedoči postojeća dokumentacija Knjižnice, a kao i sve knjige tiskane do 1850. godine, ovo djelo ima status kulturnoga dobra.

U velikoj pljački Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu koju je osamdesetih godina 20. stoljeća počinila tročlana skupina zajedno s Aleksandrom Millesom na čelu, otuđen je velik broj vrijednih primjeraka knjižnične građe. Dio je otuđene građe vraćen, a za dijelom građe se još uvijek traga.

Bitno je istaknuti da su među zadnjim vraćenim djelima i rijetki primjerak knjige Trinum magicum sive Secretorum magicorum opus continens autora Caesarea Longinusa iz 1614. godine, koje je Knjižnici vraćeno u studenome 2020. kao i djelo Selenographia sive Lunae descriptio atque accurata tam macularum eius, quam motuum diversorum … delineati autora Johannesa Heveliusa, koje je pak vraćeno u srpnju 2019. godine.

Vraćanje knjižnoga blaga Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu rezultat je dugogodišnje uspješne suradnje Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske i Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske kao i Veleposlanstva Republike Hrvatske u Talijanskoj Republici.

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu vraćeno vrijedno izdanje „Dizionario geografico portatile“ appeared first on .

Evo, preljubazni čitatelju, moje brodovlje, što se prije nekoliko godina bilo otisnulo iz luke, sada je napokon – ne nakrcano Krezovim i Midinim bogatstvom, nego književnim blagom, ne bez oluja, ni bez svakodnevna olujna mora, niti bez vjetrova, a ni bez jedara – neokrnjeno pristalo uz obalu, mimo moju i tvoju nadu, ali ne izvan očekivanja. Možda ne bi bilo potrebno toliko napora, toliko brige i uporna truda, toliko dugotrajna bdijenja i nesanice, da se nakon starih komu drugomu slučilo prijeći ovim tako da kažem književnim morem, tako prostranim i gotovo neiscrpnim…

(Gazophylacium)

Svakim danom otkrivamo bogatstva našega jezika. Mnogo je razloga koji nas navode na traženje jezičnoga blaga, no navest ćemo samo dva. Prvi se krije u našoj ljubavi prema hrvatskoj kulturnoj baštini uopće, dok drugi leži u debelome sloju prašine zaborava koji je prekrio mnoga vrijedna djela. Kako se to ne bi dogodilo s najvećim i najznamenitijim djelom starije hrvatske leksikografije, vrijeme je da se prisjetimo našega najvećeg leksikografa, Ivana Belostenca kao i njegova životnog djela Gazophylacium, s kojim je udario trajan pečat u našu, ali i u europsku kulturnu povijest.

Hrvatski jezikoslovac i leksikograf Ivan Belostenec jedan je od prvih djelatnika u hrvatskoj književnosti i jezikoslovlju koji se svjesno zauzimao za gradnju jedinstvenoga hrvatskog književnog jezika. Njegov lik, nažalost, nije sačuvan. Na njega podsjećaju djela i spomen-ploče. Bio je najučeniji među pavlinima svojega doba.

Ivan Belostenec živio je od 1594. ili 1595. (nadnevak nije poznat). Prvi podatci o njegovu životu povezani su sa 1616. godinom kada je u Lepoglavi stupio u pavlinski red. Dvije godine poslije odlazi u Beč u isusovački kolegij kako bi studirao filozofiju. Ondje ostaje tri godine, a onda odlazi u Rim u glasoviti zavod Collegium Germanicum, gdje studira teologiju. Nakon završetka studija djelovao je kao prior u samostanima u Lepoglavi, Sveticama pokraj Ozlja, Čakovcu i Crikvenici te kao administrator i provincijal u Istri. Stoga ne čudi što je Belostenec, rođenjem kajkavac, svjesno ustrajao u unošenju južnih jezičnih elemenata u kajkavštinu. Pisao je pjesme koje nisu sačuvane te propovijedi Sacri sermones in sacratissimum festum Corporis Christi. Idiomate Illyrico composti ac editi Opera ARPF Joannis Byllostinacz. Ord. S. Pauli Primi Eremitae Provinciae Istriae & Vinodol bis Emerito provinciale – Deset propovijedi o euharistiji (1672.) koje su dostupne u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Njegovo je najvrjednije djelo veliki dvojezični rječnik Gazophylacium, seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium (Gazofilacij ili latinsko-ilirska riznica riječi), a drugi Gazophylacium Illyrico-Latium (Riznica ilirsko-latinska), koji je i po naslovu riznica riječi. Sastoji se od dva dijela – prvi je latinsko-hrvatski i sadrži gotovo 40 000 latinskih riječi koje su objašnjene znatno većim brojem hrvatskih sinonima (istoznačnica), a drugi, hrvatsko-latinski dio, ima enciklopedijsko obilježje po svojim gospodarskim poukama, liječničkim savjetima, poslovicama, izrekama i epigramima te sadržava gotovo 25 000 riječi. Rječnik je objavljen tek 1740. godine u Zagrebu, a za tisak su ga priredili pavlini Jerolim Orlović i Matija Mužar. U oblikovanju rječnika autor se naslanjao na Vrančića, Habdelića i Mikalju. Koncept književnoga jezika naslijedio je od pokupskih glagoljaša, hrvatskih protestanata i ozaljskoga kruga, odnosno zastupnik je tronarječne osnovice književnoga jezika. U skladu s njom piše svoje prezime (Bellosztenecz) tako da se može čitati kao Belostenec, Bilostinac i Bijelostijenac, ali u knjizi propovijedi svoje prezime zapisao je kao Bilostinac.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se njegovo djelo Gazophylacium iz 1740. godine, a kao dragocjenost hrvatske pisane baštine bilo je predstavljeno i na izložbi Blago NSK.

Pavlinski prior Ivan Belostenec preminuo je 10. veljače 1675. godine u Lepoglavi u dubokoj starosti.

Ivan Belostenec je stup na kojem počiva hrvatska jezična znanost.

(Josip Bratulić)

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post Uz 347. obljetnicu smrti hrvatskoga jezikoslovca i leksikografa Ivana Belostenca appeared first on .

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:

– viši stručni savjetnik – planer analitičar u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Tajništvo
– viši stručni savjetnik za javnu nabavu u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Tajništvo
– viši stručni savjetnik za održavanje elektroinstalacija u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Održavanje
– diplomirani knjižničar – redaktor integriranog knjižničnog sustava u Odjelu Informacijske tehnologije
– diplomirani knjižničar za baštinske zbirke u Hrvatskome zavodu za knjižničarstvo
– diplomirani knjižničar u Odjelu Obrada.

Pojedinosti o Natječaju.

The post Raspisan natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta appeared first on .

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:

– viši stručni savjetnik – planer analitičar u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Tajništvo
– viši stručni savjetnik za javnu nabavu u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Tajništvo
– viši stručni savjetnik za održavanje elektroinstalacija u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Održavanje
– diplomirani knjižničar – redaktor integriranog knjižničnog sustava u Odjelu Informacijske tehnologije
– diplomirani knjižničar za baštinske zbirke u Hrvatskome zavodu za knjižničarstvo
– diplomirani knjižničar u Odjelu Obrada.

Pojedinosti o Natječaju.

The post Natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta od 9. veljače 2022. appeared first on .

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu sudjeluje u istraživačkome projektu Citizen-enhanced open science in Southeastern Europe Higher Education hubs kojemu je svrha povezati građane s paneuropskim naporima za otvorenu znanost. Projekt prepoznaje potrebu za razvojem povezanosti između društva i znanosti, a istraživačke knjižnice mogu biti ključan čimbenik. Mnoge su knjižnice razvile usluge potpore građanskoj znanosti, druge se oslanjaju na građane da uređuju svoje zbirke, a inicijative građanske znanosti kao što je SciStarter udružile su se s visokoškolskim knjižnicama kako bi razvile smjernice za bolju provedbu zajedničkih akcija. Usredotočujući se na otvorenu znanost koju podupire građanska znanost i povezujući se s EOSC-om, ovomu Erasmus + projektu, KA2, svrha je integrirati rezultate građanske znanosti izravno u krug otvorene znanosti. Geografsko područje, jugoistočna Europa, posebno je poduprto zbog sve većega nedostatka sinergije između otvorene i građanske znanosti. Projekt kao idealne lokacije uzima visokoškolske knjižnice koje djeluju na sveučilištima, surađuju s narodnim i drugim knjižnicama, kao središta otvorenoga znanja i inovacija.

Projekt će se provoditi od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2024. godine u suradnji sa suradnicima iz osam zemalja, i to dvjema ustanovama iz Danske (Sveučilišna knjižnica južne Danske) i Nizozemske te šest ustanova iz jugoistočne Europe – Grčke (Sveučilište u Patrasu), Italije (Sveučilište u Torinu), Srbije (Sveučilište u Beogradu, Sveučilišna knjižnica „Svetozar Marković“), Cipra (Sveučilište Cipar), Bugarske (Sveučilište studija knjižničarstva i informacijskih tehnologija) i Hrvatske (Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu).

Više pojedinosti o projektu Citizen-enhanced open science in Southeastern Europe Higher Education hubs.

The post NSK sudjeluje u projektu građanske znanosti „Citizen-enhanced open science in Southeastern Europe Higher Education hubs“ iz Erasmus+ programa EU appeared first on .

Sve je na svijetu nestalno i promjenjivo; ali je jedna stvar stalna i nepromjenjiva, a to je: da će, dok traje Dubrovnik, trajati i neograničena ljubav Dubrovčana prema svome milome i svetome Parcu, a ufamo da će i njegova obrana stalna ostati na dobro i na spas svih Dubrovčana.

(kanonik Antun Ljepopili: List dubrovačke biskupije, br. 2, 1916., str. 30)

Uz Dan svetoga Vlaha 3. veljače, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu pridružuje se obilježavanju Feste svetoga Vlaha odabirom digitaliziranih razglednica s motivima crkve svetoga Vlaha koje se čuvaju u Grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Sveti Vlaho (Blaž) je biskup, mučenik, liječnik te prijatelj siromaha i bolesnika. Naziv Blaž dolazi od prilagodbe latinske inačice imena (Blasius), a dubrovački naziv Vlaho nastao je od grčke riječi Vlasios.

Štovanje svetoga Vlaha ostalo je nepromijenjeno tijekom turbulentne dubrovačke povijesti, a zaštita trajna. U ime svetoga Vlaha donosili su se zakoni, kovali se novci s njegovim likom, pod njegovom zastavom plovili su brodovi, njegovi kipovi bdiju na zidinama nad svakim putnikom i došljakom, a njegove slike nalaze se u kućama i sprječavaju mnoge nedaće.

Festa svetoga Vlaha, zaštitnika Dubrovnika, UNESCO-ova je nematerijalna svjetska baština u Hrvatskoj koja, kao proslava njegova blagdana, neprekidno traje od 972. godine do danas. Svake godine okupi veliki broj hrvatskih i inozemnih gostiju te je zasigurno najbitnije crkveno-svjetovno događanje mjesnoga stanovništva, ali i jedinstvena turistička atrakcija. Ove će se godine, kako je već najavljivano, zbog epidemioloških razloga proslaviti uz određena ograničenja, poštujući propisane epidemiološke mjere.

Osim u Dubrovniku, taj se svetac štuje i u Zagrebu. Tomu svjedoči velebna crkva svetoga Blaža arhitekta Viktora Kovačića, jedno od najvrjednijih ostvarenja sakralne arhitekture s početka 20. stoljeća.

Tisuću ljeta taj sveti starac
u moćnoj ruci drži naš grad,
on je naš svetac-zaštitnik, parac
spasitelj naš i nekoć i sad.

(Luko Paljetak)

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post Uz Dan dubrovačkoga parca appeared first on .

Poklonjene mi bjehu ove knjige u kojima se nalazi mnogo lijepih stvari…

The post Citat 1. veljače 2022. appeared first on .

Gledao sam ih pred sobom prebačene na leđa, iznad zadnjice, kako se odmaraju jedna u drugoj. Lijeva se mazi u naručju desne, spretnije, snažnije, pametnije, ozbiljnije. Gotovo bih rekao i »starije« kad ne bih znao da su zajedno rođene od iste majke (dakako, i od istog oca), štoviše, da su skupa i začete, da su nastale iz zajedničke želje oca i majke, koji su ih ostavili mjesto sebe da mijese od kore zemlje koru kruha. Nastale su iz želje, iz grča, iz čudnog trabunjanja u noći, u pomračenju svijesti, i sada hodaju po svijetu zagrljene, zaljubljene, nerazdvojive. Jedna u drugoj. Desna je prstima obgrlila lijevu i nosi je pažljivo i brižno…

(Ruke)

Čitajući ulomak iz novele Ruke, prisjećamo se istaknutoga hrvatskog književnika Ranka Marinkovića.

Viški Voltaire, kako ga je nazvao Tin Ujević, rodio se 22. veljače 1913. godine u Visu. Pučku školu završio je u rodnome mjestu, gimnaziju u Splitu i Zagrebu, gdje je završio i Filozofski fakultet. Godine 1943. interniran je u logor Ferramonte na Kalabriji, odakle dospijeva u Bari i do kraja rata boravi u izbjegličkome logoru u El Shattu. Nakon rata radi u Ministarstvu prosvjete NRH, Nakladnome zavodu Hrvatske, a od 1946. do 1950. godine direktor je Drame zagrebačkoga Hrvatskog narodnoga kazališta. Od 1950. do umirovljenja profesor je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1983., a član Društva hrvatskih književnika od 1948. godine. U dva je mandata bio vijećnik u Skupštini grada Zagreba.

Bio je poznati prozni i dramski pisac, njegov književni opus raznovrstan je i bogat. Obuhvaća poeziju, književne i kazališne kritike, eseje, drame, pripovijetke i romane.

Surađivao je u Krležinu Pečatu i manje poznatim časopisima, a u ožujku 1939. u Hrvatskome narodnom kazalištu izvedena mu je prva drama Albatros, koja je poslije tiskana kao sastavni dio njegove prve prozne knjige Proze (1948.). Poslije Drugoga svjetskog rata počinje njegovo glavno stvaralačko razdoblje u kojem će napisati brojne novele, od kojih će se neke poslije naći u njegovoj znamenitoj zbirci Ruke. Zbirkom Ruke, koja je tiskana u tridesetak izdanja, zadobio je pozornost i pohvale kritike. Bliskost s ranijom prozom zamjetljiva je u mediteranskome ozračju te pozornosti usmjerenoj na likove koji pate od nesposobnosti ostvarenja vlastita identiteta. U toj su zbirci objavljene antologijske Marinkovićeve novele, među kojima svakako treba spomenuti naslovnu, priču o stvaralaštvu, u kojoj do izražaja dolazi modernistička gradnja priče i poigravanje pripovjedačkom pozicijom, te Zagrljaj, s naglašenom metaliterarnom dimenzijom koja tematizira sam čin pisanja (proza o pisanju proze) i neizravno problematizira odnos umjetnosti i zbilje. Praizvedba drame mirakula Glorija 1955., u režiji Bojana Stupice, bila je prava senzacija jer se izdigla iznad cjelokupna tadašnjeg hrvatskog dramskog stvaralaštva. Ona problematizira sukob pojedinca s dogmatizmom i krutim društvenim normama. U romanu Kiklop, koji se pojavio deset godina poslije, Marinković ocrtava Zagreb uoči Drugoga svjetskog rata, služeći se analitičkim opisima psihičkih stanja likova, suptilnom ironijom, pa i crnim humorom. Kada je roman prenesen na filmske i televizijske ekrane, njegova su djela postala tražena i čitana kao nikad prije. Na tragu takva pripovjednog oblikovanja nastao je i antiroman Zajednička kupka. Svoj opus zaokružio je 1993. godine djelom simbolična naslova Never more (Nikad više).

Dobitnik je više književnih nagrada. Vjesnikovom nagradom za književno stvaralaštvo Ivan Goran Kovačić nagrađeni su mu romani Kiklop i Never more. Marinkovićeva djela prevedena su na mnoge jezike.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 170 zapisa o njegovim djelima. Na portalu Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupni su plakati Borisa Bućana za predstave Albatros i Glorija, nastale prema istoimenim djelima Ranka Marinkovića.

Njegov književni opus nije velik, ali mu po vrijednosti pripada mjesto na vrhu hrvatske književnosti druge polovice 20. stoljeća.

Hrvatski književnik Ranko Marinković preminuo je 28. siječnja 2001. godine u 88. godini života u Zagrebu, a pokopan je u Komiži na otoku Visu.

Znao je veliki Višanin reći da je svaki čovjek otok, a svako napuštanje otoka odisejska pustolovina. (…) Svaka svjetlost ima sjenu, a sjena je, barem što se čovjeka tiče, njegova vlastita parodija, govorio je Mediteranac šjor Ranko i sve to potvrđivao u Gloriji i Kiklopu, u Zajedničkoj kupki i Pustinji, Pod balkonima i u Poniženju Sokrata, u Neveselim očima klauna, u Never more… I kad nije tematizirao otok, bio je otočanin, u kristalima otočke posebnosti i njegovih arhetipskih zadanosti, zašavši duboko pod kožu podneblja, prepoznavao je paradigmatsko, usud maloga čovjeka u sunčanom krajoliku u kojem se karneval – a šjor Ranko, majstor paradoksa, umro je upravo u dane Poklada – smjenjuje s funeralnošću, a pobožne procesije sa zadirkivačkim i zajedljivim dokonim sjedjeljkama u kakvoj brijačnici ili na šentadi na rivi. (…) I uvijek je neka tiha nježnost i toplina (…) strujala ispod ozbiljne maske nerijetkoga cinizma i ironije, žalca i satire pa i crnohumorne duhovitosti.
(…) Od tog dana početkom veljače 2001. godine, pomiren s otokom, (…) Ranko Marinković počiva u svom insularnom zavičaju, među svojima, nad uvalom u kojoj su putokazi…

(Jakša Fiamengo – Velikan hrvatske književnosti i kulture)

 

The post Uz obljetnicu smrti Ranka Marinkovića appeared first on .

… Slavna smrti, smrti blaga,
s te ljuvezni kâ dohodiš,
ti si od tuge svrha draga,
ljepši život ti dovodiš,
pače s vlasti tvôm ljuvenom
djelom život, smrt si imenom…

(Uzdisanje sedmo U ljubjenju – Uzdasi Mandalijene pokornice)

Čitajući stihove iz religiozne poeme Uzdasi Mandalijene pokornice, prisjećamo se Ignjata Đurđevića, hrvatskoga baroknog pjesnika i povjesničara kao i njegova najljepšeg pjesničkog djela.

Ignjat Đurđević (Ignazio Giorgi) rođen je u Dubrovniku 13. veljače 1675. godine. Rodom je iz bogate i ugledne dubrovačke obitelji Giorgi, koja je primljena u plemstvo Dubrovačke Republike nakon potresa 1667. godine. Humanističku naobrazbu stekao je u isusovačkoj gimnaziji, u kojoj je učiteljevao i poznati leksikograf Ardelio della Bella. Mladenačke godine provodi na otoku Šipanu kao službenik Republike. Godine 1698. ulazi u isusovački red i živi u Italiji. Nakon osam godina prelazi benediktincima i vraća se u Dubrovnik.

Sačuvani Đurđevićev lirski opus sadrži više stotina pjesama i višestruko nadilazi Bunićevu lirsku ostavštinu. Najveći dio nalazi se u rukopisnoj zbirci Pjesni razlike koja je neobično razgranata, a hrvatska je znanost o književnosti (Mihovil Kombol i Ivo Frangeš) već uočila da između tih Đurđevićevih pjesama i pjesama Frankopanovih ima i motivskih i formalnih dodira.

Ignjat Đurđević bio je pjesnik dubokih osjećaja pa njegove Ljuvene pjesni ulaze u red biranih lirskih vrijednosti pjesničkoga Dubrovnika, s prepoznatljivim iskustvima Bunićeva stiha, a njegova komična barokna poema Suze Marunkove, u kojoj se okrutno podruguje Mljećanima i u kojoj prenaglašeno izriče jasne aluzije na posve opipljive čežnje jadnoga Marunka, smiješnoga seljaka koji neuslišano uzdiše za prelijepom Pavicom, ne može zatajiti da je nastao na tragu Derviša, prezimenjaka Stijepe Đurđevića, samo što ga je u nekim elementima slobodnijega izražavanja i nadmašio.

Više od dvadeset godina dotjerivao je religioznu poemu Uzdasi Mandalijene pokornice, najljepše svoje pjesničko djelo što ga je 1728. godine tiskao u Mletcima, zajedno s ciklusom Pjesni razlike. Djelo Uzdasi Mandalijene pokornice nastavlja se na tradiciju započetu Gundulićevim Suzama sina razmetnoga. Kroz osam pjevanja (uzdisanja), s više od četiri tisuće stihova (osmeraca), razmjerno je oskudno razvio epsko pripovijedanje, nadoknadivši ga lirskim i meditativnim sastojcima te višeslojnim baroknim pjesničkim ukrasima. U poemi grješnica i obraćenica, svetica Magdalena, govori o svojem životu i osjećajima prema učitelju Isusu. U djelu nalazimo i nabožnu hagiografsku prozu na hrvatskome, nekoliko prijevoda i odlomke drame Judita.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se njegovo djelo Uzdasi Mandalijene pokornice iz 1728. godine, koje je dostupno i u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Godine 1729., također u Mletcima, objavljen je i Saltijer slovinski, a to su Đurđevićevi prijevodi ili parafraze psalama kralja Davida (150 psalama).

Osim književnošću, bavio se i poviješću, osobito poviješću Ilirije u djelu Antiquitates Illyricae. Biografskim djelom Vitae et carmina nonnulorumillustrium civium Rhacusinorum, u kojem je skupio životopise stotinjak uglednih dubrovačkih pisaca, Ignjat Đurđević stoji na početku niza dubrovačkih bibliografa koji su proučavali književni rad svojih sugrađana.

Njegov Život sv. Benedikta, objavljen tek 1984. godine, smatra se najvrjednijim djelom hrvatske barokne proze.

Ignjatu Đurđeviću pripisuje se rukopis Fizikalno-matematička pitanja, koji se temelji na Aristotelovoj peripatetičkoj filozofiji, ali navodi i Kopernikovu i Braheovu teoriju, no ograđuje se od Kopernika i Galilea jer su u suprotnosti sa Svetim pismom.

Za povijest astronomije bitni su njegovi rukopisi Kronografija i O pravim i točnim gibanjima Sunca i Mjeseca.

Ignjat Đurđević objavio je knjigu D. Paulus Apostolus in mari, quod nunc Venetus sinus dicitur, naufragus, et Melitae Dalmatensis insulae post naufragium hospes (Sveti Pavao apostol brodolomac) u Veneciji 1730. godine, koja je napisana na latinskome jeziku. Autor izlaže vrlo uvjerljive dokaze da je sv. Pavao doživio brodolom na hrvatskome otoku Mljetu, a ne na Malti. Knjiga je 2008. godine objavljena u hrvatskome prijevodu s latinskoga, uz vrlo opširnu uvodnu znanstvenu studiju koju je napisao dr. Miho Demović.

Prema ocjenama književne historiografije, Đurđević zauzima visoko mjesto među hrvatskim baroknim pjesnicima, a ujedno je i posljednji veliki pjesnik staroga Dubrovnika.

Hrvatski pjesnik i povjesničar Ignjat Đurđević preminuo je 21./22. siječnja 1737. godine u samostanu sv. Jakova na Višnjici u Dubrovniku, gdje je i pokopan.

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post Uz 285. obljetnicu smrti Ignjata Đurđevića appeared first on .

U četverouglastom platnu za jedra, napetom pomoću četiri jednake motke i na četiri ugla dobro privezanom užetima, može se čovjek bez ikakve opasnosti sigurno spustiti s tornja ili s drugog visokog mjesta. Pa ako tada i ne bi bilo vjetra, ipak će snaga padajućeg čovjeka proizvesti vjetar, koji će zadržavati platno, kako ne bi prispio dolje s treskom, nego se polagano spustio. Ipak čovjekova mjera mora biti točno usklađena s veličinom platna.

(Faust Vrančić – o izumu Homo volans – leteći čovjek)

Istaknuti hrvatski izumitelj i konstruktor na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće Faust Vrančić preminuo je 20. siječnja 1617. godine u Veneciji. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u fondu Zbirke rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva bogatu rukopisnu ostavštinu Antuna, Fausta i Mihovila Vrančića te izvornike Vraničićevih najvrjednijih djela, i to petojezični rječnik Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae et Ungaricae (Venecija, 1595.), prvi rječnik hrvatskoga jezika, te Machinae novae (Venecija 1615./1616.), jedno je od najbitnijih djela iz područja tehnike s početka 17. stoljeća u kojem je na 49 bakrotisaka Vrančić donio 56 izuma i tehničkih konstrukcija, a među njima i nekoliko tuđih projekata za koje je smatrao da se uklapaju u njegovo djelo ili da će mu poslužiti kao nadahnuće za druge savršenije izume. Digitalne inačice ovih najvrjednijih Vrančićevih djela dostupne su u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Faust Vrančić rođen je 1551. godine u Šibeniku. Školovao se u Padovi, Veneciji, Beču i Rimu, a za njegovu naobrazbu posebno se pobrinuo stric Antun Vrančić, crkveni velikodostojnik i diplomat, koji ga je kao dječaka doveo sebi u Jegar. U predgovoru svoje knjige Život nikoliko izabranih divic (Rim, 1606.) Faust to i potvrđuje: „… da sam malim dietetom budući, kako znati morete, iz naše zemlje izveden…“ Faust Vrančić bio je čovjek širokoga znanstvenog interesa, bavio se leksikografijom, filozofijom, teologijom i tehnikom. Osim spomenutih, ostala su mu bitnija djela De Slovvinis seu Sarmatis (Rim, 1606.), Xivot nikoliko izabranih divvicz (Rim, 1606.), Logica suis ipsius instrumentis formata et recognita (Venecija, 1608.; Venecija, 1616.) te Ethica christiana (Rim, 1610.; Venecija, 1616.).

Faust Vrančić jedno je vrijeme boravio u Pragu kao tajnik na dvoru cara Rudolfa II. (1552. – 1612.), a 1594. godine imenovan je čanadskim biskupom. Godine 1605. napustio je dvor i Ugarsku te u Rimu stupio u red barnabita. Njegov prijatelj Giovanni Ambrogio Mazenta upoznao ga je s tehničkim crtežima Leonarda da Vincija te ga je potaknuo na istraživanje konstrukcija strojeva i rješavanje arhitektonskih problema, što će rezultirati jednim od najbitnijih djela iz područja tehnike s početka XVII. stoljeća – Novi strojevi (Machinae novae Favsti Verantii Siceni cum declaratione Latina, Italica, Hispanica, Gallica et Germanica). Potom odlazi u Veneciju, gdje se usavršavao u gradnji fontana. Ondje je i preminuo, a prema vlastitoj želji pokopan je u župnoj crkvi sv. Marije od Milosti u Prvić Luci na otoku Prviću.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u povodu 400. obljetnice smrti Fausta Vrančića izradila je virtualnu izložbu Faust Vrančić. Virtualna izložba prati dvije vrijedne izložbe posvećene najistaknutijemu hrvatskom izumitelju i konstruktoru na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće, izložbu Renesansni Faustus Verantius, održanu 2017. godine, te izložbu Machinae novae – 400 godina poslije Fausta Vrančića, održanu 2015. godine u povodu obilježavanja 400. obljetnice od kada je objavljeno djelo Novi strojevi Fausta Vrančića.

Izložba je donijela presjek Vrančićeva života i pregled njegova istaknutog djela Machinae nove s hrvatskim prijevodom teksta Tumačenje strojeva koje smo izumili dr. sc. Vladimira Muljevića, s dostupnim i engleskim prijevodom njegova teksta, te ostalih digitaliziranih Vrančićevih djela i drugih zanimljivih e-izvora, kao i građe Zbirke rukopisa i starih knjiga, Zbirke zemljovida i atlasa i Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Zanimljivost je izložbe i izazovna slagalica triju poznatih Vrančićevih opisanih konstrukcija – letećega čovjeka, željeznoga mosta i nosiljke.

U sklopu obilježavanja Europske godine kulturne baštine 2018. godine u Mađarskoj akademiji u Rimu otvorena je izložba Faust Vrančić u kontekstu europske baštine (Faust Vrančić e la sua eredità europea) koja je bila organizirana u suradnji Veleposlanstva Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici s Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu, Tehničkim muzejom Nikola Tesla i Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti te Veleposlanstvom Mađarske pri Svetoj Stolici i Mađarskom akademijom u Rimu.

U suradnji s Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu, Sveučilištem Macquarie te Zakladom hrvatskih studija iz Sydneya izložba Faust Vrančić u kontekstu europske baštine (Faust Vrančić in the Context of European Heritage) održala se na Sveučilištu Macquarie u Sydneyu od 19. do 22. rujna 2019. godine. Izložba je organizirana na prijedlog znanstvene suradnice na Odsjeku za povijest prirodnih i matematičkih znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti dr. sc. Marijane Borić u sklopu konferencije Hrvatska i Hrvati u prošlim i ovodobnim umrežavanjima (Croatia and Croatians in past and present networks).

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post Uz 405. obljetnicu smrti Fausta Vrančića appeared first on .

Mrežna stranica Hrvatski obvezni primjerak – HOP http://hop.nsk.hr/ Adresa
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
Hrvatske bratske zajednice 4 10000 ZAGREB
Telefoni
+385 1 616 4094
+385 1 616 4011
+385 1 616 4099
+385 1 616 4086
Telefaks
+385 1 616 4379 Radno vrijeme sa strankama
ponedjeljak – petak 8.00 – 15.00
Osobe za kontakt
Vesna Golubović (knjige, vgolubovic@nsk.hr)
Jasna Zaluški (novine, jzaluski@nsk.hr)
Bojan Borović (časopisi, bborovic@nsk.hr)
Mario Krajina (časopisi, mkrajna@nsk.hr)
Amelia Kovačević (potvrde za obvezni primjerak, akovacevic@nsk.hr, +385 1 616 4362)
Iva Angeleska (potvrde za obvezni primjerak, iangeleska@nsk.hr, +385 1 616 4102)

 

• NOSITELJI OBVEZE DOSTAVE OBVEZNOG PRIMJERKA
• GRAĐA OBUHVAĆENA OBVEZNIM PRIMJERKOM
• BROJ OBVEZNIH PRIMJERAKA
• DOSTAVA OBVEZNOG PRIMJERKA
• NAČIN DOSTAVE, FORMATI I UVJETI PRISTUPA, KORIŠTENJA I ZAŠTITE ONLINE GRAĐE
• KAZNE ZA NEOBAVLJANJE ODREDABA O OBVEZNOM PRIMJERKU

Uvod

„Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu je javna ustanova od nacionalnog značenja koja obavlja knjižničnu i informacijsku djelatnost nacionalne knjižnice Republike Hrvatske i središnje knjižnice Sveučilišta u Zagrebu kao i znanstveno-istraživačku i razvojnu djelatnost radi unapređivanja hrvatskog knjižničarstva te izgradnje i razvoja hrvatskoga knjižničnog sustava.“ (Zakon o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti NN 17/2019, 98/2019, čl. 23.)

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu središnja je ustanova knjižničnog sustava Republike Hrvatske i ima posebne zadaće:

– izgrađuje, organizira, čuva, trajno zaštićuje i čini dostupnom Croaticu, nacionalnu zbirku knjižnične građe

– obavlja djelatnost nacionalnog informacijskog i bibliografskog središta

– obavlja djelatnost središnjeg knjižnično-informacijskog sustava: izgrađuje nacionalni knjižnični katalog, objavljuje tekuće i retrospektivne nacionalne bibliografije, skrbi za izgradnju skupnih kataloga, izgrađuje nacionalnu bibliografsku i normativnu bazu podataka, koordinira nadzor nad primjenom standarda i pravilnika za izradu i razmjenu te uporabu knjižničnih podataka te potiče razvoj knjižničnog poslovanja

– u skladu s odredbama ovoga Zakona, organizira postupanje s obveznim primjerkom

– koordinira izgradnju nacionalnog sustava zaštite, pohrane i trajnog očuvanja knjižnične kulturne i znanstvene baštine u svim pojavnim oblicima

– utvrđuje svojstvo kulturnog dobra za knjižničnu građu sukladno zakonu kojim se uređuje zaštita i očuvanje kulturnih dobara. (Zakon o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti, čl. 24.)

„Obvezni primjerak prikuplja se u svrhu:

– stvaranja nacionalne zbirke knjižnične građe kao kulturnog dobra

– izrade nacionalne bibliografije

– vođenja statistike o nacionalnoj nakladničkoj produkciji

– pohrane i zaštite građe u svrhu njezine trajne dostupnosti korisnicima

– izgradnje zavičajnih/regionalnih zbirki te zbirki službenih publikacija

– izgradnje Hrvatske digitalne knjižnice.“

(Zakon o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti, čl. 38.)

Nacionalna zbirka Croatica izgrađuje se mehanizmom dostave obveznog primjerka.

Pravilnikom o obveznom primjerku uređuje se obvezni primjerak u svim analognim i digitalnim pojavnostima, način korištenja obveznog primjerka, obveze depozitnih knjižnica i knjižnica u sustavu obveznog primjerka, broj primjeraka i vrsta građe po pojedinim ovlaštenicima, način dostave obveznog primjerka, obveze i odgovornost nakladnika i tiskara kao i način dostave, formati i uvjeti pristupa, korištenja i zaštite online građe. (Pravilnik o obveznom primjerku, NN 66/2020, čl. 1.)

NOSITELJI OBVEZE DOSTAVE OBVEZNOG PRIMJERKA

Obveza dostave obveznog primjerka u Republici Hrvatskoj proizlazi iz Zakona  artikuliranoj u člancima 37. – 41. te člancima 4. i 5. Pravilnika.

Nakladnik koji ima sjedište u Republici Hrvatskoj i objavljuje ili proizvodi tiskane publikacije, publikacije na elektroničkom prijenosnom mediju ili u drugim materijalnim oblicima je obveznik dostave obveznog primjerka Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, koja s dostavljenim primjercima postupa sukladno Zakonu i Pravilniku o postupanju s građom koja pristiže kao obvezni primjerak u Knjižnicu.

Ako publikacija ima više od jednog nakladnika, prvi nakladnik naveden u impresumu dužan je dostaviti obvezni primjera, a obveza dostave se odnosi na sva izdanja i sve formate publikacije, osim dotiska.

GRAĐA OBUHVAĆENA OBVEZNIM PRIMJERKOM

„Pod obveznim primjerkom, bez obzira na medij, podrazumijevaju se sljedeće vrste publikacija: knjige, serijske publikacije (novine, časopisi, zbornici radova, godišnjaci i slično), službene publikacije, glazbene zvučne snimke, neglazbene zvučne snimke, glazbene note, zemljopisne i druge karte, slikovna djela (reprodukcije slikovnih umjetničkih djela, plakati, razglednice i slično), multimedija, kompleti, mikrooblici, sitni tisak (brošure, letci, tiskanice, prospekti, katalozi, programi, kalendari i slično), online publikacije (e-knjige, e-serijske publikacije, mrežne stranice i dr.)“.

(Zakon o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti, čl. 37.)

Nakladnik koji ima sjedište u Republici Hrvatskoj i objavljuje online publikacije (e-knjige, e-serijske publikacije, mrežne stranice i dr.) dužan je obavijestiti Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu o postojanju i objavljivanju publikacije i dostaviti metapodatke i građu u propisanom formatu. Taj obvezni primjerak pohranjuje se u sustavima digitalne knjižnice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

(Zakon o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti, čl. 40.)

Knjižnica prihvaća i obrađuje online građu na temelju podataka dobivenih Obrascem za prijavu online publikacija, preko obavijesti iz ISSN ureda za Hrvatsku i Hrvatskoga ureda za ISBN, na temelju popisa domena .hr dobivenih iz CARNET-a te identifikacijom građe knjižničara.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokome obrazovanju (NN 94/13 čl. 40. st. 11. i 12.) propisuje se da su visoka učilišta dužna pohraniti i objaviti ocjenske radove i u repozitoriju Knjižnice.

„Završne radove studija sveučilišta i fakulteti dužni su trajno objaviti na javnoj internetskoj bazi sveučilišne knjižnice u sastavu sveučilišta te kopirati u javnu internetsku bazu završnih radova Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Veleučilišta i visoke škole dužne su završne radove studija kopirati u javnu internetsku bazu završnih radova Nacionalne i sveučilišne knjižnice.“

„Doktorske disertacije visoko učilište dužno je trajno objaviti na javnoj internetskoj bazi doktorskih disertacija Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Sveučilište je dužno osigurati da se i jedan otisnuti primjerak doktorske disertacije dostavi Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.“

BROJ OBVEZNIH PRIMJERAKA

Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, koja je odgovorna za prihvat i distribuciju građe obveznog primjerka, dostavlja se sva građa prema članku 37. Zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti, a sukladno članku 9. ovog Pravilnika.

Temeljem članka 8. ovog Pravilnika:

• Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu dostavlja se devet primjeraka knjiga, časopisa i zbornika financiranih ili sufinanciranih javnim sredstvima
• Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu dostavljaju se četiri primjerka knjiga, časopisa i zbornika koji nisu financirani ili sufinancirani javnim sredstvima
• Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu dostavlja se šest primjeraka ostale vrste građe prema članku 8., stavak 4. ovog Pravilnika : (novina, neglazbenih zvučnih snimki, glazbenih nota, zemljopisnih i drugih karata, multimedije, mikrooblika)
• Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu dostavlja se pet primjeraka ostale vrste građe prema članku 8., stavak 5. ovog Pravilnika . (službenih publikacija, slikovnih djela, kompleta)
• Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu dostavlja se četiri primjeraka ostale vrste građe prema članku 8., stavak 6. ovog Pravilnika : (glazbenih i zvučnih snimki, sitnog tiska)

Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu dostavlja se online građa prema članku 8., stavak 7. na način određen odredbama članka 10. ovog Pravilnika-

Nakladnik iznimno vrijednog i skupog izdanja (bibliografska izdanja, grafičke mape i slično) čija je prodajna cijena viša od 3.000,00 kuna dužan je dostaviti po jedan primjerak tog izdanja Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Obvezni primjerci moraju biti ispravni i potpuni, u obliku u kojem su namijenjeni prodaji i raspačavanju.

(Pravilnik o obveznom primjerku, čl. 8.)

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu zadržava dva primjerka (arhivski primjerak se trajno zaštićuje, a unikatni se daje na korištenje), a ostale primjerke distribuira u knjižnice u sustavu obveznog primjerka: Sveučilišne knjižnice u Rijeci, Puli, Splitu Osijeku i Mostaru te znanstvene knjižnice u Zadru i Dubrovniku.

DOSTAVA OBVEZNOG PRIMJERKA

Nakladnik je dužan najkasnije u roku od 30 dana nakon završetka tiskanja, umnažanja ili proizvodnje dostaviti obvezne primjerke Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, osobno ili poštom, uz napomenu da je riječ o obveznom primjerku.

NAČIN DOSTAVE, FORMATI I UVJETI PRISTUPA, KORIŠTENJA I ZAŠTITE ONLINE GRAĐE

Online građa dostavljena Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u zagrebu pohranit će se u sustavima digitalne knjižnice, sukladno propisima kojima se uređuju autorska i srodna prava (Pravilnik o obveznom primjerku, čl. 10., stavak 5.)

Uvjeti pristupa i korištenja online publikacije određuju se u suradnji s nakladnikom (Pravilnik o obveznom primjerku, čl. 10., stavak 7.)

KAZNE ZA NEOBAVLJANJE ODREDABA O OBVEZNOM PRIMJERKU

Novčanom kaznom od 2000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi koja kao nakladnik u roku od 30 dana nakon završetka tiskanja, umnažanja ili proizvodnje ne dostavi Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu propisani broj primjeraka, te kao nakladnik ne obavijesti Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu o postojanju i objavljivanju publikacije i ne dostavi metapodatke i građu.

Novčanom kaznom od 2000,00 do 5000,00 kuna kaznit će se fizička osoba koja obavlja djelatnost nakladnika odnosno tiskara.

(Zakon o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti, čl. 47.)

 

Obvezni primjerak za 2017. godinu.

Dodatne informacije potražite na mrežnoj stranici Hrvatski obvezni primjerak – HOP

The post Služba obveznog primjerka appeared first on .

U 50. godini života iznenada je preminuo prof. dr. sc. Marko Petrak, predstojnik Katedre za rimsko pravo Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te dugogodišnji član Upravnoga vijeća Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Profesor Petrak bio je redoviti profesor u trajnome zvanju i predstojnik Katedre za rimsko pravo Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Studirao je i diplomirao Pravni fakultet (pravni studij) te Filozofski fakultet (studij filozofije) Sveučilišta u Zagrebu. Nakon četverogodišnjega programa latinskoga jezika u prethodnome školovanju, u okvirima izbornosti u sklopu filozofskoga studija, završio je i dvije godine studija klasične filologije, s posebnim težištem na grčkome jeziku i književnosti. Magistrirao je građanskopravne znanosti te potom filozofiju na Sveučilištu u Zagrebu. Doktorirao je 2003. iz znanstvene grane rimsko pravo na Pravnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te se 2005. godine postdoktorski usavršavao u Centru za studije i istraživanja antičkih prava Sveučilišta u Paviji.

Na Pravnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu predavao je Rimsko privatno pravo kao obvezni predmet, nekoliko izbornih pravnih predmeta (Ius commune, Byzantine law te Kanonsko pravo i hrvatski pravni sustav) kao i Latinski jezik za pravnike (Latinitas iuridica). Bio je gostujući profesor na Sveučilištu u Dubrovniku. U dvama mandatima bio je prodekan Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2003. – 2005.) i (2009. – 2011.), zatim zamjenik predsjednika nacionalnoga Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju (2006. – 2011.) te predstojnik Zavoda za pravnu povijest i rimsko pravo Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2013. – 2019.). Autor je četiriju knjiga te stotinjak radova iz područja rimskoga prava i drugih pravnih grana te otprilike sedamsto stručnih priloga.

Profesor Petrak bio je ugledni član znanstvenoga vijeća Instituta za klasične jezike i književnost Latina et Graeca te član uredništva brojnih časopisa i zbornika u području prava i pravnih znanosti. U svojstvu glavnoga tajnika Hrvatskoga društva za bizantske studije bio je nacionalni predstavnik pri Međunarodnoj asocijaciji za bizantske studije, zatim od 2009. recenzent Europske znanstvene zaklade te od 2016. godine član njezina College of Expert Reviewers​.

Tijekom svojega životnog i radnog vijeka profesor Petrak dobio je niz priznanja, a neka su od njih priznanje za knjigu od značaja za unapređenje pravne struke Zaklade dr. sc. Jadranko Crnić (2020.), posebno priznanje Hrvatskoga kanonističkog društva za znanstveni doprinos na području kanonskog prava (2015.) te godišnja nagrada mladim znanstvenicima i umjetnicima Društva sveučilišnih nastavnika i ostalih znanstvenika u Zagrebu (2002.).

Iznimno smo ponosni što je profesor Marko Petrak bio član Upravnoga vijeća Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te što nas je obogatio svojim znanjem kao i osjećajem za pravo i pravednost.

Od srca mu hvala na svemu!

Autor naslovne fotografije: Ivica Bitunjac.

The post In memoriam prof. dr. sc. Marko Petrak appeared first on .

Na današnji dan, 15. siječnja 1992. godine, Republiku Hrvatsku priznalo je svih dvanaest članica tadašnje Europske zajednice kao i Austrija, Mađarska, Bugarska, Kanada, Poljska, Malta, Norveška i Švicarska. Već prije Hrvatsku su priznali Slovenija, Island, Ukrajina, Vatikan, San Marino i mlade baltičke države, a nakon njih, tijekom 1992. godine, uslijedila su priznanja drugih naroda.

Tijekom trideset godina Republika Hrvatska međunarodno se afirmirala, postala je članicom Sjevernoatlantskoga saveza i Europske unije te brojnih međunarodnih organizacija, a dala je i znatan doprinos izgradnji mira u svijetu sudjelovanjem u mirovnim operacijama.
Na dan 15. siječnja 2022. godine obilježava se i 24. obljetnica uspješnoga okončanja procesa mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske.

Hrvatska pošta pustila je u optjecaj 14. siječnja 2022. godine novu prigodnu poštansku marku u povodu 30. obljetnice međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske. Motiv je na prigodnoj marki prikaz stiliziranoga obrisa Hrvatske na političkome globusu.

Trideseta obljetnica ovoga bitnog događaja prigoda je i da mi odamo priznanje istaknutim pojedincima koji su svojim radom i zalaganjem tijekom stoljeća gradili hrvatski identitet, utkan u djela koja ubrajamo u nacionalnu znanost i umjetnost. Podsjetit ćemo se i događaja koji su za razvoj hrvatske kulture bili značajni te stoga zaslužuju biti dio nacionalnoga sjećanja.

Šetnju kroz povijest možda je najbolje započeti od službeno prvoga priznanja Hrvatske koje se dogodilo 7. lipnja 879. godine, kada papa Ivan VIII., koji je bio potpora slavenskomu bogoslužju na ovim prostorima, u pismu upućenomu knezu Branimiru blagoslivlja njega i njegov narod. Taj je čin u 9. stoljeću predstavljao međunarodno priznanje. Od uspostave hrvatske samostalnosti, a u spomen na ovaj događaj, toga se dana obilježava Dan hrvatske diplomacije.

Razdoblje ranoga srednjeg vijeka ujedno je i vrijeme početaka hrvatske pisane kulture. Uz latinicu, koja je na ovim prostorima postojala i prije doseljenja Hrvata, koristile su se i hrvatska ćirilica i glagoljica. Najstariji sačuvani tekstovi na hrvatskome jeziku pisani su glagoljicom koja se u nas ponegdje očuvala u uporabi čak do 19. stoljeća. Posebno mjesto pripada Bašćanskoj ploči koja potječe iz crkve sv. Lucije u Jurandvoru na otoku Krku. Pretpostavlja se da je nastala otprilike 1100. godine, pisana je prijelaznim tipom iz oble u uglatu glagoljicu, a povjesničari književnosti u njoj vide i određene elemente književnoga teksta. Bašćanska ploča pohranjena je u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a u povodu obilježavanja 150. obljetnice ove ustanove 2011. godine, u sklopu otvorenja izložbe Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, svečano je otkriven njezin odljev koji je NSK trajno stavila na uvid svim svojim korisnicima, studentima i znanstvenicima u predvorju Knjižnice.

Od ranih spomenika značajnih za hrvatsku kulturu treba spomenuti i Vinodolski zakon, najstariji cjelovito sačuvani spomenik običajnoga prava na hrvatskome jeziku. Ovaj pravni spis s početka 16. stoljeća, pisan glagoljicom, dio je fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

U kontekstu govora o onome što je u hrvatskoj kulturi „najstarije“ ili „prvo“, nikako ne smijemo zaobići inkunabule, knjige tiskane prije 1500. godine, koje svjedoče o kulturnome i gospodarskome potencijalu naroda u kojem su nastale. Najstarija je hrvatska inkunabula Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483. godine, prva hrvatska tiskana knjiga, ujedno i prvi misal u Europi koji nije otisnut latinicom. Jedna je od šest hrvatskih glagoljskih inkunabula, a dragocjeni je dio fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Vrijeme u kojem je otisnuta prva hrvatska knjiga vrijeme je života i djelovanja Splićanina Marka Marulića, autora prvoga epa tiskanoga na hrvatskome jeziku. Riječ je o djelu Judita, koje je napisao 1501., a tiskao u Veneciji 1521. godine. O njegovoj popularnosti svjedoči podatak da je doživjelo tri izdanja tijekom Marulićeva života. Zahvaljujući njemu, stekao je naziv oca hrvatske književnosti. U prigodi 500. obljetnice tiskanja Judite, u Republici Hrvatskoj 2021. godina proglašena je Godinom Marka Marulića. Osim Judite, autor je i brojnih drugih djela na hrvatskome, latinskome i talijanskome jeziku. Nezaobilazna je figura na razmeđu srednjega vijeka i renesanse te je jedan od najprevođenijih hrvatskih književnika svih vremena.

Kada je riječ o hrvatskoj književnosti, nužno je spomenuti i Petra Zoranića, autora djela Planine, koje bismo mogli nazvati prvim hrvatskim romanom. Napisan je 1536., a tiskan 1569. godine, sadrži doslovnu i alegorijsku razinu kao i brojne referencije na tadašnju nacionalnu književnost, jezik te prijeteću tursku opasnost.

Spomenuvši jezik, moramo se zaustaviti na imenu Šibenčanina Fausta Vrančića, autora našega prvog tiskanog rječnika Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae, objavljenoga u Veneciji 1595. godine. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu čuva ga zajedno s Vrančićevim djelom Machinae novae, u kojem je prvi objavio novi izum – padobran.

Zabrinutost za hrvatski jezik, koju je Zoranić iskazao u romanu Planine, zacijelo je dijelio i hrvatski isusovac Bartol Kašić, autor prve hrvatske gramatike Institutionum linguae Illyricae libri duo tiskane u Rimu 1604. godine. Ovaj Pažanin koji je živio na prijelazu 16. i 17. stoljeća preveo je i cjelokupnu Bibliju na hrvatski jezik koja zbog spletki i intriga u svećeničkim krugovima tada nije bila otisnuta. Prijevodi Svetoga pisma na narodni jezik igrali su vrlo važnu ulogu u razvoju jezične standardizacije brojnih naroda, stoga je zabrana Kašićeva prijevoda Biblije nanijela veliku štetu razvoju hrvatskoga književnog jezika. Preveo je i Ritual rimski 1636. godine, i to je prvi prijevod Rituala na neki živi jezik.

Iz vremena djelovanja Vrančića i Kašića potječe i značajna ustanova s juga Hrvatske. Riječ je o Hvarskome kazalištu, utemeljenome 1612. godine. U kronologiji najstarijih kazališta Europe na visokome je trećem mjestu te svjedoči o visokome stupnju kulturnoga i društvenoga razvoja Hvara, iz kojega potječu velika književna imena hrvatske renesanse poput Hanibala Lucića, Mikše Pelegrinovića i Petra Hektorovića.

Mnogo godina poslije na kazališnim daskama na hrvatskome sjeveru bit će izvedeno djelo koje ćemo do danas pamtiti kao prvu hrvatsku operu. Riječ je o operi Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskoga, izvedenoj 1846. godine, u kojoj je glavnu ulogu tumačila prva hrvatska operna pjevačica Sidonija Erdödy Rubido. Libreto za operu napisao je Dimitrije Demeter prema predlošku Josipa Cara. Najavu ovoga događaja možemo naći u Novinama horvatsko-slavonsko-dalmatinskim od 25. ožujka 1846. godine. Urednik Novina bio je Ljudevit Gaj, kojega ćemo, između ostaloga, pamtiti i kao pokretača prvih hrvatskih novina pod nazivom Novine horvatzke (1835.), s književnim prilogom Danicza horvatzka, slavonzka y dalmatinzka.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu ovdje završava svoj mali vremeplov kroz dio povijesti hrvatske kulture. Na današnji dan, kada je prije trideset godina priznanje doživjela i naša cjelokupna kulturna baština, pozvani smo upoznati se s njezinim vrijednostima kako bismo ju što bolje mogli predstavljati Europi i svijetu. Ova mala šetnja tek je jedan od putova kojim svatko od nas može krenuti.

 

The post Uz tridesetu obljetnicu međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske appeared first on .

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u petak 14. siječnja 2022. godine održana je promocija knjige Diplomatski pečat – sasvim osobno koju je izdalo Sveučilište u Zagrebu.

Knjiga je izdana povodom obilježavanja 30. obljetnice međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske, a njezini su autori prof. dr. sc. Goran Bandov, Jelena Perleta i Ivana Petrović. Knjiga obuhvaća 105 kratkih osobnih priča i sjećanja diplomata koji su bili kreatori i akteri vanjskih politika RH, doajena diplomacije, hrvatskih predsjednika, predsjednika vlada, ministara vanjskih poslova i europskih integracija, veleposlanika i generalnih konzula.

Recenzenti knjige su prof. dr. sc. Livia Kardum i dr. sc. Petar Kurečić, a uz rektora Sveučilišta u Zagrebuprof. dr. sc. Damira Borasa, uvodnike u knjizi napisali su predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković.

The post U NSK predstavljena knjiga „Diplomatski pečat – sasvim osobno“ appeared first on .

l. 1r: V ime Božie am(e)nь letь Božьihь tekuĉihь • č • t • o • J • [=1388.] m(i)s(e)ca ijuna danь • dï • [=15.] to e š’tatutь • [M]i gosp(o)d(i)nь k’nezь Štefanь i mi g(ospodi)nь knezь An’žь s’lišeĉi mi velike tuž’be ot našihь ver’nihь s’luž’b’nikovь kr’čkoga otoka ke imь čin’hu hudi ljudi pos’lali es’mo našihь ver’nihь v otokь • da oni s’z’vav’še dob’rihь muži za v’sega otoka i tako esu načinili da b(u)du pravi v’ pr(a)vdê s’tati • a k’rivi da b(u)du kaš’tigani • Mi g(ospodi)nь Lov’renac i g(ospodi)nь Ivanь • i gos(po)d(i)nь Pavlь • i pod’knežinь Dok’ša • buduĉi mi pos’lani od’ g(ospodi)na k’neza Štefana i od’ g(ospodi)na kn(e)za Anža • v otok’ kr’čki priz’vali es’mo k’ n(a)mь pod’knežina otoč’kihь i dobrihь muži s Kr’ka i za v’sega otoka hoteĉь učinitь to ča bi pravo • i dob’ro za vasь otokь •…

(Vrbnički statut, 1388.)

Povijest Vrbnika usko je povezana s krčkim knezovima Frankopanima, imućnim i utjecajnim velikašima koji su obilježili srednjovjekovnu povijest otoka Krka od 1118. do 1480. godine, da bi potom sudjelovali u prijelomnim povijesnim trenutcima na kopnu. Poznata je krčka obitelj potekla upravo iz Vrbnika, a ostatci njihova dvorca Gradec i danas se nalaze iznad Vrbničkoga polja. S njihovom vladavinom Vrbnik doživljava svoj potpuni procvat kao dobro organizirana gradska sredina u kojoj je život bio uređen statutom. Vrbnički statut donesen je 15. siječnja 1388. godine, u vrijeme Ivana (Anža) i Stjepana (Štefana) Frankopana. Pisan je hrvatskim jezikom na glagoljici i po postanku je drugi takav hrvatski statut.

Statut je prepisan u Vrbniku u 16. stoljeću (prema predlošku iz 1388.), i to glagoljičnim ustavom, glagoljičnim kurzivom te latiničnim kurzivom, a sastavljen je od 36 pergamenskih listova. Uvez je Statuta izvorni, a knjižica je mala, neugledna, obična, s drvenim koricama presvučenim tamnosmeđom kožom s ostatcima dviju metalnih kopči. Statut nije sačuvan u izvorniku, već u prijepisu vrbničkoga svećenika Grgura Žaškovića iz 1526. godine. Rukopis je restauriran 1949., a Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu otkupila ga je 1962. godine od nasljednikâ kanonika Petra Petriša, posredovanjem Ivana Matanića iz Vrbnika. Čuva se u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, a u cijelosti je dostupan i u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Odredbe Statuta nisu kodificirane u isto vrijeme ni od iste kategorije vlasti: najstarija je datirana 1362., a najmlađa 1599. godine. No ova zbirka statutarnih odredaba, kako se ogleda u rukopisu, zasnovana je i najvećim dijelom prepisana iz starijega rukopisa 1526. godine.

Danas je Krčki (Vrbnički) statut, kako glasi njegov službeni naziv, bitan izvor srednjovjekovnoga prava.

Poznato je kako je Vrbnik izvorište glagoljice, mjesto gdje se oduvijek njegovalo glagoljaštvo.

Pismo otkriva djelić vječnog svjetla u čovjeku, ono je nebeski poredak i jezik ideja, čitanje neba i otkrivanje simbola.

(Davor Velnić – U iskonu glagoljice)

The post U povodu 634. obljetnice Vrbničkoga statuta appeared first on .

Djelatnice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu posjetile su hrvatsku knjižnicu ,,Ljudevit Gaj“ u Donjoj Lastvi. Knjižnica je smještena u Domu kulture „Josip Marković“ i broji gotovo 6000 jedinica građe, a utemeljitelj joj je hrvatska središnja organizacija Dux Croatorum. Fond Knjižnice izgrađen je brojnim donacijama kulturnih društava, ustanova i pojedinaca.

Knjižnica „Ljudevit Gaj“ ima ključnu ulogu u očuvanju nacionalnoga identiteta, čuvajući ga i promičući pisanom riječju. Stoga, bitno je uspostaviti stručno uređenu knjižnicu koja će dobro upravljati građom, omogućiti poslovanje Knjižnice po suvremenim načelima knjižničnoga poslovanja te u skladu s važećim stručnim normama i novim uslugama potaknuti veće korištenje građe, privlačenje novih korisnika kao i promicanje hrvatskoga jezika, kulture i znanosti.

U sklopu posjeta koji je trajao od 6. do 11. prosinca 2021. godine, djelatnice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu svojim su kolegicama i kolegama iz Crne Gore pružile stručnu i organizacijsku pomoć u pripremi i provedbi poslova odabira i obrade te pravilnoga smještaja i zaštite građe, a sve kako bi Knjižnica bolje služila na dobrobit zajednici Hrvata u Crnoj Gori te ostalim građanima i istraživačima.

The post Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu sudjelovala u programu međunarodne kulturne suradnje ,,Knjižnica ‘Ljudevit Gaj’ u Donjoj Lastvi: čuvar nacionalnog identiteta hrvatskog naroda u Crnoj Gori“ appeared first on .

… Sav je taj svijet veseo, bezbrižan i zadovoljan. Ta kako da i ne bude! Ma namučili su se i naznojili kroz šest radnih dana, a danas otpočinut će malko, napjevati se malo u crkvi, slušati propovijed gospodina plovana, koji je svima pravi otac, koga svi štuju i ljube, koji ih toliko puta do suza gane, kad onako lijepo i srdačno prodiče ma da, tako lijepo kao nijedan pop ni u Jelenšćici, ni u Lovranu, ni u Plominu … U ljupki suton, kad zahladi, kad svježe sjene prikriju ono mirno božje more, bacit će mlad mornar kaput na ramena, otrgnut će kitu sestrina bosiljka, pa hajd pjevajući u odaljeno seoce k svomu zlatu, koje će ga dočekati radosno mu se smiješeć, onako čisto na blagdansku odjevena. (…)

(Začuđeni svatovi)

Opisom jednostavnijih vremena iz romana Začuđeni svatovi prisjećamo se istaknutoga hrvatskog književnika Eugena Kumičića.

Hrvatski romanopisac, pripovjedač, dramatičar, kritičar i političar Eugen Kumičić rodio se 11. siječnja 1850. godine u Brseču, u Istri. Smatra se prvim autentičnim književnim predstavnikom te hrvatske pokrajine. Pseudonim kojim se koristio je Jenio Sisolski. Potječe iz obitelji pomoraca. Gimnaziju je završio u Rijeci, a studirao je najprije medicinu u Pragu, a zatim povijest, zemljopis i filozofiju u Beču. Službovao je kao profesor u Splitu, Zadru i Zagrebu, no potpuno se posvetio književnomu i političkomu radu. Godine 1875. odlazi u Pariz, gdje je proveo dvije godine upoznavši francusku književnost i kulturu. Odjek francuskoga boravka vidljiv je u članku O romanu (1883.). koji je napisao pod utjecajem Emila Zole. Zbog toga je članka u svoje doba slovio kao začetnik naturalizma u hrvatskoj književnosti. Mnogo je godina bio zastupnik u Hrvatskome saboru, a kao političar isticao se radikalnošću svojih pravaških ideja i govorničkom vještinom. Bio je urednik i pravaških časopisa Hrvatska vila (1882. – 1883.) i Hrvatska (1887. – 1888.), u kojima je tiskao mnoge književne i političke članke. Za stvaranje njegove ličnosti bitni su i njegovi dulji boravci u Parizu i Veneciji.

Eugen Kumičić, najdosljedniji Šenoin književni nasljedovatelj, i to s kraja 19. i početka 20. stoljeća, autor je dvaju najreprezentativnijih povijesnih romana, i to Urote Zrinsko-Frankopanske (1894.) i Kraljice Lepe (1904.). Ti su romani tematikom vezani za velike i tragične događaje i ličnosti hrvatske povijesti – urotu i pogibiju Zrinskih i Frankopana, ali i zatiranje njihovih obitelji i hrvatske slobode u 17. stoljeću te pogibije kralja Zvonimira.

Kumičićeva najvrjednija i najpopularnija djela povezana s Istrom jesu njegove pripovijetke i romani Jelkin bosiljak, Začuđeni svatovi, Preko mora, Teodora i dr. u kojima otkriva idealiziranu sliku naših ljudi i ocrnjenu sliku stranaca, s time što je u sva djela ugradio teme i motive romantičnih istarskih pejsaža, posebno mora, o kojem je napisao najuzbudljivije i najljepše stranice u hrvatskoj književnosti. U romanima i dramama Olga i Lina, Gospođa Sabina, Sestre saveznice, Poslovi i Obiteljska tajna Kumičić je slikar i kritičar urbanoga, zagrebačkoga života i njegova moralnog pada. Iako se zalagao za naturalizam, odnosno realizam koji će produbiti sliku o tamnim stranama i porocima života, Kumičić je ostao više realističan, čak i pomalo romantičan pripovjedač koji je sa stajališta dobra i zla, lijepoga i ružnoga, nečasnoga i plemenitoga gledao na život. Posebnom se književnom snagom ističe njegova autobiografska proza Pod puškom s opisom vojničkoga službovanja u Bosni 1878. godine.

Zbirka rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva dio njegove vrijedne rukopisne ostavštine.

Hrvatski književnik Eugen Kumičić preminuo je 13. svibnja 1904. godine stekavši, osim popularnosti pisca povijesnih romana, i popularnost istarskoga i zagrebačkoga pisca. Osim o velikim povijesnim temama, Kumičić je pisao i o onima iz njegova istarskog zavičaja kao i o onima iz Zagreba kao hrvatskoga središta.

Engen Kumičić, velezaslužui i ženijaliri hrvatski književnik, preminuo je jutros đue 13. svibnja u 5 sati i 30 Časaka. Taj tnžni glas odjeknuti će diljem naše domovine, jer je Engen Kumičić po svojih krasnih djelih i po svojem žarkom otačbeničtvu poznat po svem hrvatskom narodu. U njemn gubi domovina jednoga od svojih najboljih i najdarovitijih sinova, koji su njezinoj slavi i njezinoj dobrobiti služili koli perom toli i živom rieči…

(Dom i svijet, 15. svibnja 1904.)

Izvor naslovne fotografije: https://pixabay.com.

The post Uz 172. obljetnicu rođenja prvoga naturalista hrvatske književnosti appeared first on .