Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu organizira 21. prosinca 2021. godine u virtualnom izdanju  5. godišnju otvorenu konferencija korisnika Integriranog knjižničnog sustava Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te knjižnica iz sustava znanosti i visokog obrazovanja. Naziv ovogodišnje Konferencije je Sistemsko knjižničarstvo 2021: Knjižnični sustavi nove generacije, a namijenjena je informacijskim stručnjacima te knjižničarima iz svih vrsta knjižnica neovisno o knjižničnom programu u upotrebi ili stupnju automatizacije i informatizacije poslovanja samih knjižnica. Program je dostupan na službenim mrežnim stranicama Konferencije. Svi zainteresirani mogu do samoga početka Konferencije prijaviti svoje sudjelovanje putem registracijskog obrasca. Kotizacija za sudjelovanje na Konferenciji se ne naplaćuje.

Tema ovogodišnje Konferencije je Knjižnični sustavi nove generacije i aktualizira pitanja u području razvoja knjižničnih sustava, interoperabilnosti, primjene standarda u području informacijskih sustava, povezivanje informacijskih sustava, razvoja i perspektive knjižničnih formata za obradu znanja, sustava za razvoj izvornih povezanih podataka, razvoja metapodatkovnih standarda i ontologija, razvoja i primjene semantičke infrastrukture te ponovne uporabe baštinskih podataka. Tema je podijeljena u nekoliko tematskih cjelina:

• knjižnični informacijski sustavi i programi:razvoj knjižničnih sustava i programa, sustavi za pronalaženje informacija (discovery), repozitoriji, API, distribuirani informacijski sustavi, blockchain tehnologija,
• razvoj formata:razvoj i ažuriranje formata, prevođenje metapodataka (metadata crossover), konverzija, izvorni povezani podatci, sheme metapodataka, razvoj i primjena ontologija, interoperabilnost, BIBFRAME,
• povezivanje, razmjena, dijeljenje i ponovna uporaba baštinskih podataka:podatkovna pismenost, veliki podatci, istraživački podatci, povezani podatci, otvoreni podatci, digitalna analiza, vizualizacija podataka, mašinsko učenje, duboko učenje, suradnja u području digitalne humanistike te
• digitalna transformacija: sistemsko knjižničarstvo, uklopljeno knjižničarstvo, pametne knjižnice i knjižnične usluge, unaprijeđena i virtualna stvarnost (AV & VR), Internet stvari (IoT) i baštinske ustanove, digitalno transformirano pretraživanje, BYOD pristup.

Konferencija Sistemsko knjižničarstvo bavi se područjem razvoja i primjene informacijskih sustava te segmentom digitalne transformacije knjižnica i baštinskih ustanova. Naglašava važnost primjene interdisciplinarnog i transdisciplinarnog pristupa obradi tema iz područja razvoja informacijskih sustava, upravljanja znanjem, razvojem i primjenom informacijskih sustava u kontekstu baštinskih ustanova. Cilj je Konferencije usvajanje novih znanja i ideja, razmjena mišljenja i iskustava te prezentacija znanstvenih i stručnih istraživačkih projekata i programa, održavanje radionica i prezentacija programa i usluga iz područja primjene informacijskih sustava i procesa digitalne transformacije u segmentu baštinskih ustanova. Konferencija je namijenjena podjednako stručnjacima praktičarima ali i znanstvenicima iz područja knjižnične znanosti, informacijskih i komunikacijskih znanosti, informatike te drugih znanstvenih područja, a posebno se vrednuje interdisciplinarni te transdisciplinarni pristup obradi tema te suradnji među predavačima

Svi radovi i prezentacije s Konferencije bit će dostupni u otvorenom pristupu ili pod Creative Commons licencom (CC BY 3.0 HR) te po završetku objavljeni u recenziranom zborniku radova.

Sve ostale informacije o Konferenciji mogu se pronaći ovdje.

The post U tijeku prijave za 5. godišnju otvorenu konferencija korisnika Integriranog knjižničnog sustava Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu appeared first on .

Radi nadolazećih božićnih i novogodišnjih blagdana Restoran i Caffe bar SC-NSK bit će zatvoreni u razdoblju od srijede 22. prosinca 2021. do 9. siječnja 2022. godine, sa zadnjim radnim danom 21. prosinca 2021.

U ponedjeljak 10. siječnja 2022. godine Restoran i Caffe bar NSK bit će ponovno otvoreni prema redovitome radnom vremenu.

The post Radno vrijeme Restorana i Caffe bara SC-NSK tijekom blagdana appeared first on .

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:

– diplomirani knjižničar – redaktor integriranog knjižničnog sustava u Odjelu IT

– diplomirani knjižničar u Odjelu Korisničke službe

– viši stručni savjetnik za održavanje elektroinstalacija u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Održavanje

– stručni savjetnik u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Tajništvo

– namještenik – radno mjesto IV. vrste na poslovima čišćenja u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Održavanje

Pojedinosti o Natječaju.

The post Natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta appeared first on .

Osjećam, lako kao moje pisaće pero, izlazim iz kamene grobnice pred glavnim oltarom franjevačke crkve Sv. Marije u Hvaru, koju smo zajedno podizali moj otac Antun i ja, Hanibal Lucić, hvarski vlastelin, branitelj i sudac hvarske komune, ordinarij pregradnje zvonika i katedrale Sv. Stjepana, našeg zajedničkog zaštitnika.

Osjećam kako se moja duša izvija kroz renesansni spomenik i onda odlazi na moje omiljeno mjesto.

Kamenu klupicu pod golemim čempresom koji se uzdiže još od moje mladosti, pa sjeda kao stotinama puta u mom prošlom tjelesnom i sadašnjem duhovnom životu, pod najstarije živo biće Hvara, koje je poput mene zapamtilo mnoge događaje, sjećanja, uspone i padove otoka i grada.

Golemo stablo ne govori ništa. Zna, još malo i među njegovim granama zašumiti će strujanje koje će moju dušu, dušu pjesnika Hanibala Lucića, kako danas govore, najvještijeg pjesnika hrvatske renesanse, piscu Robinje, prve romance europske književnosti, dignuti u visinu i pustiti je da uživa u svom rodnom Hvaru…

(Najljepši otok na Sredozemlju po ispovijesti Hanibala Lucića o 450. obljetnici njegove smrti – Veljko Barbieri)

Hvarski lirik i dramatičar Hanibal Lucić potječe iz jedne od najuglednijih hrvatskih vlastelinskih obitelji. Rođen je 1485. godine u Hvaru. O njegovu životu nemamo puno sačuvanih podataka. Obavljao je visoke državničke i upravne dužnosti u rodnome kraju. Sudeći prema njegovu književnom djelu, Lucić je izvrsno poznavao klasičnu književnost, srednjovjekovnu glagoljašku i usmenu hrvatsku književnost te suvremenu talijansku i hrvatsku književnost.

Veći dio svojega stvaralaštva uništio je u nastupu autokritičnosti, a nevelik mu je opus objavljen 1556. godine u Mlecima pod naslovom Skladanja izvarsnih pisan razlicih, zahvaljujući njegovu sinu Antunu. Riječ je o antologiji u kojoj se nalaze 22 ljubavne pjesme, drama Robinja, nekoliko pjesničkih poslanica, dva epitafa te prijevod Ovidijeve heroide Pariž Eleni koja je dostupna u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

U Lucićevoj lirskoj zbirci opijeva se ljubav prema ženi i njezina ljepota. Po estetskim dosezima, pjesme u kanconijeru pravo su remek-djelo hrvatske renesansne ljubavne lirike. U njima on opisuje ljepotu i ljubav u tradiciji Petrarke i petrarkizma, a istodobno i u tradiciji usmene hrvatske ljubavne poezije.
Među ljubavnim je pjesmama i Jur nijedna na svit vila, pjesma u kojoj Lucić opisuje ljepotu svoje drage, biranim leksikom u osmeračkim oktavama, vrlo pregledne simetrične kompozicije. Moleći na kraju pjesme Boga da ljepotu vile sačuva od starenja, pjesnik posredno izražava samosvijest renesansnoga tvorca da će njezina ljepota biti ovjekovječena, zahvaljujući neprolaznoj vrijednosti njegove umjetnine.

Lucićeva drama Robinja prva je svjetovna drama na hrvatskome jeziku. Djelo je napisano kao pjesničko-dramski spjev sa suvremenom, povijesnom temom te radnjom koja sadržava i jednostavnost pučke igre, što upućuje na njezino moguće podrijetlo. Sastoji se od tri čina, u dvostruko rimovanim dvanaestercima.

Njemu u čast pokrenuta je kulturna manifestacija pod nazivom Sonetni dani Hanibala Lucića koja je nastala na poticaj književnika Veljka Barbierija, a namjera je Festivala bila probuditi svijest o vrijednosti književnoga opusa hvarskoga renesansnog autora Hanibala Lucića.

Njegovi stihovi, prepjevi, poslanice, a posebno drama Robinja danas čine mali, ali nezaobilazni dio europske renesansne književne baštine.

Zahvaćen renesansnim duhom, Hanibal Lucić približno 1530. godine počeo je nedaleko od grada graditi svoj renesansni ljetnikovac. U svojem ljetnikovcu na izmaku grada, koji se po svojem renesansnom slogu izdvaja od onodobnih graditeljskih dosega na otoku, Hanibal Lucić proveo je posljednje godine svojega pjesničkog i duhovnoga života.

Umro je u Hvaru 14. prosinca 1553. godine, a pokopan je u obiteljskome grobu u franciskanskoj crkvi svete Marije, ispod glavnoga oltara, na kojem se nalazi ploča s grbom Lucića i slovima A. L. MDLXXV.

Jur nijedna na svit vila
lipotom se već ne slavi,
jer je hvale sve skupila
vila ka mi sarce travi.
Ni će biti ni je bila,
njoj takmena ka se pravi.
Lipotom se već ne slavi
jur nijedna na svit vila. (…)

(Jur nijedna na svit vila)

The post Nek se čuju ljupki zvuci dalmatinske lire… – uz obljetnicu smrti Hanibala Lucića appeared first on .

U povodu obilježavanja 75. obljetnice djelovanja Fonda za djecu Ujedinjenih naroda (UNICEF-a), Ured UNICEF-a za Hrvatsku 10. prosinca 2021. godine u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu dodijelio je zahvalnice Prijatelji UNICEF-a za potporu UNICEF-ovim aktivnostima i programima Tom je prigodom otvorena i prigodna izložba fotografija, manjih predmeta i dokumenata koje govore o glavnim ostvarenjima UNICEF-a i partnera u Hrvatskoj tijekom proteklih 75 godina. Izložba se može razgledati do 17. prosinca 2021. godine.

Pozdravni govor na svečanoj dodjeli zahvalnica održala je predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku Regine M. Castillo. Tom se prigodom zahvalila svima za nesebičnu potporu UNICEF-ovim aktivnostima te pojasnila tko su Prijatelji UNICEF-a koji dugi niz godina nesebično podupiru UNICEF i aktivnosti za djecu i mlade.

Dobitnici ovogodišnje zahvalnice Prijatelji UNICEF-a brojni su istaknuti članovi kulturnoga, sportskoga i društvenoga života Hrvatske, među kojima su Mladi ambasadori za prava djece i mladih Europske unije, mlade članice i članovi Savjetodavnoga odbora za dječju participaciju, mlade članice i članovi Savjetodavnoga odbora za dječja prava i društveno odgovorno poslovanje, Ivana Gažić, direktorica Zagrebačke burze d.d. te aktivna članica UNICEF-ova Savjetodavnog odbora za dječja prava i društveno odgovorno poslovanje, Marin Čilić, Gabi Novak, Nevena Rendeli Vejzović, Marija Andrijašević, Melita Salaić te obitelji Kokotović i Brašnić.

Za potporu radu UNICEF-a ove su godine dodijeljena priznanja UNICEF-ovim ambasadoricama i ambasadorima Bojani Gregorić Vejzović, Mirni Medaković Stepinac, Maji Vučić, Slavenu Biliću i Zlatanu Stipišiću Gibonniju te tvrtki Arena centar kao predstavnici korporativnoga sektora čija je potpora bitna u ostvarenju rezultata za djecu i mlade.

Spomenutim događanjem i izložbom Ured UNICEF-a za Hrvatsku želi zahvaliti vrijednim partnerima i građanima te podsjetiti na važnost zajedništva, zahvaljujući kojemu su proteklih 75 godina ostvarili brojne pozitivne pomake za živote djece i obitelji u Hrvatskoj.

UNICEF je utemeljen 11. prosinca 1946. godine kako bi nakon Drugoga svjetskog rata pomogao djeci čiji su životi i budućnost bili ugroženi, a jedna od prvih pošiljaka UNICEF-ove pomoći stigla je na područje Hrvatske. Opremao je mljekarnice, pa tako i mljekarnicu na zagrebačkome Žitnjaku, a niz ustanova za djecu s teškoćama dobilo je potrebnu opremu i nastavna sredstva, među kojima i Zavod za gluhonijemu djecu u Zagrebu. UNICEF je pokrenuo programe radi smanjenja smrtnosti novorođene djece, utemeljeni su posebni odjeli za brigu o prijevremeno rođenoj djeci, a zahvaljujući UNICEF-u, otvoren je i Centar za majke i djecu, danas Klinika za dječje bolesti u Klaićevoj ulici u Zagrebu.

Ratne 1991. godine UNICEF je bio prva međunarodna organizacija u Hrvatskoj, i to i prije službenoga priznanja Hrvatske. UNICEF je osiguravao lijekove, psihosocijalnu potporu, pomoć prognanicima i izbjeglicama te edukaciju o prevenciji stradanja od mina. Nakon završetka Domovinskoga rata UNICEF nastavlja s inicijativama za dobrobit djece i obitelji, kao što su Rodilišta prijatelji djece, potpora udomiteljstvu, potpora roditeljima u prvim godinama života djece i potpora obiteljima djece s teškoćama u razvoju. Neke su od najupečatljivijih akcija bile Stop nasilju među djecom, Svako dijete treba obitelj i Prve tri su najvažnije.

UNICEF je nastavio i s humanitarnom pomoći u kriznim situacijama. Nakon poplava 2014. godine dvije je godine podupirao rad neformalnoga vrtića u Gunji, u razdoblju velikoga izbjegličko-migrantskog vala u UNICEF-ovim prihvatnim centrima stručni timovi brinuli su za djecu i majke, u vrijeme pandemije UNICEF pruža neprekidnu potporu zdravstvenomu i obrazovnomu sustavu, a nakon nedavnih potresa, osigurava opremu, psihosocijalnu potporu najranjivijim obiteljima, potrepštine za vrtiće i škole te novčana sredstva za pružanje usluga za djecu s teškoćama i njihove obitelji.

UNICEF djeluje na temelju petogodišnjega plana suradnje s Vladom Republike Hrvatske, a programi UNICEF-a financiraju se donacijama građana, tvrtki i zaklada. Zadaća mu je zagovarati i ulagati u trajne i sustavne promjene za dobrobit djece te utjecati na ostvarivanje prava svakoga djeteta na zaštitu, zdravstvenu skrb i obrazovanje.

Autor fotografija: Petar Varat.

The post Obilježavanje 75. obljetnice humanitarnoga djelovanja UNICEF-a appeared first on .

Mislim da je život najljepše što se može čovjeku dogoditi i kad sam već u tom životu, želim ga koristiti na najljepši mogući način, da bude lijepo i nama i ljudima koji s nama žive, a posebno da bude lijepo djeci. Djeca moraju imati sretno djetinjstvo, ljubav svojih roditelja i prijatelja, jer sretno je djetinjstvo polazna stanica za sretan život.

(Sunčana Škrinjarić)

Ako čovjek na takav način razmišlja o životu, onda je njegova nazočnost na ovome svijetu dar čovječanstvu i on nas sve usrećuje. Želja Sunčane Škrinjarić za djetetovu sreću i ljubav osnažena je u njezinu književnom stvaralaštvu. Plesna haljina žutog maslačka jedna je od njezinih najljepših i najčitanijih priča. Nadahnuće, kao i sadržaj ove omiljene priče, pronašla je promatrajući prirodu i njezine mijene, pa tako i preobrazbu žutoga maslačka u cvijet neobične i krhke ljepote. Svijet Sunčane Škrinjarić poetska je bajka, u kojoj slobodno djeluju ljudi, stvari i pojave. Svijet je to kojemu je granice odredila pjesnička mašta, a pokrenula ga mudrost bajki.

Sunčana Škrinjarić rođena je 11. prosinca 1931. godine u Zagrebu. Diplomirala je hrvatski jezik na Pedagoškoj akademiji. Radila je kao službenica, glumica i novinarka te, naposljetku, kao profesionalna književnica. U književnosti se javila 1946. godine zbirkom pjesama Sunčanice. Bila je književnica istančana senzibiliteta i bujne imaginacije. Njezina dječja proza nije tendenciozna ni didaktički nametljiva te je među rijetkima koji su u hrvatskoj književnosti nakon Ivane Brlić Mažuranić prihvatili bajku kao oblik iznošenja svojega viđenja djetinjstva.

Objavila je dvadesetak knjiga pjesama i proze za djecu, od kojih su najpoznatije Kaktus bajke, Ljeto u modrom kaputu, Pisac i princeza, Slikar u šumi, Čudesna šuma i Dva smijeha. Najmlađima je namijenila slikovnice Plesna haljina žutog maslačka, Tri jabuke s bakina ormara i Zimska bajka. Od dramskih tekstova ističu se igrokazi Bajka o maslačku, Slon u gradu i Ludi lampion, koji su izvedeni u Zagrebu i Uppsalli, te radiodrame za djecu i mladež Zeleni šešir i Čovjek koji je postao gljiva.

Sunčana Škrinjarić dobitnica je triju književnih nagrada Grigor Vitez (1970., 1978. i 1983.) te nagrade Ivana Brlić Mažuranić (1981.). Godine 1999. bila je nominirana za najveću svjetsku nagradu u području dječje i omladinske književnosti Hans Christian Andersen.

Njezina knjiga Ulica predaka (1980.) predstavljala je Hrvatsku na Međunarodnoj izložbi Mir, sloboda i tolerancija u Münchenu. Ulica predaka roman je o odrastanju, ali i o odraslima, pa i o ratu. Pisala je i prozu za odrasle – Kazališna kavana, Jogging u nebo, Pasji put, Čarobni prosjak.

Knjige su joj prevedene na litavski, mađarski, slovenski i druge jezike, a prema njezinu romanu i scenariju snimljen je prvi hrvatski dugometražni crtani film Čudesna šuma (1989.).

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 190 zapisa o njezinim djelima.

Plesna haljina žutog maslačka i Ulica predaka dva su različita svijeta. Priča o maslačku i roman o predcima kao da sadržavaju Sunčanin svijet sastavljen od jake svjetlosti i najmračnije tame. U tome je znaku njezino stvaranje za djecu, ali i za odrasle.

S maslačkom u ruci oprostili smo se od Sunčane Škrinjarić koja nas je napustila 21. travnja 2004. godine u Zagrebu.

… I u svojoj prozračnoj, paučinastoj haljinici maslačak ode na ples. Svi su se divili njegovoj haljini, najljepšoj i najčudesnijoj u koju je stari pauk utkao svu ljubav svog oporog srca koja je bila skrivena na dnu. Maslačak je plesao sa svima i bio je sretan. Glazba je te noći bila krasna, životinje su se umirile slušajući slavujevu pjesmu, pa i posve mala djeca u kolijevkama prestala su plakati. Maslačak je bio sretan i radostan. Dozivao je leptire i razgovarao s bumbarima. On je kao i jasmin i perunika hvatao blijede mjesečeve zrake koje su se prosipale na prostranu poljanu i na cvijeće prekrasno u ovoj nezaboravnoj noći…

(Plesna haljina žutog maslačka)

Izvor naslovne fotografije: https://pixabay.com.

The post Uz 90. obljetnicu rođenja Sunčane Škrinjarić appeared first on .

Na Badnjak, u petak 24. prosinca 2021., Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu bit će otvorena od 8 do 16 sati.

Na Božić, u subotu 25. prosinca 2021., Knjižnica će biti zatvorena.

Na Staru godinu, u petak 31. prosinca 2021., Knjižnica će bit otvorena od 8 do 16 sati.

Na Novu godinu, u subotu 1. siječnja 2022., Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu će biti zatvorena i ponovno će se otvoriti u ponedjeljak 3. siječnja 2022. prema redovnome radnom vremenu.

Na Sveta tri kralja, u četvrtak 6. siječnja 2022., Knjižnica će biti zatvorena.

The post Radno vrijeme tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana appeared first on .

[Obavijest za nakladnike i webmastere]

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u sklopu programa Hrvatski arhiv weba od 2004. selektivno prikuplja obvezni primjerak online publikacija (Zakon o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti čl. 37-41 i Pravilnik o obveznom primjerku).

Kako bi se upotpunio opseg arhiviranih mrežnih publikacija, Knjižnica će jedanaesti put pobirati (harvestirati) sadržaje objavljene na nacionalnoj domeni hr.

Pobiranje cijele domene podrazumijeva prikupljanje svih javno dostupnih sadržaja u zadanome vremenu na aktivnim domenama hr, com.hr i iz.hr.

Svi prikupljeni sadržaji bit će javno dostupni u sklopu stranice Hrvatskoga arhiva weba.

Pobiranje će za Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu obavljati Sveučilišni računski centar Sveučilišta u Zagrebu (Srce).

Robot-pobirač dolazi s IP adrese 61.53.3.11 i predstavlja se kao Mozilla/5.0 (compatible; heritrix/3.4.x; + https://haw.nsk.hr/cesta-pitanja/), a pobirat će i mrežna sjedišta koja imaju selektivno restriktivne postavke.

Ako harvestiranje utječe na Vaše internetske stranice, molimo javite se na haw@nsk.hr i damp@srce.hr.

Više o Hrvatskome arhivu weba.

The post Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu harvestira hrvatski web appeared first on .

Ah, čijem si se zahvalila,
tašta ljudska oholasti?
Sve što više stereš krila,
sve ćeš paka niže pasti! (…)

(Osman)

Dana 8. prosinca 1638. godine preminuo je Ivan Gundulić, dubrovački barokni pjesnik i dramski pisac, klasik hrvatske književnosti, čija je vrijednost odavno prepoznata i izvan granica Hrvatske. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu s razlogom bilježi ovaj nadnevak jer u svojem fondu čuva vrijedna tiskana i rukopisna djela iz Gundulićeve književne ostavštine.

Ivan Gundulić rođen je u Dubrovniku 8. siječnja 1589. godine u uglednoj aristokratskoj obitelji. Školovao se u Gradu, koji je u to vrijeme bio na vrhuncu svoje gospodarske i kulturne moći, te su u njem boravili mnogi uglednici onoga vremena. Tako je mladomu Gunduliću učitelj bio i Toskanac Camillo Camilli, koji je dopunio Tassov Oslobođeni Jeruzalem, remek-djelo europskoga baroka i jedan od najpoznatijih epova svjetske književnosti. Ovaj podatak nije slučajan: nadahnut upravo tim tekstom Gundulić je nekoliko desetljeća poslije napisao svoje najvrjednije djelo, povijesno-romantični ep Osman.

Od poroda od tmine, kako naziva svoje nesačuvane mladenačke pjesme u predgovoru prve tiskane knjige Pjesni pokorne kralja Davida (Rim, 1621.), do Osmana, njegova posljednjeg djela, prošle su godine i godine Gundulićeva sazrijevanja i postupne književne afirmacije. U Veneciji je 1622. godine tiskao barokni plač (poemu) Suze sina razmetnoga, za koji je nadahnuće pronašao u biblijskoj paraboli o povratku rasipnoga sina, iz Evanđelja po Luki. Ovo će Gundulićevo djelo biti uzor drugim piscima baroknih plačeva u Hrvatskoj, osobito Ivanu Buniću (Mandalijena pokornica) te Ignjatu Đurđeviću (Uzdasi Mandalijene pokornice). Djelo Suze sina razmetnoga u izdanju iz 1703. godine dostupno je u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Dubravka, djelo koje je žanrovski teško jednoznačno odrediti, a koje pokazuje sličnosti i s pastoralom, kao i s baroknom dramom, izvedeno je 1628., a tiskano tek 1837. godine. Stihovi O lijepa, o draga, o slatka slobodo, / dar u kom sva blaga višnji nam bog je dô, poznati i kao Himna slobodi, često su se stavljali u službu nacionalnih ideologija. No, stavljanje književnih tekstova u službu ideja i ideologija nije bilo strano ni Gunduliću, kao ni hrvatskomu baroku općenito. Naime, 17. stoljeće proteklo je u znaku protureformacije, čiji je val nakon Tridentinskoga koncila (1545. – 1563.) zahvatio cijelu Europu. U želji da potaknu opću obnovu Katoličke Crkve, djela baroknih umjetnika, izborom tematike i poantom, često su bila u duhu protureformacijskih težnji.

Gunduliću je poseban položaj dodijelilo 19. stoljeće, u nas obilježeno hrvatskim narodnim preporodom. Oduševljeni dubrovačkom književnošću, u kojoj se mogla iščitavati neprekidnost kulturnoga i jezičnoga razvoja, ilirci su je prigrlili kao temelj i dokaz bogate zavičajne tradicije, u razdoblju kada se hrvatski identitet od sjevernih sila često dovodio u pitanje. Gundulićev ep Osman u tome je kontekstu postao Excalibur koji je čekao svoju izabranu ruku. Naime, Osman je povijesno-romantični ep u 20 pjevanja kojem nedostaju dva središnja pjevanja, 14. i 15., a uz nestale stihove vežu se različiti pokušaji tumačenja, koji često nalikuju i teorijama zavjere: od tvrdnje da su spomenuta pjevanja izgubljena, ideje da su namjerno sklonjena zbog političkih razloga (složenoga odnosa Dubrovačke Republike i Osmanskoga Carstva), nagađanja da je riječ o dvama epovima, do pretpostavke da pjevanja koja nedostaju nikada nisu ni napisana, jer bi povijesne i romantične epizode, koje čine dva temeljna tematska sloja ovoga epa, bilo teško uskladiti u logičnu i funkcionalnu cjelinu. Nadopuna Osmana stoga je predstavljala velik izazov, premda se toga zadatka već prije bio prihvatio Pjerko Sorkočević. Godine 1844. Gundulićev Osman izlazi u izdanju Matice hrvatske, nadopunjen stihovima Ivana Mažuranića. Pothvat koji je dočekan s velikim oduševljenjem poslije je ipak sagledan s kritičkim odmakom. Neprijeporan je podatak da je Mažuranić ep dopunio dosljedno Gundulićevu leksičkom izričaju, stihu i rimi, ali učinio je to kao književnik romantizma, prilično slobodno u odnosu na izvornik, s interpretativnim zadiranjem u Gundulićev predložak. Njegova osmrtnica objavljena u listu Napredak 10. kolovoza 1890. godine, u kojoj se ističe i kao dopunitelj Osmana, svjedoči koliku mu je slavu to nastojanje donijelo za života.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva najstarije sačuvane rukopise Gundulićeva Osmana, iz 1650., 1689., 1727., 1765. i 1773. godine te s početka 19. stoljeća. Rukopis iz 1689. godine dostupan je u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Od 15. svibnja do 15. srpnja 1989. godine, četiristo godina nakon Gundulićeva rođenja, u Muzejskome prostoru na Jezuitskome trgu u Zagrebu, današnjim Klovićevim dvorima, priređena je izložba Gundulićev san, naslovljena kao i poznato djelo hrvatskoga slikara Vlahe Bukovca. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, tada još Nacionalna i sveučilišna bibilioteka, ustupila je kao suorganizator izložbe velik broj vrijednih djela iz svojega fonda vezanih uz dubrovačkoga autora i vrijeme u kojem je stvarao. Uz izložbu je objavljen i bogat katalog.

Gundulićeva djela Osman i Suze sina razmetnoga predstavljena su na portalu Europske knjižnice te njezinu profilu na Facebooku i profilu na Twitteru tijekom srpnja 2013. godine kada je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu odabrana kao knjižnica mjeseca u zajednici Europske knjižnice koja obuhvaća 48 nacionalnih i većinu bitnih europskih znanstvenih knjižnica.

Pjesnik epskoga zamaha, istančanoga baroknog izričaja te plodni pisac baroknih drama, od kojih su nam neke danas poznate samo po naslovu, Ivan Gundulić klasik je starije hrvatske književnosti, ali i nezaobilazno ime europskoga baroka u cjelini.

The post Uz obljetnicu smrti dubrovačkoga baroknog virtuoza Ivana Gundulića appeared first on .

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u suradnji s Večernjim listom i u 2021. godini nastavlja s uspješnom božićnom akcijom Tradicija dobrih želja koju je prošle godine pokrenula radi upoznavanja javnosti s božićnim čestitkama kao važnim dijelom hrvatske baštine i poticanja oživljavanja stoljetne tradicije slanja božićnih čestitaka, osobito u vremenu kada su nam lijepe želje i optimizam potrebni.

Knjižnica je u prigodnoj suradnji i ove godine izabrala motive prekrasnih čestitaka iz fonda Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, a koje će 12. prosinca biti dar uz izdanje Večernjega lista.

Stoljetna tradicija božićnih čestitaka

Sredinom 19. stoljeća pisane čestitke s raznovrsnim motivima zamijenile su čestitanje božićnih i novogodišnjih blagdana u obliku usmene, pjevane ili govorne poruke. One su vrijedan dio hrvatske kulturne baštine, a Grafička zbirka Knjižnice s više od pet stotina božićnih i novogodišnjih čestitaka pravi je mali muzej blagdanskih želja. Svaka je od želja posebna jer je nadživjela trenutak u kojem je ispisana, a svjedoči i o onodobnim društvenim i političkim prilikama. Najstarije čestitke datiraju s kraja 19. stoljeća, a zanimljivo je da je jedna od najstarijih, iz 1904. godine, upućena prvoj ženi knjižničarki u Hrvatskoj Elzi Kučera. Većina čestitaka darovana je Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a krase ih različiti motivi ovisno o vremenu iz kojega datiraju – od gljiva ludara i djetelina s četiri lista preko bubamara, svinja, potkova do prikaza božićnih običaja u različitim dijelovima Hrvatske. Neke od motiva oslikali su poznati hrvatski likovni umjetnici poput Andrije Maurovića, Slavka Tomerlina, Zlatka Šulentića te Ota Antoninija. Dio prekrasnih čestitaka pogledajte na mrežnoj stranici božićne akcije Tradicija dobrih želja.

Običaj koji nas spaja

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu potiče i druge ustanove i organizacije da se pridruže Tradiciji dobrih želja i širenju njezine poruke optimizma. Zamišljena s namjerom da toplom porukom nadomjesti fizičko zajedništvo za blagdane, božićna čestitka i na njoj ispisane želje posebno zanimanje bude upravo danas. Stoga, okrenimo se običaju čestitanja kakav su poznavali naši stari i ispišimo svatko svoju blagdansku priču! Radost primanja i slanja božićnih čestitaka i ovih blagdana podijelite na društvenim mrežama uz #TradicijaDobrihŽelja i #SvakaŽeljaJePosebna.

The post I ovih blagdana nastavljamo „Tradiciju dobrih želja“ appeared first on .

U Laubi – Kući za ljude i umjetnost u srijedu 15. prosinca u 20 sati bit će otvorena izložba radova iz grafičke mape Tvornička jutra Milana Trenca.

Grafičku mapu Tvornička jutra u suradnji s autorom Milanom Trencom u ovoj je godini objavila Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u sklopu programa Godina čitanja te uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Zaklade Adris. Urednica izdanja je viša kustosica u Grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu Charlotte Marie Frank.

Otisnuto je 30 mapa, a u svaku je mapu uloženo 15 listova – 13 s motivima i dva lista s tekstom. Kroz mapu autor Milan Trenc istražuje odnos dvaju stilova protekloga stoljeća, pop arta i socrealizma, i odmiče se od uobičajene tehnologije svojega stvaranja – videa, filma i digitalnoga tiska te istražuje tehniku sitotiska, koristeći pritom kao ishodište kadrove stripa Maljički (Studentski list, 1981.), inspiriran hitom grupe Idoli.

„Ideja stripa Maljčiki, prvotno namijenjena dnevnom čitanju u novinskom listu, sačuvana je u ovoj grafičkoj mapi u novom umjetničkom obliku kao višestruko značajan sadržaj koji govori  o vremenu u kojem je originalno nastao, kao i o samom autoru, posebno osjetljivom na društvene pojave, lice i naličje svijeta koji nas okružuje, a koje je znao tada kao i danas prepoznati i inteligentno tematizirati u različitim medijima“, riječi su urednice izdanja Charlotte Marie Frank.

Izložba će u Laubi – Kući za ljude i umjetnost biti otvorena do 24. prosinca ove godine.

The post Izložba radova iz grafičke mape Tvornička jutra Milana Trenca appeared first on .

U Središnjoj knjižnici u Solothurnu 3. prosinca 2021. otvorena je izložba Marko Marulić – europski humanist (Marko Marulić – ein europäischer Humanist) koju je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu pripremila u suradnji s Veleposlanstvom Republike Hrvatske u Švicarskoj Konfederaciji i Središnjom knjižnicom u Solothurnu.

Pozdravne su riječi na otvaranju izložbe održale dr. sc. Yvonne Leimgruber, ravnateljica Središnje knjižnice u Solothurnu, dr. sc. Andrea Bekić, veleposlanica Republike Hrvatske u Švicarskoj Konfederaciji te prof. dr. sc. Ivanka Stričević, glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, koja je ujedno i predstavila izložbu. Marulićevu građu u fondu Središnje knjižnice u Solothurnu predstavio je Ian Holt, voditelj posebnih zbirki Središnje knjižnice u Solothurnu. Predavanje o životu i radu Marka Marulića održao je prof. dr. sc. Neven Jovanović, zamjenik pročelnice Odsjeka za klasičnu filologiju te v. d. predstojnika Katedre za grčki jezik i književnost Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Priča oko izložbe započela je krajem 2019. godine, prije početka predsjedanja Republike Hrvatske Vijećem Europske unije. Naime, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu prepoznala je to predsjedanje kao priliku da Europi, ali i svijetu, predstavi neke od najznačajnijih osoba iz hrvatske povijesti. Jedna od njih svakako je Marko Marulić, čije je bogato stvaralaštvo tijekom 2020. ovom izložbom predstavljeno na području Litve, a sada se predstavlja i u Švicarskoj. Izložba je u Švicarskoj također trebala biti postavljena tijekom predsjedanja Republike Hrvatske Vijećem Europske unije, no zbog tada nastale epidemiološke situacije prebačena je na 2021. godinu.

Ova godina pokazala se izuzetno pogodnom jer je u znaku 500. obljetnice tiskanja najznačajnija Marulićeva djela Judita, prvoga umjetničkog epa hrvatske književnosti ispjevanoga na hrvatskome jeziku. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u fondu Zbirke rukopisa i starih knjiga čuva dva primjerka drugoga izdanja toga epa, koji je otisnut 1522. godine.

Osim svojega iznimnog značaja u kontekstu hrvatske književnosti, Marko Marulić podjednako je bitan i za ukupnu hrvatsku kulturu baštinu. Njegova su se djela tiskala u najvećim knjižarsko-nakladničkim središtima onoga doba, prevodila na brojne svjetske jezike te se spominju u svim značajnim katalozima, biografskim i bibliografskim zbornicima. Marko Marulić najznamenitiji je hrvatski pisac 15. i 16. stoljeća, ali i humanist puno širega dosega, čiji su duhovni i moralistički spisi na latinskome jeziku odjeknuli i u europskim i svjetskim kulturnim krugovima.

Izložba na 13 izložbenih panoa (na njemačkome i engleskome jeziku) kroz Marulićev životni i stvaralački put predstavlja reprezentativni izbor građe iz fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Temelj izložbe prikaz je života i rada Marka Marulića kroz uvid u najčitanija Marulićeva djela koja su već u 16. i 17. stoljeću doživjela brojna izdanja i prijevode. Uz tekstualni i slikovni sadržaj dan je osvrt na Marulićev utjecaj na europske uglednike. Međunarodno značenje Marulićeve pojave dodatno je predstavljeno preslikama priloga o Marulićevu životu i djelu iz brojnih svjetskih enciklopedija, leksikona, kataloga i bibliografija te književno-povijesnih priručnika. Izložba prikazuje kulturno i gospodarsko stanje Marulićeva rodnoga grada Splita u doba njegova života i rada. Također, prikazuje prisustvo 113 Marulićevih djela na području Švicarske te imena i prezimena osoba koje su najzaslužnije za njihovo tiskanje. Osim Marulića, usporedbe radi, predstavljen je i rad njegovih hrvatskih suvremenika u Švicarskoj, među kojima svakako valja istaknuti Ivana Stojkovića, teologa i humanista koji je ostavio najveću humanističku knjižnicu ne samo u Švicarskoj nego uopće sjeverno od Alpa.

Osim panoa, na izložbi su prikazana i četiri odabrana djela Marka Marulića od ukupno osam koliko ih u svojemu fondu čuva Središnja knjižnica u Solthurnu.

Izložba je ostvarena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, a posebna zahvala upućuje se dr. sc. Bratislavu Lučinu, voditelju Centra za proučavanje Marka Marulića i njegova humanističkoga kruga MARVLIANVM, na čijim se istraživanjima i autorskim tekstovima temelji sadržaj izložbe.

Pripremljen je prigodni katalog kao trajni podsjetnik na izložbu koja predstavlja i vezu između Hrvatske i Švicarske. U planu je putovanje izložbe i po ostalim gradovima Švicarske, osobito onima koji u svojim knjižnicama posjeduju neko od djela „oca hrvatske književnosti“.

The post U Središnjoj knjižnici u Solothurnu otvorena izložba Marko Marulić – europski humanist appeared first on .

Osmi međunarodni Zagrebački harfistički festival (Zagreb Harp Festival) u organizaciji zagrebačkoga Hathora okuplja ugledne svjetske harfiste koji će u razdoblju od 1. do 12. prosinca 2021. godine održati niz koncerata u više kulturnih ustanova u Zagrebu.

U sklopu ovogodišnjega Festivala održat će se brojni koncerti, natjecanja, radionice, stručni skupovi, dok se predstavljanje i seminar udruge za proučavanje posture i edukaciju glazbenika Homini Artium održalo u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 3. prosinca 2021. godine. Radionica je okupila dvadesetak djece i njihovih učitelja glazbe.

Udruga Homini Artium nudi pomoć glazbenim umjetnicima pri postizanju pravilnoga držanja te stjecanju i poboljšanju svijesti o uporabi vlastitoga tijela. Polazeći od pretpostavke da je glazbenik spreman stalno učiti, osvještavati procese vlastitoga tijela i prilagođavati načine njegova korištenja, rade na prevenciji prenaprezanja i poboljšanju kvalitete glazbenikova zdravlja.

The post Osmi međunarodni Zagrebački harfistički festival appeared first on .

Kraj mojeg uzglavlja ko da mu vidim lice,
šapće: „Jesi li napisao zadaću?“
Ja se ispričavam: „Učitelju, sada ću.“
I hoću ustati, ali me godine sjete,
pa ti već dugo, dugo nisi dijete,
na tvoje mjesto davno su drugi došli.
Dani su prošli.

Kao da vidim kako preda mnom hoda.
Na glavi mu polucilindar crni.
Lijepo je znao pričati o srni,
o sigama i tajnama zvjezdanog svoda.
Složno smo zapjevali: „Hitra lasto.“
Njegovo lice, malo ružičasto,
smiješilo se dok je dirigirao.
Vani je glasno proljetni vjetar svirao.

Kraj mojeg uzglavlja ko da mu vidim lice,
šapće: „Jesi li napisao zadaću?“
Ja se ispričavam: „Učitelju, sada ću.“
I hoću ustati, ali me godine sjete,
pa ti već dugo, dugo nisi dijete,
tvoja su ljeta otišla po toplom zraku
kao baloni… i prsli… u mraku.

(Moj učitelj)

Čitajući pjesmu Moj učitelj, prisjećamo se hrvatskoga književnika, pjesnika, prevoditelja, romanopisaca i feljtonista Vjekoslava Majera. Bio je lirik zagrebačkih ulica, Griča, prizora s gradske periferije te malih donjogradskih gostionica.

Hrvatski književnik Vjekoslav Majer rodio se 27. travnja 1900. godine u Zagrebu. Godine 1928. odlazi iz Zagreba, da bi ga, kao i Antun Gustav Matoš, u tuđini još jače zavolio. Boravio je u Beču i pobliže upoznao moderne književne pojave u umjetničkome životu Europe. Godine 1937. vraća se na svoj Grič.

Slijedio je Matoševu i Wiesnerovu tzv. gričku poeziju i napisao nekoliko antologijskih pjesama kao što su Plinska laterna na Griču, Moj otac i ja i dr.

Njegovo je prozno stvaralaštvo obilježeno neposrednim izrazom i blagim humorom. Prevodio je s njemačkoga i hrvatskoga jezika. Jednostavno i neposredno u svojim je romanima Pepić u vremenu i prostoru, Život puža i Dnevnik Očenašeka prikazivao male ljude s gradske periferije.

Najpoznatije je Majerovo djelo novela Dnevnik malog Perice, prema kojoj je nastao kultni hrvatski film Tko pjeva zlo ne misli redatelja Kreše Golika (1970.), kao i istoimena predstava Renea Medvešeka u Hrvatskome narodnom kazalištu, „slijedeći europsku kazališnu praksu koja kultne filmove tretira kao kulturno blago kako bi nadahnula nove generacije gledatelja“. Devetogodišnji Perica piše dnevnik, nadajući se kako će ga za tisuću godina pronaći znanstvenici i kako će postati znamenito povijesno svjedočanstvo. U njem potanko opisuje događaje koji su se dogodili u tjednu tijekom ljetnih praznika. Priča je to o jednoj zagrebačkoj obitelji čiju svagdašnjicu mijenja neobičan lik uglađenoga gospodina Fulira.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 140 zapisa o njegovim djelima.

Časopis Antena objavio je u siječnju 1926. godine vrijedan prilog posvećen Majerovu stvaralaštvu koji je dostupan na Portalu starih časopisa.

Hrvatski književnik Vjekoslav Majer preminuo je 4. prosinca 1975. godine u Zagrebu.

Danas otac nije išao u ured, jer mu je od jučer zlo. Bili smo u pivovari, ja, teta Mina, mama, tata i gospodin Fulir. Bilo je jako lijepo, vojnička glazba je svirala, teta Mina se zibala po taktu i dok je gledala u brkatog vojnika, koji je udarao u bubanj, stavila je kriomice nekoliko čačkalica u svoju torbicu na stolcu. Ja sam također počeo mahati glavom kao teta i onda sam rekao: Tetice, kako je to lijepo. Je li to iz Zrinjskoga? Teta je rekla: Ne, to ti je nekakova francuska opera. Faust, rekao je važno gospodin Fulir, tekst je od Goethea. Ah, vi zbilja sve znate, rekla je mama i lijepo ga pogledala. (…)

(Dnevnik malog Perice)

The post „Kraj mojeg uzglavlja ko da mu vidim lice…“ – u spomen na Vjekoslava Majera appeared first on .

U malome predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu od 2. do 16. prosinca 2021. godine postavljena je izložba Trgovima dječje mašte – TRACE koja prikazuje dječje radove nastale u sklopu projekta Traditional children’s stories for a common future – TRACE.

Riječ je o projektu koji je odobren u rujnu 2018. godine iz Erasmus+ programa Europske unije. Projekt vrijedan 178.330,00 eura trajao je od 1. rujna 2018. do 31. srpnja 2021. godine u suradnji s partnerima iz Hrvatske, Grčke, Latvije i Španjolske.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu koordinirala je Projekt, a suradnici su joj bili Udruga za poticanje neformalnoga obrazovanja, kritičkoga mišljenja i filozofije u praksi Mala filozofija (Zadar, Hrvatska), Osnovna škola Josip Pupačić (Omiš, Hrvatska), Sveučilište u Peloponezu (Tripolis, Grčka), Udruga Kreativne ideje (Riga, Latvija) i Euroarapska zaklada za visoko obrazovanje (Granada, Španjolska).

Svrha je Projekta bila upoznati ciljne skupine, učitelje, edukatore i knjižničare koji rade s djecom u dobi između šest i 12 godina s tradicionalnim dječjim pričama iz partnerskih zemalja, a posredno i s kulturom tih zemalja.

U odabiru priča u svakoj su pojedinoj zemlji preko anketa i fokus grupa sudjelovali istaknuti stručnjaci u području obrazovanja i informacijsko-komunikacijskih znanosti.

Iz Hrvatske su odabrane priče Crni ovan, Crvene stine, Ni u drvo ni u kamen, Manduševac, Priča o Plitvičkim jezerima i Žabica djevojka, iz Grčke Priča o Dedalu i Wikaru, Čovjek, dječak i magarac i Tezej i Minotaur, iz Latvije Divlje životinje i izrađivač kutija za kruh, Kako je pčela kažnjena za laž, Malo pecivo, Starčeva rukavica, Zahvalna stvorenja, Zlatno jaje i Zvjezdani tramvaj, a iz Španjolske Redovnik i lasica, Putnik i zlatar, Kalif, pastir i sreća te Kako naučiti slona govoriti.

Organizirano je mnoštvo radionica za učitelje i knjižničare kako bi ih se upoznalo s kreativnim i inovativnim metodama poticanja djece spomenute dobne skupine na čitanje, kritičko razmišljanje i vlastito istraživanje europske kulture i europskih zemalja preko njima bliske literature – tradicionalnih dječjih priča koje su vrijedan dio europske kulturne baštine. Na tim su radionicama djeca nadahnuta odabranim pričama stvarala prava mala umjetnička djela. Neka od njih imate priliku vidjeti na ovoj izložbi.

Priče su prevedene na jezike zemalja partnera u Projektu te objavljene na e-platformi Traditional children’s stories for a common future – TRACE.

The post Izložba „Tragovima dječje mašte – TRACE“ appeared first on .

Glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanka Stričević sudjelovala je na općem godišnjem sastanku Konferencije ravnatelja europskih nacionalnih knjižnica (Conference of European National Librarians – CENL) održanome 29. i 30. studenoga 2021. godine u organizaciji Nacionalne knjižnice Belgije. Glavna ravnateljica NSK članica je novoizabranoga Izvršnog odbora CENL-a.

U sklopu programa sastanka CENL-a glavna ravnateljica NSK prof. dr. sc. Ivanka Stričević sudjelovala je, kao jedan od triju pozvanih panelista, na panel raspravi na temu Nacionalne knjižnice i održivost 29. studenoga 2021. godine. Dio programa drugoga dana sastanka bio je posvećen interaktivnoj sesiji na temu Strateški prioriteti nacionalnih knjižnica i CENL-a za sljedeće četiri godine, a jednu od radionica vodila je prof. dr. sc. Ivanka Stričević. Objedinjeni zaključci rasprave bit će temelj za pripremu izradbe novoga strateškog plana CENL-a, jednoga od prioritetnih zadataka novoga Izvršnog odbora tijekom sljedeće godine.

CENL je mreža koja okuplja ravnatelje nacionalnih knjižnica iz zemalja Europe te trenutačno broji 49 članova iz 46 europskih zemalja. Njezina je svrha jačanje suradnje te promicanje uloge i poslanja europskih nacionalnih knjižnica koje čuvaju vrijednu kulturnu baštinu. Sudjelovanje glavne ravnateljice NSK na ovogodišnjem sastanku nastavak je dugogodišnjega aktivnog djelovanja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u CENL-u.

The post Glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu na sastanku CENL-a appeared first on .

ISBN 978-953-500-209-3

Preuzimanje

The post Smjernice za izgradnju i zaštitu Zbirke muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu appeared first on .

Hoće li daleka pokoljenja umjeti čitati naše zagonetne lirske znakove kojima markiramo ljudski put kroz ove pomrčine?

The post Citat 1. prosinca 2021. appeared first on .

ISBN 978-953-500-208-6

Preuzimanje

The post Smjernice za izgradnju i zaštitu Zbirke zemljovida i atlasa Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu appeared first on .

… U dnu krčme pojavila se djevojka u ružičastoj haljini. Mlada je i jedra. Lica su joj ruže proljetne, oči dva rosna krasuljka. Zlatokose pletenice sjaju niz ramena kao da ih je splela od zlatnih sunčanih zraka. Sva je mlada i ružičasta kao grančice mlade kajsije kad procvate u proljeće. Iglica se uspravi i s ponosom reče:
– Znate, Grič ima dvije znamenite stvari: Mandušu i moj krasopis. Tomica se nasmije pa odvrati:
– Tvoj krasopis sam vidio, a o Manduši sam čuo. Vele da nitko tako lijepo ne zvoni u Lotrščaku kao ona.
– Da ste Gričanin, već biste se bili rastopili. Pod njezinom rukom zvono u tornju pjeva kao ptica u zraku. A kad zvoni za vatru i đavo bi došao da gasi! Od svoga djetinjstva zvoni ona, umjesto oca. Kad ona u toranj, ljudi je gledaju i šapću: ide kneževica Manduša, pjesmozvonica! (…)

(Ulomak iz romana Kći Lotrščaka)

Čitajući ulomak iz romana Kći Lotršćaka, prisjećamo se jedne je od najčitanijih hrvatskih književnica svih vremena Marije Jurić Zagorke.

Najistaknutija hrvatska književnica i prva hrvatska novinarka Marija Jurić Zagorka rođena je 2. ožujka 1873. godine u plemićkome dvoru Negovcu nadaleko od Vrbovca. Djetinjstvo je provela u Hrvatskome zagorju. Premda je nekoliko godina provela u Mađarskoj, najvećim dijelom života bila je povezana sa Zagrebom, radno i tematski, a u njem je i preminula 30. studenoga 1957. godine.

Hrvatsku je javnost uzbunila već prvim novinarskom člankom, Egy Percz (Jedan časak), objavljenim u Obzoru u listopadu 1896. godine. U njem je pisala o problematici uporabe mađarskoga jezika na željezničkim postajama u Hrvatskoj, a zahvaljujući tomu tekstu i potpori biskupa Josipa Jurja Strossmayera, ušla je u redakciju Obzora kao referent za hrvatsko-mađarsku politiku. Bio je to početak Zagorkine anonimnosti u jednome od najuglednijih hrvatskih listova, u kojem je pisala u svojoj vlastitoj sobi da je kao ženu nitko ne bi vidio, dok je Obzor dostizao rekordne naklade zahvaljujući upravo njoj.

Marija Jurić Zagorka pokrenula je i uređivala Ženski list, prvi hrvatski časopis za žene (1925. – 1938.) te Hrvaticu (1939. – 1941.). Surađivala je i u Vijencu i sarajevskoj Nadi.

Osim pisanjem, bavila se i političkim aktivizmom, boreći se protiv mađarizacije, germanizacije i društvene diskriminacije te zastupajući prava žena.

Čitateljsku je popularnost stekla svojim romanima, osobito Gričkom vješticom, koja je izlazila u nastavcima u Malim novinama (1912. – 1914.). Započela ih je pisati na preporuku biskupa Strossmayera, a njezini kolege novinari, mahom i književnici, njezino su pisanje zvali „šundliteraturom za kravarice“. Iz autobiografskoga teksta Što je moja krivnja, koji se čuva u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, jasno je da je sebe, ponajprije, smatrala novinarkom, unatoč dotad nezapamćenoj popularnosti njezinih romana, koji su izlazili i u Jutarnjem listu, Obzoru, Ženskome listu, Hrvatskome dnevniku i Hrvatici. Napisala je tridesetak romana, od kojih su, uz Gričku vješticu, poznatiji Gordana, Kći Lotrščaka, Plameni inkvizitori, Jadranka, Vitez slavonske ravni, ali i prvi hrvatski kriminalistički roman Kneginja iz Petrinjske ulice, te autobiografski roman Kamen na cesti.

Zbirka Digitalizirana zagrebačka baština, koju Knjižnice grada Zagreba vrijedno izgrađuju kako bi upoznale javnost s bogatom kulturnom i znanstvenom baštinom hrvatske metropole, svoj je digitalni fond 2019. godine prinovila i trima djelima popularne hrvatske spisateljice Marije Jurić Zagorke.

… Ali ljubav u srcu – to je zvijezda gore na nebu. Skriva se u noći, ali utrnuti ne može…

Izvor naslovne fotografije.

The post „… Ali ljubav u srcu – to je zvijezda gore na nebu. Skriva se u noći, ali utrnuti ne može…” – sjećanje na Mariju Jurić Zagorku appeared first on .